Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

51 000 Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj P Ob-160/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci OIB 54566384631, po sutkinji Jasni Kovačev, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SM OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćniku Branku Lin, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika EM iz [adresa], radi razvoda braka, na ročištu za objavu presude održanom 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženiku EM iz [adresa], rođ. **.**.1956.g., JMBG: [jedinstveni matični broj građana], OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaže se da za uzdržavanje tužiteljice SM, rođ. **.**.1955.g. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istoj plati novčane iznose od po 106,18 EUR mjesečno za period počev od podnošenja tužbe (31.08.2016.g.) pa do isteka godine dana od podnošenja tužbe (dakle do 31.08.2017.g.), dakle sveukupno za isti period od 12 mjeseci iznos od 1.274,16 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja do 31.12.2016.g. teče po stopi od 7,88 % godišnje, od 01.01.2017.g. do 30.06.2017.g. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01.07.2017.g. do 31.12.2017.g. po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018.g. pa do 30.06.2018.g. po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018.g. do 31.12.2018.g. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019.g. do 30.06.2019.g. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30 % godišnje, od 01.01.2020.g. do 30.06.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, od 01.07.2020.g. do 31.12.2020.g. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.g. do 30.06.2021.g. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021.g. do 31.12.2021.g. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022.g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49 % godišnje, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31 % godišnje, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g. po stopi od 5,5 % godišnje, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi od 7,00 % godišnje, od 01.01.2024.g. do 30.06.2024.g. po stopi od 7,5 % godišnje, od 01.07.2024.g. do 31.12.2024.g. po stopi od 7,25 % godišnje, te od 01.01.2025.g. pa nadalje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te koja iznosi 6,15 % godišnje, i to na iznos od:

106,18 EUR počev od 01.10.2016.g.,

106,18 EUR počev od 01.11.2016.g.,

106,18 EUR počev od 01.12.2016.g.,

106,18 EUR počev od 01.01.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.02.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.03.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.04.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.05.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.06.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.07.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.08.2017.g.,

106,18 EUR počev od 01.09.2017.g.,

sve do isplate.

II. Nalaže se tuženiku EM iz [adresa], rođ. **.**.1956.g., JMBG: [jedinstveni matični broj građana], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici SM, rođ. **.**.1955.g. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te koja iznosi 6,15 % godišnje, počev od dana presuđenja pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 31. kolovoza 2016. podnijela tužbu radi razvoda braka protiv tuženika, koji brak su zaključili 17. svibnja 1980. godine u [adresa], Republika Srbija, navodeći da od 26. ožujka 2006. ne živi sa tuženikom, od kad ga je napustila (odselila se u Rijeku, Republika Hrvatska) uslijed verbalnog i fizičkog nasilja nad njome. Nadalje tužiteljica je navela da je u braku rođeno danas troje punoljetne djece - S rođen 1980., E rođen 1986. i Z rođen 1987. Konačno tužiteljica je predložila da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da doprinosi za njezino uzdržavanje mjesečnim iznosom od 800,00 kuna, ističući da je naslovni Sud nadležan sukladno članku 61 i 67 Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima, obzirom da je ona državljanka Republike Hrvatske i ima prebivalište u [adresa].

2. Tuženik je 7. prosinca 2017. dostavio u spis podnesak u kojem je istaknuo da je on građanin Republike Srbije, da je zaključio brak s tužiteljicom u [adresa], Republika Srbija, te da su i njihova zajednička, danas punoljetna djeca, također rođena u [adresa]. Isto tako tuženik je naveo da je posljednje zajedničko prebivalište njega i tužiteljice, sve do prekida zajednice života bilo u [adresa], na adresi [adresa], Republika Srbija. Konačno tuženik je naveo da je naslovni sud stvarno i mjesno nenadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je predložio da se oglasi nenadležnim i predmet ustupi Osnovnom sudu u Loznici, Republika Srbija kao stvarno i mjesno nadležnom prema posljednjem zajedničkom prebivalištu stranaka, a i prema mjestu zaključenja braka.

3. Dana 24. prosinca 2019. naslovni sud donio je djelomičnu presudu i rješenje poslovni broj P Ob-354/2016-43 kojom presudom je razveo brak stranaka uz utvrđenje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka dok se rješenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari uz utvrđenje da će se po pravomoćnosti istog rješenja predmet ustupiti nadležnom sudu u Republici Srbiji.

4. Povodom žalbe tužiteljice od 27. siječnja 2020. (list 84-85 spisa) Županijski sud u Zagrebu je vratio spis ovome sudu obzirom da je u naprijed navedenom rješenju naslovnog suda propušteno navesti za koji dio zahtjeva tužiteljice se sud proglašava stvarno nenadležnim.

