Poslovni broj: Povrv-173/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja PAŠARIN, d.o.o. Nerežišća, Njivica 8, OIB: 57212663853, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Restović, odvjetnica u Splitu, Gorička 12, protiv tuženika SPREGA KAMEN d.o.o. Plano, Put Karanušića 73, OIB: 74849737012, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Iviš, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, radi isplate iznosa od 310.093,21 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika Marine Parčina, odvjetnice u Splitu, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita poslovni broj Ovrv-93/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 310.093,21 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi koja je propisana odredbom članka 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, teku kako slijedi:

- na iznos od 6.212,71 EUR od 30. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 16.797,73 EUR od 4. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 14.806,89 EUR od 7. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4.791,46 EUR od 18. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 7.739,40 EUR od 19. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4.825,30 EUR od 19. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 3.093,27 EUR od 20. srpnja 2019. do isplate.

- na iznos od 3.633,29 EUR od 20. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 5.315,55 EUR od 20. srpnja 2019. do isplate.

- na iznos od 5.947,14 EUR od 20. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 2.110,54 EUR od 3. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 4.086,39 EUR od 4. kolovoza 2019. do isplate.

- na iznos od 3.065,90 EUR od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 5.910,44 EUR od 18. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 875,35 EUR od 19. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 5.883,44 EUR od 22. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 6.056,89 EUR od 24. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 4.246,47 EUR od 24. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 5.660,59 EUR od 24. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 4.515,73 EUR od 2. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 4.280,06 EUR od 2. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 1.021,67 EUR od 21. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 4.349,37 EUR od 30. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 1.962,22 EUR od 5. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.797,08 EUR od 13. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 4.191,35 EUR od 13. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.897,07 EUR od 14. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 4.320,13 EUR od 18. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 5.022,52 EUR od 21. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.732,33 EUR od 24. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.713,05 EUR od 24. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 2.609,50 EUR od 26. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.401,85 EUR od 27. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 3.515,08 EUR od 2. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 2.432,68 EUR od 9. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 5.093,07 EUR od 10. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 4.106,11 EUR od 10. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 4.333,44 EUR od 11. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 4.534,27 EUR od 16. studenog 2019. do isplate.

- na iznos od 4.572,59 EUR od 18. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 4.456,31 EUR od 18. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 3.105,71 EUR od 28. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 3.157,35 EUR od 30. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 3.077,02 EUR od 8. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 2.737,08 EUR od 12. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 5.141,97 EUR od 12. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 2.189,68EUR od 13. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 5.194,23 EUR od 8. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 3.417,78 EUR od 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 4.506,40 EUR od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 2.563,77 EUR od 16. veljače 2020. do isplate.

- na iznos od 2.463,04 EUR od 17. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 2.626,92 EUR od 23. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 2.862,09 EUR od 24. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 2.192,41 EUR od 6. ožujka 2020. do isplate.

- na iznos od 3.515,08 EUR od 8. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 2.675,69 EUR od 8. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 2.673,08 EUR od 9. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 3.274,94 EUR od 12. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 2.438,78 EUR od 12. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 4.604,69 EUR od 28. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 3.944,36 EUR od 29. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 1.452,38 EUR od 30. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 3.466,55 EUR od 2. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4.945,07 EUR od 16. travnja 2020. do isplate.

- na iznos od 4.129,26 EUR od 17. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4.988,30 EUR od 23. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 3.449,13 EUR od 20. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4.792,33 EUR od 21. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4.717,05 EUR od 4. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 5.351,63 EUR od 22. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 3.608,40 EUR od 22. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 5.914,79 EUR od 31. srpnja 2020. do isplate,

kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.705,02 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2020. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 65.602,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69.790,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik Borica Kovačević iz Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 93/2020 od 19. listopada 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 2.336.397,29 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 310.093,21 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, navodeći da tužitelju ne duguje utuženi iznos, kao i da nema dugovanja prema tužitelju, posebno ne u iznosu koji se navodi u pobijanom rješenju o ovrsi. Naveo je i da isprava koju je tužitelj priložio uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu Ovršnog zakona te da je stoga prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti. Opreza radi, tuženik je istakao i prigovor zastare utuženog potraživanja.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-596/2020-3 od 1. ožujka 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno je izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženik je protiv tog rješenja podnio žalbu, a rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1650/2021-2 od 29. ožujka 2021. odbijena je tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđeno naprijed navedeno rješenje ovog suda od 1. ožujka 2021.

4. Podneskom od 2. travnja 2021. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika, ističući da su ti navodi u cijelosti neosnovani, paušalno izneseni i isključivo usmjereni na izbjegavanje plaćanja dužne obveze. Tužitelj navodi da je u razdoblju od svibnja 2019. do lipnja 2020. tuženiku isporučio kamene blokove u protuvrijednosti iznosa od 2.336.397,29 kn, a koje isporučene blokove tuženik da do danas nije podmirio. Nadalje, tužitelj je naveo da uz taj podnesak dostavlja utužene račune ispostavljene tuženiku za kupljene i isporučene kamene blokove Avorio, određene klase, količine i cijene koji su mu isporučeni u navedenom razdoblju, a koje tuženik nije platio. Isto tako, tuženik da neplaćene račune koji su predmet ovog postupka nije osporio ni vratio tužitelju, a što da također ukazuje na neosnovanost tuženikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

5. Tuženik je u podnesku od 31. svibnja 2021. naveo da dostavlja dokaze o plaćanju računa u iznosu od 1.769.104,98 kn, a kojim uplatama da je zatvoren veći dio dugovanja utuženog u ovom postupku. Iz potvrda o plaćanju koje se prilažu da je razvidno kako je tuženik svojim uplatama zatvarao točno određene račune i to u skladu s pravilima Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) o uračunavanju, tako da je zatvarao najprije najstarije račune. Tuženik je nadalje osporio pravo tužitelja na naplatu zakonskih zateznih kamata, navodeći da se sukladno usmenom dogovoru stranaka i dugogodišnjoj poslovnoj praksi nikada do sada nisu obračunavale kamate na međusobna potraživanja.

6. Naprijed iznesene navode tuženika, tužitelj je u podnesku od 7. lipnja 2021. u cijelosti osporio kao neosnovane, ističući da je zbog neplaćanja računa za isporučenu robu – kamene blokove u razdoblju od 3. mjeseca 2019. do 7. mjeseca 2020. u ukupnom iznosu od 2.496.397,29 kn te nemogućnosti komunikacije tužitelja s tuženikom, zz tužitelja FV, e-mail porukom od 7.7.2020., obavijestio tuženika o obustavi daljnje isporuke kamenih blokova bez avansnog plaćanja, uz napomenu da će onog trenutka kada uplata bude vidljiva na računu, roba biti isporučena. Tužitelj navodi da se stoga od 7.7.2020. izmijenio način poslovanja između stranaka, a sve obzirom da je tuženik takav način plaćanja robe avansno prihvatio te mu je tužitelj tek po zaprimljenim uplatama isporučivao robu. Upravo stoga, navodi tuženika da je uplatama u razdoblju od 7.7.2020. do 17.5.2021. zatvorio veći dio utuženog dugovanja, da su u cijelosti neosnovani. Odredbe ZOO-a o uračunavanju na koje se tuženik poziva da nisu primjenjive u konkretnom slučaju, a sve obzirom na izmijenjeni način poslovanja između stranaka nakon 7.7.2020. Tužitelj nadalje navodi da se ukupno 34 potvrde o uplati koje je tuženik dostavio u spis odnose na avansne uplate za isporuku robe nakon 7.7.2020. i to u ukupnom iznosu od 1.609.104,98 kn pa da se stoga ne radi o uplatama kojima bi bili podmireni utuženi računi. U tom podnesku, tužitelj se očitovao o svakoj od dostavljenih potvrda o uplati tuženika, obrazlažući kako se iste odnose na prethodno dane ponude tužitelja tuženiku, odnosno da se radi o avansnim uplatama za isporuku robe nakon 7.7.2020. Stoga, u odnosu na 34 od 36 dostavljenih potvrda o uplatama tuženika, da je razvidno kako se iste odnose na prethodno dane ponude tužitelja tuženiku, odnosno na avansno plaćenu robu po tim ponudama. Za dvije preostale potvrde o uplatama od 7.7.2020. u iznosu od 100.000,00 kn i 31.7.2020. u iznosu od 60.000,00 kn, tužitelj je naveo da se jedino te dvije uplate ne odnose na avansna plaćanja pa obzirom da tuženik nije specificirao koje dospjele račune tim uplatama plaća, to da je stoga tužitelj, sukladno odredbama ZOO-a o uračunavanju ispunjenja, zatvorio do tada najstarije neplaćene račune i to račun broj 15/01/1 od 28.3.2019. za preostali iznos od 12.009,19 kn, zatim račun broj 16/01/1 od 29.3.2019. u iznosu od 85.312,50 kn, račun broj 17/01/1 od 8.4.2019. u iznosu od 19.487,99 kn te dio računa broj 28/01/1 od 30.5.2019. i to za dio od 43.190,32 kn. Zbroj naprijed navedenih iznosa računa da iznosi ukupno 160.000,00 kn, dakle upravo iznos koji je tuženik podmirio tužitelju uplatama od 7.7.2020. i 31.7.2020., a potraživanja po tim računima u navedenim iznosima da nisu predmet ovog postupka. U prilog svojih navoda, tužitelj je u spis priložio račune, otpremnice te ponude koje je izdao tuženiku nakon 7.7.2020. i na koje se odnose 34 dostavljene potvrde o uplatama tuženika, kao i račune koji su izdani prije utuženog razdoblja, a koji su zatvoreni preostalim dvjema uplatama tuženika u iznosu od 160.000,00 kn (stranice 208-369 spisa).

7. Tužitelj je također istakao kako je nedvojbeno da tuženik izvršenim uplatama tužitelju u svojim poslovnim knjigama nije zatvarao najstarije račune, već one račune kako mu je to odgovaralo nakon pokretanja ovog postupka i isključivo za potrebe ovog postupka, a sve kako bi izbjegao plaćanje dugovanja koje ima prema tužitelju. Svi utuženi računi koji su predmet ovog postupka da su još uvijek neplaćeni, a radi čega tužitelj i vodi ovaj postupak. Tužitelj je osporio navode tuženika o tome da tužitelj ne bi imao pravo na naplatu zateznih kamata, ističući pri tom da je zakonom propisana obveza dužnika koji je u zakašnjenju da vjerovniku plati i kamate za kašnjenje s plaćanjem, u smislu odredbi članka 12.a stavak 1. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, 78/15,114/22, dalje ZFPPN). Osporio je navode tuženika o postojanju bilo kakvog dogovora glede zateznih kamata za kašnjenje, navodeći i da tužitelj, od svog osnutka pa do danas, nije pred sudom protiv tuženika vodio postupak radi prisilne naplate potraživanja pa samim time da nije niti potraživao zatezne kamate. Predmetni iznos dugovanja, kao i godine kašnjenja u plaćanju, da sigurno nije nešto što je tužitelj, kao vjerovnik, mogao predvidjeti niti glede čega bi se s tuženikom sporazumio.

8. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ustrajao u svojim navodima i prigovorima kojima osporava zahtjev tužitelja, dodatno navodeći da je e-mailom od 9.7.2020. odgovorio na e-mail tužitelja od 7.7.2020., u kojem da je navedeno kako su s obzirom na problematiku posla i dugogodišnju suradnju stranaka uvijek postojala dugovanja tuženika prema tužitelju te da su se ta dugovanja podmirivala sukladno dogovorima i mogućnostima, a što da nikada nije utjecalo na dobru poslovnu suradnju stranaka, sukladno čemu da je tuženik tužitelju dan ranije, 8.7.2020. uplatio iznos od 100.000,00 kn. Stoga tuženik ističe kako je iz njegovog e-maila i ostalih dokaza koje je dostavio u spis razvidno da nije bilo nikakve izmjene sporazuma o načinu poslovanja stranaka, već da su stranke nastavile poslovati pod jednakim okolnostima, odnosno da se uplatama tuženika zatvaraju kronološki najstarija dugovanja te da se među strankama ne obračunavaju kamate na zakašnjela plaćanja. O naplati zateznih kamata da bi se moglo govoriti isključivo za razdoblje nakon podizanja tužbe, jer je time tužitelj očito raskinuo sporazum stranaka o neplaćanju zateznih kamata, a koji raskid takvog sporazuma da se ne može primjenjivati retroaktivno. U podnesku od 21. srpnja 2021., tuženik je naveo kako je u međuvremenu izvršio još tri dodatne uplate u ukupnom iznosu od 76.340,76 kn, a što da ukupno zbrojeno s prethodnim uplatama daje iznos od 1.845.445,65 kn.

9. Podneskom od 18. kolovoza 2021. tužitelj je potvrdio da je tuženik 24. 6.2021., 28.6.2021. i 29.6.2021. izvršio tri dodatne uplate u iznosu od 76.340,76 kn. Međutim, tužitelj ističe kako se te tri uplate tuženika također ne odnose na plaćanje utuženih računa, već da se iste odnose na plaćanje po ponudama tužitelja broj 18 i 19, a nakon kojih izvršenih plaćanja po ponudama je tužitelj tuženiku izdao račune br. 38/01/1 od 25.6.2021., br. 39/01/1 od 28.6.2021. i br. 40/01/1 od 29.6.2021., koji iznose upravo onoliko koliko je tuženik uplatio tužitelju i na kojim računima je navedeno da su isti plaćeni, jednako kao što je to navedeno i na svim ostalim računima koje je tužitelj izdao tuženiku nakon 7.7.2020.

10. U ovom predmetu, ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem Povrv- 596/2020-54 od 23. prosinca 2022., a kojom presudom je u točki I. izreke održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita poslovni broj Ovrv-93/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.336.397,29 kn / 310.093,21 EUR zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 35.450,00 kn / 4.705,02 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2020. do isplate. Točkom II. izreke te presude, ukinut je platni nalog iz navedenog rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 56,63 kn / 7,52 EUR te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.637,76 kn / 880,98 EUR, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, te je u tom u dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Pod točkom III. izreke navedene presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 182.150,00 kn / 24.175,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku od donošenja te presude do isplate, dok je pod točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 212.937,50 kn / 28.261,66 EUR. Protiv te presude žalbu su podnijeli tuženik i tužitelj (koji je žalbu podnio samo u odnosu na odluku o troškovima postupka). Odlučujući o podnesenim žalbama, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem pod poslovnim brojem Pž-425/2023-2 od 28. ožujka 2023. ukinuo presudu ovog suda poslovni broj Povrv-596/2020-54 od 23. prosinca 2022. u točkama I., III. i IV. izreke te presude te je predmet vraćen ovom sudu na ponovan postupak.

11. U ponovljenom postupku, koji se nastavio voditi kod ovog suda pod poslovnim brojem Povrv-173/2023, stranke su u bitnom ostale kod ranije iznesenih navoda i prijedloga.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu te je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke JUT d.o.o. Dugi Rat, a za kojeg vještaka pravnu osobu je pisani nalaz i mišljenje te usmeno očitovanje na ročištu dala Anisija Bešlić, stalni sudski vještak za računovodstvo, financije i poreze. Isto tako, izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka UV, MV i TV te zastupnika po zakonu tužitelja LV i zastupnika po zakonu tuženika ĐV. Tužitelj je tijekom postupka, a zbog zdravstvenog stanja svjedokinje, odustao od prijedloga za saslušanje svjedokinje CV. Sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem ocjenjujući izvođenje tog dokaza suvišnim, a na okolnosti predložene po tuženiku.

13. Sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) , a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud odlučio kao u izreci iz sljedećih razloga.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.336.397,29 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 310.093,21 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime kupoprodajne cijene za isporučenu robu - kamene blokove u razdoblju od svibnja 2019. do lipnja 2020., po ukupno 73 utužena računa koji su dospjeli na naplatu u razdoblju od 30. lipnja 2019. do 31. srpnja 2020.

16. Odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

17. U konkretnom slučaju nije sporno da između stranaka postoji višegodišnji poslovni odnos iz ugovora o kupoprodaji te da su stranke u utuženom razdoblju bile u međusobnom poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji robe - kamenih blokova, kao i da taj njihov poslovni odnos traje i dalje. Isto tako, nije sporno ni da je tuženik izvršio određene uplate tužitelju na ime cijene za isporučene kamene blokove.

18. Između stranaka je sporna visina tužbenog zahtjeva, odnosno sporno je jesu li uplatama tuženika, za koje je isti dostavio potvrde o uplatama u spis, podmireni utuženi računi tužitelja koji su predmet ovog postupka ili su tim uplatama podmireni drugi računi iz međusobnog poslovnog odnosa stranaka. Nadalje, sporno je i pripada li tužitelju pravo potraživati plaćanje zakonskih zateznih kamata od dospijeća na plaćanje utuženih računa, obzirom da tuženik tvrdi kako tužitelj na isto nema pravo temeljem usmenog sporazuma ovlaštenih osoba stranaka, a također je sporno i je li utužena tražbina zastarjela, s obzirom na tuženikov istaknuti prigovor zastare predmetne tražbine tužitelja.

19. Ovaj postupak započeo je podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to izvoda iz otvorenih stavki tužitelja od 4. listopada 2020. (stranice 9-11 spisa), a iz kojeg je razvidno da tužitelj, temeljem više izdanih računa, ima u svojim poslovnim knjigama evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku u ukupnom iznosu od 2.336.397,29 kn.

20. Prije svega, a u odnosu na tuženikov prigovor da isprava na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi ne predstavlja ispravu podobnu za ovrhu, ističe se da je ovaj sud takav prigovor tuženika ocijenio neosnovanim. Naime, tužitelj je uz prijedlog za ovrhu dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga – izvod otvorenih stavki od 4. listopada 2020., a koja isprava predstavlja jednu od vjerodostojnih isprava navedenih u članku 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje OZ). S obzirom da taj izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sadrži sve relevantne podatke potrebne za određivanje ovrhe, kao što su podaci o vjerovniku i dužniku, podaci o točno određenom sadržaju tražbine te dospjelosti tražbine, to se stoga radi o kvalificiranoj ispravi u smislu odredbi članka 31. OZ-a na temelju koje se može tražiti ovrha.

