REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1585/2020-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Zagreb, Listopadska 2, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od € 4080,03 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate te nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od €1.835,92, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica je u tužbi navela da se dana 11. ožujka 2019. oko 14 sati dogodila u Zagrebu, na [adresa] u [adresa] kod trgovine Spar, prometna nesreća u kojoj je tužiteljica stradala u naletu automobila reg. oznake [registarska oznaka] koji je bio osiguran kod tuženika, u času kad je prelazila pješački prijelaz. Automobilom reg. oznake [registarska oznaka] upravljao je vozač JT koji je neposredno nakon štetnog događaja tužiteljici ostavio broj svog mobitela i napustio mjesto nesreće nakon čega se više nije odazivao na pozive tužiteljice. U naletu automobila tužiteljica je zadobila ozljede opisane u liječničkoj dokumentaciji i to natučenje prsnoga koša, natučenje desne noge s razderotinama, prijelom VII rebra lijevo. Tužiteljica je u narednom razdoblju za vrijeme liječenja shvatila da se osiguranik tuženika JT više ne javlja jer izbjegava bilo kakvu svoju odgovornost pa je dana 7. svibnja 2019. putem punomoćnika podnijela prekršajnu prijavu Postaji prometne policije u Lučkom. Policija je prekršajnu prijavu proslijedila Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu koje je provelo dokazne radnje, ali je nakon sudskomedicinskog vještačenja utvrđeno da se ne radi o teškim tjelesnim ozljedama nego o običnoj tjelesnoj ozljedi zbog čega je kaznena prijava odbačena. Tužiteljica je odmah nakon štetnog događaja kolima hitne medicinske pomoći prevezena u KBC Rebro gdje su utvrđene ozljede i izvršena obrada. Narednih mjeseci tužiteljica se liječila trpeći snažne bolove osobito zbog slomljenog rebra. Zaostali su bolovi i smanjena pokretljivost desnog gležnja. Tužiteljica je pretrpjela silan strah koji je prisutan i danas.

Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] dana 11.03.2019.god. bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja br. [broj police osiguranja]. Poriče činjenične navode tužbe, te poriče da bi se dogodio štetni događaj dana 11.03.2019.god.

Osporava odgovornost za nastanak štetnog događaja jer ne postoji Zapisnik o očevidu od dana 11.03.2019.god., nije zvana policija, nema skice lica mjesta i fotoelaborata koji bi se mogli dovesti u vezu s nastankom štetnog događaja, pa se ne može niti utvrditi da je bilo kontakta između vozila osiguranika tuženika i tužiteljice. Potvrda MUP-a od PU zagrebačka II.PPP Zagreb izdana je ( 8 mjeseci) nakon štetnog događaja iz koje proizlazi da na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nisu uočeni tragovi oštećenja, dok su sudionici nezgode kontradiktorno iskazivali, a svjedoka očevidaca nije bilo, te je u spis dostavljeno i Rješenje ODO Novi Zagreb koje je odbacilo kaznenu prijavu protiv osiguranika tuženika (obzirom se ne radi o kaznenom dijelu). Tužena se protivi saslušanju predloženog svjedoka (KT) jer isti nije bio svjedok očevidac prometne nezgode niti je bio sudionik štetnog događaja. Tuženik u svakom slučaju, a neovisno o naprijed navedenom, osporava uzročnu vezu između duljine trajanja bolovanja, ozljeda i štetnog događaja, kao i osnovu i visinu naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade za vremenski period od 12.03.2019- do 31.08.2019.god..

Osporava navode iz dostavljene potvrde poslodavca od 16.06.2020.god. jer iz iste ne proizlazi da je tužiteljica imala zasnovan radni odnos, koje je poslove obavljala i na kojem je radnom mjestu radila te koje je stručne spreme, kao niti podatak iz kojeg bi bila vidljiva struktura isplaćenog iznosa za tužiteljicu, kao niti podatak da li je ostvarila naknadu zbog dugotrajnog bolovanja. Iz iste proizlazi apstraktna teoretska mogućnost da bi tužiteljica za isti period trebalo biti isplaćeno ukupno 30.474,30 kn što nisu dokazane pretpostavke koje bi potvrdile zahtjev tužiteljice za naknadu izgubljene zarade. Predlaže odbiti zahtjev primjenom pravila o teretu dokazivanja. Tuženik se u svakom slučaju, a neovisno o naprijed navedenom, protivi visini tužbenog zahtjeva budući tužiteljica u predmetnoj nezgodi nije zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala dosudu zatražene naknade štete. Tužena spori da bi tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu natuk D gležnja jer ista nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijeće dokaze: uvid u odštetni zahtjev (list 5 i 7 spisa), policijski spis (list 8-12 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 17-24; 32-43 spisa), potvrdu poslodavca (list 25 spisa), skicu mjesta događaja (list 63 spisa), fotografski elaborat (list 64-68 spisa), proveden je dokaz očigledom na licu mjesta 05.05.2023. (list 73 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu Kir-DO-187/2020 (list 91 spisa-neki prilozi vidljivi u e- spisu na listovima 92-127 spisa), uvid u potvrdu (list 128 spisa), dopis (list 130), nalog (list 131 spisa), obavijest (list 133 spisa), pouku o pravima (list 135 spisa), neki prilozi od lista 136-144 spisa vidljivi u e-spisu, uvid u nalog (list 145 spisa), neki prilozi od lista 147-152 spisa vidljivi u e-spisu, uvid u rješenje (list 153 spisa), službenu bilješku (list 155 spisa), obavijest (list 156 i 157 spisa), rješenje (list 158 spisa), dopis (list 162 spisa), izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Peri Todoroviću, dipl. ing. strojarstva (list 165 spisa), izvršen je uvid u spis Kir-DO-187/2020 (list 175 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru (list 197 spisa), na ročištu održanom 29. travnja 2025. godine izveden je dokaz saslušanjem svjedoka JT i KT (list 212 spisa), uvid u skicu (list 215 spisa).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Na očigledu 05. svibnja 2023. godine, tužiteljica je pokazala mjesto prometne nesreće vještaku, vještak je izvršio mjerenja. Tužiteljica je navela da se udarac dogodio naletom vozila na samom pješačkom prijelazu neposredno prije izlaska sa zebre, pokazuje mjesto vještaku, da je prije nego je kročila na zebru pogledala u desno, kretala se normalno, a navodi da je vozač neposredno prije udarca bio jako naslonjen na volan, smatra da je imao problema sa vidom. Vozač je zastao prije zebre koja se nalazi od njenog kretanja desno, no nakon što je krenuo s te zebre kada je došao do zebre na kojoj je ona bila, nije usporavao. Razjašnjenja radi, tužiteljica navodi da ni na toj prethodnoj zebri nije zaustavio vozilo, već se jednostavno kretao sporije, a ubrzao je do njezine zebre. U trenutku udarca nije bilo drugih parkiranih vozila oko njene zebre. Tužiteljica je pokazala da se sjeća da prednji dio vozila bio zaustavljen negdje pred kraj poprečne trake zebre, da je vozač predložio tužiteljicu odvesti doma nakon udarca, no umiješao se očevidac koji je rekao da tužiteljicu treba odvesti u dom zdravlja. Policija nije zvana, niti je mjesto bilo slikano. Vozač ju je odveo na Rebro na hitnu pomoć, no nakon nesreće ju više nije zvao ni pitao za zdravlje.

Nadalje, radi dinamike utvrđenja samog štetnog događaja, izveden dokaz prometnim vještačenjem po vještaku Peri Todoroviću, dipl. ing. strojarstva koji je u svom vještačenju od 20.03.2024. zaključio sljedeće: iz razloga navedenih u nalazu, analizu štetnog događaja nije moguće provesti na tehnički egzaktan način. Moguća je analiza temeljena na pokazivanja tužiteljice na očevidu. Mjesto naleta se nalazilo na pješačkom prijelazu, kako je to predočeno na slici 2. Brzinom od 15-20 km/h, vozilo osiguranika tuženika je prednjim dijelom naletjelo na tužiteljicu. U trenutku naleta tužiteljica je prednjoj strani vozila bila okrenuta desnom nešto više prednjom stranom tijela. Kolnik je prelazila po obilježenom pješačkom prijelazu u režimu normalnog hoda. Pri brzini kojom se kretalo njegovo vozilo (15-20 km/h), osiguranik tuženika je prikočivanjem imao mogućnost izbjeći štetni događaj.

Na ročištu održanom 29. travnja 2025. godine proveden je dokaz saslušanjem svjedoka JT i KT.

Svjedok KT je iskazao da se sjeća da je cit: «..čovjek pogazil tužiteljicu na pješačkom prijelazu u [adresa], on je morao prisiliti riječima čovjeka da otpelja tužiteljicu u bolnicu jer je htio otići pa mu je svjedok rekao cit: "gospon pa kaj ste vi normalni, treba ženu u bolnicu otpelati". To se dogodilo po danu, svjedok navodi da je bio samo on prisutan. Sjeća se da je u pitanju bio neki stari karavan. Svjedok navodi da je on bio iza tužiteljice otprilike 10ak metara dok se ona kretala po pješačkom prijelazu, kada ju je autu "bubnuo", a oboje su išli iz dućana (Spara u [adresa]). Svjedok navodi da je tužiteljica bila pala, nije se mogla dići, a znade da je bila 3 mjeseca na bolovanju, on nije mogao s njom ići u bolnicu jer je upravo friško izašao iz nje zbog ugrađivanja stenta. U ambulantu je tužiteljicu odveo čovjek koji ju je udario. Dalje svjedok ne zna. Navodi da je već davao iskaz na policiji u Lučkom. Pun. tuženika: Da li poznaje tužiteljicu od prije, svjedok navodi da ne, da ju je tek upoznao po nesreći. Na pitanje kako je znao da je tužiteljica na bolovanju, navodi iz razloga što je neposredni susjed, a tužiteljica je saznala njegovo ime jer se raspitivala u susjednoj pekari gdje svjedoka poznaju pa je saznala njegovo ime jer je kao svjedok nazočio događaju, a radi svjedočenja na policiji.

Svjedok GT je iskazao da ne zna zašto je na sudu. Svjedok se prisjeća događaja iz 2019. godine, bila je kiša, tražio je nekakvu adresu u [adresa], sjeća se da je ispred bio parkiran neki kombi, a tužiteljica je izašla ispred kombija, imala je u rukama nekakve torbe. Ne sjeća se da li je hodala po zebri, naknadno iskazuje da nije. Svjedok navodi da je on stao, a ona je pala. Na upit suca da li je udario vozilom tužiteljicu, odgovara da on na svom vozilu nije imao nikakvih tragova. Sjeća se da je bio prisutan i jedan čovjek. Svjedok navodi da je odveo tužiteljicu doktoru. Na upit suca da li je ona to tražila, svjedok odgovara da ne. Bio je s njom za vrijeme medicinskog pregleda u ambulanti, a nakon toga ju je odveo na Rebro. Kombi je bio parkiran točno prije zebre. U blizini je nekakav dućan, Konzum ili nešto slično. Kako bi se izbjegla bilo kakva dvojba oko iskaza svjedoka, nalaže se svjedoku nacrtati točno što se dogodilo. Svjedok crta olovkom, prilikom čega se tintom dodaje lokacija vozila osiguranika tuženika i smjer kretanja tužiteljice na skici koju je narisao svjedok. Osiguraniku tuženika se dva puta postavlja pitanje da li je udario sa svojim vozilom tužiteljicu, dakle da ili ne, uz upozorenje da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, svjedok oba puta odgovara da je on stao na bremzu, i da je tužiteljica pala, a da on na vozilu nema nikakva oštećenja .

Iskazima tužiteljice i naročito svjedoka KT koji je dao kategorički jasan i uvjerljiv iskaz, sud vjeruje u potpunosti, jer su suglasni u bitnim točkama te životni i nesumnjivo iskreni, prilikom čega valja naglasiti da je i medicinski vještak u svojoj ekspertizi naveo da je tužiteljica stradala kao pješak, a zasigurno bi u suprotno primijetio da takve ozljede kakve je pretrpjela ne bi mogle potjecati iz ovakvog tipa prometne nesreće da nje nije bilo. Osim toga, i sam vještak je prilikom analiza ozljeda zaključio da između mehanizma nastanka ozljeda i samih ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza.

Iskazu svjedoka L sud u bitnim točkama uopće ne vjeruje, prvenstveno jer je njegov iskaz nedvojbeno izbjegavajući. Dakle, odbio je direktno dogovoriti na pitanje suca da li je vozilom udario tužiteljicu ili ne – uz to što pitanje mu je postavljeno 3 puta (sic!), pa je primjenom najobičnije logike za zaključiti da je doista svojim vozilom udario tužiteljicu, a crtež koji je narisao na ročištu ni na koji način nije provjerljiv niti se može smatrati odlučnim u eventualnom umanjenju stupnja njegove odgovornosti, uz činjenicu da svjedok KT o tako nečemu uopće nije iskazivao. Po navodima vještaka analizu štetnog događaja nije moguće provesti na tehnički egzaktan način, no upravo prethodna utvrđenja upućuju na nedvojben zaključak o odgovornosti osiguranika tuženika, prilikom čega vještak jasno navodi da je osiguranik tuženika je prikočivanjem imao mogućnost izbjeći štetni događaj. Time je otklonjeno i pitanje odgovornosti tuženika za nastali štetni događaj.

