REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUDU SESVETAMA
STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU
Dugo Selo, Ul. biskupa Augustina Kažotića 13
Poslovni broj: P-435/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sutkinji toga suda Nataliji Suvaljko Ljubek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika DPD CROATIA d.o.o., OIB: 87109117191, Slatinska ulica br.7, Sesvete zastupane po punomoćniku Darku Marjanoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane dana 17. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, a koji glasi:
" Nalaže se tuženiku DPD CROATIA d.o.o., Slatinska ul. br. 7, Sesvete, OIB 897109117191 isplatiti tužitelju KŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 1470,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno ZOO i Zakonu o zateznim kamatama koja teče od dana 20.4.2024.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove uzrokovane ovom parnicom sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od
15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplatiti parnični trošak u iznosu od 500,00 Eur-a (petsto eura) zajedno za zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 29. svibnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 4. listopada 2024. podnijela tužbu u kojoj u bitnom navodi da je u veljači putem interneta od tvrtke Monclero naručila jaknu čija je cijena bila 1.470,00 Eur-a, a obzirom da jakna nije odgovarala da je poslan upit tvrtki Monclero za povrat jakne, te da je jakna putem tuženika upućena na povrat, a po primitku jakne Monclero je trebao izvršiti povrat novaca. Nadalje, da kako nije dobila povrat novaca da se obratila tvrtki Monclero s upitom o razlozima ne vršenja povrata novca, te da joj je 18. travnja 2024. i **.**.2024. K odgovorio da nije zaprimio povrat robe. Nadalje, nakon provjere K ju je obavijestio da je pošiljku zaprimio Amazon umjesto S, te kako je potrebno da tužiteljica zatraži izravno od tuženika da se organizira preuzimanje s trenutne lokacije i otprema Moncleru. Da se dana 19. travnja 2024. da se obratila tuženiku i obavijestila o broju pošiljke. Da je nakon toga vršena korespondencija, ali da je tuženik 27. svibnja 2024. obavijestio da je slučaj zatvoren. Navodi da je tuženik nesporno zaprimio pošiljku od strane tužitelja, da je isti nesporno pogrešnom istu isporučio Amazoni, a ne Moncleru te da štetu ne želi nadoknaditi već neosnovano ističe kako nisu zaprimili potrebnu dokumentaciju. Da dana podošenja tužne tuženik nije jaknu isporučio Moncleru niti je podmirio štetu u visini vrijednosti jakne, odnosno iznosu od 1.470,00 Eur-a. Kako je tužiteljica obavijestila tuženika o propustu 19. travnja 2024. da ima pravo na zakonske kamate od 20. travnja 2024. Slijedom navedenog predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti iznos od 1.470,00 Eur-a uvećan za zakonske zatezne kamate od dana 20.travnja 2024. pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti u slučaju da je paket predan tuženiku, jer da se u tom slučaju imaju primijeniti odredbe Općih uvjeta tuženika i to čl. 1.5. u vezi sa čl. 17.8. istih. Nadalje, tužbu osporava u cijelosti, kako osnovu tako i visinu, ističe prigovor zastare, pomanjkanja aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije. U bitnom navodi da tužiteljica nije dokazala da je s tuženikom sklopila Ugovor o pristupanju (izvršenju poštanskih usluga), nadalje da nije dokazala da je ispunila sve uvjete za podnošenje tužbe radi naknade štete po Zakonu o poštanskim uslugama jer da nije uložila pritužbu Povjerenstvu za pritužbe potrošača, da je potraživanje u zastari jer da nije utuženo u šestomjesečnom roku, nadalje da tuženik kao davatelj poštanskih usluga ne odgovara za izmaklu korist, niti za stvarnu štetu koja može nastati zbog gubitka, oštećenja ili umanjenja sadržaja poštanske usluge, također ističe i prigovor ograničene odgovornosti tuženika u pogledu visine naknade štete, jer da tužiteljičino potraživanje višestruko premašuje propisani iznos ograničenja, a i postavljen je iz osnova za koje davatelj poštanskih usluga uopće ne može ogovarati.
