Poslovni broj: Gž-2022/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Jakši Lucariću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Miljenku Jekiću. odvjetniku u Zagrebu, radi namirenja potraživanja iz založene nekretnine, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-404/2023-12 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj: P-404/2023-12 od 30. travnja 2024.

Obrazloženje

I. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženica dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 211.000 eura uvećano za ugovorenu godišnju kamatu po stopi od 2 % koja se obračunava za razdoblje počevši od 2. rujna 2021. do 1. travnja 2022., te zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2022. pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženice, upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] [adresa], površine 1740 m2 (dvorište površine 1577 m2, pomoćne zgrade uz stambenu ili drugu zgradu (opće) površine od 16 m2, stambena zgrada [adresa] površine 147 m2), te kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (uređeno zemljište površine 20 m2) ukupne površine 1760 m2 (točka I. izreke).

1.1. Istom je presudom naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 17.289,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem određen je upis zabilježbe hipotekarne tužbe na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, u zk. ul. [broj ZK uloška] katastarske općine: [katastarska općina], kao kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (dvorište površine 1577 m2, pomoćne zgrade uz stambenu ili drugu zgradu (opće) površine od 16 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 147 m2), te kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (uređeno zemljište površine 20 m2) ukupne površine 1760 m2.

2. Protiv te presude tuženica je izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovo suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Između stranaka nije sporno da se 23. lipnja 2021. sklopile Ugovor o kupoprodaji ovjeren pri javnom bilježniku Slavku Remenariću iz Samobora, pod brojem OV- 3243/2021, da je dio kupoprodajne cijene u iznosu 105.000,00 eura tuženica isplatila tužitelju, da je člankom V tog ugovora tužitelj ovlastio tuženicu da u zemljišnim knjigama upiše svoje pravo vlasništva na nekretninama iz članka II tog ugovora, pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude, koja je to pravo i upisala kao i da je člankom IVc ugovorena isplata razlike kupoprodajne cijene u iznosu od 211.000,00 eura najkasnije do 1. rujna 2021., uz mogućnost produženja isplate do 1. travnja 2022. s ugovorenom godišnjom kamatom po stopi od 2 % počevši od 2. rujna 2021. Nesporno je i da je tuženica u posjedu predmetnih nekretnina.

5.1. Sporno je između stranaka je li tuženica primila pisani zahtjev punomoćnika tužitelja za isplatu kupoprodajne cijene, je li primila opomenu pred hipotekarnu tužbu od 25. siječnja 2023., a sporna je i visina novčane tražbine tužitelja.

6. Tijekom postupka koji je prethodio donošenju osporene odluke, tuženica je ustala protutužbom za izdavanje brisovnog očitovanja kojim se dozvoljava brisanja uknjižbe založnog prava na predmetnim nekretninama, te za isplatu 288.000,00 eura, te je predlagala da se u postupku dopusti miješanje CV na strani tuženice, nakon čega je prvostupanjski sud donio odluku da će se protutužba tuženice izdvojiti iz predmetnog spisa i po njoj formirati posebni spis i voditi zasebni parnečni postupak.

7. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza u bitnom je utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je člankom V. ugovora o kupoprodaji od 23. lipnja 2021. tuženica ovlastila tužitelja da u zemljišnim knjigama na temelju tog ugovora osnuje založno pravo na predmetnim nekretninama koje su predmet kupoprodaje u korist tužitelja, uz istovremenu zabilježbu da je uknjižba založnog prava obavljena radi osiguranja novčane tražbine razlike isplate kupoprodajne cijene (iz točke članka IVc tog Ugovora) u ukupnom iznosu od 211.000 eura uvećano za ugovorenu godišnju kamatu po stopi od 2 % koja se obračunava počevši od 2. rujna 2021. do isplate,

- da iz zahtjeva punomoćnika tužitelja za isplatom kupoprodajne cijene i opomene pred hipotekarnu tužbu od 25. siječnja 2023. proizlazi da se tuženica poziva najkasnije u roku 8 dana uplatiti dugovani iznos zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izravno na račun, sukladno uputi iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine, a u iznosu navedenom u tom Ugovoru, te da je iz potvrde o primitku preporučene pošiljke Hrvatske pošte vidljivo da su isti zaprimljeni 25. siječnja 2023., dok se na povratnici naslovljenoj na tuženicu kao datum primitka navodi 2. veljače 2023. uz nečitki potpis odnosno paraf,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženicom zaključio predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina, da mu je tuženica u dva navrata isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 31.600 eura, te 73.400 eura, tako da je preostalo dugovanje u iznosu od 211.000 eura, ugovorna kamata u iznosu od 2.451 eura i zatezna kamata u iznosu od 8.603,19 eura, koji iznos je naveden i u zahtjevu za mirno rješenje spora prije podnošenja tužbe, kojeg je tužitelj uputio tuženici po njegovom punomoćniku. Tražbina da je osigurana založnim pravom, a prije nego što je njegov punomoćnik podnio pisani zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene od 25. siječnja 2023. da je u nekoliko navrata od tuženice i njezinog supruga usmenim putem tražio isplatu. Suprug tuženice CV da mu je obećavao iz tjedna u tjedan da će se taj preostali iznos od 211.000 eura podmiriti, ali da je nakon svibnja 2023. s tuženicom i njezinom suprugom izgubio svaki kontakt. Tuženica da je sa suprugom dolazila u posjetu tužitelju u Španjolskoj, ali da povod tog posjeta nije bio predmet spora, nego nogometna karijera njihovog sina u čemu im je pokušao pomoći,

