Poslovni broj: P-2450/2023-18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Valentinu Lovriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Borić i Toš, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupan po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, istoga dana,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000, Split, isplatiti tužiteljici CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.792,05 € , zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 3,42 € s kta od 22.12.2006. do isplate,

- na iznos od 2,24 € s kta od 19.01.2007. do isplate,

- na iznos od 1,18 € s kta od 21.02.2007. do isplate,

- na iznos od 3,10 € s kta od 21.03.2007. do isplate,

- na iznos od 0,33 € s kta od 19.04.2007. do isplate,

- na iznos od 1,50 € s kta od 17.01.2008. do isplate,

- na iznos od 1,43 € s kta od 19.02.2008. do isplate,

- na iznos od 6,88 € s kta od 21.03.2008. do isplate,

- na iznos od 3,22 € s kta od 18.04.2008. do isplate,

- na iznos od 0,03 € s kta od 17.07.2008. do isplate,

- na iznos od 7,39 € s kta od 17.10.2008. do isplate,

- na iznos od 13,77 € s kta od 19.11.2008. do isplate,

- na iznos od 6,01 € s kta od 16.12.2008. do isplate,

- na iznos od 26,36 € s kta od 17.01.2009. do isplate,

- na iznos od 29,57 € s kta od 20.02.2009. do isplate,

- na iznos od 21,98 € s kta od 25.03.2009. do isplate,

- na iznos od 21,40 € s kta od 11.04.2009. do isplate,

- na iznos od 19,70 € s kta od 12.05.2009. do isplate,

- na iznos od 18,75 € s kta od 11.06.2009. do isplate,

- na iznos od 20,67 € s kta od 11.07.2009. do isplate,

- na iznos od 16,83 € s kta od 11.08.2009. do isplate,

- na iznos od 18,57 € s kta od 11.09.2009. do isplate,

- na iznos od 15,58 € s kta od 13.10.2009. do isplate,

- na iznos od 18,24 € s kta od 11.11.2009. do isplate,

- na iznos od 16,71 € s kta od 11.12.2009. do isplate,

- na iznos od 23,71 € s kta od 20.01.2010. do isplate,

- na iznos od 25,56 € s kta od 17.02.2010. do isplate,

- na iznos od 26,83 € s kta od 17.03.2010. do isplate,

- na iznos od 30,22 € s kta od 16.04.2010. do isplate,

- na iznos od 36,64 € s kta od 18.05.2010. do isplate,

- na iznos od 34,67 € s kta od 17.06.2010. do isplate,

- na iznos od 45,96 € s kta od 20.07.2010. do isplate,

- na iznos od 46,37 € s kta od 18.08.2010. do isplate,

- na iznos od 57,99 € s kta od 16.09.2010. do isplate,

- na iznos od 51,91 € s kta od 16.10.2010. do isplate,

- na iznos od 54,92 € s kta od 16.11.2010. do isplate,

- na iznos od 65,83 € s kta od 21.12.2010. do isplate,

- na iznos od 65,64 € s kta od 18.01.2011. do isplate,

- na iznos od 60,73 € s kta od 17.02.2011. do isplate,

- na iznos od 67,70 € s kta od 17.03.2011. do isplate,

- na iznos od 61,02 € s kta od 15.04.2011. do isplate,

- na iznos od 71,81 € s kta od 14.05.2011. do isplate,

- na iznos od 84,01 € s kta od 17.06.2011. do isplate,

- na iznos od 99,30 € s kta od 16.07.2011. do isplate,

- na iznos od 110,21 € s kta od 18.08.2011. do isplate,

- na iznos od 90,65 € s kta od 17.09.2011. do isplate,

- na iznos od 81,71 € s kta od 14.10.2011. do isplate,

- na iznos od 81,66 € s kta od 16.11.2011. do isplate,

- na iznos od 85,73 € s kta od 17.12.2011. do isplate,

- na iznos od 91,92 € s kta od 18.01.2012. do isplate,

- na iznos od 93,28 € s kta od 16.02.2012. do isplate,

- na iznos od 92,59 € s kta od 20.03.2012. do isplate,

- na iznos od 91,04 € s kta od 14.04.2012. do isplate,

- na iznos od 92,39 € s kta od 16.05.2012. do isplate,

- na iznos od 94,03 € s kta od 15.06.2012. do isplate,

- na iznos od 91,40 € s kta od 18.07.2012. do isplate,

- na iznos od 89,85 € s kta od 17.08.2012. do isplate,

- na iznos od 83,57 € s kta od 19.09.2012. do isplate,

- na iznos od 90,30 € s kta od 17.10.2012. do isplate,

- na iznos od 92,11 € s kta od 15.11.2012. do isplate,

- na iznos od 90,57 € s kta od 17.12.2012. do isplate,

- na iznos od 84,35 € s kta od 17.01.2013. do isplate,

- na iznos od 87,07 € s kta od 19.02.2013. do isplate,

- na iznos od 88,68 € s kta od 20.03.2013. do isplate,

- na iznos od 92,31 € s kta od 18.04.2013. do isplate,

- na iznos od 82,83 € s kta od 17.05.2013. do isplate,

- na iznos od 82,24 € s kta od 18.06.2013. do isplate,

- na iznos od 82,45 € s kta od 17.07.2013. do isplate,

- na iznos od 82,76 € s kta od 17.08.2013. do isplate,

- na iznos od 85,25 € s kta od 17.09.2013. do isplate,

- na iznos od 87,25 € s kta od 18.10.2013. do isplate,

- na iznos od 88,17 € s kta od 15.11.2013. do isplate,

s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Domovinskog rata 61, 21000, Split, naknaditi tužiteljici CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu 2.088,85 €, s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29.05.2025.g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.11.2006. s prednikom tuženika Societe Generale Splitska banka d.d. (upis pripajanja izvršen na temelju Ugovora o pripajanju od 13.06.2018. – društvo se pripaja društvu OTP banka d.d.) sklopio Ugovor o kreditu pod brojem 56293/06, na iznos od 24.000,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, s tim da je kredit bez određene namjene na rok otplate 7 godina odnosno 84 anuiteta. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 6,49% godišnje.

2.

U predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema kupovnom tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita.

3.

Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne jer je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.g. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013.g., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2003. do 31.12.2008.g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim Ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 96/03 i to čl. 81., 82. i 90.), a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 i to čl. 96. i 97.), te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

4.

Ova presuda Pž-6632/17 potvrđena je i presudom VSRH broj: Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.g.

5.

Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 41/14) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13), navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku za sud u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom banke odnosno obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

6.

Tužitelj je u cijelosti otplatio kredit zadnjom uplatom anuiteta.

7.

Stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja u podnesku od 29.08.2024. postavlja tužbeni zahtjev, te potražuje na ime preplate temeljem valutne klauzule iznos glavnice od 3.792,05 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

8.

U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, osporava da bi valutna klauzula kao odredba bila ništetna, te ističe prigovor zastare tražbine držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 3 godine.

9.

Utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu se primijeniti na konkretan predmet te nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu i automatskoj vezanosti parničnog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda. Sve kada bi i presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač. Tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama.

10.

Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača), jer je iz samog Ugovora moguće zaključiti da je valutna klauzula jasna i lako uočljiva odredba. Pri tome se tužitelj morao kao savjesna ugovorna strana sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz navedenog Ugovora.

11.

Isto tako niti tuženik nije znao, niti mogao znati kakva će biti buduća kretanja tečaja CHF-a jer je tečaj CHF-a u razdoblju od 2003. do 2008.g. uglavnom padao, a i tuženik je kao i sam tužitelj bio izložen riziku valutne klauzule.

12.

Stoga tuženik osporava da bi se tužitelj imao pravo pozivati na utvrđenja pravomoćnih presuda sudova iz razloga što ovaj parnični sud nije vezan za utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda, a sve kada bi se i uzelo da se odredba čl. 502.c ZPP- a može primijeniti na Ugovor o kreditu, tužitelj navodi da se fizičke i pravne osobe mogu pozivati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u posebnih parnicama za naknadu štete, a kako tužitelj u ovom postupku ne traži naknadu štete već isplatu to mu ne pripada pravo pozivati se na utvrđenja iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

13.

