Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-198/2023-7

Šibenik, Ul. Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dijane Jakoliš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marijane Lokas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. TV, zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2023. posl. br. K- 2427/2021-19, u sjednici vijeća održanoj dana 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2023. posl. br. K- 2427/2021-19, pod toč. I. izreke na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25., - dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda posl. br. K-2427/2021- 2 od 22. prosinca 2021., a pod toč. II. izreke na temelju čl. 453. st. 3. ZKP/08 opt. TV oslobođen je od optužbe za kazneno djelo nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci naknada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovore na žalbu podnio je osobno opt. TV te po branitelju Srećku Ljubičiću, odvjetniku u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu nije osnovana.

6. Državni odvjetnik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud obzirom na rezultate provedenog dokaznog postupka pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je svoju odluku bazirao na činjenicama koje nemaju relevantne veze s inkriminacijom, jer da imovinskopravni odnosi između optuženika i žrtve nisu bitni za predmet inkriminacije, te ako je taj odnos sporan da je njegovo raspravljanje eventualno trebalo ostaviti za drugi postupak koji je optuženik trebao pokrenuti i na taj način naplatiti svoja eventualna potraživanja prema oštećeniku. Nadalje, da iz iskaza žrtve – oštećenika proizlazi da je isti uvjerenja da je on svoj dug prema optuženiku namirio u cijelosti i da je on blokirao telefonski broj optuženika kada se ovaj počeo ponašati neprijateljski prema njemu, pozivati ga, dolaziti mu na kućnu adresu i na posao, koje ponašanje optuženika da je kod žrtve uzrokovalo uznemirenost i tjeskobu.

6.1. Suprotno takvim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud u toč. 11. i 12. obrazloženja pobijane presude vrlo iscrpno, temeljito i detaljno, ocjenjuje sve dokaze i pravilno zaključuje da nije dokazano da je opt. TV počinio terećena kaznena djela nametljivim ponašanjem iz čl. 140. st. 1. KZ/11. Za svoja utvrđenja, ocjene i zaključke, prvostupanjski sud dao je uvjerljive i argumentirane razloge koje u cijelosti kao ispravne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelj na te razloge i upućuje, navedene spomenutim toč. 11. i 12. obrazloženja pobijane presude, te u toč. 7., 9. i 10. obrazloženja pobijane presude.

6.2. Nije prihvatljiva tvrdnja državnog odvjetnika da imovinskopravni odnosi optuženika i oštećenika nisu bitni za predmet inkriminacije. Naime, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, optuženik je kroz dulje vremensko razdoblje ( nekoliko godina) pokušavao iznaći rješenje da mu oštećenik vrati novčani dug, za koji je prvostupanjski sud osnovano zaključio da postoji, a radi se o značajnim novčanim sredstvima, pogotovo za optuženika koji se nalazio u teškoj materijalnoj situaciji (nezaposlen, bez prihoda), te je htio doći do svog novca. To je bio cilj optuženika, da dođe do svog novca, čiji povrat je oštećenik obećavao u više navrata kroz dulje vremensko razdoblje (2016.-2020.), ali prema utvrđenju suda to nije napravio, nije vratio dug optuženiku, pokušavajući kroz to razdoblje preko svojih "veza i poznanstava" ( sam zaposlenik ABC) pomoći optuženiku u zapošljavanju kod više pravnih osoba povezanih s državom (ABC, ABC, ABC, ABC i dr.), bez uspjeha, što se također treba promatrati u vezi s novčanim dugom kojeg je oštećenik imao prema optuženiku, dakle da pomogne optuženiku da se zaposli i tako optuženik dođe do prihoda, očito računajući da bi time i traženje optuženika da mu vrati dug, ako ne uopće prestalo ( iz zahvalnosti što mu je pomogao kod zapošljavanja) , ono barem za neko vrijeme primirilo . Stoga je prvostupanjski sud sasvim ispravno zaključio da, nakon provedenog dokaznog postupka, nije na nedvojben način utvrđeno da su kontakti optuženika s oštećenikom, pa i oni neželjeni, poduzimani s ciljem ili svrhom vrijeđanja, ponižavajućeg, neprijateljskog ili prijetećeg odnosa, već da su ti kontakti bili s ciljem pokušaja iznalaženja rješenja da mu oštećenik vrati dugogodišnji dug koji je imao prema njemu, uz opravdanu primjedbu prvostupanjskog suda da način na koji je optuženik to pokušavao možda nije uvijek bio primjeren, ali imajući u vidu iznos koji je optuženik posudio oštećeniku i nezavidnu materijalnu situaciju u kojoj je optuženik bio i protek vremena od posudbe novca oštećeniku (2015.-2016.), uz očigledno izbjegavanje oštećenika da riješi problem duga prema optuženiku, može se promatrati kako navodi prvostupanjski sud kroz pokušaj optuženika da se problem s povratom duga riješi dogovorom, te da se ne može promatrati kroz prizmu terećenog kaznenog djela nametljivog ponašanja, odnosno u predmetnom slučaju nakon provedenog dokaznog postupka nije na nedvojben način utvrđeno da je namjera optuženika bila izazivanje tjeskobe i straha kod oštećenika, već iznalaženje mogućnosti i rješenja da mu oštećenik vrati dugogodišnji novčani dug što je predstavljalo egzistencijalno pitanje za optuženika budući je bio bez zaposlenja i prihoda, čije vraćanje je oštećenik očigledno izbjegavao kroz dulje vremensko razdoblje i što je naposljetku rezultiralo i blokiranjem telefonskog broja optuženika.

7. Kako navodi podnesene žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ovaj drugostupanjski sud postupajući u smisli čl. 476. st. 1. ZKP/08 nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu navedene zakonske odredbe, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Šibeniku 29. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Nives Nikolac