3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem i uvidom u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu i to: korespondenciju sa društvom Moncler vezano za povrat pošiljke (list 4 – 11 spisa), potvrdu za br. pošiljke 17502001230823 (list 12 spisa), e-mail korespondencija između tužiteljice i tuženika (list 13 – 28 spisa i 30 spisa), dopis tuženiku (list 29 i 31 spisa), obavijest tuženika o vremenu slanja između Hrvatske i Italije (list 44 spisa), opći uvjeti tuženika (list 48-69 spisa).
4. Među stranka u ovom postupku sporna je je li tuženica naručila uslugu od tuženika, je li nastupila zastara potraživanja tužiteljičine tražbine, a sporna je i visina tražbine.
5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 dalje u tekstu ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
6. Uvidom u potvrdu za br. pošiljke 17502001230823 (list 12 spisa) utvrđeno je da je pošiljatelj iste tužiteljica, da je tuženik istu zaprimio i potvrdio pečatom na istoj 29. veljače 2024. te da je ista isporučena Amazon Italia Logistica SRL 5. ožujka 2024.
7. Iz e-mail korespondencije između tužiteljice i tuženog (list 13-28 i list 30 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica i tuženik korespondirali vezao za povrat predmetne jakne, i to počev od 19. travnja 2024. do zaključno dana 24. lipnja 2024. kada je tuženik obavijestio tužiteljicu kako od tvrtke Moncler nije zaprimio potrebni LBD dokument kojim bi isti potvrdio da potpis na listi nije njegov, a nakon čega je tužiteljica po punomoćniku dopisom od 21. lipnja 2024. tuženiku podnijela zahtjev za isplatu cijene jakne, odnosno, za isplatom iznosa od 1.470,00 Eur-a, a koji iznos tužiteljica smatra da joj je tuženik dužan nadoknadit obzirom da je radi njegove greške jakna isporučena drugom društvu, a ne tvrtki Monclare od koje je ista i kupljenja, i kojoj je trebao biti izvršen povrat iste.
8. Uvidom u prethodno navedene dokaze, ovaj sud nedvojbeno zaključuje da je tužiteljica koristila poštanske usluge tuženika vezano za povrat premetne jakne tvrtki Moncler.
9. S obzirom dakle da je tužiteljica od tuženika naručila uslugu povrata jakne u skladu sa čl. 31. Zakona o poštanskim uslugama (Narodne novine br. 144/2012, 153/2013, 78/2015, 110/2019, dalje u tekstu ZPU) s tuženikom je sklopila ugovor o pristupanju, a koji ugovor je ugovor bez pisanog oblika, kojim se uređuju međusobna prava i obveze pošiljatelja i davatelja poštanskih usluga, uz uvjete određene ZPU i Općim uvjetima tuženika, dakle tuženica je dokazala kako postojanje aktivne legitimaciju na svojoj strani tako i pasivnu legitimaciju tuženika u ovom postupku.
10. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za istaknuti je kako se u predmetnom slučaju ima primijeniti ZUP kao lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima.
11. Čl. 58. st.1. ZUP-a propisano je da potraživanja davatelja poštanskih usluga i korisnika poštanskih usluga zastarijevaju istekom roka od tri mjeseca u unutarnjem prometu, odnosno šest mjeseci u međunarodnom prometu. Nadalje, stavkom 2 navedenog članka propisano je da zastara iz stavka 1. ovoga članka počinje teći: 1. za potraživanja zbog manje ili više naplaćene cijene poštanske usluge ili drugih troškova – od dana plaćanja, 2. za potraživanja zbog djelomičnog gubitka, oštećenja ili umanjenja sadržaja poštanske pošiljke, ili zbog prekoračenja roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke – od dana uručenja poštanske pošiljke, 3. za potraživanja zbog gubitka poštanske pošiljke – nakon 30 dana od dana isteka roka za uručenje poštanske pošiljke, 4. u svim drugim slučajevima potraživanja – od dana kada su se stekli uvjeti za potraživanje.
12. Nadalje, kako se u ovom predmetu radi o naknadi štete koja je nastala zbog pogrešnog uručenja poštanske pošiljke, valja primijeniti odredbe Zakona o poštanskim uslugama, kako je to već naprijed navedeno. Pri tom ovaj sud naglašava kako davatelj usluge (tuženik) može odgovarati za štetu i prema odredbama tog zakona, točnije prema čl. 56. st. 1. ZPU-a, no za to je potrebno ispuniti određene formalne i jasno propisane uvjete. Naime, prema čl. 54. st. 1. i 4. ZPU-a, korisnik poštanskih usluga u slučaju gubitka poštanske pošiljke može davatelju poštanske usluge podnijeti pisani prigovor u roku od šest mjeseca od dana predaje poštanske pošiljke u međunarodnom prometu, a davatelj usluge (tuženik) mu je dužan odgovoriti u roku od 60 dana. Nakon primitka odgovora, korisnik je dužan u daljem roku od 30 dana podnijeti zahtjev za naknadu štete (čl. 57. st. 1. ZPU-a), pod prijetnjom gubitka prava na naknadu štete (čl. 56. st. 3. t. 2. ZPU-a).
13. U predmetnom postupku je utvrđeno da je tužiteljica podnijela pisani prigovor tuženiku 19. travnja 2024 (e-mail korespondencija list 14-15 spisa), korespondencija sa tuženikom je vršena od tada do zaključno 24. lipnja 2024. (list 30 spisa). Nadalje, tužiteljica je nakon odgovora tuženika od dana 24. lipnja 2024., a kojim odgovorom nije udovoljeno njenom zahtjevu, dopisom od 21. lipnja 2024. (list 29 i 31 spisa) od tuženika tražila da joj se izvrši povrat iznosa od 1.470,00 Eur-a a radi činjenice da tuženik nije isporučio tvrtki Moncler jaknu u navedenoj vrijednosti, koju je tužiteljica slala poštom po tuženiku. Po mišljenju ovog suda navedenim postupanjem tužiteljica je ispunila postupak propisan ZPU prije podnošenja tužbe u ovom postupku. Kada nije od tuženika dobila odgovor, u skladu sa odredbom čl. 57.st.6. ZPU podnijela je ovdje predmetnu tužbu.
14. Tuženik je pošiljku tužiteljice zaprimio 29. veljače 2024 (vidljivo iz pečata tuženika na listu 12 spisa), ista je 19. travnja 2024. tuženiku podnijela prigovor (u šestomjesečnom roku propisanom za prigovor) te je navedenim postupanjem po mišljenju ovog suda prekinula zastaru. Navedeni rok ne teče dok se čeka odgovor tuženika, a koja rok je onda nakon primitka konačnog odgovora tuženika od 24. lipnja 2024. ponovo počelo teći. Kako dakle od odgovora tuženika do dana podnošenja tužbe nije protekao rok od šest mjeseci propisan odredbom čl. 58.st.1. ZPU-a, to nije ni nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja.
15. Međutim, čl. 56. st. 4. ZPU propisano je da davatelj poštanskih usluga ne odgovara za izmaklu korist, niti za stvarnu štetu koja može nastati zbog gubitka, oštećenja ili umanjenja sadržaja poštanske pošiljke, prekoračenja roka za prijenos i uručenje poštanske pošiljke, te u slučaju kada davatelj poštanskih usluga nije obavio uslugu ili je nije obavio u cijelosti. Nadalje, čl. 57. st. 10. ZPU propisano da se na naknadu štete u međunarodnom prometu primjenjuju akti Svjetske poštanske unije.
16. Zakonom o potvrđivanju Svjetske poštanske konvencije sa Završnim protokolom ("Narodne novine" broj 3/2016, dalje u tekstu: Konvencija) navedena Svjetska poštanska konvencija sa Završnim protokolom, sastavljena u Dohi 11. listopada 2012., inkorporirana je u hrvatski pravni sustav. U članku. 23.3.1. Konvencije određeno je da ako je paket izgubljen, potpuno mu je umanjen sadržaj ili je potpuno oštećen, pošiljatelj ima pravo na odštetu kako je utvrđena Pravilnikom o poštanskim paketima. S tim u vezi, u članku RC 154. 3.1. Pravilnika o poštanskim paketima (Parcel post regulations iz Berna 2013, dalje u tekstu: Pravilnik) određeno je da odšteta na koju se poziva članak 23.3.1. Konvencije ne smije premašiti iznose koji se dobiju kombiniranjem iznosa od 40 SDR po običnom paketu i iznosa od 4,50 SDR po kilogramu.
17. Dakle, s obzirom da iz činjeničnog stanja u spisu proizlazi da je predmet postupka obavljanje usluga isporuke paketa u međunarodnom poštanskom prometu, na temelju Konvencije i pratećeg Pravilnika koji uređuju materiju poštanskih paketa, tuženik bi bio u obvezi isplatiti tužiteljici naknadu štete u visini koja je određena u članku RC 154. 3.1. navedenog Pravilnika. Međutim, kako je za navedeni iznos koji bi pripao tužiteljici, prema navedenim odredbama potrebno utvrditi težinu paketa, a navedeni dokaz tužiteljica nije u postupku dostavila niti je predložila izvođene dokaza na tu okolnost, to nije moguće utvrditi koji iznos odštete bi imao pripasti tužiteljici.
18. Suprotno navodima tužiteljice to ne može biti iznos stvarne štete (vrijednosti pogrešno isporučene jakne) jer u skladu sa odredbama čl. 56.st. 4 ZPU davatelj poštanskih usluga, ovdje tuženik ne odgovara za stvarnu štetu koja može nastati zbog gubitka, oštećenja ili umanjenja sadržaja pošiljke.
19. Naposljetku, za istaknuti je i kako ovaj sud smatra da se u skladu sa odredbama ZPU-u pogrešna isporuka ima smatrati gubitkom pošiljke, jer pojam pogrešne isporuke taj zakon izričito ne navodi, ali u svakom slučaju i pošiljka koja je pogrešno isporučena nije došla do odredišta te je učinak isti kao i da je pošiljka izgubljena.
20. U skladu sa svim prethodno navedenim, trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti i riješiti kao u izreci ove Presude.
21. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti, a kako tuženik nije dokazao da je sa tužiteljicom kao potrošačem pregovarao o unaprijed formuliranoj odredbi čl. 17.8. Općih uvjeta vezano za sporazum o mjesnoj nadležnosti sud u Zagrebu, to je u skladu sa odredbom čl. 46.st.1. ZPP-a mjesno nadležan ovaj sud po mjestu sjedišta tuženika, a pred kojim je tužiteljica i podnijela predmetnu tužbu. Slijedom navedenog, trebalo je riješiti kao u izreci ovog rješenja.
22. Kako je tuženi zastupan po odvjetniku u cijelosti uspio u ovom postupku istom je u sladu sa odredbom čl. 154. i 155. ZPP-a trebalo priznati parnični trošak. Tako je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) trebalo priznati zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu 10. siječnja 2025. (Tbr. 8.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, ročište od 17. travnja 2025. (Tbr.9.1.) u iznosu od 200,00 Eur-a, dakle ukupno 400,00 Eur-a, sve uvećano za PDV 25%, odnosno ukupno 500,00 Eur-a dok pristojba odgovora na tužbu nije priznata jer ista nije ni nastala za tuženika, te u skladu sa uspjehom u postupku za istu tuženik neće ni biti zadužen. Slijedom navedenog, riješeno je kao u točki II. izreke ove Presude. Na dosuđeni trošak trebalo je tuženiku priznati i zatražene zakonske zatezne kamate od dana donošenja Presude pa do isplate u skladu sa odredbom čl. 151.st.3. ZPP-a u vezi sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023).
Dugo Selo, 29. svibnja 2025.
Sutkinja
Natalia Suvaljko Ljubek
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).
Dna:
1. Tužitelju po pun putem OPS uz pristojbu presude
2. Tuženiku po pun putem OPS