5. Naslovni sud je 10. studenog 2021. donio dopunsko rješenje poslovni broj P Ob-354/2016, na koje dopunsko rješenje je tužiteljica 1. prosinca 2021. podnijela žalbu (list 111-112 spisa).

6. Dana 5. travnja 2023. Županijski sud u Zagrebu donio je rješenje poslovni broj 22 Gž Ob-685/2021-8 kojim je ukinuo rješenje o trošku sadržano u djelomičnoj naprijed navedenoj presudi ovoga suda kao i rješenje P Ob-354/2016 od 24. prosinca 2019. te dopunsko rješenje poslovni broj P Ob-354/2016 od 10. studenog 2021. u kojem dijelu je predmet vraćen sudu na ponovni postupak uz uputu da je naslovni sud temeljem članka 67 st 2 Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima stvarno nadležan za odlučivanje o zahtjevu tužiteljice za njezino uzdržavanje.

7. U ponovno provedenome postupku provedeni su dokazi uvidom u cjelokupnu dokumentaciju priležeću spisu, a posebice u izvod iz matične knjige vjenčanih od 28. srpnja 2016. (list 4 spisa), zapisnik Centra za socijalnu skrb Rijeka od 1. travnja 2016. (list 6 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Rijeka od 1. srpnja 2016. (list 7 spisa), rodni list tužiteljice izdan od Matičnog ureda Rijeka 28. travnja 2016. (list 16 spisa), domovnicu tužiteljice izdanu od Matičnog ureda Medvešćak 24. srpnja 2006. (list 17 spisa), presliku osobne iskaznice tužiteljice broj 102862518 izdanu dana 18. lipnja 2007. od PU Primorsko-goranske (list 18-19 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 21. listopada 2016. (list 26 spisa), dnevnik traženja posla (list 51-52 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 26. veljače 2018. (list 54 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Ispostava Rijeka od 28. veljače 2018. (list 55 spisa), podnesak HZMO-a, Područna služba u Zagrebu od 14. ožujka 2018. (list 56 spisa).

8. Također u provedenom postupku proveden je dokaz uvidom u zapisnik sa ročišta održanog 22. veljače 2018., na kojem ročištu je saslušana tužiteljica (list 43 spisa) te je dopunski saslušana tužiteljica (list 152-153 spisa) te je nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza ukupno stav ovoga Suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice, koji je konačno precizirala podneskom od 28.veljače 2025. u odnosu na njezino uzdržavanje, osnovan u cijelosti iz u nastavku iznesenih razloga.

9. Tužiteljica je na ročištu održanom 22. veljače 2018. u bitnom iskazala da je 17. svibnja 1980. zaključila brak s tuženikom u [adresa], Republika Srbija te da ju je tuženik za cijelo vrijeme trajanja braka fizički i psihički maltretirao, zbog čega ga je ostavila 26. ožujka 2006. nakon što joj je preminula majka i odselila živjeti u [adresa]. Nadalje tužiteljica je iskazala da ju je tuženik podržao u preseljenju u Rijeku, pri čemu je naveo da će njemu tako biti bolje jer će imati manje obaveza i materijalnih troškova. Konačno tužiteljica je iskazala da je za cijelo vrijeme trajanja braka bila nezaposlena, obzirom da joj suprug nije dopuštao da radi, međutim trenutno je zdrava, radno sposobna i aktivno traži posao.

10. Nadalje, tužiteljica dopunski saslušana na ročištu održanom 26. veljače 2025. u bitnom je iskazala da je danas stara 70 godina, da se je do 65 godine starosti uredno se prijavljivala na Hrvatski zavod za zapošljavanje kao nezaposlena osoba, međutim cijelo vrijeme od kada je bila prijavljena na Zavodu (od 2006. do 2020.) Zavod joj nije pronašao posao. Kada je navršila 65 godina starosti 2020. po sili zakona je odjavljena iz evidencije nezaposlenih osoba pri Zavodu za zapošljavanje. Mjesečno ima prihod od 170 EUR (zajamčene socijalno minimalne naknade koju dobiva od HZSR PU Rijeka) te unazad 4 godine, otprilike od 2021. od Grada Rijeke dobiva mjesečnu naknadu od 50,00 EUR koju dobivaju svi stariji građani Grada Rijeke. Od režija plaća vodu, smeće i komunalnu naknadu Ri-stanu, odnosno polovicu ukupnog troška od 24,00 EUR - 12,00 EUR mjesečno dok Grad Rijeka snosi preostalu polovicu troška. U odnosu na iskaz dan 2018. navodi da joj je i danas isključena struja u stanu zbog velikog duga, djelomice je nešto otplatila, međutim još uvijek nema struje. Po njenim saznanjima tuženik je u mirovini od 2016. djelom prima mirovinu od Republike Hrvatske o čemu postoje podaci u spisu, a ostatak do ukupnog punog iznosa obiju mirovina od 600,00 EUR dobiva u Srbiji. Naprijed navedeno saznanje o visini mirovine tuženika ima od zajedničkih sinova s kojima je redovito u kontaktu (ona i tuženik imaju 3 sina, svi su punoljetni i radno sposobni te tuženik nema nikakvu obvezu zakonskog uzdržavanja). Ponekad joj djeca pošalju poštom po 50,00 EUR. Osim mirovine tuženik nema, koliko ona zna drugih prihoda, zna da je bio vlasnik motocikla, misli da nema auto i zna da je danas star 69 godina. Zbog zdravstvenog stanja i starosnih godina posljednjih 3 godine ne može obavljati poslove čišćenja iz usluge po kućama. Ponavlja kao i u prvom iskazu da ima sveukupno otprilike 3 do 4 godine radnoga staža iz razloga kao što je već i iskazala što joj tuženik nije dopuštao da se zaposli. Procjenjuje da joj je mjesečno za hranu i druge neophodne životne potrepštine prosječno potrebno minimalno oko 550,00 EUR. Obzirom da dobiva 220,00 EUR mjesečno naknade. Procjenjuje da kada bi imala još mjesečni prihod od 300,00 EUR kako bi mogla zadovoljiti neophodne životne potrebe.

11. Tužiteljica je podneskom od 28. veljače 2025. konačno precizirala tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u točci I izreke ove presude.

12. Člankom 295 stavak 1 Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/20, 49/23, 156/23 u daljnjem tekstu ObZ) propisano je, da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti, dok je stavkom 2 propisano da Sud kad određuje uzdržavanje za bračnog druga posebno treba uzeti u obzir skrbi o djeci te podjelu obiteljskih obveza za vrijeme trajanje braka.

13. Nadalje člankom 296 stavak 1 ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed, dok je stavkom 2 propisano da Sud može na zahtjev jednoga ili oba bračna druga odrediti jednokratnu isplatu iznosa za uzdržavanje uzimajući u obzir okolnosti slučaja.

14. Člankom 297 stavak 1 ObZ-a propisano je da bračni drug može podnijeti zahtjev za uzdržavanje do zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka (što je slučaj u ovoj pravnoj stvari), na što ga je sud dužan upozoriti, dok je stavkom 2 propisano da, iznimno ako u parnici za razvod ili poništaj braka nije postavljen zahtjev za uzdržavanje, bivši bračni drug može tužbom tražiti uzdržavanje u roku od šest mjeseci od prestanka braka ako su pretpostavke za uzdržavanje iz članka 295. stavka 1. ovoga Zakona, postojale u trenutku zaključenja glavne rasprave u parnici za razvod ili poništaj braka i trajale bez prestanka do zaključenja glavne rasprave u parnici za uzdržavanje.

15. Člankom 298 stavak 1 ObZ-a propisano je da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život, dok je stavkom 2 istog članka propisano da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja te da se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

16. Člankom 306 ObZ-a propisano je da se uzdržavanje se može odrediti samo za vrijeme nakon podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, osim ako je drukčije određeno ovim Zakonom.

17. Člankom 307 stavak 1 ObZ-a propisano je da će u sporu o uzdržavanju sud utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, dok je stavkom 2 propisano da će sud pri procjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju. Konačno člankom 307 stavak 3 ObZ-a propisano je da će pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzet se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja.

18. U smislu naprijed citiranog članka 306 ObZ-a te naprijed citiranog članka 307 ObZ-a i članka 298 ObZ-a, stav je ovoga Suda da su ispunjene pretpostavke iz naprijed citiranih odredaba propisa te da je tužiteljica ostvarila pravo na uzdržavanje od tuženika (svojeg bivšeg bračnog druga) u razdoblju od godine dana od podnošenja tužbe – 31. kolovoz 2016. do 31. kolovoza 2017., obzirom da je Sud u tijeku postupka utvrdio da ista u utuženom razdoblju, nije imala nikakvih sredstava za život , nije ih mogla ostvariti iz svoje imovine, a niti se je mogla zaposliti.

19. Naprijed navedeno utvrđenje ovoga Suda proizlazi prvenstveno iz činjenice da je tužiteljica u trenutku podnošenja tužbe -2016. bila stara 61 godinu, odnosno protekom roka od jedne godine bila je u dobi od 62 godine, zbog čega je i po sili zakona brisana iz evidencije nezaposlenih osoba kada je navršila 65 godina starosti kako je i sama iskazala . Također iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 26 spisa) od 21. listopada 2016. utvrđeno da je tužiteljica bila prijavljena kao nezaposlena osoba u razdoblju od 18. studenog 2014. nadalje, te da je također bila prijavljena kao nezaposlena osoba i ranije od 9. prosinca 2013. do 10. prosinca 2013.

20.. Isto tako, uvidom u dnevnik traženja posla Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (list 51-52 spisa) utvrđenoj je da je tužiteljica aktivno tražila posao dok je uvidom u potvrdu o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Ispostava Rijeka od 28. veljače 2018. utvrđeno da tužiteljica u razdoblju od 2017. nije uopće ostvarivala dohodak i neoporezive primitke.

21. Sud prihvaća iskaz tužiteljice, prvenstveno u dijelu koji se odnosi na činjenicu da je aktivno tražila zaposlenje koji dio iskaza nije u suprotnosti sa ispravama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koje prileže spisu (dnevnik traženja posla od lista 51 do 52 spisa), kao i u dijelu koji se odnosi na dio iskaza u kojem je iskazala da je bila bez ikakvih prihoda posebice tijekom 2017. u smislu članka 306 i 307 ObZ-a, a što proizlazi iz naprijed navede potvrde Porezne uprave, Ispostava Rijeka ,kao i iz riješenja Ureda državne uprave u Primorsko goranskoj županiji od 13. lipnja 2016 ( od lista 8 do lista 11 spisa).

22. Nadalje uvidom u podnesak HZMO-a, Područna služba Zagreb utvrđeno da je tuženik ZM korisnik razmjernog dijela prijevremene starosne mirovine na teret HZMO-a i to od 23. rujna 2016. kao i da mu je mirovina do 31. prosinca 2016. iznosila mjesečno 880,16 kn te od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. 888,91 kn mjesečno te od 1. srpnja 2017. pa do ožujka 2018. 904,48 kn mjesečno odnosno prosječno 891,18 kn mjesečno, što iznosi prosječno 118,28 eura.

23. Nadalje sud je prihvatio i iskaz tužiteljice kao istinit i u djelu u kojem je iskazivala o tome da ima saznanja da je tuženik u mirovini u Republici Srbiji od 2016., obzirom da unatoč višekratnim pokušajima da o tome pribavi isprave iz R. Srbije sud nije uspio pribaviti nikakav podatak o istome, dok je tuženik od početka predmetnog postupka prvotno osporio nadležnost ovoga suda ( list 20 spisa) a nakon tog nije mu uručeno niti jedno pismeno koje mu je sud uputio, zbog čega je u konačnici doneseno rješenje poslovni broj POb 354/2016. od 17. veljače 2023., u smislu članka 145 st. 5. ZPP-a , kojim je određeno da će se sva daljnja dostava za njega obavljati putem oglasne ploče Suda.

24. Konačno, budući je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da je tužiteljica zasigurno bila bez ikakvih prihoda u razdoblju od godine dana nakon podnošenja tužbe ,te je utvrđeno u smislu članka 307 stavak 1 ObZ-a da je ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanja tužiteljice mjesečno iznosi oko minimalno 550,00 eura koji trošak se odnosi na osnovne životne potrebe tužiteljice , odlučeno je temeljem naprijed citiranih odredaba ObZ-a kao u točci I izreke ove presude, uzimajući u obzir i prihode tuženika.

.

25.Odluka o trošku temelji se na članku 155 u svezi sa člankom 154 stavak 1 ZPP-a,u svezi sa člankom 366 stavak 1 ObZ-a stoga je valjalo odlučiti kao u točci II. izreke ove presude, a trošak tužiteljice obračunat je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (tbr 7.t. 3)jednokratna naknada 400,00 eura, sastav žalbe 27.01. 2020 i 01.12.. 2021 (Tbr 10 t.2) 200,00 eura, te zastupanje u novom Pob 160/2023 u iznosu od još 400,00 eura, što ukupno iznosi 1.000,00 eura plus PDV 25% 250,00 eura, odnosno sveukupno 1.250,00 eura, na koji iznos je dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate temeljem čl. 29 st. 1 ZOO-a.

U Rijeci 29. svibnja 2025.

S U D A C :

Jasna Kovačev

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna

- pun tužiteljice

- tuženiku putem e ogl. ploče suda anonimizirano