k

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1666/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Cr- ljen Ivančić članice vijeća, na temelju nacrta prijedloga odluke koji je izradio viši sudski savjetnik Dražen Lovretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mi- rovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanom po punomoćniku MR, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Va- troslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanom po punomoćniku Krešimiru Ćur- koviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi novčanog potraživanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-105/2021-11 od 7. ožujka 2024., u sjednici odr- žanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Pn-105/2021-11 od 7. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, platiti tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, iznos od 1.742,73 eur = 13.130,63 kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče počevši od 25.06.2020. godine pa do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na raz- doblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za refe- rentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i da nadoknadi troškove parničnog postupka sve u roku 15 da- na.", kao neosnovan (točka I. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima parničnog postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 533,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tužiteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu od tuženika na ime naknade štete zbog isplata invalidske mirovine osiguraniku tužitelja ĐR počev od 1. svibnja 2018. do 31. svibnja 2020. u preostalom iznosu od 1.742,73 eura.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrdio je, a što među strankama nije ni sporno:

- da je osiguranik tužitelja ĐR u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16.rujna 2011. u Batini zadobio teške tjelesne ozljede,

- da je nezgodu prouzročio GR koji je u vrijeme štetnog događaja uprav- ljao motornim vozilom osiguranim kod tuženika i da je oglašen krivim presudom Op- ćinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-291/12 od 2.lipnja 2014.

- da je osiguranik tužitelja stradao za vrijeme obavljanja redovnih poslova i radnih zadataka vezanih uz ugovor o radu s poslodavcem Jakob Becker d.o.o. Gornja Vrba i da mu je priznata ozljeda na radu,

- da je tuženik priznao osiguraniku RR pravo na invalidsku mirovinu i to zbog gubitka radne sposobnosti vezanog uz ozljedu na radu.

- da je tuženik temeljem presude Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-18/2019 od 5.ožujka 2019., koja je potvrđena presudom Visokog trgovački sud RH poslovni broj Pž-2725/2019-2 od 30.05.2019. i presudom Općinskog sud u Sla- vonskom Brodu poslovni broj P-1347/2019-12 od 23.srpnja 2020. pravomoćno oba- vezan isplatiti tužitelju štetu za razdoblje od 01.siječnja 2017 do 30. travnja 2018.

- da je tuženik djelomično ispunio svoju obvezu plativši dio potraživanja u iznosu od 46.727,78 kn i da nije platio preostali iznos od 13.130,63 kn / 1.742,73 eura, a koji se odnosi na razliku više isplaćene invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud zaključio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je naveo da su, u skladu s pravnim shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz revizijske odluke poslovni broj Rev- 954/2022-2 od 25.siječnja 2023., za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05, 23/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine.

7.1. Odredbom članka 27. ZOOP-a propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove

zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u ok- viru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subroga- cijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstve- nog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."

7.2. Iz predmetne zakonske odredbe proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, a što je regulirano u odredbi članka 27. stavka 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

7.3. Stoga, pravilno prvostupanjski sud obrazlaže svoje stajalište na način što smatra, a imajući u vidu činjenicu da tužitelj svome osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu koja je priznata po osnovu ozljede na radu, tuženik neutemeljeno potražuje utuženi iznos jer nema razlike između mirovine koju isplaćuje i mirovine koja bi osiguraniku bila priznata po osnovi ozljede na radu, odnosno isti upravo i isplaćuje mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti nastale kao posljedica ozljede na radu.

7.4. I ovaj sud je stava da se u konkretnom slučaju na predmetni pravni odnos imaju primijeniti odredbe ZOOP–a kao lex specialis, u odnosu na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje: ZOMO), konkretno odredbe članka 164. stavka 4. i 5. ZOMO-a, jer je tuženikova obveza neprijeporno nastala s osnova sklopljenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti s osiguranikom koji je uzročnik štete.

8. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer je pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, s time što je posebnim žalbenim navodima tužitelj ni ne pobija.

9. S obzirom na navedeno, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča