REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-603/2023-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, protiv tuženika CESTE-RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, radi naknade štete 27.244,95 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju 27.244,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24. studenoga 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 637,80 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 24.11.2023. podnio tužbu radi isplate 27.244,95 EUR (205.277,06 kuna) s kamatama. U tužbi je naveo da se 3.12.2012. dogodila prometna nezgoda u kojoj je pok. MD iz [adresa], upravljajući vozilom marke RENAUL CLIO, reg. ozn. [registarska oznaka], na državnoj cesti DC-3, u Delnicama, Lujzijanska cesta kod kbr. 1, u smjeru istoka, uslijed naleta vozila na kompaktnu površinu raskvašenog snijega u desnom nepreglednom zavoju ceste, izgubio kontrolu nad vozilom te istim prelazi na prometnu traku namijenjenu za promet vozila iz suprotnog smjera gdje se sudara sa teretnim vozilom marke SCANIA, registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač ŽD. U štetnom događaju vozač MD je zadobilo teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo. Pred Općinskim sudom u Rijeci, supruga i djeca pok. MD, AD, SD i KD, svi iz [adresa], podnijeli su tužbu protiv Hrvatskih cesta d.o.o. i Ceste-Rijeka d.o.o., kojom tužbom potražuju naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe i imovinske štete. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-566/2014 od 14. lipnja 2018., koja je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-854/2018 od 14. rujna 2020., naloženo je tuženima Hrvatske ceste d.o.o. i Ceste-Rijeka d.o.o. da na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplate prvotužiteljici novčani iznos od 111.500,00 kn, drugotužiteljici novčani iznos od 111.100,00 kn te trećetužitelju novčani iznos od 125.902.71 kn, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Sukladno članku 33. Zakona o cestama (NN br. 84/11, 22/13), tužitelj izravno ne izvodi radove održavanja državnih cesta već poslove održavanja mora ustupiti pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Za područje Primorsko-goranske županije, tužitelj je sa tuženikom imao sklopljen Ugovor o izvođenju radova redovitog održavanja i zaštite državnih cesta na području Republike Hrvatske za razdoblje od 1.4.2012. do 31.12.2012. Člankom 2. stavak 3. navedenog Ugovora tuženik je preuzeo obvezu održavati državne ceste na način propisan Zakonom, propisima, normama, tehničkim uvjetima za redovito održavanje i smjernicama koje ureduje to područje. Člankom 23. stavak 2. navedenog Ugovora, tuženik je dužan voditi stalnu brigu o zaštiti cesta i prometa na njoj te stalno poduzimati primjerene mjere glede osiguranja i omogućavanja sigurnog i nesmetanog odvijanja prometa u svim vremenskim uvjetima. U protivnom, temeljem članka 61. navedenog Ugovora, tuženik je dužan obeštetiti tužitelja. Odredbom čl. 38. st. 1. Ugovora je propisano da tuženik mora uspostaviti organizaciju koja jamči izvođenje svih radova odnosno koja osigurava sigurno i nesmetano odvijanje prometa koje su predmet ovoga ugovora. Odredbom čl. 38. st. 2. Ugovora je propisano da tuženik snosi odgovornost za štetu tužitelju ukoliko ne uspostavi djelotvornu organizaciju iz gore navedenog stavka. U predmetnom slučaju do štete je došlo jer tuženik nije izveo radove koji bi onemogućili nastanak štetnog događaja. Naime, iz obrazloženja gore navedenih presuda proizlazi da je šteta nastala zbog propusta tuženika u održavanju predmetne ceste u stanju sigurnom za nesmetan promet i neurednog izvršavanja preuzetih ugovornih radova tuženika i to na način da dio kolnika u nepreglednom zavoju nije bio kvalitetno očišćen od snijega i time siguran za prometovanje te je upravo taj propust tuženika, uz doprinos vozača, prouzročio štetni događaj. Kako je do nezgode i nastanka štete iz navedene nezgode došlo zbog propusta u održavanju ceste, što je obveza tuženika sukladno navedenom Ugovoru sklopljenom između parničnih stranaka, tužitelj je temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima, stekao zakonske uvjete prema tuženiku postaviti regresni zahtjev za isplaćeni iznos.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu. Istaknuo je prigovor zastare. Pravomoćna presuda (Gž-854/2018) u ranijem postupku donesena je 20. rujna 2020. Prema Potvrdi o izvršenom plaćanju koju je dostavio uz tužbu, tužitelj je 23.11.2020. isplatio iznos koji sada traži od tužene. Internet servis e-Komunikacija prikazuje 24.11.2023. kao datum kada je tužitelj predao tužbu. Tužena u potpunosti osporava svoju odgovornost u predmetnom slučaju iz razloga što je na cesti D-3 neposredno prije ove prometne nesreće ispunila sve obveze koje je ugovorila s tužiteljem. Navedeno je vidljivo iz dokumentacije koju tužena svakodnevno vodi kako bi evidentirala i od tužitelja naplatila izvršavanje svojih ugovorenih obveza održavanja prometnica. Podatke iz dokumentacije tužene potvrđuje stanje s lica mjesta ovog događaja evidentirano u Zapisniku o očevidu, kao i izjave samog tužitelja. Trenutno se pri Općinskom sudu u Rijeci vodi postupak pod posl. brojem P-2320/2023 u kojem HZMO tuži Hrvatske ceste i Ceste-Rijeka za naknadu obiteljskih mirovina koje je isplatio obitelji MD preminulog u ovoj nesreći. Tužitelj je tijekom tog postupka u odgovoru na tužbu izjavio da: „drži da je za nastanak prometne nesreće isključivo odgovoran pokojni MD. U prilog tome govori nalaz stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Hlišća. U istom se navodi da vozač nije imao zimsku opremu, odnosno da je imao stražnje ljetne gume, da je vozač vozio više od dopuštenih 50 km/h, odnosno oko 62 km/h, a posebno bitno da do nesreće ne bi došlo da je vozio smanjenom brzinom”. Unutar Zapisnika o očevidu policijski su službenici evidentirali da je kolnik na licu mjesta hrapav i dobrog stanja, a snijeg razgrnut. Policijski službenici su s očevidom započeli već dvadeset minuta nakon prometne nesreće. Stoji u istome Zapisniku da je mjesto prometne nesreće nepregledan i oštar zavoj. Logički je i životno zaključiti da su ovom događaju pridonijele stražnje ljetne gume u vrlo lošem stanju koje je na svojem vozilu imao stradali MD. Prometna nesreća dogodila se je u vrijeme kada su na snazi bili zimski uvjeti, a što za vozače znači obavezno korištenje zimske opreme na vozilima. Javnost je od strane tužene bila obaviještena o zimskim uvjetima na cesti D-3 putem medija. Tužena se ne smatra odgovornom za predmetni događaj iz kojega je nastupila šteta pa osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti po pitanju osnova, a opreza radi i po pitanju visine. Tužena odlučno osporava navode iz tužbe da je MD stradao radi njenog propusta u održavanju javne ceste na kojoj se nesreća dogodila. Tužena je neposredno prije kritične zgode ispunila sve obveze održavanja predmetne ceste D-3, a koje je od tužitelja preuzela Ugovorom o izvođenju radova redovnog održavanja i zaštite državnih cesta na području RH za razdoblje od 1.4.2012. do 31.1 2.2012.. Tužena je uredno obavila ophodnju predmetne ceste na dan konkretne prometne nesreće, kao i dan prije toga. Nesreća se dogodila 3.12.2012. oko 9.30 sati, a tužena je cesti J D-3 ophodila upravo od 6.00 do 10.00 sati pri čemu je stanje prohodnost iste bilo redovno. Posipavanjem ceste abrazivnim sredstvima i čišćenjem snijega sukladno Operativnom programu radova u zimskom razdoblju 2012./2013., tužena je Lujzinsku cestu u Delnicama dovela u stanje prohodnosti prethodno prometnoj nesreći IJ kojoj je nastradao osiguranik tužitelja. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev.

3. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja da mu tuženik iz pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-566/2014, djelomično potvrđene i preinačene presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-854/2018, naknadi 27.244,95 EUR koje je tužitelj isplatio temeljem presuda kao solidarni dužnik uz tuženika.

4. Među strankama je sporno da li je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos. Sporna je odgovornost tuženika. Sporna je zastara.

5. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu, spisu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-566/2014. Navedene dokaze cijenio je svakog zasebno, jednako kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.), te je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je kao solidarni dužnik uz tuženika po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-566/2014 od 14. lipnja 2018., koja je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-854/2018 od 14. rujna 2020., isplatio tužiteljima iz tog postupka utuženi iznos, koji sada potražuje od tuženika jer je tuženik odgovoran za štetu u cijelosti.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka (uvida u isprave i spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-566/2014) sud je zaključio da je pred Općinskim sudom u Rijeci vođen postupak u kojem su stranke iz ovog postupka bili solidarno tuženi. Stoga su obje stranke vezane utvrđenjima suda u tom postupku. Posljedično tome tuženik u ovom postupku ne može tvrditi da je manje odgovoran ili da je drukčije odgovoran nego je to utvrđeno u tom postupku. U tom postupku je utvrđeno da je ovdje tuženik odgovoran za štetu jer je „prednik tužitelja naletio na kompaktnu površinu raskvašenog snijega u desnom nepreglednom zavoju ceste, uslijed čega je, uz poduzeto kočenje prednika tužitelja, došlo do destabilizacije njegovog vozila i skretanja na suprotnu prometnu traku te sraza sa teretnim vozilom, te da je prethodno zimska služba tuženika ad 1. (ovdje tuženika) na predmetnoj dionici ralicama izvršila čišćenje snijega sa kolnika, tako da je prometnica prije i nakon zavoja bila u cijelosti očišćena od snijega (kao i dio kolnika u zavoju kojim se iz suprotnog smjera kretalo teretno vozilo), ovaj sud nalazi da je baš takovo - neuredno izvršavanje preuzetih ugovornih radova tuženika ad 1. (ovdje tuženika), na način da dio kolnika u nepreglednom zavoju nije bio kvalitetno očišćen od snijega i time siguran za prometovanje, predstavlja propust koji je, uz doprinos prednika tužitelja, prouzročio štetni događaj, pa time suglasno članku 1107. stavak 1. ZOO postoji solidarna odgovornost kako tuženika ad 1. (ovdje tuženika) za prouzročenu štetu, tako i tuženika ad 2. (ovdje tužitelja), koji je bio po zakonu dužan održavati cestu za siguran i nesmetan promet, a što je u konkretnom slučaju propustio učiniti.“ Radi se o utvrđenjima iz presude Županijskog suda u Šibeniku GŽ-854/2018-2 od 14. rujna 2020. na str. 4 presude odnosno na str. 13 spisa.

