Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1172/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vanji Peh, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Telegram Media Grupa d.o.o. Zagreb, Krste Pavletića 1, OIB: 36974788949, zastupan po punomoćnici Vesni Alaburić, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1179/2022-18 od 3. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja LŽ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1179/2022-18 od 3. srpnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja LŽ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.785,36 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Telegram Media Grupa d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.495,00 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 132.722,81 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2022. pa do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju LŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknadi tuženiku Telegram Media Grupa d.o.o. Zagreb, Krste Pavletića 1, OIB: 36974788949, troškove parničnog postupka u iznosu od 12.475,00 eur, u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno ukinuti i predmet vratiti sud prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje i naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 3.785,36 eur.

3. Tuženik u žalbi osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 2.495,00 eur.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete od tuženika zbog objavljenog članka 31. siječnja 2022. na portalu tuženika pod naslovom: "Donosimo iskaz tajnice koji je pokopao LŽ: lažirao je zapisnike i zabranio da ostali članovi uprave išta znaju", a u kojem članku su prema navodima tužbe objavljene netočne, neistinite i štetne informacije o njemu, kojima je bilo u cilju jedino njegovo javno sramoćenje. Ističe i da je u grafičkoj obradi teksta korištena fotografija snimljena tijekom njegovog privođenja, a čime se u javnosti on predstavlja u negativnom svjetlu, kao i da su objektivne informacije iznesene suprotno pravilima javnog priopćavanja te da je članak objavljen u vrijeme kada je istraga protiv njega i dalje trajala, pa je kao takav mogao utjecati i na kazneni postupak. Tvrdi da mu je objavljenim informacijama počinjena neimovinska šteta povredom prava osobnosti i to prava na ugled, čast i dostojanstvo, pravo na privatnost osobnog i obiteljskog života, pravo na nesmetanu radost življenja ali i pravo na ustavnu presumpciju nevinosti, zbog čega potražuje naknadu nastale štete od tuženika u iznosu od 1.000.000,00 kn, odnosno u konačno postavljenom zahtjevu 132.722,81 eur.

6. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva osporavajući uzročnu vezu između objave predmetnog članka i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala, ističući kako tužitelj ne osporava istinitost objavljene informacije o proširenju istrage koja je započeta nakon njegova uhićenja 17. rujna 2020. zbog postojanja sumnje u počinjenje kaznenog djela pogodovanja i primanja mita o čemu su izvještavali brojni mediji prije objave članka. Poziva se i na razloge za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 21. st. 4. toč. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM) jer informacije objavljene u spornom članku predstavljaju vjerno preneseni sadržaj rješenja USKOK-a od 21. siječnja 2022.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti pa ni povrede na koje upire tuženik. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika te se presuda može ispitati.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja raspravio i utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je iste pravilo cijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP. Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, s time da sukladno odredbi čl. 220. st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga je sud u situaciji kada je zaključio da je predmet raspravljen u mjeri da se može donijeti odluka u ovoj pravnoj stvari (čl. 304. ZPP) pravilno bez izvođenja daljnjih dokaza saslušanjem svjedoka predloženih od strane tužitelja zaključio glavnu raspravu, jer je utvrdio sve odlučne činjenice bitne za pravilnu primjenu materijalnog prava (obrazlažući razloge za navedeno), nepotrebnim izvođenjem dokaza na okolnosti koje nisu pravno odlučne postupio bi protivno načelu ekonomičnosti.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi kako je u postupku dokazao nastanak štete kao i uzročno posljedičnu vezu između povreda prava osobnosti koje navodi i objave spornog članka.

10. U pogledu same štete tužitelj u tužbi navodi da je zbog objavljenog članka proživio neugodne situacije u vidu javnog linča i osuđujućih komentara iz bližnje i daljnje okolice, a što je utjecalo na efikasno uživanje njegovog prava na presumpciju nedužnosti, a što dokazuje svojim saslušanjem kao jedinim dokazom na navedenu činjeničnu tvrdnju tužbe.

10.1. Niti u svom iskazu tužitelj ne konkretizira u čemu bi se sastojala šteta koja bi bila posljedica objave spornog članka, već ističe kako su i drugi mediji protiv njega „svašta pisali“ (protiv kojih je također podnio tužbe te vodi sporove protiv četiri ili pet nakladnika), ali ga pri tome nitko nije „pokopao“ te stoga smatra kako je predmetni tekst bio vrhunac napada na njega pa stoga smatra kako je utuženi iznos u cijelosti pravičan i da nije prevelik s obzirom na sve neugodnosti koje je doživio. Tužitelj također ni na koji način ne iskazuje (niti u činjeničnim navodima tužbe opisuje) u kojim bi se to konkretnim životnim situacijama i od strane kojih osoba u odnosu na njega kršilo njegovo pravo na presumpciju nedužnosti, a niti bi iz sadržaja predmetnog članka proizlazilo da se na bilo koji način ne prejudicira ishod kaznenog postupka koji se nesporno vodi protiv tužitelja.