Tuženik ističe prigovor negativnih razlika navodeći da tuženiku pripadaju razlike između iznosa koje je tužitelj stvarno platio i manje plaćenih iznosa zbog činjenice što je tečaj u nekom razdoblju bio niži od inicijalnog tečaja. Dodaje da ne postoji zakonska osnova po kojoj bi tuženik morao isplatiti veći iznos od iznosa koji je primio na temelju navodno ništetnih odredbi i tvrdi da mu pripadaju negativne razlike zbog činjenice što je u nekom od razdoblja tečaj CHF-a bio niži pa je zbog toga tužitelj platio nešto niže anuitete.

14.

Tuženik također navodi da nije dužan isticati protutužbeni zahtjev, niti prigovor radi prebijanja, već se radi o materijalnopravnom prigovoru o kojem treba odlučivati sud bez ikakvog zahtjeva.

15.

Stoga, tuženik čineći nespornim da je ugovorena valutna klauzula drži da ista nije ugovorena protivno načelu savjesnosti i poštenja i da slijedom toga nije dovela do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja i predlaže da sud tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka.

16.

U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu broj 56293/06 (list 6-7 spisa), otplatni plan za kredit (list 8-10 spisa), pregled prometa po kreditu (list 11-17 spisa), pročitan je otplatni plan po kreditu (list 383-385 spisa), provedeno je zamolbeno saslušanje tužiteljice pred Općinskim sudom u Đakovu (list 394-395 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o. (list 397-400 spisa), pregled uplata po kreditu (list 402-417 spisa).

17.

Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

18.

Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu pod brojem 56293/06 od 17.11.2006. kojim Ugovorom o kreditu je tužitelj kod tuženika ugovorio kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF od 24.000,00 po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Ugovorena je kamatna stopa od 6,49% godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora. Rok otplate kredita je iznosio 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se otplaćivao u 84 mjesečna anuiteta.

19.

Nije niti sporno da je u tijeku otplate kredita došlo do aprecijacije CHF-a u odnosu na početno ugovoreni tečaj.

20.

Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245/17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.

21.

Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi, te je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja.

22.

U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.

23.

Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g. i Pž-6632/17 od 14.06.2018.g.

24.

Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221/18 od 03.09.2019.g.

25.

Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.

26.

Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 1. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.

27.

Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.

28.

Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

29.

Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

30.

Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. - 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP/03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

31.

Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenjao samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 2. Ugovora o kreditu.

32.

Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.

33.

Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP/ 03 i čl. 96. st. 1. ZZP/ 07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.

34.

Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.

35.

Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

36.

Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 C i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

37.

Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a kako je valutna klauzula o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pravomoćno utvrđena ništetnom dana 14.06.2018.g., a tužba u ovom predmetu je podnesena 06.04.2023., to nije nastupila zastara tražbine tužitelja. Neosnovan je istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice jer tuženik nije dokazao osnovanost takvog prigovora, a osim toga u odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja navesti da i u situaciji da postoji dokaz da su treće osobe različite od korisnika kredita otplaćivale neke anuitete kao što su članovi obitelji, bračni drugovi, sudužnici i drugo, korisnici kredita time nisu izgubili aktivnu legitimaciju u smislu čl. 1111. ZOO-a zahtijevati povrat stečenog bez osnove jer su te treće osobe u skladu s čl. 161. ZOO-a platile dug u ime i za račun korisnika kredita što je banka prihvatila kao ispunjenje obveze samog korisnika kredita. Time nije došlo do ugovorne ili zakonske subrogacije uplatitelja u položaj korisnika kredita, te interni odnos između korisnika kredita i uplatitelja (u smislu eventualnih regresa) banku ne oslobađa od umanjenja njezinih obveza prema presudama. Ovaj stav zauzeo je Ustavni sud RH u čitavom nizu presuda primjerice U-III 5101/21; U-III-6022/21… od 07.06.2023.

38.

Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Đakovu, te je tužiteljica u svom iskazu navela da je taj kredit bio njezin jedini kredit u valuti CHF-a, a kojega je u cijelosti otplatila. Prilikom dizanja kredita joj nitko od djelatnika banke ništa nije pojašnjavao u svezi promjene kamatne stope i tečaja CHF-a, pa joj djelatnici banke nisu objasnili od čega se sastoji kamatna stopa i kako će se ista mijenjati ubuduće. Što se tiče Ugovora o kreditu 2006. je imala namjeru nakon više godina renovirati svoju kuću i za to joj je trebao kredit. U to vrijeme je radila kao viša medicinska sestra i znala je da Komora i Udruga medicinskih sestara RH u to vrijeme je imala poslovni odnos ili nekakav Ugovor sa Splitskom bankom u svezi zaključenja kredita pod povoljnijim uvjetima i zato je ona otišla u Splitsku banku s namjerom da podigne kredit u kunama, no djelatnica na šalteru banke joj je odmah rekla kada je vidjela visinu njezine plaće da joj je najpovoljnije zaključiti Ugovor o valuti CHF, te kako je osobno poznavala djelatnicu banke stekla je uvjet da joj djelatnica zaista nudi kredit koji je osobno najpovoljniji za nju.

39.

S obzirom na poznanstvo ona nije ništa dodatno ispitivala djelatnicu banke jer joj je to djelatnica predočila kao jako povoljnu varijantu. Inicijalni anuitet je iznosio oko 1/3 njezine plaće da bi vrlo brzo taj anuitet došao do gotovo 2.500,00 kn. Išla u banku tražiti pomoć i htjela je nekako smanjiti anuitet, međutim banka je takav njezin prijedlog odbila, nije joj htjela produžiti otplatu, pa je tužiteljica uz velike poteškoće taj kredit ipak otplatila.

40.

U svom iskazu je tužiteljica navela da je to vrijeme i Slavonska banka davala kredite vezane za CHF, ali je imala informaciju da Udruga medicinskih sestara ima povoljniji Ugovor sa Splitskom bankom i nižu kamatnu stopu i zbog toga je dignula kredit vezanu za valutu u CHF. Navodi da ju niti banka, niti djelatnica banke, niti itko drugi nije upozorio na valutni rizik, niti da je valuta CHF špekulativna valuta i da se tečaj kune ne štiti u odnosu na CHF.

41.

Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice saslušane kao stranke, a tim iskazom je sud sa sigurnošću utvrdio da tužitelj u vrijeme podizanja Ugovora o kreditu nije ništa znao o valuti CHF, nije znao da je to nesigurna valuta, nije mu nitko ništa objasnio, niti rekao o kretanju tečaja CHF-a.

42.

Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

43.

Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.

44.

Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.

45.

Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.

46.

Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva tužiteljice provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku RUČEVIĆ VJEŠTAČENJA d.o.o.

47.

Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica dana 17.11.2006. podignula nenamjenski kredit na svotu od 24.000,00 CHF-a s rokom otplate 7 godina i 84 anuiteta. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa od 6,49%. U tijeku trajanja kredita kamatna stopa se mijenjala od početne 6,49% godišnje do 9,20% godišnje i to do kraja otplate kredita, a predmetni kredit je otplaćen zadnjom uplatom anuiteta na dan 11.11.2013. Vještak je provedenim vještačenjem utvrdio da je tužiteljica s osnova valutne klauzule preplatila iznos glavnice od 3.792,05 €.

48.

Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedaba, pa ga je sud u cijelosti prihvatio jer je dan stručno i nepristrano, na temelju podataka u spisu i vlastitih provedenih izračuna. Time tužitelj upravo ima pravo na iznose koje utužuje ovom tužbom.

49.

Nakon provedenog vještačenja tužitelj je u cijelosti postavio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

50.

Stoga je sud tužitelju dosudio na ime preplate zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zatraženi iznos glavnice od 3.792,05 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.

51.

Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

52.

Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.

53.

Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

54.

Dospijeće svakog pojedinog iznosa određeno je prema datumu plaćanja svakog pojedinog iznosa.

55.

Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

56.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO-a, po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72/02), prema čl. 29. st. 2. ZOO- a, po Odluci o diskontnoj (eskontnoj) stopi HNB-a uvećano za tri postotna poena i na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

57.

Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.

58.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe od 06.04.2023. u iznosu od 100 bodova, troška sastava 2 podneska (31.07.2023. i 29.08.2024.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 4 ročišta (06.05.2024., 13.06.2024., 05.03.2025. i 29.05.2025.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1, Tbr 9/1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife. 59.

Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 700 bodova / 1.400,00 €.

60.

Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 350,00 €, trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 38,85 €, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 300,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.088,85 €.

61.

Sud nije odlučivao o zatraženom trošku sudske pristojbe na presudu iz razloga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118/18 i 51/23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.

62.

Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

63.

Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do II. izreke presude.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sutkinja

Jesenka Jurić Šojat

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.

Dostaviti:

- pun tužitelja

- pun tuženika