8. Dakle, u tom postupku utvrđena je odgovornost ovdje tuženika radi propusta u održavanju ceste. Tužiteljeva odgovornost u tom postupku je solidarna s tuženikovom jer se radi o zahtjevu treće osobe, ali u konačnom razrješenju odnosa odgovornosti između stranaka iz ovog postupka, u slučaju kada je utvrđena odgovornost izvođača radove, ovdje tuženika, tada nema odgovornosti naručitelja. Kako je za prometnu nezgodu uz doprinos oštećenika, odgovoran ovdje tuženik jer je tuženikov propust, a ne tužiteljev bio u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom jer kolnik nije bio kvalitetno očišćen od snijega i time siguran za prometovanje, to je osnovan tužiteljev zahtjev da iznose koje je kao solidarno odgovoran platio trećoj osobi sada potražuje od tuženika. Stoga tuženik ne može tužitelju koji je platio po pravomoćnoj presudi kao solidaran dužnik isticati prigovore svoje neodgovornosti.

9. Odredbom čl. 1109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisano je: solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

10. Po mišljenju suda u slučaju kada je utvrđeno da je na strani izvođača radova došlo do propusta to je isti dužan naknaditi sve isplaćene iznose tužitelju kao naručitelju radova, jer u njihovom međusobnom ugovornom odnosu nije došlo do propusta na strani tužitelja.

11. Slijedom navedenog, sud je zaključio da je tuženik zbog propusta u održavanju ceste odgovoran tužitelju za štetu jer nije sukladno ugovoru obavio radove radi osiguranja sigurnog odvijanja prometa, što je uzrokovalo nastanak štete koju je prema presudi Općinskog suda u Rijeci oštećeniku isplatio tužitelj. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 342. st. 2. ZOO-a tuženik odgovoran tužitelju za štetu koju je pretrpio zbog neurednog ispunjenja tuženikove ugovorne obveze.

12. Kako je za štetni događaj odgovoran tuženik i zbog povrede čl. 31. ugovora, to je sud zaključio da je tuženik u cijelosti odgovoran tužitelju za posljedice propuštanja s obzirom da je do njihove solidarne odgovornosti došlo zbog tuženikovog propuštanja kvalitetnog čišćenja kolnika od snijega.

13. Tuženik je istaknuo i prigovor zastare koji je sud ocijenio neosnovanim. Tužitelj je na ročištu 24.5.2025. predao dokaz Hrvatske pošte kada je podnio tužbu (list 186-188), odnosno da ju je podnio 23.11.2023. unutar zastarnog roka, a ne kao što tuženik tvrdi 24.11.2023. . Kako je tužitelj izvršio isplatu po presudi 23.11.2020. to je tužba podnesena 23.11.2023. unutar zastarnog roka od 5 godina sukladno čl. 225. ZOO-a jer se ovdje radi o regresu.

14. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz Potvrde o izvršenom nalogu i obračunu zakonskih zateznih kamata (str. 42-43 spisa), a te činjenice tuženik nije niti osporavao.

15. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 1109. st. 1. i čl. 342. st. 2. ZOO-a i čl. 31. ugovora, prihvatio tužbeni zahtjev i donio odluku sukladno točki I. izreke presude.

16. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a prema stopi koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmet spora naknada regresa koja ne predstavlja potraživanje iz trgovačkog ugovora. Tužitelju zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos pripada od dana koji slijedi dan kada je izvršio isplatu temeljem pravomoćne i ovršne presude (23.11.2020., izvadak Privredne banke Zagreb, list 42 spisa).

17. Sud nije provodio dokaze predložene po tuženiku radi utvrđivanja da nije odgovoran za prometnu nezgodu jer je sud u pogledu tih činjenica vezan pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-566/2014 od 14. lipnja 2018. kojom je utvrđena upravo odgovornost tuženika.

18. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Priznat mu je trošak sudske pristojbe na tužbu od 318,90 i presudu od 318,90 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18).

19. Sud je obvezao tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 637,80 EUR, odnosno donio je odluku sukladno točki II. izreke presude.

20. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluku kao u izreci presude.

Rijeka, 29. svibnja 2025.

Sudac

Nataša Vukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.