Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-116/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sidonija Grbavac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika BU, vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], C [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Damir Babić, odvjetnik u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-7728/2020-54 od 19. siječnja 2024., u sjednici održanoj 29. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 7728/2020-54 od 19. siječnja 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženiku da mu isplati na ime naknade neimovinske štete iznos od 33.180,70 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao što je odbijen i zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.633,18 eura, dok je za više zatraženi trošak zahtjev tužitelja odbijen (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Žalba je osnovana.

3. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju trpi zbog ozljeđivanja u nezgodi na radu koja se desila 10. lipnja 2017., kada je kako to tvrdi, kao radnik tuženika radeći poslove svog radnog mjesta zidara-tesara, pao sa skele visoke tri metra, prilikom čega je pretrpio brojne teške ozljede.

3.1. U ovom stadiju postupka sporna je osnova odgovornosti tuženika, a slijedom toga i visina štete, jer tuženik tvrdi da nije odgovoran za nezgodu koju je doživio tužitelj jer da je isključivo on kriv, dok tužitelj tvrdi suprotno.

4. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući iskaze saslušanih svjedoka radnika tuženika AU, TU, OU i iskaz tuženika, smatrao utvrđenim kako su radili na otoku Žirje na izgradnji obiteljske kuće skupa s tužiteljem, svi kao zaposlenici tuženika, i da je tužitelj bio poslovođa / šef gradilišta / voditelj gradilišta, jer da su to suglasno iskazali navedeni svjedoci i tuženik. Nadalje je prvostupanjski sud naveo kako nije sporno da je tužitelj pao u rupu dubine 2,5 metra prelazeći preko neučvršćenih fosni, ali je smatrao utvrđenim da je za navedeni štetni događaj isključivo odgovoran sam tužitelj, jer da je kao poslovođa i odgovorna osoba na gradilištu, radnicima naredio da se fosne ne učvršćuju, pa da je time svjesno ugrozio sigurnost i zdravlje radnika koji su prelazili preko tih neučvršćenih fosni, a čime da je ugrozio i svoju sigurnost i zdravlje. Stoga je prvostupanjski sud smatrao da navedenim tužitelj nije pravilno koristio sredstva rada i da posao nije obavljao u skladu s pravilima zaštite na radu i pravilima struke, pa je shodno tome taj sud zaključio da je tužitelj krajnjom nepažnjom prouzročio štetni događaj i da je ostvaren razlog da se tuženika oslobodi odgovornosti, zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Navedena utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda za sada ne prihvaća ovaj sud iz razloga što su žalbenim navodima tužitelja dovedeni u sumnju.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete kao radnik protiv poslodavca, a kod kojega je doživio radnu nezgodu, i to na temelju odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZOO), a u vezi s odredbom članka 1100. ZOO-a, kao i na temelju odredbe članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR), a u svezi s odredbom članka 25. Zakon o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18. – u daljnjem tekstu: ZZR), koji su vrijedili u momentu ozljeđivanja tužitelja 10. lipnja 2017.

6.1. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac bio bi odgovoran tužitelju za nastalu štetu na temelju odredbi članka 25. ZZR-a, koji se u ovom predmetu primjenjuje kao lex specialis. Dakle, poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, kako je to propisano i odredbom članka 111. stavkom 1. ZR-a, koja glasi:"Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava".

7. Po ocjeni ovoga suda osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za poslove i radne zadatke zidara i tesara, a ne za poslove poslovođe niti za poslove voditelja gradilišta. Pri tome, osnovano tužitelj tvrdi da tuženik nije imenovao tužitelja za poslovođu ni za voditelja gradilišta jer je tužitelj kao radnik s tuženikom kao poslodavcem sklopio ugovor o radu za poslove radnog mjesta zidara-tesara, zbog čega se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da činjenica što bi tužitelj kao zidar-tesar govorilo ostalim radnicima što trebaju raditi da je on bio poslovođa, odnosno šef gradilišta- voditelj gradilišta. Ovo iz razloga što je općepoznato da su radna mjesta u građevinarstvu, zidar-tesar, poslovođa gradilišta i voditelj (šef) gradilišta, različita radna mjesta koja obuhvaćaju različite poslove i time različitu odgovornost u obavljanju tih poslova, kao i da se voditelj gradilišta imenuje posebnim aktom i mora ispunjavati posebne uvjete da bi obavljao te poslove, a što je obveza izvođača radova, u ovom slučaju tuženika, koji je bio izvođač radova i koje je bio poslodavac tužitelju kada je on kao radnik doživio radnu nezgodu radeći poslove svog radnog mjesta zidara-tesara. Budući da tužitelj nije imao sklopljen ugovor o radu za poslove radnog mjesta poslovođe niti je bio imenovan voditeljem gradilišta, jer su te poslove trebale obavljati druge osobe, to bi i prema mišljenju ovoga suda proizlazilo da osnovano tuženik tvrdi da tužitelj te poslove nije obavljao.

7.1. Isto tako, osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je tuženik kao poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada budu sigurna da bi radnici mogli svoje poslove obavljati na siguran način. To u ovom slučaju znači da je tuženik kao poslodavac bio taj koji je trebao osigurati sigurne uvjete rada, i to tako što je daske (fosne) koje se koriste u građevinarstvu, a preko kojih se prelazilo i preko kojih se vozio u kolicima beton za ugradnju na objektu, trebao postaviti tako da se na siguran način mogu koristiti, jer kada one nisu sigurno pričvršćene, to u takvim uvjetima rada u svakom momentu može doći do njihovog pomicanja i tako do nestabilnosti radnika i ozljeđivanja istih, što se u ovom slučaju i desilo tužitelju, a što sve prvostupanjski sud nije pravilno cijenio kod donošenja pobijane odluke.

7.2. Naime, činjenica što je tuženik oslobođen u kaznenom postupku za predmetni štetni događaj, ne znači da tužitelj u ovom građanskopravnom postupku ne može potraživati naknadu štete od istog, pa je prvostupanjski sud kod ocjenjivanja odgovornosti stranaka trebao cijeniti eventualnu njihovu suodgovornost jer bi iz stanja spisa proizlazilo da bi se krivnja tuženika očitovala u tome što je dopustio radnicima da prelaze i prevoze beton preko neučvršćene fosne, dakle, što nije osigurao siguran rad na visini, a tužitelja što prilikom prijelaza s kolicima preko takve fosne nije postupio s dovoljnom pažnjom i što nije tražio od tuženika kao poslodavca da ih učvrsti, a što je sve trebao kontrolirati nadzor, koji je također trebao biti na gradilištu.

7.3. Stoga, s pravom tužitelj prigovara da prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke nije uzeo u obzir sve izvedene dokaze niti ih je pravilno ocijenio, a čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP- a uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, a o kojima će prvostupanjski sud donijeti odluku na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti počinjenu bitnu povredu, te će dopuniti činjenično stanje tako što će pravilno cijeniti sve dokaze i time raspraviti sve sporne činjenice ukazane ovim rješenjem, pa će ovisno o tome ponovo odlučiti o postavljenim tužbenim zahtjevima tužitelja novom, pravilnom i zakonitom odlukom.

U Splitu 29. svibnja 2023.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča