Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-3317/2024-3
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marije Šimičić, kao predsjednika vijeća, te Arijane Bolanča kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Sande Crljen Ivančić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK, iz [adresa] kod [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mišel Rošić, odvjetnik iz OD Budimir & Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika IMPOL- TLM d.o.o. Šibenik, Ul. Narodnog preporoda 12, OIB: 92847338730, kojeg zastupa punomoćnik Šime Mrdeža, odvj. u Šibeniku i umješaća na strani tuženika Sava osiguranje, Zavarolvanica Sava d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, kojeg zastupaju zaposlenici UK i ŠK, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača na strani tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Pr-5/2023-56 od 2. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe stranaka i umješača na strani tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja Pr-5/2023-56 od 2. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 4.645,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. rujna 2021. (točka I.) te je naloženo tuženiku da isplati tužitelju s osnova pretrpljene imovinske štete iznos od 130,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (točka II.), dok je odbijen zahtjev tužitelja za daljnji iznos od 2.046,60 eura s kamatama kao neosnovan (točka III.), a naloženo je tuženiku da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.290,32 eura (točka IV.).
2. Žalbe u zakonskom roku izjavljuju stranke.
2.1. Tužitelj žalbom pobija odluku suda prvog stupnja u točki III. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana odluka u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
2.2. Tuženik te umješač na strani tuženika pobijaju odluku suda prvog stupnja u točkama I., II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga predviđeni člankom 353. stavak 1. ZPP-a, predlažu da se pobijana odluka u tom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja žalbe stranaka je istima dostavio na odgovor.
Stranke nisu odgovorile na žalbe.
Žalbe stranaka i umješača na strani tuženika nisu osnovane.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete prema tuženiku kao poslodavcu, a povodom štetnog događaja koji se dogodio 19. rujna 2016., kojom prilikom je tužitelj zadobio prijelom distalne trećine dijafize ulne s pomakom (prijelom lijeve lakatne kosti).
4. U ovom postupku ovaj sud je svojom odlukom pod brojem Gž R-567/2022-2 od 22. prosinca 2022. ukinuo odluku suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Pr- 12/20-26 od 22. veljače 2022. s uputom da se nadopuni činjenično stanje odnosno da se analizira rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Šibenik, pod brojem Klasa: UP-I-502-03/16-02/239, UR.BR.: 338-15-13-13-6 od 19. listopada 2018., u vezi predmeta spora.
5. Ovaj žalbeni sud ispitujući prvostupanjsku odluku kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a nije pronašao da bi odluka suda prvog stupnja bila opterećena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što žalitelji ističu u žalbama, jer je sporne i odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te pravilno primijenio materijalno pravo tako da izrečena utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbeni navodima stranaka.
Nije ostvaren ni žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je pobijana presuda razumljiva i jasna i ista se može ispitati.
6. Iz rezultata provedenog parničnog postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:
- da su tužitelj i tuženik imali zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. travnja 2018., za radno mjesto upravljač završne obrade, šifra radnog mjesta:4690, u OJ hladna valjaonica,
- da je tužitelj osposobljen za rad kao rukovatelj mosnom dizalicom, valjačkih strojeva i završne obrade aluminija,
- da je tužitelj 19. rujna 2016. doživio radnu nezgodu uslijed koje je zadobio prelom lijeve nadlaktne kosti, na način da je prilikom čišćenja valjaka od naljepka i mrvica sa šmirgl papirom koju mu je dao smjenski poslovođa JK, a za vrijeme dok je stroj bio uključen i radio, rola mu je povukla lijevu ruku između dvije role te je zadobio povredu nadlaktne kosti,
- da je tužitelj bio obučen od strane poslodavca tuženika za siguran rad sa strojem ali da posao čišćenja valjaka je moguće napraviti jedino na način na koji je tužitelj i napravio kritičnog dana, jer se radilo o stroju stare proizvodnje koji nema barikade za zaštitu od valjaka,
- da je drugi radnik isključio stroj koji je radio te tako pritekao u pomoć tužitelju da ne zadobije i težu povredu,
- da je rješenjem HZZO-a, Regionalnog ureda Split, Područna služba Šibenik od 19. listopada 2016., tužitelju kao osiguraniku nije priznata povreda koju je zadobio kao radnik tuženika 19. rujna 2016. kao radna nezgoda,
- da je tijekom trajanja postupka na strani tuženika se priključio umješač kao osiguravajuće društvo poslodavca,
- da je u postupku proveden dokaz vještačenja po liječnicima vještacima i to dr. FK i dr. ĐK koju su utvrdili da se tužitelj u početku sanirala povreda na način da je izvršena imobilizacija longetom i bio je otpušten na kućnu njegu, a kako nije dalo željenog rezultata da je konzervativno liječen u bolnici u periodu od 6. listopada 2016. do 18. listopada 2016. gdje je izvršen operativni zahvat i ugrađene su pločice i vijci, a zatim u prosincu 2017. su odstranjene i pločice i vijci operativno,
- da uslijed povrede tužitelj nema snage u lijevoj ruci koja mu trni, otežano obavlja fizičke poslove te uslijed zadobivene povrede trpio bolove jakog intenziteta, u trajanju od pet dana, srednjeg intenziteta u trajanju od petnaest dana te laganog intenziteta u trajanju od dvadeset i pet dana, da je ostala umanjena pokretljivost ručnog zloba u lakom stupnju od 4% i umanjena pronacija i supinacija podlaktice od 4% te prema mišljenju vještaka zbog naveden povrede kod tužitelja je nastupilo umanjenje životnih aktivnosti za 6%, da je pretrpio tužitelj u trenutku povređivanja i strah jakog intenziteta primarni, u trajanju od par sati, a zatim sekundarni jakog intenziteta u trajanju od jednog tjedna, srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna te blažeg intenziteta u trajanju od jednog mjeseca, da je prisutna i naruženost jer na podlaktici postoji ožiljak što bi bilo naruženost srednjeg stupnja povremeno vidljiva, te da je tužitelj uslijed povrede imao potrebe za tuđu njegu i pomoć i to ukupno petnaest dana po tri sata dnevno, a sud je prema slobodnoj procjeni utvrdio vrijednost sata u iznosu od 3.30 eura.