21. Tužitelj je uz podnesak od 2. travnja 2021. dostavio u spis račune – otpremnice (stranice 38-110 spisa) na kojima temelji svoje utuženo potraživanje prema tuženiku. Radi se o sljedećim računima-otpremnicama: 1. račun-otpremnica broj 28/01/1 od 30.5.2019. u iznosu od 90.000,00 kn; 2. račun-otpremnica broj 29/01/1 od 3.6.2019. u iznosu od 126.562,50 kn; 3. račun-otpremnica broj 30/01/1 od 6.6.2019. u iznosu od 111.562,50 kn; 4. račun-otpremnica broj 31/01/1 od 17.6.2019. u iznosu od 36.101,25 kn; 5. račun-otpremnica broj 32/01/1 od 18.6.2019. u iznosu od 58.312,50 kn; 6. račun-otpremnica broj 33/01/1 od 18.6.2019. u iznosu od 36.356,25 kn; 7. račun-otpremnica broj 34/01/1 od 19.6.2019. u iznosu od 40.050,00 kn; 8. račun-otpremnica broj 35/01/1 od 19.6.2019. u iznosu od 23.306,25 kn; 9. račun-otpremnica broj 36/01/1 od 19.6.2019. u iznosu od 27.375,00 kn; 10. račun- otpremnica broj 37/01/1 od 19.6.2019. u iznosu od 44.808,75 kn; 11. račun- otpremnica broj 39/01/1 od 3.7.2019. u iznosu od 15.901,88 kn; 12. račun- otpremnica broj 40/01/1 od 4.7.2019. u iznosu od 30.788,91 kn; 13. račun- otpremnica broj 42/01/1 od 15.7.2019. u iznosu od 23.100,00 kn; 14. račun- otpremnica broj 43/01/1 od 18.7.2019. u iznosu od 44.532,19 kn; 15. račun- otpremnica broj 44 /01/1 od 19.7.2019. u iznosu od 6.595,31 kn; 16. račun- otpremnica broj 45/ 01/1 od 22.7.2019. u iznosu od 44.328,75 kn; 17. račun- otpremnica broj 47/01/1 od 24.7.2019. u iznosu od 31.995,00 kn, 18. račun- otpremnica broj 48/01/1 od 24.7.2019. u iznosu od 42.649,69 kn; 19. račun- otpremnica broj 49/0I /t od 24.7.2019. u iznosu od 45.635,63 kn; 20. račun- otpremnica broj 51/01/1 od 2.8.2019. u iznosu od 32.248,13 kn; 21. račun- otpremnica broj 52/01/1 od 2.8.2019. u iznosu od 34.023,75 kn; 22. račun- otpremnica broj 53/01/1 od 21.8.2019. u iznosu od 7.697,81 kn; 23. račun- otpremnica broj 57/01/1 od 30.8.2019. u iznosu od 32.770,31 kn; 24. račun- otpremnica broj 58/01/1 od 4.9.2019. u iznosu od 14.784,38 kn; 25. račun- otpremnica broj 59/ 01/1 od 12.9.2019. u iznosu od 28.609,13 kn; 26. račun- otpremnica broj 60/01/1 od 12.9.2019. u iznosu od 31.579,69 kn; 27. račun- otpremnica broj 61/01/1 od 13.9.2019. u iznosu od 29.362,50 kn; 28. račun- otpremnica broj 62/01/1 od 17.9.2019. u iznosu od 32.550,00 kn; 29. račun- otpremnica broj 63/ 01/1 od 20.9.2019. u iznosu od 37.842,19 kn; 30. račun- otpremnica broj 65/01/1 od 23.9.2019. u iznosu od 28.121,25 kn; 31. račun- otpremnica broj 66/01/1 od 23.9.2019. u iznosu od 27.975,95 kn; 32. račun- otpremnica broj 67/ 01/1 od 25.9.2019. u iznosu od 19.661,25 kn; 33. račun- otpremnica broj 68/01/1 od 26.9.2019. u iznosu od 25.631,25 kn; 34. račun- otpremnica broj 70/01/1 od 2.10.2019. u iznosu od 26.484,38 kn; 35. račun- otpremnica broj 71/01/1 od 9.10.2019. u iznosu od 18.329,06 kn; 36. račun- otpremnica broj 72/01/1 od 10.10.2019. u iznosu od 38.373,75 kn; 37. račun- otpremnica broj 73/01/1 od 10.10.2019. u iznosu od 30.937,50 kn; 38. račun- otpremnica broj 74/01/1 od 11.10. 2019. u iznosu od 32.650,31 kn; 39. račun- otpremnica broj 77/01/1 od 16.10.2019. u iznosu od 34.163,44 kn; 40. račun- otpremnica broj 79/01/1 od 18.10.2019. u iznosu od 34.452,19 kn; 41. račun- otpremnica broj 80/01/1 od 18.10.2019. u iznosu od 33.576,10 kn; 42. račun- otpremnica broj 81/01/1 od 28.10.2019. u iznosu od 23.400.00 kn; 43. račun- otpremnica broj 82/01/1 od 30.10.2019. u iznosu od 23.789,06 kn; 44. račun- otpremnica broj 83/01/1 od 07.11.2019. u iznosu od 23.183,81 kn; 45. račun- otpremnica broj 84/01/1 od 11.11.2019. u iznosu od 20.622,56 kn; 46. račun- otpremnica broj 86/01/1 od 12.12.2019. u iznosu od 38.742,19 kn; 47. račun- otpremnica broj 88/01/1 od 13.12.2019. u iznosu od 16.498,13 kn; 48. račun- otpremnica broj 1/01/1 od 8.1.2020. u iznosu od 39.135,94 kn; 49. račun-otpremnica broj 2/01/1 od 15.1.2020. u iznosu od 25.751,25 kn; 50. račun-otpremnica broj 3/01/1 od 16.1.2020. u iznosu od 33.953,44 kn; 51. račun-otpremnica broj 4/ 01/1 od 16.1.2020. u iznosu od 19.316,71 kn; 52. račun-otpremnica broj 5/ 01/1 od 17.1.2020. u iznosu od 18.557,81 kn; 53. račun-otpremnica broj 6/01/1 od 23.1.2020. u iznosu od 19.792,50 kn; 54. račun-otpremnica broj 7/01/1 od 24.1.2020. u iznosu od 21.564,38 kn; 55. račun-otpremnica broj 9/ 01/1 od 4.2.2020. u iznosu od 16.518,75 kn; 56. račun-otpremnica broj 10/01/1 od 6.2.2020. u iznosu od 26.484,38 kn; 57. račun-otpremnica broj 11/01/1 od 6.2.2020. u iznosu od 20.160,00 kn; 58. račun-otpremnica broj 13/01/1 od 7.2.2020. u iznosu od 20.140,31 kn; 59. račun- otpremnica broj 14/01/1 od 10.2.2020. u iznosu od 24.675,00 kn; 60. račun- otpremnica broj 15/01/1 od 10.2 2020. u iznosu od 18.375,00 kn; 61. račun- otpremnica broj 17/01/1 od 26.2.2020. u iznosu od 34.694,06 kn; 62. račun- otpremnica broj 19/01/1 od 27.2.2020. u iznosu od 29.718,75 kn; 63. račun- otpremnica broj 20/01/1 od 28.2.2020. u iznosu od 10.942,97 kn; 64. račun- otpremnica broj 22/01/1 od 2.3.2020. u iznosu od 26.118,75 kn; 65. račun- otpremnica broj 26/01/1 od 16.3.2020. u iznosu od 37.258,60 kn; 66. račun- otpremnica broj 27/ 01/1 od 17.3.2020. u iznosu od 31.111,88 kn; 67. račun- otpremnica broj 28/01/1 od 23.3.2020. u iznosu od 37.584,38 kn; 68. račun- otpremnica broj 33/01/1 od 20.5.2020. u iznosu od 25.987,50 kn; 69. račun- otpremnica broj 34/01/1 od 21.5.2020. u iznosu od 36.107,81 kn; 70. račun- otpremnica broj 41/ 01/1 od 3.6.2020. u iznosu od 35.540,63 kn; 71. račun- otpremnica broj 43/ 01/1 od 21.6.2020. u iznosu od 40.321,88 kn; 72. račun- otpremnica broj 44/01/1 od 21.6.2020. u iznosu od 27.187,50 kn te 73. račun- otpremnica broj 50/01/1 od 30.6.2020. u iznosu od 44.565,00 kn. Po prvom navedenom računu-otpremnici broj 28/01/1 od 30.5.2019. tužitelj u tužbenom zahtjevu potražuje preostali neplaćeni dio tog računa u iznosu od 46.809,68 kn, dok po svim ostalim navedenim računima potražuje plaćanje cjelokupnog iznosa na koji su računi izdani.

22. Uvidom u navedene račune utvrđeno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku za isporučenu robu – kamene blokove marke Avorio. U svakom od tih računa naveden je naziv, količina i jedinična cijena isporučene robe, ukupan iznos računa, kao i datum izdavanja te datum dospijeća na plaćanje računa. Isto tako, razvidno je da u niti jednom od tih računa - otpremnica ne stoji naznaka da bi bilo kojih od tih računa bio plaćen.

23. Tuženik je uz podnesak od 31. svibnja 2021. dostavio u spis potvrde o izvršenim uplatama tužitelju te svoj izvještaj zatvorenih stavki (stranice 122-167 spisa), navodeći da je tim uplatama zatvorio veći dio utuženog dugovanja. Iz priloženih potvrda o uplatama tuženika proizlazi da je tuženik u razdoblju od 7.7.2020. do 17.5.2021. uplatio tužitelju ukupno iznos od 1.769.104,98 kn. Također, iz tih potvrda je razvidno da se u gotovo niti jednoj od potvrda ne navodi što se njome plaća. U potvrdi o uplati od 7.7.2020. je navedeno da se ista odnosi na "uplatu po računima", a u potvrdi od 29.7.2020. je pod opisom plaćanja navedeno "uplata po ponudi", dok se u svim ostalim dostavljenim potvrdama pod opisom plaćanja navodi samo "uplata".

24. Tužitelj je naprijed iznesene navode tuženika o podmirenju većeg dijela utuženog potraživanja osporio, ističući kako tim uplatama nisu podmireni utuženi računi, već da se navedene uplate tuženika najvećim dijelom odnose na robu koju je tužitelj isporučio tuženiku nakon utuženog razdoblja i u odnosu koje je tužitelj izdao tuženiku račune s naznakom da su isti u cijelosti plaćeni, a sve to obzirom na promjenu načina u poslovanju stranaka nakon 7.7.2020.

25. Na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, a na okolnosti: jesu li utuženi računi tužitelja knjiženi u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika te je li po istima tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza; koji su od utuženih računa tužitelja evidentirani u poslovnim knjigama stranaka kao plaćeni i kada su evidentirani kao plaćeni; kako su stranke u svojim poslovnim knjigama provele potvrde o uplatama koje je tuženik dostavio uz svoj podnesak 31.5.2021. i koja su potraživanja zatvorena tim uplatama te koliko je u poslovnim knjigama stranaka evidentirano preostalo dugovanje tuženika prema tužitelja i temeljem čega.

26. Imenovani vještak JUT d.o.o. Dugi Rat, po vještaku Anisiji Bešlić, izradio je pisani nalaz i mišljenje od 25. ožujka 2022. Analizom dokumentacije priložene spisu te dokumentacije pribavljene od stranaka za vrijeme izrade vještva, vještak je utvrdio da su svi utuženi računi tužitelja, osim računa br. 41/01/1 od 3.6.2020., knjiženi u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika te da je po istima tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. U odnosu na račun broj 41/01/1 od 3.6.2020. u iznosu od 35.540,63 kn, koji račun je tužitelj knjižio u svojim poslovnim knjigama, a kojeg tuženik nije knjižio, vještak je naveo da je radi vjerodostojnosti tog računa zatražio od tužitelja otpremnicu koja je vezana za taj račun i koju otpremnicu broj 41/20 od 3.6.2020. je tužitelj dostavio vještaku (stranice 468-469 spisa). Obzirom da se u toj otpremnici navodi ista roba koja je navedena i u računu broj 41/01/1 od 3.6.2020. te je otpremnicu u ime tuženika potpisao HV, koji se kao potpisnik nalazi na drugim potpisanim otpremnicama koje prileže u spisu (stranice 216, 218 i 298 spisa), to je stoga vještak zaključio da je račun broj 41/01/1 vjerodostojan te da ga je tuženik trebao knjižiti u svojim poslovnim knjigama.

27. Vještak je nadalje naveo da je uplate koje je tuženik dostavio u spis potrebno promatrati do 7.7.2020., jer da je zbog neurednog plaćanja nakon tog datuma tužitelj isporučivao robu tuženiku isključivo na temelju avansne uplate. Sve poslovne promjene na karticama knjiženim u poslovnim knjigama tužitelja da evidentno prikazuju da je nakon 7.7.2020. tuženik najprije vršio avansnu uplatu prema ponudi, a nakon toga tužitelj da je ispostavljao račune za uplaćeno avansno plaćanje. Tuženik da prilikom uplate nije posebno navodio na koji utuženi račun se uplata odnosi, nego je samo u opisu plaćanja naveo "uplate" ili "računi". Vještak je naveo i da je tuženik 7.7.2020. uplatio iznos od 100.000,00 kn, u kojoj uplati nije naveo koji se točno računi plaćaju, a isto tako da je jedina uplata izvršena nakon 7.7.2020., a koja se nije odnosila na niti jednu ponudu ni avansnu uplatu, ona od 31.7.2020. u iznosu od 60.000,00 kn, u kojoj također nije navedeno što se njome plaća. Stoga je vještak zaključio kako se navedenim dvjema uplatama od 160.000,00 kn može smatrati da je tuženik podmirio najstarije utužene račune tužitelja i to: račun br. 28/01/1 koji da je podmiren u cijelosti odnosno u utuženom iznosu od 46.809,68 kn te račun br. 29/01/1 koji da je podmiren djelomično u iznosu od 113.190,32 kn. Sve ostale uplate tuženika koje su evidentirane nakon 7.7.2020. u stvarnosti da su avansna plaćanja po ponudama, a prije isporuke robe, koji pregled ponuda i avansnog plaćanja je specificiran u tablici br. 5., a iz koje specifikacije ponuda i uplata da se decidirano može utvrditi da se te uplate odnose na plaćanja po ponudi, a ne na plaćanje utuženih računa, jer je iznos ponude identičan iznosu uplate, koja slijedi nakon ponude. Vještak je naveo i da se stanje u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika na dan 31.12. za 2019. razlikuje za 0,10 kn, dok se stanje na dan 31.12.2020. i 31.12.2021. razlikuje upravo za visinu računa tužitelja br. 41/01/1 od 3.6.2020. Vještak je stoga zaključio da su utuženi računi tužitelja tijekom parničnog postupka podmireni djelomično u iznosu od 160.000,00 kn te da je po utuženim računima preostalo dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.176.397,24 kn. Vještak je napomenuo da prema e-mailu tužitelja od 21. ožujka 2022., tužitelj tuženiku nije obračunavao zatezne kamate na zakašnjela plaćanja.

28. Podneskom od 5. travnja 2022. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka u dijelu kojim vještak utvrđuje da bi uplatama koje je tuženik dostavio u spis bili djelomično podmireni utuženi računi tužitelja u iznosu od 160.000,00 kn, navodeći da je vještak pogrešno utvrdio da bi najstarija dugovanja bila ona po utuženim računima broj 28/01/1 od 30.5.2019. i broj 29/01/1 od 3.6.2019. Tužitelj je istakao da su u trenutku uplate tuženika od 7.7.2020. u iznosu od 100.000,00 kn bila otvorena dugovanja po njegovim računima broj 15/01/1 od 28.3.2019. za preostali iznos od 12.009,19 kn, zatim po računu broj 16/01/1 od 29.3.2019. u iznosu od 85.312,50 kn, po računu broj 17/01/1 od 8.4.2019. u iznosu od 19.487,99 kn te po računu broj 28/01/1 od 30.5.2019. u iznosu od 90.000,00 kn.

29. Podneskom od 13. rujna 2022. vještak se očitovao na prigovor tužitelja, navodeći kako je u svom nalazu i mišljenju naveo da su tuženikovom uplatom od 160.000,00 kn zatvorena najstarija dugovanja po utuženim računima. Međutim, pritom da je propušteno utvrditi postojanje prethodnih najstarijih dugovanja koja nisu utužena. S obzirom da tuženik uplatama od 7.7.2020. u iznosu od 100.000,00 kn i 31.7.2020. u iznosu od 60.000,00 kn nije u opisu plaćanja naveo koje točno dospjele račune plaća, to da se istima trebaju zatvoriti najstarija dugovanja. Sukladno tome, vještak je naveo kako prihvaća prigovor tužitelja kao osnovan te utvrđuje kako su navedenim uplatama od 160.000,00 kn podmireni, kao do tada najstariji neplaćeni računi, računi tužitelja broj 15/01/1 od 28.3.2019. za preostali iznos od 12.009,19 kn, zatim račun broj 16/01/1 od 29.3.2019. za cjelokupni iznos računa od 85.312,50 kn, zatim račun broj 17/01/1 od 8.4.2019. za cjelokupni iznos računa od 19.487,99 kn te dio računa broj 28/01/1 od 30.5.2019. za iznos od 43.190,32 kn. Sukladno navedenom, vještak je ispravio svoj nalaz i mišljenje u pogledu preostalog dugovanja tuženika prema tužitelju, navodeći kako to dugovanje iznosi ukupno 2.336.397,29 kn.

30. Nakon takve dopune vještaka, tužitelj nije imao daljnjih primjedbi ni prigovora na vještvo.

31. S druge strane, tuženik je u podnescima zaprimljenim kod suda 20.9.2022. i 29.9.2022. prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, kao i dopuni istog, navodeći u bitnom da prigovara nalazu i mišljenju u dijelu u kojem vještak navodi da se uplate tuženika nakon 7.7.2020. ne odnose na plaćanje utuženih računa, jer da se tada mijenja način poslovanja između stranaka. Tuženik smatra da se vještak takvim navodima upušta u pravna pitanja, navodeći kako je između stranaka sklopljen sporazum, a što da ne odgovara činjenicama i dokazima priloženim u spis. Vještak da je time izašao iz okvira vještačenja. Stoga je tuženik predložio provesti novo vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, a na okolnost da je tuženik pravilno, sukladno pravilima o uračunavanju, uplatama zatvarao najstarija dugovanja koja su dijelom utužena u ovom postupku.

32. Na ročištu održanom kod ovog suda 14. listopada 2022., sudski vještak Anisija Bešlić iz Dugog Rata, u ime imenovanog vještaka JUT d.o.o. Dugi Rat, u svom usmenom iskazu je navela da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja te dodatnog pojašnjenja od 13. rujna 2022. U odnosu na primjedbe tuženika, istakla je kako sve uplate koje je tuženik vršio tužitelju nakon 7.7.2020. u potpunosti odgovaraju ponudama koje je tužitelj dao tuženiku, otpremnicama, kao i nakon toga ispostavljenim računima, a koji se u svojim iznosima i datumima poklapaju s iznosima koje je plaćao tuženik, što je sve prikazano u tablici broj 5. osnovnog nalaza i mišljenja od 25.3.2022. Izuzetak da je jedino uplata od 60.000,00 kn, a koja je izvršena 31.7.2020. i u kojoj da nije navedeno što se njome plaća pa obzirom da se ta uplata nije mogla povezati s iznosima bilo koje ponude nakon 7.7.2020. odnosno izdanog računa tužitelja nakon toga, to da je stoga tužitelj ispravno s tom uplatom zatvorio najstarije neplaćene račune. Posebno je naglasila kako je očito da se nakon 7.7.2020. promijenio način poslovanja te da je tuženik zapravo vršio avansne uplate tužitelju po ponudama, a koje uplate u potpunosti odgovaraju ponudama odnosno računima izdanim nakon 7.7.2020.

33. U skladu s uputom iz drugostupanjskog ukidnog rješenja, a na okolnost postojanja promjene u načinu poslovanja između stranaka, kao i na okolnost postojanja sporazuma o neplaćanju zateznih kamata, sud je, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, izveo dokaze saslušanjem zz stranaka i predloženih svjedoka.

34. Na ročištu održanom kod ovog suda 24. studenog 2023. saslušani su svjedoci UV i MV.

35. U svom iskazu svjedokinja UV je navela da je zaposlenica tuženika od 2018. te da obavlja administrativne poslove, a koji da se dijelom odnose i na dogovaranje isporuke robe. Istakla je da ne obavlja poslove knjiženja računa. Navela je i da su stranke već dugi niz godina u poslovnom odnosu na način da tuženik od tužitelja naručuje robu i to kamene blokove. Tužitelj da je tuženiku isporučivao robu, a tuženik da je plaćao koliko je mogao, pazeći da dug ne bi bio prevelik. UV je nadalje navela da je njen posao bio vezan uz narudžbu i ukrcaj robe te da je stoga najviše kontaktirala s gospodinom F, zaposlenikom tužitelja koji je bio tehnička osoba u kamenolomu. Navela je da se u financijsko poslovanje ne razumije, odnosno ne ulazi u taj dio poslovanja te da nije upoznata s bilo kakvim dogovorima između direktora tužitelja i tuženika. Iskazala je da joj nije poznata bilo kakva promjena u poslovanju između stranaka. Potvrdila je da poslovni odnos između stranaka i danas postoji, a danas tuženik da tužitelju naručenu robu plaća avansno, dakle prije nego što je roba isporučena. Navela je da se ne može izjasniti od kada je započeo takav način poslovanja, odnosno plaćanje robe avansno, ali da misli da je to od početka ovog postupka. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, potvrdila je da je njen broj mobitela [broj telefona] te je navela da gospođu CV osobno ne poznajem, ali da je s njom komunicirala vezano za posao i to putem mobitela. Predmet te komunikacije da su bili dogovori oko isporuke blokova, jesu li računi poslani i slično. Navela je i da joj je CV, zaposlenica tužitelja, putem whatsapp poruka slala ponude te da je tuženik po zaprimljenoj ponudi vršio plaćanja, nekad u iznosu iz ponude, a nekad u većem iznosu. Iskazala je i da osobno nije radila narudžbe robe, već da to radi njen kolega, a koji da bi je usmeno obavijestio koju je robu naručio. Iskazala je i da se ne može sjetiti svih whatsapp poruka koje je razmijenila s gospođom CV, kao i da u pravilu ona ne radi ponude. Navela je da je s gospođom CV putem poruka komunicirala do prije jedne do dvije godine, kada je navedena prestala raditi kod tužitelja, a prethodno tome takva komunikacija da je trajala oko tri godine. Potvrdila je i svoju whatsapp komunikaciju s gospođom CV na stranici 337 spisa.

36. Svjedokinja MV je u svom iskazu u bitnom navela da je bila knjigovođa tuženika dugi niz godina te da je putem svojeg društva MG Konti d.o.o. vodila knjigovodstvene poslove tuženika i to u razdoblju do 2010. do 6. mjeseca 2020., a kada je otišla u mirovinu. Njen posao da je bio knjižiti račune, uplate i isplate, odnosno evidentirati sve poslovne promjene u poslovnim knjigama tuženika na temelju dokumentacije koju je dobivala od tuženika. Vezano uz knjiženje uplata koje je tuženik vršio prema tužitelju, navela je da je s tim uplatama uvijek zatvarala najstarije postojeće obveze, odnosno neplaćene račune. Iskazala je da je sa strane tužitelja uglavnom komunicirala s gospođom CV te da bi njih dvije na kraju svake godine izvršile usklađenja poslovnih knjiga i da tu nikada nije bilo problema, odnosno da je sve bilo usklađeno svake godine. Navela je i da je od strane tuženika uvijek postojao dug prema tužitelju, a koji da je iz godine u godinu varirao. Iskazala je i kako se sjeća da uplate tuženika u pravilu nisu imale oznake što se njima plaća, već da je samo bilo navedeno "uplata" i iznos, te da se radilo o okruglim iznosima uplata. U odnosu na potvrdu o uplati tuženika na stranici 122 spisa, a na kojoj u opisu plaćanja stoji "uplata po ponudi", navela je da bi ona takvu uplatu knjižila na način da bi s njom također zatvarala najstarije dospjele obveze. Svjedokinja MV je navela i da se na dugovanja između tuženika i tužitelja nisu nikada obračunavale zatezne kamate, a sve obzirom da je vlasnik tužitelja i tuženika bio ista osoba te stoga nije bilo nikakve logike da se onda zatezne kamate između ta dva društva obračunavaju. Vlasnik tužitelja i tuženika da je bila ista osoba do 2017., a nakon njegove smrti da su ga naslijedila njegova djeca IV i OV. Posljednja godina za koju je vršila usklađenje poslovnih knjiga tuženika s tužiteljem, odnosno gospođom CV, da je bila za 2019. godinu, a usklađenje da je rađeno u 2020. Nakon što su joj predočeni računi-otpremnice broj 58, na stranici 267 spisa, i broj 59, na stranici 270 spisa, a na kojim računima je navedena oznaka "plaćeno", svjedokinja je navela da bi te račune u poslovnim knjigama tuženika knjižila kao i svaki drugi račun, dakle na način da bi ti računi predstavljali obvezu tuženika koja nije plaćena, a sama naznaka na računu da je "račun plaćen" za nju da nema nikakve veze.

37. Na ročištu održanom kod ovog suda 17. prosinca 2024. saslušani su zastupnici po zakonu stranaka LV i ĐV te svjedok TV.

38. Svjedok TV je u svom iskazu naveo da je bio zaposlenik tuženika u razdoblju od siječnja 2007. do kraja svibnja 2019. i da je u tom razdoblju obavljao poslove direktora tuženika te da je bio njegov zakonski zastupnik. Za to vrijeme parnične stranke da su bile u poslovnom odnosu, na način da je tužitelj isporučivao tuženiku kamen, odnosno kamene blokove. Za sve narudžbe da su se sastavljali kolaudacijski zapisnici, te da su se za isporučenu robu izdavali računi i to na način da bi za neke narudžbe bio izdan zaseban račun, dok bi se znalo dešavati i da se za sve narudžbe u toku jednog mjeseca izda zajednički račun. Tuženik da je tužitelju plaćao izdane račune za isporučenu robu, u pravilu krajem mjeseca za robu koja je isporučena u toku tog mjeseca, a nekad da se znalo dogoditi i da se zakasni petnaestak dana s plaćanjem. U tom periodu tuženik da nije nikada plaćao tužitelju avansno odnosno po ponudi, već da su se plaćanja vršila tek nakon što bi roba bila isporučena. U uplatama koje je tuženik plaćao tužitelju da su se navodili računi koji se plaćaju. Nakon što je svjedok prestao biti zaposlenik i direktor tuženika, da je ostao određeni dug tuženika prema tužitelju, te da on misli da se radilo o iznosu od oko 10.000,00 do 15.000,00 EUR-a. U odnosu na postojanje dogovora o neplaćanju zateznih kamata između stranaka, svjedok TV je naveo da između stranaka nije sklopljen bilo kakav usmeni ili pisani dogovor da se zatezne kamate na zakašnjela plaćanja neće obračunavati. Međutim, zatezne kamate da se između stranaka nisu obračunavale, a isto da se podrazumijevalo budući da je vlasnik tuženika bio pok. ŠV, a koji da je ujedno bio i suvlasnik tužitelja. Pok. ŠV da umro je u 7. mjesecu 2017. Svjedok TV je iskazao i da je direktor tuženika nakon njega postao ĐV. Odgovarajući na posebna pitanja, svjedok je naveo da tuženik nije bio pozivan od tužitelja na plaćanje zateznih kamata vezano za zakašnjelo plaćene račune, a plaćanje zateznih kamata između stranaka da nije nikada ni bila tema. Naveo je i da tužitelj protiv tuženika do sada nije pokretao ovršne postupka za neplaćene račune, a koliko je bilo dugovanje tuženika prema tužitelju na kraju 2018. godine, svjedok se nije mogao sjetiti. Iskazao je i da su se s izvršenim uplatama tuženika, u poslovnim knjigama tuženika, zatvarale obveze po onim računima tužitelja koji bi i bili plaćeni.

39. Zz tužitelja LV je iskazao da je od osnutka tužitelja, a što da je bilo 1998., pa do danas zaposlenik tužitelja te da je svo to vrijeme ujedno bio i direktor odnosno osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja. Za taj period, direktor da je bio i FV, te da su njih dvojica imali ovlaštenja zastupati tužitelja pojedinačno i samostalno. Između stranaka da postoji poslovna suradnja od osnutka tuženika. Poslovna suradnja da se odvijala na način da je tužitelj tuženiku isporučivao kamene blokove, a koje je tuženik prerađivao i dalje prodavao. Ovlaštenik tuženika da je dolazio u kamenolom tužitelja na inspekciju odnosno kolaudaciju, te da bi odabrao kamene blokove, a nakon čega bi se ti blokovi isporučivali tuženiku i nakon toga fakturirali. Takav način poslovanja da je funkcionirao do 2019. godine. Međutim, s obzirom da su se nagomilali veliki dugovi tuženika prema tužitelju, a koje tuženik unatoč pozivima nije podmirivao, od 2019. da se promijenio način poslovanja i to tako da tužitelj više nije isporučivao tuženiku kamene blokove prije nego što bi isti bili avansno, odnosno po predračunu, plaćeni. Dakle, od tada predstavnici tuženika da bi u kamenolomu odabrali željene kamene blokove, nakon toga tužitelj da bi izdao predračun za iste i dostavio ih tuženiku na plaćanje, a nakon što bi tuženik platio predračun, roba da bi mu bila isporučena, te bi mu nakon toga bio i dostavljen račun. Takav novi način poslovanja da traje od 2019. pa sve do danas. Zz tužitelja LV je istakao da između stranaka nije sklopljen bilo kakav usmeni ili pisani dogovor da tuženik neće plaćati tužitelju zatezne kamate na zakašnjelo plaćene račune. Do 2019. poslovanje između stranaka da je bilo više-manje uredno te da je postojao dug koji se plaćao, ali tuženik da je od tada prestao s plaćanjem te da je unatoč pozivima tužitelja odbijao platiti postojeći dug, a zbog čega da je došlo do navedene promjene u poslovanju. Zatezne kamate da se nisu naplaćivale niti da se tražilo plaćanje istih od tuženika, jer je između stranaka postojalo povjerenje. Vezano za račune koji su izdavani nakon 2019., odnosno nakon promjene u poslovanju između stranaka, zz tužitelja je naveo da je u tim izdanim računima tužitelja bilo naznačeno da su računi plaćeni, jer da se strogo pazilo da se od tada roba ne isporučuje tuženiku, ako ista nije bila avansno plaćena. Zz tužitelja je naveo i da se ne može sa sigurnošću izjasniti je li do promjene poslovanja došlo krajem 2019. ili početkom 2020., ali da je isto vidljivo iz izdanih računa. Iskazao je i da je prije navedene promjene u načinu poslovanja, tuženik plaćao ispostavljene račune tužitelju na način da bi uplaćivao okrugle iznose, odnosno nije plaćao točno izdane račune, a nakon promjene poslovanja tuženik da je vršio uplatu tužitelju upravo u iznosima ponuda, odnosno predračuna koje mu je ispostavio tužitelj. Naveo je da je tuženik o promjeni načina poslovanja obaviješten e-mail porukom koju je tuženiku poslao drugi zz tužitelja FV, ali i da je o tome tuženik i više puta usmeno obaviješten, što da je tuženik u konačnici i prihvatio. Tuženik da je svakako prihvatio promijenjeni način poslovanja, jer je robu prije njezine isporuke plaćao tužitelju avansno, odnosno po predračunima. Zz tuženika je naveo i da ne može sjetiti koliko je tuženik uplatio tužitelju u razdoblju od 6 mjeseci prije promjene načina poslovanja između stranaka, kao niti koliko je bilo dugovanje tuženika prema tužitelju na kraju 2018., ali to dugovanje da je svakako bilo više od iznosa koji je u svom iskazu naveo svjedok TV. Iskazao je i da tužitelj nije pozivao tuženika da plati kamate na zakašnjela plaćanja, jer da o zateznim kamatama između stranaka nije nikada bilo govora te da se tako ni na dug koji je ostao na kraju 2018. nije pozivalo na plaćanje zateznih kamata, jer se smatralo da će taj dug biti plaćen. Poslovna suradnja između stranaka da postoji i danas te da se ista odvija plaćanjem avansno odnosno putem predračuna.