- da iz iskaza tuženice proizlazi da je po predmetnom ugovoru ostao neisplaćen iznos kupoprodajne cijene od 211.000,00 eura, kojeg je trebala isplatiti do 1. travnja 2022., a koji iznos nije isplatila, da su tužitelj i njen suprug CV pregovarali o nekom poslu, da je njezin suprug na ime tog posla tužitelju dao iznos od 30.00,00 eura, te da je sporni iznos od 211.000,00 eura trebao biti isplaćen iz očekivane dobiti od tog posla, međutim da do realizacije tog posla nije došlo. Ona da je uvijek bila voljna podmiriti dugovani iznos, no da ju tužitelj nikada nije kontaktirao, kao i da nije zaprimila zahtjev za isplatom kupoprodajne cijene ni opomenu pred hipotekarnu tužbu od strane punomoćnika tužitelja, pri čemu je po predočenju istog zahtjeva od 25. siječnja 2023. izjavila kako isti nije nikada vidjela, dok je po predočenju povratnice izjavila da potpis na istoj nije njezin. Zaključno je izjavila kako nije voljna podmiriti ugovornu niti zateznu kamatu, jer da nije dobila poziv za plaćanje, iako da zna da je dospijeće plaćanja 1. travnja 2022.

8. Na temelju naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja u konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje tražbine, pri čemu i iz iskaza tuženice proizlazi kako ne osporava obvezu isplate preostale kupoprodajne cijene u iznosu od 211.000,00 eura s dospijećem 1. travnja 2022. Pritom prvostupanjski sud nije uzeo u obzir tvrdnju tužene da nije primila zahtjev za isplatu kupoprodajne cijene, kao i opomenu pred hipotekarnu tužbu od 21. siječnja 2023., smatrajući da isto niti nije od značaja za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva kod činjenice da se u konkretnom slučaju radi o namirenju potraživanja iz založene nekretnine, odnosno o hipotekarnoj tužbi za podnošenje koje su ispunjeni svi potrebni uvjeti.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, dok se način na koji tuženica u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda ne može prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

10. Osporavajući utvrđeno činjenično stanje neosnovano tuženica prigovara da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o predloženom miješanju na strani tuženice, kao i da je odbio saslušati umješača, supruga tuženice CV, jer je iz navoda tuženice i prijedloga za saslušanje iz odgovora na tužbu razvidno da je njegovo saslušanje predloženo radi dokazivanja postojanja navodnog poslovnog dogovora između tužitelja i supruga tuženice, a što je predmet protutužbe tuženice koja je izdvojena iz predmetnog spisa i po kojoj je formiran novi parnični spis. Pritom ovaj drugostupanjski sud pravilnim ocjenjuje i utvrđenje prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi namirenja potraživanja iz založene nekretnine, odnosno hipotekarnoj tužbi, kod koje je za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva bitno isključivo da je tražbina dospjela, da nije plaćena, da je upisana u zemljišnu knjigu, te da tuženica ne osporava nijednu od tih činjenica, pa je i zbog toga iskaz supruga tuženice o eventualnim okolnostima vezanim za protutužbeni zahtjev usmjeren na dokazivanje eventualnog postojanja poslovnog dogovora s tužiteljem nebitan za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari.

11. U svezi žalbenog navoda tuženice da nikada nije primila dopis ili bilo koje drugo pismeno kojim ju punomoćnik tužitelja poziva na plaćanje duga, ističe se da je u spisu predmeta priložena potpisana dostavnica kojom tuženica potvrđuje primitak, te da ovaj sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost potpisa tuženice, pri čemu se ističe da navedeno niti nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari kod činjenice da tuženica ne osporava da je datum dospijeća dugovanja određen ugovorom, te da je ona s datumom dospijeća bila upoznata, pa prethodno pozivanje tuženice na plaćanje duga posebnim dopisima nije ni bilo nužno jer je obveza tuženice nastupila istodobno s datumom dospijeća, a što je sve pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

12. Nadalje, a u svezi žalbenog prigovora tuženice da u tužbi nije naznačen broj računa tužitelja ističe se da u postupku nije ni pokušala dokazati da bi baš navedeno bio razlog zbog kojeg nije mogla izvršiti isplatu dugovanja, pri čemu se napominje da sve kad bi tužitelj odbijanjem dostavljanja broja računa na zahtjev tuženice htio tuženicu onemogućiti u ispunjenje obveze, tuženica je mogla dugovani iznos položiti na sudski depozit i time se osloboditi obveze prema tužitelju, a što sve ona nesporno nije učinila.

13. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da iz dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, pri čemu ni ostali žalbeni navodi tuženice, koji su sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a koji su suprotni pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

14. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 153/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 5. ZPP-a, s time što je tuženica posebnim žalbenim navodima i ne pobija.

15. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužanice trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić