REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Poslovni broj: Us I-402/2025-10
[adresa] D 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića u upravnom sporu tužitelja DI iz [adresa], Pehlin Mihovilići 31 (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kraljić, odvjetnik u Rijeci, Kumičićeva 69, protiv tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a (OIB: 18683136487), radi teške povede službene dužnosti, 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-02/24-01/19, URBROJ: 513- 02-8988-25-3 od 20. veljače 2025. kao i radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I- 114-02/24-01/34, URBROJ: 513-02-8989-24-8, od 19. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-02/24-01/34, URBROJ: 513-02-8989-24-8, od 19. studenog 2024., tužitelj je, kao službenik Ministarstva financija, Carinske uprave, Središnjeg ureda, Sektora za mobilne jedinice, raspoređen na radno mjesto carinik (istražitelj, analitičar, RTG, mobilne jedinice i unutarnja kontrola), utvrđen odgovornim zbog toga što je:
- dana 14. ožujka 2022. godine u 12:00 sati, na području grada Otočca, na državnoj cesti D50, 2 kilometra od benzinske postaje Adria Oil — Vrata Like, obavljajući službene dužnosti propisane opisom poslova radnog mjesta postupajući na nezakonit način unio i ovjerio neistinit sadržaj u službenim ispravama što je rezultiralo obustavom prekršajnog postupka i isplatom troška prekršajnog postupka na teret državnog proračuna u iznosu od 312,50 eura, a na način da je dana 14. ožujka 2022. godine, prilikom zaustavljanja vozila Citroen Berlingo 2.0 HDI, registarske oznake [registarska oznaka] vlasnika ŠI, kojim je upravljao RI, sa ciljem provjere namjenske uporabe pogonskog goriva, nakon poduzimanja dužnih radnji uzorkovanja pogonskog goriva, utvrdio da se u spremniku navedenog vozila nalazi nedozvoljeno pogonsko gorivo, označeno plinsko ulje obojano plavom bojom koje je namijenjeno za uporabu u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi i za namjene iz članka 105. stavka 1. točke 2. Zakona o trošarinama, koje je RI kao korisnik predmetnog vozila, istoga dana koristio kao pogonsko gorivo, pa je isti takvim svojim postupanjem počinio prekršaj iz članka 132. stavka 1. točke 6. Zakona o trošarinama, a da nakon provjere obavljene sukladno članku 109. Zakona o trošarinama, kojom je utvrdio nenamjensko korištenje goriva od strane zatečenog vozača RI, nije postupio na način propisan zakonom i izdao prekršajni nalog zatečenom vozaču zaustavljenog i provjerenog vozila RI, već je izdavanjem prekršajnog naloga KLASA: 471-01/22-18/481, URBROJ: 513-02-1974/14-22-8 od 26. lipnja 2022. godine, broj od 130/2022, utvrđeni prekršaj stavio na teret naknadno pozvanom vlasniku vozila ŠI, koji se u trenutku provedene provjere nije nalazio u vozilu kao vozač niti kao suvozač, pa samim time on nije niti mogao počiniti prekršaj za koji ga je proglasio krivim, te da je prethodno, prije izdavanja prekršajnog naloga protiv ŠI, svjesno unio neistinite i netočne podatke u službene isprave i to u Zapisnik o provjeri namjenske uporabe pogonskog goriva KLASA: 471- 01/22-18/481, URBROJ: 513-02-1974/31-22-01 od dana 14. ožujka 2022. godine, u Obavijest o prekršaju KLASA: 471-01/22-18/481, URBROJ: 513-02-1974/29-22-02 od dana 14. ožujka 2022. godine i u Zapisniku o izvršenoj provjeri namjenske uporabe pogonskog goriva KLASA: 471-01/22-18/481, URBROJ: 513-02-1974/29-22-04 od 14. ožujka 2022. godine, navodeći u njima da je u trenutku zaustavljanja vozila njime upravljao JI, dakle u službene isprave je unio neistiniti sadržaj koji je naknadno vlastoručno potpisao i ovjerio pečatom Carinske uprave, iako je bio svjestan da toga dana vlasnik vozila JI predmetnim vozilom nije upravljao, niti se u vozilu nalazio u svojstvu suvozača, jer je provedenom provjerom nesporno utvrdio da je toga dana vozilo koristio i njime upravljao RI, a što je u konačnici rezultiralo izdavanjem Rješenja KLASA: 413-01/22-26/1577, URBROJ: 513-02- 6051/1-24-15 od 22. ožujka 2024. godine kojim je nadležno Vijeće za prekršaje PCU Rijeka obustavilo prekršajni postupak protiv okrivljenog ŠI i Rješenja KLASA: 413-01/22-26/1577, URBROJ: 513-02-6051/1-24-18 od dana 16. travnja 2024. godine o isplati troškova prekršajnog postupka u iznosu od 312,50 eura na teret državnog proračuna, a čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 4. Zakona o carinskoj službi koja je propisana kao „krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama ili u informacijskom sustavu („Narodne novine”, broj 68/2013, 30/2014, 115/2016, 39/2019, 98/2019, 155/2023 i 36/2024), te tešku povredu službene dužnosti iz članka 112. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima koja je propisana kao „nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti" i članka 112. stavka 1. točke 3. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine”, broj 155/2023 i 85/2024) koja je propisana kao „davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice” pa mu je na temelju članka 124. stavka 2. točke a) Zakona o državnim službenicima izrečena novčana kazna na vrijeme od šest mjeseci u mjesečnom iznosu od 20% ukupne plaće u neto iznosu isplaćene državnom službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena.
2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-114-02/24-01/19, URBROJ: 513-02- 8988-25-3, od 20. veljače 2025., odbijena kao neosnovana.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi i na raspravi održanoj u ovom sporu, navodi u bitnome da je do predmetne situacije za koju se tereti u ovoj pravnoj stvari, došlo na inzistiranje vozača RI, koji u trenutku zaustavljanja vozila te vršenja kontrole kod sebe nije imao važeću dokumentaciju kojom bi se njegov identitet mogao utvrditi i koji je izričitom molbom upućenom carinskim djelatnicima predložio da mu identifikacijske dokumente dostavi njegov otac JI, a što su mu carinski službenici dopustili. Nadalje, navodi i da nakon što je JI došao na mjesto zaustavljanja, on je na prijedlog RI zamolio carinske službenike da njega proglase odgovornom osobom za predmetno djelo sukladno odredbi članka 132. stavka 1. točke 6. Zakona o trošarinama. Nadalje, tužitelj je naveo da je u dobroj volji, popraćen savjesnošću i poštenjem djelovanja na odgovornoj poziciji, postupio sukladno navedenom zakonskom članku te je u službene isprave unio ŠI i njega proglasio odgovornim za počinjeni prekršaj. Nadalje, tužitelj navodi da ima 33 godine radnog iskustva u Carinskoj upravi, da svoju dužnost obavlja na izrazito profesionalnoj razini sukladno pravilima struke, da mu predmetna situacija izaziva stres za koju smatra da nije postupio suprotno zakonu, već da svoju dužnost obavlja u potpunosti u skladu sa zakonom. Tužitelj dodatno pojašnjava da su vozač i vlasnik vozila u ovoj pravnoj stvari-otac i sin- prijavljeni na istoj adresi, zbog čega je opravdano zaključeno da su obojica bila upoznata s predmetnim prekršajem, a da odgovornost za nenamjensku uporabu plavog dizela snosi isključivo vlasnik vozila jer on odgovara za sve predmete koji se u njemu nalaze, uključujući i gorivo. U odnosu na odmjerenu kaznu, tužitelj navodi da je sud pogrešno uzeo u obzir otegotne okolnosti, navodeći nezakonit rad te unošenje i ovjeru neistinitog sadržaja u službene isprave, no da navedene radnje već čine bitna obilježja djela teških povreda službene dužnosti koja mu se stavljaju na teret. Smatra da je time postupljeno protivno načelu zakonitosti te da su povrijeđena temeljna načela disciplinskog postupka, čime je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog postupka. Osim toga, navodi i da ne postoji pravomoćna odluka nadležnog tijela kojom bi bila utvrđena krivnja za predmetni prekršaj počinitelja RI te da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, Vijeće za prekršaje 02/V, rješenjem od 22. ožujka 2024. obustavilo postupak protiv ŠI, iz razloga što on nije upravljao vozilom, već se telefonski javio i predstavio kao vlasnik vozila, koja činjenica da je tužitelja upućivala da kao odgovornu osobu za protupravno postupanje navede RI. Nadalje, navodi da izrečena sankcija u ovom postupku nije razmjerna navedenoj povredi jer je riječ o kazni koja je neposredno ispod najstrože moguće sankcije-prestanka državne službe-čime je on stavljen u rang s najtežim prekršiteljima. Osim toga, smatra i da priznanje nije adekvatno vrednovano kao olakotna okolnost. Tužitelj smatra spornim i to što sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka, nadređenog službenika tužitelju, kojeg je tužitelj konzultirao prije sastavljanja zapisnika. Slijedom navedenog, predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika od 20. veljače 2025. i rješenje prvostupanjskog tijela od 19. studenog 2024. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti.
5. U tijeku spora održana je rasprava 29. svibnja 2025. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio opunomoćenik tužitelja te opunomoćenik tuženika i na kojem su stranke u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora.
6. U ovom sporu je nesporno da je tužitelj postupajući u službenom svojstvu poduzeo radnje kako su one činjenično opisane u prvostupanjskom rješenju i to da je navedenog dana zaustavio osobno vozilo kojim je upravljao RI te da je izvršio provjeru namjenske uporabe poganskog goriva, pri čemu je utvrdio da se u spremniku tog vozila nalazi nedozvoljeno pogonsko gorivo-plinsko ulje obojano plavom bojom, a koje je navedeni vozač vozila tog dana koristio kao pogonsko gorivo, a nakon koje provjere kojom je utvrdio nenamjensko korištenje goriva od strane zatečenog vozača RI, nije izdao prekršajni nalog zatečenom vozaču, već je izdao prekršajni nalog te utvrđeni prekršaj stavio na teret naknadno pozvanom vlasniku vozila ŠI.
7. Sporno je u ovoj stvari, je li tuženik pravilno odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 19. studenog 2024., a kojom je to tijelo utvrdilo tužitelja odgovornim za počinjenje predmetnog prekršaja te mu odredilo izrečenu kaznu.
8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora.
9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
10. Odredbom članka 102. stavka 1. točke 4. Zakona o carinskoj službi ("Narodne novine", broj 68/13, 30/14, 115/16, 39/19, 98/19, 155/23 i 36/24, dalje: ZCS) propisano je da se teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra i krivotvorenje, preinačavanje, unošenje ili ovjera neistinitog sadržaja u službenim ispravama ili u informacijskom sustavu.
11. Odredbom članka 112. stavkom 1. točkom 2. i 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj 155/23 i 85/24, dalje: ZDS) propisano je da su teške povrede službene dužnosti nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je državni službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti te davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice.
12. Odredbom članka 124. stavka 2. ZDS-a propisano je da se za teške povrede službene dužnosti mogu izreći sljedeće kazne: a) novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, u mjesečnom iznosu od 10 do 20 % ukupne plaće u netoiznosu, isplaćene državnom službeniku u mjesecu u kojem je kazna izrečena, b) premještaj na drugo radno mjesto iste razine obrazovanja te c) prestanak državne službe.
13. Odredbom članka 105. stavka 1. točke 2. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj 106/18, 121/19 i 144/21, dalje: ZT) propisano je da se trošarina ne plaća na energente koji se koriste kao pogonsko gorivo za plovidbu, uključujući ribolov i električnu energiju proizvedenu na plovilu, osim uporabe plovnih objekata i plovila za privatne svrhe.
14. Odredbom članka 132. stavka 1. točke 6. ZT-a propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 60.000,00 kuna do 2.000.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba, a novčanom kaznom od 30.000,00 kuna do 100.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi, kao i fizička osoba ako plavi dizel za namjene u poljoprivredi, ribolovu i akvakulturi i za namjene iz članka 105. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona, suprotno članku 101. ovoga Zakona, kao korisnik motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja koristi za pogon ili utače u spremnik motornog vozila, plovnog objekta, plovila ili drugog motora ili stroja ili ga u spremniku posjeduje (članak 101. stavak 1. i članak 112. stavak 2.).
15. Iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je u Zapisniku o provjeri namjenske uporabe i uzorkovanju pogonskog goriva, KLASA: 471-01/22-18/481, URBROJ: 513-02-1974/31- 22-01 od 14. ožujka 2022., navedeno da je zaustavljenim vozilom u pogledu kojeg je izvršena provjera namjenske uporabe i uzorkovanje goriva, upravljala nazočna/nadzirana osoba JI, kao i da je ta osoba bila nazočna provjeri i uzorkovanju. Osim toga, ta je osoba potvrdila i da je razumjela svoja prava i obveze te je, u konačnici, taj zapisnik potpisala. Također, iz priležeće Obavijesti o podnošenju optužnog prijedloga zbog počinjenja prekršaja, KLASA: 471-01/22- 18/481, URBROJ: 513-02-1974/29 22-02 od 14. ožujka 2022., razvidno je da je JI naveden kao vlasnik predmetnog vozila i korisnik plinskog ulja obojenog plavom bojom, odnosno označen je kao počinitelj navedenog prekršaja.
16. Stoga je, a imajući u vidu sadržaj navedenih isprava te nesporne činjenice koje su razvidne iz tužbenih navoda i sadržaja osporenih rješenja, jasno da je tužitelj svjesno u službene isprave unio neistinit sadržaj te prikazao da je pri predmetnoj kontroli navedenim vozilom upravljao JI, a ne RI koji je stvarno tim vozilom bio upravljao, a čime je tužitelj ostvario obilježja djela koja mu se stavljaju na teret, propisana odredbama članka 102. stavka 1. točke 4. ZCS-a te članka 112. stavka 1. točke 2. i 3. ZDS. Dakle, navedena djela ostvarena su opisanim postupanjem tužitelja, a kojim postupanjem je u svojstvu državnog službenika prilikom obavljanja službene dužnosti propisane opisom poslova njegovog radnog mjesta, na nezakonit način unio i ovjerio neistinit sadržaj u službene isprave. Time je ispunio obilježja djela iz navedenih zakonskih odredbi na temelju kojih je utvrđena njegova povreda službene dužnosti i što je dovoljno za utvrđenje njegove odgovornosti i izricanje kazne.
17. Na navedenu odgovornost nije od utjecaja je li kasnije prekršajno kažnjen vozač zaustavljenog vozila ili vlasnik tog vozila, odnosno je li takav postupak obustavljen u odnosu na te osobe, s obzirom da je radnju na koju je tužitelj kao državni službenik ovlašten, poduzeo na način da je unio i ovjerio neistiniti sadržaj u službenim ispravama, a radi sprječavanja utvrđenja nezakonitosti te davanja netočnih podataka, čime se naknadno utjecalo na donošenje odluke nadležnog tijela, a koje radnje tužitelja su citiranim zakonskim odredbama određene kao teške povrede službene dužnosti.
18. Nadalje, uvidom u zapisnik s usmene rasprave održane 28. listopada 2024. pred prvostupanjskim tijelom, utvrđeno je da je na toj raspravi izjavu na zapisnik dao tužitelj te da su uvidom i čitanjem izvedeni ostali dokazi. S obzirom da su na toj raspravi izvedeni navedeni dokazi, pri čemu tužitelj nije imao primjedbi na izvedene dokaze te da nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, a da je zadatak Suda u ovom sporu ocijeniti zakonitost i pravilnost provedenog postupka i donesenih rješenja, ocjena je Suda da nije osnovan tužbeni navod da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer nije saslušan svjedok-nadređeni službenik tužitelja. Naime, tužitelj je u provedenom postupku imao mogućnost predložiti izvođenje dokaza saslušanjem navedenog službenika, no tu mogućnost nije iskoristio, stoga nije osnovano to osporavati u ovom sporu. S obzirom da je u provedenom postupku tužitelj saslušan te da je izveden dokaz čitanjem službenih isprava-materijalne dokumentacije, a da niti u ovom sporu nisu bile sporne činjenične okolnosti predmetnog događaja, ocjena je suda da je u ovoj pravnoj stvari činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.
19. Dakle, Sud je u ovome sporu utvrdio sljedeće:
19.1. u prvostupanjskom stadiju disciplinskog postupka provedeno je potrebno dokazivanje, uz mogućnost sudjelovanja tužitelja u postupku;
19.2. prvostupanjsko tijelo detaljno je, cjelovito i koherentno ocijenilo izvedene dokaze, pri čemu ovaj Sud ne nalazi da je pri ocjeni njihove uvjerljivosti to tijelo postupilo očito nerazložno, niti protivno načelu samostalnosti i slobodne ocjene dokaza (čl. 9. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP);
19.3. drugostupanjsko tijelo valjano je odgovorilo na žalbene prigovore tužitelja;
19.4. obrazloženja osporavanih rješenja udovoljavaju kriterijima relevantnosti i dostatnosti;
19.5. odluke disciplinskih tijela temelje se na zakonito i pravilno provedenom postupku, u skladu s odredbama ZUP-a, ZCS-a i ZDS-a, u kojem postupku je tužitelj imao mogućnost sudjelovati i u kojem je kvalificirano zastupan od strane branitelja odvjetnika;
19.6. nedvojbeno je da je činjenični opis djela sadržan izreci prvostupanjskog rješenja obuhvaćen bitnim obilježjima teške povrede službene dužnosti iz citiranih članka ZCS-a i ZDS-a.
20. Stoga je za odluke disciplinskih tijela postojala valjana pravna osnova, kao i legitiman cilj. U tom pogledu disciplinska tijela nisu učinila očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenila postojanje nekog važnog čimbenika, niti propustila razmotriti sve relevantne čimbenike, niti su propustila uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke te su u obzir uzela sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku javnopravnih tijela.
21. Što se tiče izbora stegovne kazne u predmetnom slučaju, Sud naglašava da to podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih (disciplinskih) tijela, kao obliku slabije vezanosti javnopravnog tijela pravnom normom, u okviru zakonom dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana (članak 5. stavak 2. ZUP-a), dok je upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS-a). Ovdje je nesporno da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti. Imajući na umu karakter konkretne povrede službene dužnosti, u svjetlu kriterija za odmjeravanje kazne iz članka 125. stavka 2. ZDS-a, Sud ne nalazi da bi kazna izrečena tužitelju za ponašanje opisano u izreci prvostupanjskog rješenja, bila protivna svrsi radi koje je ta ovlast dana. U odnosu na navedeno, tužitelj ukazuje na nedovoljno vrednovanje olakotnih okolnosti te ukazuje na neke dodatne. No, čak i kada bi kao olakotne bile prihvaćene sve okolnosti na koje u tužbi upire tužitelj (a tuženik je u provedenom postupku pravilno utvrdio određene olakotne okolnosti na strani tužitelja i imao ih je u vidu prilikom odmjeravanja stegovne kazne), Sud ocjenjuje da izrečena kazna ne bi bila protivna svrsi disciplinskog kažnjavanja državnog-carinskog službenika. Nadalje, pravilno je tužitelj istaknuo da je pogrešno promatrati nezakonit rad i unošenje i ovjeravanje neistinitog sadržaja u službene isprave, kao otegotnu okolnost, a s obzirom da navedeno tvori obilježje teške povrede službene dužnosti koja mu je stavljena na teret i za koju mu je izrečena kazna, no to je jedna okolnost, odnosno nepravilnost, čijim uklanjanjem se ne utječe bitno na izbor kazne tužitelju, imajući u vidu preostale otegotne okolnosti i utvrđene olakotne okolnosti, a s obzirom na težinu djela za koje se tužitelj tereti te način počinjenja predmetnog djela. To stoga što je predmetno djelo počinio državni službenik s više od 30 godina staža, kojem su poznate zakonske odredbe i pravila koja uređuju službu koju obavlja, za kojeg je osnovano očekivati da ima iskustvo u obavljanju konkretnih poslova te da je uzak opseg situacija koje ga mogu "iznenaditi" u obavljanju službe. Osim toga, povreda koja je stavljena na teret tužitelju nije takve prirode da zahtijeva detaljno poznavanje pravnih propisa, već se sastoji u povredi obveze da postupa, prije svega, savjesno, a potom i stručno te da navede točnu osobu koju je zatekao u upravljanju vozilu te da se odupre utjecaju trećih osoba u obavljanju poslova svoje službe, a što je temeljna postavka obavljanja svake službe. Osim toga, u vidu je potrebno imati i da je opisanim ponašanjem tužitelja te propuštanjem ispravnog terećenja odgovorne osobe, nastala je šteta po državni proračun, i to ne samo na ime propuštene naplate trošarine, već i zbog isplaćenih novčanih sredstava iz proračuna, a zbog obustavljenog postupka koji je neosnovano pokrenut protiv osobe koja nije zatečena u počinjenju prekršaja, odnosno vlasnika predmetnog vozila ŠI, a što su sve disciplinska tijela pravilno obrazložila u svojim rješenjima.
22. Zaključno, vezano za navode tužitelja s ročišta održanog 29. svibnja 2025. valja tužitelju odgovoriti da je disciplinska kazna po mišljenju ovog Suda opravdana i da je djelo ispravno kvalificirano, jer iz cjelokupnog postupka proizlazi da se ne može tužitelj pozivati na ne znanje, jer je svjesno unio neispravne podatke u akte, a disciplinski sud prilikom izricanja kazne uzeo je kao olakotne okolnosti dosadašnju nekažnjavanost tužitelja i korektno ponašanje tijekom vođenja disciplinskog postupka te priznanje da je počinjena greška, dok proširenje vođenja prekršajnog postupka na nadređene tužitelju ili njihova eventualna disciplinska odgovornost na koju ukazuje tužitelj nisu predmet ovog upravnog spora. Također, vezano za navod opunomoćenika tužitelja da je carinska uprava trebala provjeriti čitav OPG, to u konkretnom slučaju nije neposredno vezano uz odgovornost samog tužitelja .
23. Slijedom navedenog, osporavana rješenja ocijenjena su zakonitim pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 2. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
24. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci, 29. svibnja 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja odvjetniku Ivanu Kraljiću, Rijeka, Kumičićeva 69
- tuženiku Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Središnjem uredu, Drugostupanjskom disciplinskom sudu Carinske uprave, Zagreb, Alexandera von Humboldta 4a
