Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-88/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Jasni Lekić, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice – specijalistice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Golubić & Šikić j.t.d. iz Čakovca, Ruđera Boškovića 33, p.p.20, protiv I. tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku iz GRGIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 280, i II. tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "PREPELICA" Mala Subotica, Palovec, Čakovečka 73, OIB: 27886889307, zastupanog po punomoćniku Filipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 18. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ČG, punomoćnika I. tuženika i zamjenika punomoćnika II. tuženika, odvjetnika Svena Požgaja iz Varaždina, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno nadoknade štetu u iznosu od 926,48 EUR (6.980,51 HRK) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. lipnja 2022. do isplate, po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022.,

po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024. po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 928,37 EUR (6.994,82 HRK) uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. lipnja 2022. do isplate,

po stopi od 5,49% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2023. pa do 30. lipnja 2023., po stopi od 7% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., po stopi od 7,50% godišnje u razdoblju od 01. srpnja 2024. do 30. prosinca 2024. po stopi od 6,15% godišnje u razdoblju od 01. siječnja 2025. pa do isplate, a u slučaju promjene stope po referentnoj stopi odnosno stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Svaka stranka sama snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. kolovoza 2023. protiv I. i II. tuženika podnio tužbu radi solidarne odgovornosti za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.854,85 eura, nastale mu na vozilu naletom vozila na divljač.

2. Nesporno je među strankama da u vrijeme utuženog štetnog događaja na cesti nije bilo provođenja lova, da se cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja nalazi unutar lovišta XX/109 Mala Subotica, a nije sporna niti visina štete.

3. Sporno je među strankama prvenstveno da li je do štetnog događaja došlo uslijed naleta divljači na vozilo osiguranika tužitelja, nadalje da li je cesta ukoliko je na njoj došlo do štetnog događaja opisanog u tužbi dio lovišta ili nelovna površina pod ingerencijom Općine Male Subotice odnosno ustanove Županijske uprave za ceste Međimurske županije, te da li je za štetni događaj odgovoran vozač vozila tužitelja jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom.

4. U vezi sa samim događajem i u vezi sa spornim činjenicama tužitelj u tužbi navodi:

- dana 17. travnja 2022. došlo je do štetnog događaja u kojem je oštećeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a čiji je vlasnik Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Denis Furdi na način da je na kolniku lokalne ceste broj 20035, između Male Subotice i Svetog Križa, došlo do udara divljači koja je pretrčavala kolnik s desne strane na lijevu u odnosu na smjer kretanja osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je kolnikom lokalne ceste, iz smjera juga u smjeru sjevera, upravljala NG, u prednji dio rečenog vozila

- nakon udara životinja se udaljila u nepoznatom smjeru, dok je vozač osobni automobil zaustavio uz desni rub kolnika

- na mjestu događaja pronađen je trag plastike otpao s osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka], dok su na osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] pronađeni tragovi nastalih mehaničkih oštećenja s tragovima dlaka životinje na oštećenim dijelovima

- na vozilu su utvrđena oštećenja za zamjenu prednjeg branika, držača D branika PR, set držača branika PR, usmjer zraka PR GO, far D, far za maglu D, posuda za pranje, dovod zraka D hladnj, a za popravak blatobran PR D

- uslijed štetnog događaja oštećeniku je prouzročena šteta

- oštećenik je vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka]

- oštećenik je po štetnom događaju podnio zahtjev za naknadu štete I. tuženiku nakon čega je I. tuženik izradio izvid štete

- nesporno je da je na vozilu potrebno zamijeniti prednji branik, držač D branika PR, set držača branika PR, usmjer zraka PR GO far D, far za maglu D, posudu za pranje, dovod zraka D hladnj; da je potrebno popraviti blatobran PR D; da su potrebni radovi lakirera i radovi limara

- oštećenik je štetu popravio prema računu koji je prilog ovoj tužbi, troškovi popravka iznosili su 13.975,33 kn uvećano za PDV u iznosu od 3.493,83 kn ukupno 17.469,16 kn

- tužitelj je dana 12. listopada 2022. podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete po punomoćniku, no I. tuženik nije isplatio tužitelju naknadu štete

- na mjestu gdje se zbio događaj gospodari lovoovlaštenik, ovdje II. tuženik, te je odgovoran za štetu, a II. tuženik je osiguran od odgovornosti kod I. tuženika, što ni I. tuženik ne osporava.

5. U vezi sa spornim činjenicama tuženici identično navode:

- ističu prigovor promašene pasivne legitimacije zbog više razloga, prvenstveno kao sporno navode da li je do štetnog događaja došlo uslijed naleta vozila na divljač jer da na mjestu događaja nije zatečena divljač

- nadalje vezano za pasivnu legitimaciju navode da je do štetnog događaja došlo na cesti koja nije pod ingerencijom lovačkog društva već prema navodu prvotuženika općine Mala Subotica, a prema navodu drugotuženika ustanove Županijske uprave za ceste Međimurske županije; naime, radi se o nelovnoj površini, s time da je na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljivanje lovišta divljač dužan štititi korisnik te površine, što je prema njihovom mišljenju ili Općina Mala Subotica ili Županijska uprava za ceste

- nadalje navode moguću odgovornost vozača tužitelja za nastalu štetu budući da je na predmetnoj dionici postavljen prometni znak koji ukazuje na opasnost od divljači na cesti kao i ograničenje brzine 40 km/h, pa da je tužitelj trebao prilagoditi brzinu i upravljati vozilom na način da je bio spreman pravovremeno reagirati na pojavu divljači na cesti.

6. U dokaznom je postupku sud proveo biološko vještačenje dlake koja je zatečena na mjestu događaja, po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", izvršio je uvid u isprave slijedećeg naziva: službenu zabilješku Policijske uprave međimurske od 17. travnja 2022., dopis I. tuženika od 23.6.2022., izvid štete I. tuženika, zahtjev za naknadu štete od 29. rujna 2022., dopis I. tuženika od 26.10.2022., račun broj 305/1/1, prometnu dozvolu, spis PU Međimurske, PPP Čakovec, situacijski plan, fotoelaborat i drugu dokumentaciju sačinjenu povodom predmetne nezgode, mišljenje Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016.g., očitovanje II. tuženika od 04.05.2022., lovnogospodarsku osnovu (original) II. tuženika za sporno razdoblje na okolnost poduzimanih radnji II. tuženika u lovištu, dopis Općine Mala Subotica vezan za upit je li mjesto događaja unutar područja na kojem nije moguće ustanoviti lovište sukladno čl. 11. st. 2. Zakona o lovstvu i na kojem nije dopušteno provođenje lova; ima li općina Mala Subotica ugovorenu policu izvan ugovorne odgovornosti koja obuhvaća i štete od životinja lutalica i divljači i koja je važila na dan nastanka predmetne nezgode, dopis II. tuženika koji obuhvaća opis lovišta (tekst), karta zajedničkog otvorenog lovišta XX/109 – Mala Subotica, važeći Ugovor o zakupu, očitovanje na upit o površini ceste te provođenju lova. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja da sa saslušaju stranke te II. tuženika da se sasluša predsjednik II. tuženika, FG, kao odugovlačeće, budući da je temeljem provedenih dokaza i iznesenih navoda stranaka, utvrdio sve bitne činjenice za odluku o ovom predmetu. Stoga je nakon savjesne i brižljive ocjene svih dokaza koje je proveo, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZPP), sud utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U vezi sa spornom činjenicom da li je do štetnog događaja došlo uslijed naleta vozila na divljač sud je proveo vještačenje dlake pronađene na mjestu događaja, i to po Centru za forenzična ispitivanja istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić te je biološkim vještačenjem utvrđeno da su pronađene dlake životinjskog porijekla i pripadaju porodici jelena. Također jer utvrđeno i to da zbog velike sličnosti u histološkoj građi nije moguće razlikovati dlake jelena od dlake srna. Time je sud utvrdio da je do štetnog događaja došlo uslijed naleta vozila na divljač.

8. Pravna osnova za odgovornost I. i II. tuženika je odredba člana 1064. Zakona o obaveznim odnosima, pri čemu divljač valja tretirati kao opasnu stvar, a na koju odredbu upućuje odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/2008, 32/2019, 32/2020, 127/2024; dalj u tekstu ZL), prema kojoj u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj zakon ne propisuje drugačije. Sud utvrđuje da to što ZL u čl. 80. st. 6. propisuje da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način:- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova; da se time ne dira u mogućnost primjene zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, budući da ZL uređuje samo situacije koje su uzrokovane aktivnim djelovanjem vozača, odnosno lovoovlaštenika, a ne regulira druge situacije koje su moguće i bez njihova djelovanja. Nadalje, ZL je upravo poveznica koja vodi prema primjeni zakona kojim se uređuju obvezni odnosi iz razloga jer se cesta ne smatra prekidom zemljišta u smislu ustanovljenja lovišta prema članku 14., 15. i 17. ZL, iz čega je za zaključiti da je dakle cesta fizički odnosno sastavni dio lovišta, na koju se stoga primjenjuju isti kriteriji odgovornosti za štetu koji vrijede za ostalo lovište, iako ona nije sama po sebi lovna površina. Osim toga, i sama činjenica da se u ZL nalaze odredbe o naletu vozila na divljač na cesti proizlazi da taj zakon prihvaća tezu da je cesta fizički (sastavni) dio lovišta, te zbog te činjenice, za nju vrijede pravni standardi o odgovornosti na štetu, propisani u ZL, a koji previđaju primjenu zakona koji se uređuju obvezni odnosi, kako je već opisano.

9. Iako postoje stajališta sudova prema kojima se cesta na kojoj je došlo do udara vozila u divljač ne može smatrati sastavnim dijelom lovišta već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja i gospodari pravna osoba zadužena za javne ceste, sud je mišljenja da u konkretnom slučaju i u svim istovrsnim slučajevima koji se odnose na naknadu štete unutar lovišta, čiji je i cesta dio jer se nalazi unutar njega, iako je sama po sebi nelovna površina, treba primijeniti upravo odredbe ZL kao specifičnije od propisa koji reguliraju pravni režim cesta i upravljanje cestama, s obzirom na materiju o kojoj se radi u konkretnom slučaju, a radi se o materiji vezanoj za nastanak štete unutar lovišta, a to upravo uređuje ZL.

10. Točno je da je sukladno čl. 11. ZL zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Međutim ovdje se na radi o tome da bi u konkretnom slučaju lovište bilo ustanovljeno na cesti, na kojoj je došlo do naleta vozila na divljač, već se navedena cesta, koja je sama po sebi nelovna površina, nalazi unutar lovišta kojim gospodari II. tuženik, pa prema tome čini područje lovišta, te se na odgovornost lovoovlaštenika kao osobe koja gospodari lovištem primjenjuju propisi o odgovornosti za štetu unutar lovišta.

11. Po mišljenju suda divlja životinja je opasna stvar, pogotovo kad se nađe na cesti. Jednako tako bi i čovjek bio opasan da se nađe na brzoj cesti ili autocesti izvan vozila, te iako se ne bi tada za njega moglo reći da je opasna stvar, stupanj krivnje koji bi se pripisao takvom sudjelovanju čovjeka na cesti, bio bi sličan primjeni kriterija objektivne odgovornosti za štetu. Prema tome, budući da je stajalište ovog suda da je divljač opasna stvar koja je izašla iz lovišta kojim gospodari II. tuženik kao njegov vlasnik, utvrđuje odgovornost II. tuženika za ovu štetu. Sud utvrđuje da se u konkretnom slučaju radi o izvanugovornoj obvezi, proizašloj iz naknade štete lovoovlaštenika prema tužitelju temeljem čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011.,78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.; dalje u tekstu: ZOO) čija odredba glasi: "Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete." Dakle u konkretnom slučaju treba primijeniti pravila ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari u dijelu u kojem doista ona potječe od opasne stvari.

12. Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće cestom kojom se prometuje predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a u vezi s čl. 1063. ZOO, prema kojoj se odgovara za štetu bez obzira na krivnju, u kojem slučaju da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti, je na njemu teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki koje mogu dovesti do oslobođenja od odgovornosti, propisanih člankom 1067. ZOO-a. Vlasnikom divljači se prema ustaljenoj sudskoj praksi smatra njihov imatelj - lovoovlaštenik iz čijeg je lovišta divljač izašla na cestu. Budući da je pak II. tuženik osiguran za štete koje nastanu u lovištu kod I. tuženika, opravdano je ovdje zajedno sa II. tuženikom solidarno utužen i I. tuženik (čl. 965. st. 1. ZOO).

13. Sud je na okolnost odgovornosti vozača tužitelja proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet motornih vozila, Stanku Divjaku, koji je utvrdio da je brzina osobnog vozila u naletu bila oko 55 km/h dok je dopuštena brzina bila 40 km/h. Ali da bi do naleta također došlo da je vozač vozio dopuštenom brzinom budući da je srna dolazila sa desne strane te bila vidljiva manje od pola sekunde prije naleta. Budući da se dakle vozilo kretalo 37,5% većom brzinom od dopuštene (55 km/h:40 km/h) bilo je potrebno utvrditi u kojem omjeru bi šteta na vozilu bila manja da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom. Stoga je vještak obavio dopunsko vještačenje te je utvrdio točnim da bi naletna brzina u slučaju dopuštene brzine vozila odnosno da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom bila manja, samim time moguće i posljedice manje. No kazao je da nije moguće sa sigurnošću reći što od dijelova ne bi bilo oštećeno ili bi bilo manje oštećeno. Far i rešetke su stakleni ili plastični pa lako dolazi do pucanja i kod manjih brzina dok bi moguća oštećenja limenih dijelova bila manja kod većih brzina. Dodatno je pojasnio da s rastom brzine raste i energija sudara i to bitno više nego sama brzina. Naime odnos je kvadratni no to ne znači da u istom postotku nužno dolazi i do većih oštećenja na vozilima, budući da neki dijelovi koji su stakleni ili plastični pucaju već kod malih brzina. To se odnosi na far i rešetke u braniku, dok bi neka oštećenja sigurno bila manja, a to se odnosi na one dijelove koji se u sudaru savijaju i ne pucaju. Rekao je da nije u mogućnosti sa preciznošću reći koliko bi u postotku oštećenje bilo manje. Ali da je siguran da bi bilo manje da je brzina bila u granicama dopuštene. Rekao je da se radi o postotku u okviru od 20 do 40% koliko bi šteta bila manja na vozilu na svim dijelovima.

14. Temeljem takvog nalaza i mišljenja vještaka, a s obzirom na prigovor I. tuženika o podijeljenoj odgovornosti stranaka, nakon što mu je dostavljen prvi nalaz vještaka Stanka Divjaka, sud je utvrdio da doprinos samog tužitelja nastaloj šteti iznosi 49,95%. Navedeno iz razloga jer prema sadržaju popravljenih dijelova sa računa broj 247/1/1 koji prileži u spisu na listu broj 15, a koji je tužitelj dostavio kao specifikaciju i iznos štete koja mu je nastala uslijed štetnog događaja, proizlazi da se iznos od 8.413,85 HRK (stavke pod rednim brojevima računa 1, 3, 6) odnosi na štetu na dijelovima za koje je vještak rekao da lakše pucaju i kod manjih brzina, dakle tim lakše pucaju kod svakog a pogotovo znatnog povećanja brzine vozača tužitelja, kakvo sud cijeni da je bilo povećanje brzine u konkretnom slučaju. Stoga sud uzima u obzir da je tu odgovornost tužitelja 60% za štetu nastalu na tim dijelovima što iznosi 5.048,31 HRK. Ostatak računa odnosi se na dijelove za koje je vještak rekao da su oni koji podnose i veću brzinu a da se ne oštete (stavke pod rednim brojevima računa 2, 4, 5, 7-11), u iznosu tih dijelova i cijene rada od 5.561,48 HRK, te tu sud nalazi odgovornosti tužitelja 35%, odnosno 1.946,51 HRK, dakle sveukupno 6.994,82 HRK. Kako su dakle za ostatak iznosa računa, u iznosu od 6.980,51 odgovorni tuženici, a što iznosi 49,95 % tužbenog zahtjeva, to je sud odlučio kao pod toč. I. i II. izreke

15. Sud je dakle sveukupno gledano utvrdio veći postotak u kojem bi šteta bila manja na vozilu na svim dijelovima od onog koji je rekao vještak, da je vozač tužitelja vozio dopuštenom brzinom, budući da je upravo cijena dijelova koji lakše pucaju ona koja formira većinu iznosa računa, pa je zasigurno već i manje prekoračenje dovoljno da ti dijelovi budu oštećeni, a tužitelj odnosno vozač tužitelja je u konkretnom slučaju prekoračio dopuštenu brzinu za 37,5% što nije neznatno prekoračenje brzine, odnosno pri navodu vještaka da već i manja brzina dovodi do oštećenja dijelova koji su od plastike i stakla, sud ocjenjuje da je zasigurno brzina koju je imala vozačica tužitelja dovela do više od polovičnog oštećenja predmetnih dijelova. Naime, u dijelu u kojem se vještak indirektno očitovao o postotku odgovornosti tužitelja, sud je slobodan sam odlučivati o postotku podijeljene odgovornosti, jer to predstavlja pravno a ne činjenično pitanje.

16. Sud je odlučio da svaka stranka sama snosi svoj trošak, temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, prema kojem ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno u jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove. Stoga, dakle i tužitelj i tuženici sami snose svoj trošak.

U Varaždinu 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Jasna Lekić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave otpravka odluke, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu. Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike, ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije sa sudovima. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

-Tužitelju po punomoćniku Krešimiru Golubiću

-I. tuženiku po punomoćniku Vladimiru Slunjskom

-II. tuženiku po punomoćniku Filipu Pintariću