Izveden je i dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru koji je u svom vještačenju od 19.01.2025. zaključio sljedeće. U štetnom događaju od **.**.2019. gđa. LT zadobila je gore navedene teške tjelesne ozljede. Nakon propisno provedenog kirurškog liječenja nisu zaostale su trajne posljedice u vid smanjene funkcije ozlijeđenih dijelova tijela. Između mehanizma nastanka ozljeda i samih ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza . Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 10dana, a slabijeg intenziteta još 2 tjedna. Fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, a slabijeg intenziteta još 3 tjedana. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila joj je potrebna kroz 5 tjedana. Naruženosti nema.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenja vještaka, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Upravo zbog toga nije prihvaćen niti dokaz koji predlaže tuženik, a to je sudsko- medicinsko vještačenje, jer dokumentaciju na temelju koje je vještak napravio nalaz i mišljenje tuženik nije osporio a vještak kao iskusni dugogodišnji kliničar, upravo je u ekspertizi odgovorio na pitanje postojanja uzročnoposljedične veze.

Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno fizičke bolove i strah te trajne posljedice budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom i naknada za oštećenu odjeću (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođen 1963. godine – srednje dobi), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi fizičkih bolova iznos od 12000 i straha 8000, sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine, uzimajući u obzir prethodno navedeno kao i notorne činjenice ekonomske krize i podivljale inflacije.

Što se tiče tuđe pomoći i njege, vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužiteljici bila potrebna i tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 105 sati nestručne pomoći ukućana (drugačije nije niti dokazano, a da jest, tuženik bi morao platiti i više), a visina sata od 30,00 kuna/€3,98 odmjerena je po slobodnoj ocjeni suda i aktualnoj sudskoj praksi (koja je u zadnjim mjesecima i priznala i iznos od €4.5). Slijedom toga, sud je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO utvrdio da bi tužiteljici pripadala ukupna naknada imovinske štete po ovoj osnovi u ukupnom iznosu od 3150 kuna. Kako je međutim tužiteljica po ovoj osnovi tražila 3000 kuna (list 2 tužbe), taj iznos joj je i dosuđen sukladno odredbi čl. 2 ZPP-a.

Što se tiče troškova uništene odjeće, sud je dosudio tužiteljici iznos od 500 kuna koji je doista minimalan uzimajući u obzir prosjek cijena odjevnih predmeta. A što se tiče izgubljene zarade – uzimajući u obzir i prigovore tuženika – sud u potpunosti vjeruje dokumentu odnosno potvrdi poslodavca tužiteljice i to Farmaceutsko-biološkog fakulteta od 16. lipnja 2020. godine (l. 25. spisa), iz koje je razvidno da je tužiteljica pretrpjela i umanjenu zaradu u odnosu na ono što bi inače zaradila vlastitim radom za period 12.03.2019-31.08.2019. godine (kada je bila na bolovanju zbog nesreće), i to upravo za iznos koji je i utužen od 7241 kunu (komparirajući jednostavnim matematičkim izračunom iznose iz same potvrde poslodavca).

Ukupan iznos dosuđene štete dakle iznosi 30741 kunu / €4080,03 po prethodno navedenim kriterijima.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za : zastupanje u mirnom postupku 100 bodova Tbr 7/1, sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, ročišta 07. ožujka 2022. godine 100 bodova Tbr. 9/1, očevid 100 bodova Tbr. 9/1, podnesak 25. travnja 2024. godine 50 bodova Tbr. 8/2, te ročišta 02. travnja 2025. i 29. travnja 2025. godine svako poo 100 bodova Tbr. 9/1, ukupno 650 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 8250 kuna, uz PDV-t 25% 10.312,50 / € 1.369,52. Na ovaj trošak su dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu i ovu odluku od po €87,20, 2 vještačenja od po €265,45 i 2,55, sve ukupno €1.835,92.

Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju požurnice i obavijesti koje su po aktualnoj sudskoj praksi materijalni trošak odvjetničkog ureda, dok argumentacija iz podneska od dana 10. veljače 2025. godine nije bila odlučna, se u smislu odredbe čl. 155 ZPP-a.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53 uzimajući u obzir trenutak početka nastanaka troškova parničnog postupka.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene nije pravilno jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužiteljici po pun. – pristojba na odluku €87,20

2. tuženicima po pun.