7. Na ovako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja zaključio je da je u ovom sporu sukladno članku 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14 I 154/14 – dalje u tekstu ZZR-a) tuženik kao poslodavac odgovoran za nastalu štetu tužitelju i to po načelu objektivne odgovornosti koje se može osloboditi ili umanjiti ako dokaže postojanje pretpostavki iz članka 25. stavak 2. ZZR-a.
8. Kod činjenice da je u ovom postupku neprijeporno utvrđeno da je tužitelj bio obučen za siguran rad na predmetnom stroju, te da je i u svom kazivanju istaknuo da se i drugim radnicima na isti ili sličan način dešavala radna nezgoda postupajući na način čišćenja valjka kao i on, a što znači da je u trenutku tog posla stroj bio uključen i radio je što je izuzetno opasna radnja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da postoji suodgovornost tužitelja za nastali štetni događaj u visini od 30%. Tuženikova odgovornost je znatno veća kod činjenice da je svome zaposleniku dao rad na stroju kojim nije imao adekvatnu zaštitu, s obzirom da se radilo o stroju starom 60 godina, i da kao poslodavac nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o životu i zdravlju svog zaposlenika, znajući da radnju čišćenja valjaka obavlja na izuzetno opasan način, dok radi stroj, pa bi doprinos tuženika u ovom štetnom događaju bio 70%.
9. Gornja utvrđenja prihvaća i žalbeni sud, te se stoga ukazuju neosnovanim žalbeni navodi stranaka kojima pobijaju utvrđenja suda prvog stupnja u pogledu njihove suodgovornosti za nastali štetni događaj.
10. U odnosu na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika, potrebno je istaknuti da su i ostali žalbeni prigovori istih neosnovani.
10.1. U odnosu na žalbeni prigovor koji je bio usmjeren na činjenicu da nadležnim rješenjem HZZO-a radna nezgoda tužitelja nije priznata kao ozljeda na radu, što bi posljedično značilo prema mišljenju žalitelja da isti nema pravo na naknadu štete u ovom postupku ističe se da, je neosnovan. Ovo stoga, jer predmet tužbenog zahtjeva tužitelja nije vezan za pravo tužitelja iz obveznog zdravstvenog osiguranja o kojima se odlučuje uz primjenu odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13 – dalje u tekstu ZOZO). Naime, u ovom postupku predmet tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na naknadi štete koja je nastala ozljedom na radu, a o takvom tužbenom zahtjevom odlučuje se primjenom odredbe članka 25. ZZR-a. Stoga je neosnovan ovaj žalbeni prigovor tuženika i umješača.
10.2. Neosnovani su žalbeni prigovor tuženika i umješača u odnosu na činjenicu da je tuženik kao poslodavac tužitelja obučio za rad na siguran način, te u tom pravcu priložio dokaze u spis, jer je pravilno sud prvog stupnja procijenio provedene dokaze u postupku primjenom odredbe članka 8. ZPP-a te zaključio da neovisno što je tuženik kao poslodavac obučio tužitelja za rad na siguran način, ali uz činjenicu da je neposredni rukovoditelj koji je saslušan kao svjedok IK potvrdio da se na samo opisani način, kada stroj radi, moguće je izvršiti čišćenje valjaka iz razloga što se takvim poslom proizvodi što manje škarta. Iz tog dokaza pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je poslodavac odgovoran za štetni događaj a tome kad se pridoda i činjenica koja proizlazi iz iskaza spomenutog svjedoka da svi djelatnici pa tako i tužitelj kritične prigode dobiju od poslodavca brus papir i rade na čišćenju valjaka kao i činjenicu da je stroj proizveden 60-tih godina prošlog stoljeća i da je u upotrebi u poslodavca od 1973 do 2018., kada je zamijenjen modernijim, upućuje na odgovornost poslodavca koji nije osigurao siguran rad na predmetnom stroju, bez obzira što je to uobičajen način rada bio kod poslodavca.
11. Neosnovan je žalbeni prigovor tuženika koji ističe da je sud prvog stupnja odlučio o preinačenom tužbenom zahtjevu na što nije imao pravo. Ovo stoga jer je tužitelj nakon provedenog postupka vještačenja po liječnicima vještacima, te nakon što su utvrđeni svi parametri za postavljanje preciznog tužbenog zahtjeva, i to učinio u podnesku od 4. siječnja 2022. te je o takvom tužbenom zahtjevu sud prvog stupnja pravilno odlučivao.
12. S obzirom na iznijeto ukazuje se da su žalbe stranaka i umješača na strani tuženika neosnovane u pogledu tužbenog zahtjeva za naknadom štete, kojim je djelomično prihvaćen a djelomično odbijen zahtjev tužitelja pa je shodno tome valjalo odluku suda prvog stupnja potvrditi pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP- a.
13. U odnosu na žalbe stranaka vezane za troškove parničnog postupka potrebno je istaknuti da je sud prvog stupnja pravilno donio odluku o troškovima parničnog postupka imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, članka 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje u tekstu: Tarifa), pa je shodno tome odlučeno kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 380. stavak 2. ZPP-a.
U Splitu 29. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Marija Šimičić