40. Zz tuženika ĐV je u svom iskazu naveo da je od mjeseca svibnja 2019. postao direktor tuženika te da kada je to postao, između stranaka da je već bio uspostavljeni poslovni odnos, koji da se nastavio na isti način do sredine 2021. Do tada, poslovanje da se odvijalo na način da bi tužitelj tuženiku isporučio odabrane kamene blokove te bi nakon toga ispostavio račun. Međutim, od sredine 2021. djelatnica tuženika UV, koja je bila zadužena za nabavku robe, da ga je obavijestila kako je tužitelj zatražio da se ubuduće roba, odnosno kameni blokovi plaćaju po predračunu, a na što da je tuženik pristao te da se od tada pa do danas roba koju tužitelj isporučuje tuženiku plaća avansno. Zz tuženika je nadalje iskazao da mu nije poznato zašto je došlo do promjene načina u poslovanju stranaka sredinom 2021., a tužitelj da je o tome obavijestio tuženika samo usmenim putem. Naveo je da je u vrijeme kada je postao direktor tuženika postojao dug tuženika prema tužitelju u iznosu od oko 2.300.000,00 kn, a do sredine 2021., odnosno do promjene načina poslovanja, također da je postojao dug tuženika prema tužitelju koji da je tada iznosio oko 1.000.000,00 kn ili 2.000.000,00 kn. Danas u poslovnim knjigama tuženika da se ne vodi bilo kakvo dugovanje prema tužitelju, jer se od sredine 2021. tužitelju isporučena roba plaća avansno. Stoga, da je ostao jedino sporan dug koji je predmet ovog postupka. Prije sredine 2021., tuženik da je za izdane račune tužitelju u pravilu uplaćivao veće i okrugle iznose, te da on misli kako su na uplatama bili navedeni najstariji računi. Tim uplatama da su se kod tuženika najprije zatvarali najstariji izdani računi, a što je bilo sve do promjene poslovanja. Zz tuženika je istakao da, od kada je on postao direktor tuženika, s tužiteljem nije sklopljen bilo kakav usmeni ili pisani dogovor o neplaćanju zateznih kamata, a isto tako tužitelj da od tuženika do sada nije potraživao plaćanje zateznih kamata na zakašnjelo plaćene račune. Vezano za promjenu načina poslovanja te obavještavanje o tome putem e-maila, naveo je da je polovicom 2020. tuženik od tužitelja zaprimio e-mail u kojem je tužitelj tražio da se postojeće dugovanje podmiri, ali da se ne može sjetiti da li je u tom e-mailu bilo navedeno i da će se ubuduće za isporuku robe tražiti avansno plaćanje. Odgovarajući na posebna pitanja, zz tuženika je naveo da je na kraju 2018. postojalo dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.300.000,00 kn, a isto tako da ga nitko od tužitelja nije obavijestio da bi nešto bilo sporno s uplatama koje je tuženik izvršio tužitelju u razdoblju od 29.7.2020. do 15.5.2021. Vezano za naznaku na uplati tuženika od 29. srpnja 2020., u kojoj je navedeno "uplata po ponudi", naveo je da ne znam na što se odnosi ta naznaka na uplati, a plaćanja da vrši kolegica iz računovodstva, odnosno UV. Zz tuženika je naveo da ne zna zbog čega je u navedenoj uplati od 29. srpnja 2020. naveden točno određeni iznos i to do u lipu, a on da je nakon primitka e-maila iz 2020. dao uputu kolegama u računovodstvu da se dugovanje pokuša smanjiti, a koje su oni iznose navodili na uplatnicama i na što se to točno odnosilo da se ne može sjetiti, a niti da se može sjetiti je li pregledao iti jedan račun tužitelja nakon 7.7.2020.

41. Iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a koje ovaj sud prihvaća kao stručno, objektivno i izrađeno u skladu s pravilima struke, proizlazi da, što tuženik uostalom niti ne osporava, da je tuženik sve utužene račune tužitelja, osim računa broj 41/01/1 od 3.6.2020., knjižio u svojim poslovnim knjigama i po tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da je on te račune kao vjerodostojne i valjane prihvatio pa se stoga, kao i u skladu s odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a, ima smatrati da tražbina tužitelja po tim računima postoji. U odnosu na potraživanje tužitelja po račun broj 41/01/1 od 3.6.2020. u iznosu od 35.540,63 kn, tuženik je prigovorio potraživanju tužitelja po tom računu navodeći da taj račun nije knjižio u svojim poslovnim knjigama te da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio dokaz na okolnost isporuke robe tuženiku po tom računu.

42. Iz dopisa Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Trogir od 31.10.2023. (stranice 669-674) proizlazi da tuženik navedeni račun tužitelja broj 41/01/1 od 3.6.2020. nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti je po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, a koju činjenicu je uostalom utvrdio i sudski vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju. Međutim, sama ta činjenica ne ukazuje na to da potraživanje tužitelja po tom računu, a koji je prema nalazu vještaka tužitelj knjižio u svojim poslovnim knjigama, nije osnovano. Tužitelj je u spis dostavio taj račun te je na traženje vještaka dostavio i otpremnicu broj 41/20 od 3.6.2020. koja se na taj račun odnosi (stranice 81 i 468-469 spisa). Prigovor tuženika da je ta otpremnica dostavljena u spis nakon zaključenja prethodnog postupka te da se stoga ista ne može uzeti u obzir, sud nije prihvatio kao osnovan. Naime, sukladno članku 259. stavak 2. ZPP-a, na zahtjev vještaka mogu se izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka. Isto tako, rješenjem ovog suda od poslovni broj Povrv-596/2020-14 od 15. veljače 2022., kojim je određeno provođenje vještačenja u ovom predmetu, stranke su pozvane na suradnju s vještakom te dostavu svih isprava i dokumentacije koju vještak zatraži od stranaka za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja. Tužitelj je upravo postupajući po traženju vještaka, a radi vještakovog utvrđenja vjerodostojnosti navedenog računa (stranica 462 spisa), dostavio vještaku otpremnicu broj 41/20 od 3.6.2020. Budući da je u toj otpremnici, koja glasi na tuženika kao primatelja robe, navedena upravo ona roba (po vrsti i količini) koja je navedena i u računu broj 41/01/1 od 3.6.2020., a koja otpremnica je od primatelja robe potpisana i čiju vjerodostojnost tuženik do zaključenja glavne rasprave nije ničim doveo u sumnju, a niti je osporio da se na toj otpremnici nalazi potpis njegove ovlaštene osobe za primitak robe, to je stoga sud zaključio da je tužitelj isporučio tuženiku robu navedenu u tom računu te da stoga s osnovom potražuje od tuženika plaćanje tog računa. Uostalom, i sudski vještak je u svom nalazu i mišljenju zaključio da je taj račun tužitelja vjerodostojan te da ga je tuženik trebao knjižiti u svojim poslovnim knjigama, a u prilog čemu je naveo da je tu otpremnicu za tuženika potpisala ista osoba koje je potpisala i druge otpremnice koje su dostavljene u spis i u odnosu na koje tuženik nije isticao bilo kakve prigovore.

43. Nadalje, iz provedenog vještačenja proizlazi da je vještak utvrdio kako ukupno dugovanje tuženika prema tužitelju iznosi 2.336.397,29 kn, dakle upravo iznos koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio ukupno stanje dugovanja u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika na kraju 2019., 2020. i 2021., a koja utvrđenja vještaka tuženik nije posebno osporavao. Prema nalazu vještaka, stanje dugovanja u poslovnim knjigama tužitelja i tuženika na dan 31.12.2019. je jednako (uz zanemarivu razliku od 0,10 kn), dok se stanje dugovanja u poslovnim knjigama stranaka na kraju 2020. te 2021. razlikuje upravo za iznos tužiteljevog računa broj 41/01/1 od 3.6.2020., kojeg tuženik nije knjižio u poslovnim knjigama. Prema tome, iz naprijed navedenog sud zaključuje kako postoji dugovanje tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu.

44. U odnosu na navode tuženika da do bilo kakve promjene u načinu poslovanja između stranaka nije došlo te da bi se stoga potvrde o uplatama koje je tuženik dostavio u spis odnosile na utužene račune, a sve to primjenom odredbi ZOO-a o uračunavanju, navodi se slijedeće.

45. Odredbom članka 171. stavak 1. ZOO-a propisano je da kada između istih osoba postoji više istovrsnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja. Prema stavku 2. tog članka, kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju onim redom kako je koja dospjela za ispunjene.

46. Citirana odredba članka 171. stavak 1. ZOO-a određuje temeljno pravilo da prednost ima suglasnost vjerovnika i dužnika (ono što su oni suglasno dogovorili vrijedi - od više obveza ispunjena je potpuno ili djelomično točno određena ili točno određene). Ukoliko nema njihovog dogovora, tada prednost ima ono što navede dužnik (i to najkasnije prilikom ispunjenja - kasnija odluka ili ranija odluka koju ne odredi eksterno najkasnije do tada nije pravno relevantna).

47. Iz sadržaja e-maila tužitelja od 7. srpnja 2020. upućenog tuženiku (stranica 206 spisa) razvidno je da tužitelj obavještava tuženika da s obzirom na trenutnu situaciju i to dospjela neplaćena dugovanja, ne odgovaranje na telefonske pozive i e- mailove, tužitelj obustavlja svaku isporuku kamenih blokova bez avansnog plaćanja, a onog trenutka kada uplata bude vidljiva na računu da će roba biti isporučena. Dakle, iz sadržaja tog e-maila proizlazi jasan stav tužitelja da će buduće isporuke kamenih blokova biti realizirane samo na temelju avansnih uplata tuženika.