11. Iz izvedenih dokaza, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud proizlazi kako tužitelj nije dokazao postojanje takve štete koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade sukladno odredbama čl. 19. st. 1. i čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

11.1. Pravilnost ranije navedenog zaključka prvostupanjskog suda proizlazi i iz iskaza samog tužitelja koji je u svom iskazu izrijekom istaknuo samo svoje shvaćanje da je navođenjem tvrdnje da je iskazom svjedoka „pokopan“ shvatio na način da je doista pokopan i da mu se ne zna traga, a koji iskaz je sud pravilno cijenio neživotnim zaključujući da riječ „pokopan“ u članku ima samo figurativno značenje a ne i doslovno, a što po utvrđenju ovog suda jasno proizlazi svakom prosječnom čitatelju (koji je pročitao i samo naslov članka) iz sadržaja istog u kojem se navodi: "Donosimo iskaz tajnice koji je pokopao LŽ: lažirao je zapisnike i zabranio da ostali članovi uprave išta znaju".

11.2. Nadalje, u odnosu na objavljenu fotografiju valja istaknuti kako iz iste jasno proizlazi kako je snimljena na javnom mjestu prilikom uhićenja tužitelja zbog postojanja sumnji u počinjenje kaznenog djela pogodovanja i primana mita o čemu su do objave spornog članka izvještavali brojni mediji prije objave članka. Iako tužitelj zbog objave iste subjektivno osjeća povredu časti i ugleda, objava navedene fotografije u okolnostima konkretnog slučaja po utvrđenju ovog suda nije bila podobna uzrokovati štetu takvog opsega koji bi opravdavao dosuđenje pravične novčane naknade, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

12. U kontekstu trajanja kaznenog postupka protiv tužitelja i činjenice da su o istom postupku objavljeni brojni novinarski članci, te da je nesporno neposredno prije objave spornog članka protiv tužitelja i proširena istraga (što je bio povod za objavu spornog članka), kao i da je zbog niza ranijih medijskih objava raznih medija (a ne samo tuženika) koje su nesporno bile objavljene i prije spornog članka, tužitelj je trebao dokazati nastanak štete koja bi bila posljedica objave upravo konkretnog spornog članka, a što samo svojim iskazom nije uspio dokazati, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud cijeneći njegov iskaz u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

13. Slijedom svega navedenog, a kako se za tužitelja u spornom članku ne navodi da bi bio počinitelj kaznenog djela, kako su prije objave spornog članka drugi mediji već objavili snimku privođenja tužitelja u vezi sumnji na počinjenje kaznenih djela zbog kojih je i proširena istraga u odnosu na tužitelja, sama činjenica objave fotografije tužitelja u spornom članku, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije dokaz povrede njegova prava na presumpciju nevinosti.

14. Posljedično iskazu tužitelja u postupku vezano uz visinu postavljenog tužbenog zahtjeva za koji on smatra kako „nije previsok obzirom na sve neugodnosti koje je doživio“, valja ukazati i kako je tuženik osnovano istaknuo kako je tražena visina naknade neimovinske štete znatno viša od ikada dosuđenih iznosa naknade štete u ovoj vrsti postupaka pred sudovima u Republici Hrvatskoj te je očito usmjerena u ostvarivanje ciljeva tužitelja koji nisu spojivi sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a što jasno proizlazi iz odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO.

15. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je utvrdio kako ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju u smislu odredbe čl. 21. st. 3. ZM i čl. 1045. st. 1. ZOO, jer tužitelj nije dokazao nastanak štete i postojanje pravno relevantne uzročne veze između štete za koju tvrdi da mu je nastupila objavom spornog članka i štetne radnje tuženika, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja osnovno odbijen u cijelosti. Stoga je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

16. Ostali žalbeni navodi tužitelja nisu cijenjeni, jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

17. Tužitelj žalbu u pogledu dosuđenog troška obrazlaže navodeći da je trebao uspjeti u sporu pa je stoga i odluka o trošku koji je dosuđen tuženiku neosnovana. Posljedično neuspjehu tužitelja u sporu, to je i odluku o trošku prvostupanjski sud donio u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.

18. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 166. st. 1. ZPP njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava dogovora na žalbu odbijen je temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Velikoj Gorici 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Gašparuš-Horvat