48. Iz dokumentacije priložene spisu (stranice 206-369 i 406-416 spisa) proizlazi kronologija poslovanja tužitelja i tuženika koja se odnosila na period nakon 7. srpnja 2020. Tako iz te dokumentacije jasno proizlazi da je poslovni odnos među strankama nakon tog datuma tekao na način da bi tuženik zatražio od tužitelja ponudu (iste predstavljaju narudžbenice) za kupnju kamenih blokova, nakon čega bi tužitelj sukladno traženjima tuženika ispostavljao ponude, tuženik bi po zaprimanju ponuda vršio avansne uplate po danoj ponudi zatraženih iznosa, potom bi tužitelj isporučivao avansno plaćenu robu te tuženiku ispostavljao račune-otpremnice na kojima je navedeno da su ti računi plaćeni, uz naznaku datuma plaćanja. Stoga sud zaključuje da je među strankama postojala suglasnost o načinu poslovanja nakon 7.7.2020. i to avansnim uplatama koje su prethodile isporuci robe i to u slijedu: narudžbenica, ponuda, uplata, otpremnica, račun-otpremnica s naznakom da je račun plaćen. Sukladno tome, pozivanje tuženika na pravila ZOO-a o uračunavanju ispunjenja, poglavito odredbu članka 171. stavak 2. ZOO-a, nije osnovano u konkretnom slučaju, jer je iz dokumentacije priložene spisu, kao i provedenog vještačenja razvidno, a obzirom na promjenu u poslovanju stranka nakon 7.7.2020., da se od 36 potvrda o uplati u ukupnom iznosu od 1.769.104,98 kn koje je tuženik dostavio uz podnesak 31.5.2021., 34 potvrde o uplati u ukupnom iznosu od 1.609.104,98 kn odnose na avansno plaćanje, odnosno da su uplate tog iznosa vršene namjenski, na temelju prihvaćene ponude i plaćanja po istome. Ista situacija je i sa 3 dodatne uplate u ukupnom iznosu od 76.340,76 kn, koje je tuženik naveo u svom podnesku od 21.7.2021., jer je i u odnosu na te uplate tužitelj uz podnesak od 18.08.2021. dostavio ponude, otpremnice i račune na koje se te avansne uplate odnose, a koji datumi i iznosi navedeni u ponudama i računima tužitelja odgovaraju datumima i iznosima izvršenih uplata od strane tuženika.

49. Dakle, od ukupnog iznosa od 1.845.445,65 kn za koji je tuženik tijekom postupka naveo da ga je uplatio tužitelju i uplatu kojeg iznosa tužitelj ne osporava, uplaćeni iznos od 1.685.445,65 kn odnosi se na avansno plaćanje robe koja je tuženiku isporučena nakon 7.7.2020., a ne na plaćanje utuženih računa. Takav zaključak suda ničim ne mijenja ni sadržaj e-maila tuženika od 9. srpnja 2020. (list 379 spisa) na čiju primjenu upire tuženik. Nastavno na navedeno, sud prihvaća utvrđenja vještaka da je tužitelj sa preostale dvije uplate tuženika od 7.7.2020. u iznosu od 100.000,00 kn i od 31.7.2020. u iznosu od 60.000,00 kn ispravno zatvorio u svojim poslovnim knjigama najstarija otvorena potraživanja, a koje se odnose na račune tužitelja broj 15/01/1 od 28.3.2019., broj 16/01/1 od 29.3.2019., broj 17/01/1 od 8.4.2019. te dio računa broj 28/01/1 od 30.5.2019., a koja potraživanja po tim računima nisu predmet ovog postupka, dok se sve ostale uplate tuženika odnose na avansno plaćanje po dostavljenim ponudama tužitelja nakon 7.7.2020. U prilog tome, ističe se da, iako tuženik tvrdi da se sve dostavljene potvrde o uplatama odnose na utužene račune, u jednoj od dostavljenih potvrda o uplatama i to od 29.7.2020. (stranica 122 spisa) tuženik je u opisu plaćanja naveo "uplata po ponudi", a što također upućuje na zaključak o suglasnosti u promjeni poslovanja stranka nakon 7.7. 2020.

50. Na zaključak suda o promjeni u načinu poslovanja stranaka upućuju i iskazi saslušane svjedokinje UV, kao i zz stranaka. Tako UV u svom iskazu navodi da tuženik tužitelju naručenu robu plaća avansno, dakle prije nego što je roba isporučena. Isto tako i zz tužitelj LV je u svom iskazu naveo da se zbog velikog dugovanja promijenio način poslovanja između stranaka i to tako što tužitelj tuženiku više nije isporučivao robu, a prije nego bi ta roba bila plaćena avansno, odnosno po predračunu, a na koji novi način poslovanja tuženik da je pristao. Također i zz tuženik ĐV u svom iskazu je potvrdio da je došlo do promjene u poslovanju stranaka na način da tužitelj isporučuje tuženiku robu samo ako je ista plaćena avansno, a na koji način poslovanja je tuženik pristao. U odnosu na trenutak odnosno vrijeme kada je došlo do promjene u načinu poslovanja stranaka, iskazi navedene svjedokinje i zz stranaka nisu suglasni. Tako svjedokinja UV navodi da se ne može sa sigurnošću izjasniti kada je započeo takav novi način poslovanja, ali da ista misli da je to od početka ovog postupka. Zz tužitelja LV je naveo da je do promjene poslovanja došlo krajem 2019. ili početkom 2020., ali da se o tome ne može sa sigurnošću izjasniti. Međutim, isti je također naveo da je činjenica promjene poslovanja razvidna iz izdanih računa tužitelja nakon toga, kao i da je tuženik o promjeni načina poslovanja obaviješten e-mail porukom koju je tuženiku poslao drugi zz tužitelja FV. Na kraju, zz tuženika ĐV je iskazao da bi do promjene u načinu poslovanja stranaka došlo od sredine 2021. godine, a njemu da nije poznato zbog čega je do toga došlo, već da ga je o istom obavijestila djelatnica tuženika UV.

51. Dakle, iz naprijed navedenih iskaza zz stranaka, a suprotno navodima iz podnesaka tuženika, jasno proizlazi da je između stranaka došlo do sporazuma o promjeni u načinu poslovanja i to tako da tuženik od te promjene naručenu robu tužitelju plaća avansno, prije isporuke robe. Da je do promjene u načinu poslovanja došlo nakon 7. srpnja 2020. ukazuje iskaz svjedokinje UV, a koja je navela da bi do istog došlo od pokretanja ovog postupka, a koji je pokrenut u listopadu 2020. Isto tako, zz tužitelja je iskazao da je promjena poslovanja tuženika vidljiva iz izdanih računa koje je tužitelj nakon te promjene izdavao tuženiku, kao i iz e-mail poruke drugog zz tužitelja FV, a koja e-mail poruka, kao što je to već prethodno navedeno, datira od 7. srpnja 2020. i koju poruku je tuženik zaprimio, a što je razvidno iz njegove e-mail poruke od 9. srpnja 2020. Upravo stoga, sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz zz tuženika ĐV u dijelu u kojem isti navodi da je do promjene u načinu poslovanja stranaka došlo sredinom 2021., jer isti nije naveo bilo kakve činjenice koje bi ukazivale na to, već je iskazao da mu nije poznato zašto je do toga došlo, a što ovaj sud ne može prihvatiti kao vjerodostojno, uzimajući u obzir da ĐV kao direktor vodi poslovanje tuženika te bi mu stoga trebali biti poznati razlozi zbog čega je došlo do promjene u dugogodišnjem poslovnom odnosu između stranaka. Uostalom, iskaz zz tuženika u tom dijelu nije ni u skladu s ispravama koje su dostavljene u spis, prije svega s e-mail porukom tužitelja od 7. srpnja 2020. te dostavljenim ponudama, otpremnicama i računima koje je tužitelj izdao tuženiku nakon tog datuma, a koje sve ukazuju na navedenu promjenu u načinu poslovanja stranaka od 7. srpnja 2020. pa nadalje.

52. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja o promjeni u načinu poslovanja stranaka od 7. srpnja 2020., kao i obzirom da provedeno vještačenje po vještaku Jut d.o.o., a koje ovaj sud smatra stručnim i objektivnim, sud je smatrao suvišnim izvoditi dokaz novim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, a na okolnost utvrđenja da je tuženik uplate u svojim poslovnim knjigama proveo u skladu s pravilima o uračunavanju. To stoga, jer je iz svega naprijed navedenog očito da su se potvrde o uplatama tuženika koje je isti dostavio u spis, a kao što je to već prethodno navedeno, odnosile na avansno plaćanje računa koje je tužitelj izdao tuženiku nakon utuženog razdoblja, a ne na plaćanje utuženih računa.

53. U odnosu na tuženikov prigovor zastare utužene tražbine, navodi se da je odredbom članka 228. stavak 1. ZOO-a propisano da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Prema stavku 2. tog članka ZOO-a, zastara teče odvojeno za svaku isporuku robe, izvršeni rad ili uslugu.

54. S obzirom da se predmetno radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora o prometu robe, kao i obzirom da je najstariji utuženi račun tužitelja broj 28/01/1 od 30. svibnja 2019. dospio na naplatu 29. lipnja 2019., dok je tužba odnosno prijedlog za ovrhu u ovom predmetu podnesen 13. listopada 2020., to je stoga očito da od dospijeća utužene tražbine tužitelja pa do pokretanja ovog postupka nije protekao trogodišnji rok zastare iz članka 228. ZOO-a, koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti, a slijedom čega je i tuženikov istaknuti prigovor zastare utužene tražbine sud ocijenio kao neosnovan.

55. Kako dakle iz rezultata dokaznog postupka provedenog u ovom predmetu proizlazi da tuženik kao kupac nije podmirio tužitelju kao prodavatelju dugovanje po utuženim računima za isporučenu robu u ukupnom iznosu od 2.336.397,29 kn, a što preračunato u EUR iznosi 310.093,21 EUR to je stoga sud, temeljem odredbi članka 376. stavak 1. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu tog iznosa, na ime cijene za isporučenu robu.

56. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i u dijelu kojim isti potražuje od tuženika plaćanje zakonskih zateznih kamata.

57. Vezano za tuženikovo osporavanje prava tužitelja na naplatu zakonskih zateznih kamata i tvrdnje tuženika o postojanju usmenog dogovora stranaka o neplaćanju zateznih kamata, ističe se da je tužitelj osporio postojanje bilo kakvog usmenog sporazuma o neplaćanju zateznih kamata, odnosno o otpustu duga tuženika u tom dijelu.

58. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Takva obveza dužnika propisana je i odredbom članka 12.a stavak 1. ZFPPN-a.

59. Odredbe o zakonskim zateznim kamatama prisilne su naravi, što znači da one zapravo predstavljaju objektivnu posljedicu dužnikovog kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze. Vjerovnik je ovlašten nakon dospijeća obveze, zahtijevati zakonske zatezne kamate pa i ispod zakonom propisane stope, odnosno tada se može pravovaljano odreći zahtjeva za isplatu zateznih kamata. Tog se prava vjerovnik ne može odreći unaprijed. Naime, zatezne kamate teku po sili zakona od dana kada dužnik padne u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze pa se stranke ne mogu unaprijed prije dospjelosti potraživanja zateznih kamata sporazumjeti o otpustu duga koji bi se sastojao od potraživanja zakonskih zateznih kamata koje će tek nastati. Stranke mogu postići sporazum o otpustu zakonskih zateznih kamata samo onda kada taj dug postoji, ali ne i onda kada taj dug još ne postoji niti je izvjesno hoće li nastati (hoće li dužnik doći u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze). Suprotnim postupanjem slabila bi se ugovorna disciplina i takav bi sporazum bio protivan načelima obveznog prava. Nakon dospijeća zakonskih zateznih kamata, odnosno nakon dolaska dužnika u zakašnjenje, stranke mogu postići sporazum o otpustu zakonskih zateznih kamata kao sporednog duga (članak 203. ZOO-a).

60. Iz iskaza saslušanog svjedoka TV, a koji je bio zz tuženika do svibnja 2019., kao i iskaza zz tužitelja LV te sadašnjeg zz tuženika KV jasno proizlazi da između parničnih stranaka nije nikada sklopljen bilo kakav pisani, a niti usmeni sporazum o neplaćanju zateznih kamata. Iz njihovih iskaza, kao i iskaza svjedokinje MV, isto tako proizlazi i da tužitelj do sada nije potraživao plaćanje zateznih kamata od tuženika niti da su se one obračunavale. Međutim, to dosadašnje neobračunavanje zateznih kamata nije bilo posljedica sporazuma koji je o tome između stranaka postignut, već je isto zapravo bilo posljedica činjenice da je do 2017. vlasnik tužitelja i tuženika bila ista osoba i to pok. ŠV, a zbog čega se onda neobračunavanje zateznih kamata podrazumijevalo, kako su to u svojim iskazima i naveli svjedoci MV i TV.

61. Budući da iz naprijed navedenih iskaza zz stranaka i svjedoka TV jasno proizlazi da između parničnih stranaka nije postignut sporazum o neplaćanju zateznih kamata, odnosno o otpustu duga tuženiku s osnova zateznih kamata, kao i obzirom da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, to je stoga isti dužan tužitelju platiti i zatezne kamate.

62. Sukladno tome, tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 310.093,21 EUR priznate i zakonske zatezne kamate koje teku od prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje svakog pojedinog utuženog računa pa do isplate i to po zatraženoj stopi propisanoj člankom 12.a stavak 2. ZFPPN-a, koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a koje odredbe se primjenjuju na poslovne transakcije između poduzetnika te između poduzetnika i osobe javnog prava kada je osoba javnog prava dužnik novčane obveze u poslovnim transakcijama koje rezultiraju dobavom robe ili pružanjem usluge.

63. Radi navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 310.093,21 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate.

64. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 35.450,00 kn, odnosno preračunato u EUR u iznosu od 4.705,02 EUR, a koji se odnose na trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno preračunato u EUR u iznosu od 663,61 EUR s pripadajućim PDV po stopi od 25% u iznosu od 165,90 EUR, sukladno odredbama članaka 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11 i 142/12, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u zatraženom iznosu od 23.360,00 kn, uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 5.840,00 kn, dakle ukupno 29.200,00 kn, a što preračunato u EUR iznosi 3.875,51 EUR, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sve to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. OZ-a.

65. U odnosu na preostali iznos troškova ovršnog postupka od 56,63 kn, odnosno preračunato u EUR u iznosu od 7,52 EUR, a koji se odnosi na javnobilježničku naknadu za trošak dostave s obračunatim PDV-om, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.637,76 kn, a što preračunato u EUR iznosi 880,98 EUR, ističe se da je o tom dijelu troškova ovršnog postupka, koji su sadržani u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, već odlučeno točkom II. izreke presude ovog suda poslovni broj Povrv-596/2020-54 od 23. prosinca 2022., a koja presuda je u tom dijelu, dakle u odnosu na točku II. izreke, postala pravomoćna.

66. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

67. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve obzirom na vrijednost predmeta spora od 310.093,21 EUR (2.336.397,29 kn). Budući da je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju opravdane troškove parničnog postupka koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Ovdje valja navesti da je tužitelj u popisu troška za svaku pojedinu radnju zatražio nagradu u visini od 2837 bodova. Međutim, u konkretnom slučaju, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a puna nagrada za svaku pojedinu radnju iznosi 2333 boda.

68. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženih podnesaka od 2.4.2021., 7.6.2021., 5.4.2022. i 2.1.2025. u visini od po 2333 boda za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 9.7.2021., 14.10.2022., 24.10.2023., 24.11.2023., 17.12.2024. i 28.1.2025. u visini od po 2333 boda za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 1.6.2021. i 13.9.2022. u visini od po 1166,5 bodova za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 2. OT-a, kao i za sastav podnesaka od 12.7.2021., 18.8.2021., 6.9.2022. i 17.12.2024. u visini od po 25 bodova za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, a što ukupno iznosi 25763 boda, odnosno 51.526,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 12.881,50 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi, kao i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 530,90 EUR.

69. Tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 2.4.2021., 7.6.2021., 5.4.2022. i 2.1.2025. te za zastupanje na ročištima od 9.7.2021., 14.10.2022., 24.10.2023., 24.11.2023., 17.12.2024. i 28.1.2025. u visini od po 504 boda za svaku od tih radnji, jer u smislu Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT-a puna nagrada za svaku od tih pojedinih radnji iznosi 2333 boda koliko je tužitelju za iste i priznato, a ne 2837 bodova koliko je to tužitelj zatražio. Nadalje, tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi za zastupanje na ročištima od 1.6.2021. i 13.9.2022. u visini od po 1670,5 bodova za svako od tih ročišta, obzirom da se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima te su stranke ostale kod do tada iznesenog pa stoga za ista ročišta tužitelju pripada nagrada po Tbr. 9. t. 2. OT- a, odnosno 50% pune nagrade iz Tbr. 7. t. 1. OT-a, a koliko mu je i priznato. Isto tako, tužitelju nisu priznati više zatraženi troškovi za sastav podnesaka od 12.7.2021., 18.8.2021., 6.9.2022. i 17.12.2024. u visini od po 2812 bodova za svaki od tih podnesaka, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalim podnescima za koje tužitelju pripada nagrada u skladu s Tbr. 8. t. 4. OT-a, dakle u visini od po 25 bodova, a u skladu s kojom odredbom OT-a mu je trošak za te podneske i priznat. Tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za sastav podneska od 3.6.2022. u visini od 2837 bodova, jer tim podneskom tužitelj samo požuruje postupanje pa se stoga ne radi o podnesku koji je bio nužan za vođenje postupka u smislu odredbi članka 155. ZPP-a. Nadalje, tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za sastav žalbe protiv odluke o trošku u visini od 1418,5 bodova, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka, a što je razvidno i iz ukidne odluke Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 425/2023-2 od 28. ožujka 2023. Naime, tim rješenjem je ukinuta presuda ovog suda od 23. prosinca 2022. te je odluka o glavnoj stvari ukinuta povodom žalbe tuženika, pa je stoga posljedično tome ukinuta i odluka o troškovima postupka, a kako se to i navodi u točki 14. obrazloženja drugostupanjskog rješenja. Dakle, zbog prihvaćanja tuženikove žalbe ukinuta je odluka o glavnoj stvari, a samim time i odluka o troškovima postupka pa stoga žalba tužitelja podnesena samo na odluku o troškovima postupka nije bila nužna za vođenje ovog postupka. Na tako nepriznati trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnoj visini od 23884,5 bodova, odnosno u ukupnom iznosu od 47.769,00 EUR tužitelja ne pripada ni obračunati PDV po stopi od 25% u iznosu od 11.942,25 EUR.

70. Tužitelju nije kao osnovan priznat ni zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu protiv odluke o trošku u iznosu od 663,61 EUR, kao ni trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 331,81 EUR, jer se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka. Naime, a kao što je to već prethodno navedeno, zbog usvajanja tuženikove žalbe ukinuta je presuda ovog suda 23. prosinca 2022. pa stoga troškovi tužiteljeve žalbe i njegovog odgovora na žalbu tuženika očito nisu bili potrebni za vođenje postupka.

71. Na kraju, napominje se da je tužitelj u popisu troška zatražio i trošak za sastav prijedloga za prethodnu mjeru, s obračunatim PDV-om, u ukupnom iznosu od 7.092,50 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za prijedlog za prethodnu mjeru i rješenja o prethodnoj mjeri u iznosima od po 663,61 EUR te trošak predujma Fini za provedbu prethodne mjere u iznosu od 663,61 EUR, a u kojem dijelu je zahtjev tužitelja također trebalo odbiti. Naime, tužitelj je već tijekom postupka zatražio naknadu navedenih troškova te je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova za sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere od 21. lipnja 2021., kao i troškova sudske pristojbe za prijedlog i rješenje o prethodnoj mjeri te troškova predujma FINA-i za provedbu prethodne mjere, već odlučeno rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 596/2020-45 od 14. listopada 2022., a kojim rješenjem je usvojen prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere u skladu s odredbama članka 501.a ZPP-a. Stoga je i u tom dijelu zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

72. Sukladno navedenom, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 65.602,01 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 69.790,00 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

73. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 29. svibnja 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis