REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-517/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Erazma Barčića 5, protiv tuženika RIJEČKA INDUSTRIJA ODJEĆE d.o.o., Rijeka, Izviđačka 13, OIB: 60667234687, zastupan po punomoćniku Franu Dobroviću, odvjetniku u Rijeci, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku RIJEČKA INDUSTRIJA ODJEĆE d.o.o. Rijeka, OIB: 60667234687 da tužiteljici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, preda u posjed, slobodan od osoba i stvari, poslovni prostor PP 4 – dvoetažni lokal, prizemlje/međukat koji se sastoji u prizemlju od prodajno uslužnog prostora, spremišta ispod stepenica, stepenica za međukat te u međukatu od krojačnice, garderobe i WC- a, ukupne površine 56,97 m2, u grafičkom dijelu elaborata etažiranja sve označeno žutosmeđom bojom, koji poslovni prostor se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 2978/1, u naravi Vlaška i Cesarčeva, zgrada mješovite uporabe broj 12 i 5, površine 245 m2 i koji je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao 15. suvlasnički dio: 5654/120978 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku RIJEČKA INDUSTRIJA ODJEĆE d.o.o. Rijeka, OIB: 60667234687 da tužiteljici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587 isplati novčanu naknadu na ime ostvarene koristi za vrijeme posjedovanja predmetne nekretnine u iznosu od ukupno 16.615,80 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2024. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate:

- na iznos od 977,40 EUR od 22. prosinca 2022. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 30. siječnja 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 23. veljače 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 23. ožujka 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 21. travnja 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 21. svibnja 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 22. lipnja 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 22. srpnja 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 20. kolovoza 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 21. rujna 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 20. listopada 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 20. studenog 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 21. prosinca 2023. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 22. siječnja 2024. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 22. veljače 2024. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 21. ožujka 2024. do 4. lipnja 2024.

- na iznos od 977,40 EUR od 20. travnja 2024. do 4. lipnja 2024.

IV. Nalaže se tuženiku RIJEČKA INDUSTRIJA ODJEĆE d.o.o. Rijeka, OIB: 60667234687 da tužiteljici REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: 52634238587, naknadi iznos od 2.500,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 23. rujna 2024. podnijela tužbu u kojoj je prvotno navela da se temeljem odredbe čl. 186.a Zakona o parničnom postupku prije podnošenja iste dana 21. svibnja 2024. obratila tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koje da je u konkretnom slučaju izostalo. Nadalje, navela je da je vlasnik posebnog dijela nekretnine, poslovnog prostora PP 4 – dvoetažni lokal, prizemlje/međukat koji se sastoji u prizemlju od prodajno- uslužnog prostora, spremišta ispod stepenica, stepenica za međukat te u međukatu od krojačnice, garderobe i WC-a, ukupne površine 56,97 m2, u grafičkom dijelu elaborata etažiranja sve označeno žutosmeđom bojom, koji poslovni prostor se nalazi u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 2978/1, u naravi Vlaška i Cesarčeva, zgrada mješovite uporabe broj 12 i 5, površine 245 m2 i koji je upisan u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao 15. suvlasnički dio: 5654/120978 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15). Predmetna nekretnina, tj. poslovni prostor u posjedu je tuženika koji isti koristi bez valjane pravne osnove i koji za korištenje istog u razdoblju od prosinca 2022. godine do travnja 2024. nije platio naknadu.

1.1. Nadalje, tužiteljica je navela da je s tuženikom prethodno sklopila izvansudsku nagodbu posl.br. N-DO-58/2022 od 24. kolovoza 2022., predmet koje je obveza plaćanja naknada za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. srpnja 2022., regresno potraživanje za režijske troškove, kao i obveza plaćanja redovnih mjesečnih rata na ime naknade za korištenje iste nekretnine za buduće razdoblje te su istom nagodbom ugovoreni uvjeti koji, ukoliko se ostvare, daju pravo tužiteljici tražiti prisilno iseljenje te predaju u posjed nekretnine, slobodne od osobe i stvari (čl. 6. st. 2. i 3. nagodbe), kao i prisilnu naplatu novčanih obveza preuzetih sklapanjem nagodbe (čl. 9. nagodbe). Međutim, u odnosu na tuženika vođen je predstečajni postupak te je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci, posl.br. St- 483/2022-44 od 2. lipnja 2023., kojim se potvrđuje Plan restrukturiranja trgovačkog društva Riječka industrija odjeće d.o.o. Rijeka, dugovanje za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. srpnja 2022. (iz čl. 4. nagodbe) u ukupnom iznosu od 128.201,82 kn/17.015,31 EUR-a te dugovanje na ime redovnih mjesečnih rate koje je dospjelo u trenutku pokretanja predstečajnog postupka i prijavljeno u tom postupku u iznosu od ukupno 29.709,20 kn/3.904,09 EUR (za razdoblje kolovoz-studeni 2022.), djelomično otpisano, a preostali iznos dospjelog dugovanja koji nije otpisan tuženik se obvezao plaćati sukladno Planu restrukturiranja stoga ta dugovanja nisu predmet ove tužbe. Međutim, tužiteljica temeljem prethodno sklopljene izvansudske nagodbe posl.br. N- DO-58/2022 ne može tražiti prisilnu predaju u posjed predmetne nekretnine s obzirom da su prethodno navedene obveze prijavljene u predstečajnom postupku i obuhvaćene Planom restrukturiranja stoga se zbog načina na koji je tom nagodbom predviđeno ostvarivanje uvjeta za prisilnu predaju u posjed nekretnine i prisilnu naplatu novčanih obveza preuzetih sklapanjem nagodbe (neispunjenje jedne rate iz čl. 4. nagodbe, kao i nepodmirenje jedne redovne mjesečne rate iz čl. 6 nagodbe) ne može tvrditi da su nastupili uvjeti koji daju pravo tužitelju da tražiti prisilno iseljenje te predaju u posjed nekretnine i prisilnu naplatu novčanih obveza, niti isti mogu nastupiti u budućnosti jer tuženik više obveze iz čl. 4. te obveze iz čl. 6. st. 1. nagodbe dospjele do dana otvaranje predstečajne nagodbe ne podmiruje temeljem sklopljene izvansudske nagodbe već temeljem Plana restrukturiranja (predstečajne nagodbe).

1.2. Stoga, činjenica da je tuženik sklopio predmetnu izvansudsku nagodbu s tužiteljicom je dokaz da je isti nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora jer tuženik ima saznanja da je isti u vlasništvu tužiteljice. Prema tome, tužiteljica kao vlasnik predmetne nekretnine ima pravni interes da od tuženika traži da mu kao nepošteni posjednik preda u posjed tu nekretninu te da mu isplati naknadu za korištenje iste, a koje potraživanje nije obuhvaćeno predstečajnom nagodbom. Glede visine tražbine s osnova naknade za korištenje nekretnine, ista je utvrđena prema Odluci o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018., time da je mjesečni iznos zakupnine utvrđen kao zatečena naknada /zakupnina temeljem ugovora o zakupu koji je tuženik sklopio s Gradom Zagrebom 27. prosinca 2006. Kako je rješenjem Grada Zagreba od 8. veljače 2008. Klasa: UP/I-942-02/04-06/7, a kojim je tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine, utvrđena površina iste od 54,55 m2, naknada je uvećana za razliku u površinama između one utvrđene u ugovoru o zakupu i površine utvrđene vještačenjem u upravnom postupku, kao i za iznos PDV-a, sve temeljem odredbe čl. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Slijedom iznijetog, pozivom na odredbu čl. čl. 165., a u vezi čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužiteljica predmetnom tužbom traži predaju predmetne nekretnine u posjed te naknadu koristi koju je tuženik ostvario u razdoblju od prosinca 2022. do travnja 2024.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za udovoljenje istom. Također je naveo kako je nesporno da je tužiteljica vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Međutim, da je tuženik 27. prosinca 2006. u svojstvu zakupnika sa Gradom Zagrebom u svojstvu zakupodavca, zaključio ugovor o zakupu poslovnog prostora

KLASE: 372-01/2006-001/1712, UR.BROJ: 251-14-22/205-06-5 na neodređeno vrijeme, slijedom čega na navedenu okolnost predlaže uvid u te isprave i saslušanje stranaka. Stoga, ističe da je netočan navod tužiteljice da poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove jer je isti predmet navedenog ugovora o zajmu. Činjenica kako je predmetni ugovor sklopljen s Gradom Zagrebom, a nakon čega je rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, Odjel za upravno- pravne poslove 8. veljače 2008. utvrđeno da je isti u vlasništvu tužiteljice, navedeno nipošto ne znači da je tuženik time postao nepoštenim posjednikom, a što upućuje i na to da je tužiteljica očito izgubila iz vida odredbu čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Slijedom iznijetog, tuženik ističe kako je potpuno neutemeljeno i neistinito smatrati nepoštenim posjednikom , budući da se pravni osnov njegovog posjeda temelji na obveznom odnosu i to ugovora o zakupu, a na kojeg da ne utječe promjena vlasnika u svojstvu zakupodavca. Ujedno je naveo da je u predmetni prostor uložio najmanje 100.000,00 EUR za uređenje istog pa ističe prigovor retencije te na tu okolnost predlaže provesti građevinsko vještačenje. Slijedom iznijetog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i obvezati tužiteljicu da mu naknadi parnični trošak.

3. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za predaju u posjed predmetnog poslovnog prostora i isplatu iznosa od 16.615,80 EUR zbog tuženikovog korištenja tužiteljičinog poslovnog prostora bez valjane pravne osnove.

4. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora, kao niti činjenica da se tuženik nalazi u posjedu iste.

5. Sporno je da li tuženik predmetnu nekretninu koristi temeljem valjane pravne osnove (ugovora o zakupu), kao i osnovanost istaknutog prigovora retencije.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužiteljice od 21. svibnja 2024., broj: N-DO-42/2024-3 (stranica 6-14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (stranica 15-20 spisa), dopis/poziv Državnih nekretnina od 3. srpnja 2023. za primopredaju poslovnog prostora u Zagrebu, Vlaška 12-Cesarčeva 5 (stranica 21 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovno broj St-483/2022 od 2. lipnja 2023., (stranica 22-39 spisa), IOS Državnih nekretnina na dan 16. travnja 2024., izvansudsku nagodbu od 24. kolovoza 2022., broj: N-DO-58/2022 (stranica 42-47 spisa), Odluku o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske KLASA: 372-01/18-01/134, URBROJ: 536-03-01/01-18-01 od 12. lipnja 2018. (stranica 48 i 49 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen 27. prosinca 2006., KLASA: 372-01/2006-001/1712, URBROJ: 251-14-22/205-06-5 (stranica 50-53 spisa) i Rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Zagreb, KLASA: UP/I-942-02/04-06/7, UR.BR.: 251-14-02/306-08-40 od 8. veljače 2008. (stranica 54-60 spisa).

7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed predmetne nekretnine, kao i naknadu koristi koju je tuženik ostvario u vremenskom razdoblju od prosinca 2022. do travnja 2024. u iznosu od 16.615,80 EUR. Međutim, tužbeni zahtjev koji se odnosi na zatezne kamate za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 4. lipnja 2024., ovaj sud nije prihvatio što će detaljnije obrazložiti u nastavku ove odluke.

8. Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagreb, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], sud utvrđuje da je predmetna nekretnina i to zk.č.br. 2978/1, u naravi Vlaška i Cesarčeva, zgrada mješovite uporabe broj 12 i 5, površine 245 m2, zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao 15. suvlasnički dio: 5654/120978 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-15), upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, a što tuženik tijekom postupka nije niti sporio.

9. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora tužiteljice od 21. svibnja 2024., broj:

N-DO-42/2024-3, razvidno je da se je tužiteljica 21. svibnja 2024. obratila tuženiku sukladno odredbi čl. 186.a st. 8. ZPP-a, navodeći da je predmetna nekretnina u posjedu tuženika koji isti koristi bez valjane pravne osnove te da za korištenje iste za razdoblje od prosinca 2022. do travnja 2024. duguje Republici Hrvatskoj iznos od 16.615,80 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Predmetni zahtjev za mirno rješenja spora, tuženik je zaprimio 4. lipnja 2024. (potpisana povratnica, stranica 13 spisa).

10. Uvidom u ugovor o zakupu poslovnog prostora zaključen između Grada Zagreba kao zakupodavca i tuženika kao zakupnika dana 27. prosinca 2006., KLASA: 372-01/2006-001/1712, URBROJ: 251-14-22/205-06-5, razvidno je da zakupodavac daje, a zakupnik prima u zakup poslovni prostor u Zagrebu, Cesarčeva 5 u 1. zoni, odnosno predmetnu nekretninu koja se nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Također, razvidno je da su ugovorne strane ugovorile visinu zakupnine u iznosu od 4.178,52 kn mjesečno.

11. Uvidom u pravomoćno rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Zagreb, KLASA: UP/I-942-02/04-06/7, UR.BR.: 251-14-02/306-08-40 od 8. veljače 2008., razvidno je da se utvrđuje pravo vlasništva tužiteljice na poslovnom prostoru u uličnom prizemlju zgrade, površine 54,55 m2, korisnika „RIO Rijeka“ d.o.o.

12. Uvidom u pravomoćno rješenje o izračunu zakupnine za predmetni poslovni prostor Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 10. studenog 2008., mjesečna zakupnina za poslovni prostor površine 54,55 m2 je utvrđena u iznosu od 5.891,40 kn/mjesec.

13. Uvidom u IOS Državnih nekretnina d.o.o. od 16. travnja 2024., razvidno je da iznos mjesečne zakupnine iznosi 977,40 EUR, odnosno da ukupno potraživanje za utuženo razdoblje od prosinca 2022. do travnja 2024. iznosi 16.615,80 EUR.

14. Prema odredbi čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14; dalje: ZV) nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dale da ih nije zanemario. Prema tome, nepošteni posjednik je dužan vlasniku naknaditi sve koristi koje je imao od stvari, pa je dužan platiti i naknadu za korištenje tuđe stvari i to u visini koju bi vlasnik mogao ostvariti da je u tom vremenskom periodu istu posjedovao.

15. Nadalje, sukladno odredbi čl. 18. st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

16. Tvrdnja tuženika da predmetni prostor koristi temeljem valjane pravne osnove i to ugovora o zakupu zaključenog 27. prosinca 2006. sa Gradom Zagrebom kao tadašnjim vlasnikom i zakupodavcem i to na neodređeno vrijeme, slijedom čega činjenica što je naknadno rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada od 8. veljače 2008., utvrđeno da je predmetna nekretnina vlasništvo tužiteljice, a što nipošto ne znači da je tuženik time postao nepošten posjednik, je neosnovan. U konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 30. Zakona o zakupu i kupoprodaju poslovnog prostora („Narodne novine“ broj: 125/11., 64/15., 112/18. i 123/24.), kao lex generalis, već se u konkretnoj situaciji primjenjuje odredba čl. 41. u vezi čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj: 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., i 98/19: dalje: Zakon o naknadi), kao lex specialis, obzirom je nesporno da je tužiteljica pravo vlasništva predmetne nekretnine stekla pravomoćnim rješenjem Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Zagreb, KLASA: UP/I-942-02/04-06/7, UR.BR.: 251-14-02/306-08-40 od 8. veljače 2008. Ujedno valja istaći i da je tuženik već prilikom zaključenja ugovora o zakupu 27. prosinca 2006., bio upoznat da se poslovni prostor nalazi u objektu koji je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavense komunističke vladavine (čl. 1. st. 2. ugovora).

17. Odredbom čl. 41. st. 1 Zakona o naknadi propisano je da ugovori o zakupu poslovnoga prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da tuženik predmetni poslovni prostor koristi bez valjane pravne osnove. Da je tome tako ide u prilog i nesporna činjenica da je tuženik s tužiteljicom sklopio izvansudsku nagodbu posl.br. N-DO-58/2022 i to 24. kolovoza 2022. predmet koje je obveza plaćanja naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od 1. ožujka 2021. do 31. srpnja 2022. Prema tome, sud je utvrdio da je tuženik nepošten posjednik obzirom isti ima saznanja da je predmetni poslovni prostor u vlasništvu tužiteljice, kao i da isti ne koristi temeljem zaključenog ugovora o zakupu, a kako isti to pogrešno umači.

18. Nadalje, glede istaknutog prigovora retencije valja istaći da osnovanost istog u sporu koji se vodi u povodu prave vlasničke tužbe, za zadržavanjem posjeda nekretnine do trenutka namirenja troškova ulaganja u tu nekretninu, ovisi o poštenju posjeda tuženika nad tom nekretninom. Kako je sud utvrdio da je tuženik nepošteni posjednik, to je istaknuti prigovor retencije tuženika jer da je u poslovni prostor uložio iznos od 100.000,00 EUR za uređenje, ocijenio neosnovanim. Stoga, sukladno odredbi čl. 165. st. 4. ZV-a tuženik kao nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu. Također, valja istaći i sve kada bi tuženik koristio predmetni poslovni prostor kao pošteni posjednik, odnosno temeljem valjane pravne osnove i to ugovora o zakupu zaključenog 27. prosinca 2006., valja istaći da se isti navedenim ugovorom odrekao prava potraživanja naknade za uložena sredstva u poslovni prostor s bilo koje osnove i bez obzira da li su sredstva uložena sa ili bez suglasnosti zakupodavca, a sve temeljem odredbe čl. 11. navedenog ugovora.

19. Sud je kao vjerodostojne prihvatio isprave koje su dostavljene od strane parničnih stranaka te je temeljem istih činjenično stanje predmetnog postupka ocijenio dovoljno utvrđenim, slijedom čega nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika navedenog u odgovoru na tužbu i to za saslušanjem stranaka, kao i provođenja građevinskog vještačenja na okolnost ulaganja, ocjenjujući isti suvišnim, a što je određeno i raspravnim rješenjem na ročištu održanom24. travnja 2025. Sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).

20. Sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a, vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari. Slijedom navedenog, tužiteljica kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora ima pravo zahtijevati od tuženika da preda posjed te stvari. S obzirom na to da tuženik isti koristi te za navedeno ne plaća naknadu, kao i neprijepornoj činjenici da se tuženik nalazi u njezinom predmetnom poslovnom prostoru bez pravne osnove, ovaj sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice za predaju polovnog prostora slobodnog od osoba i stvari u posjed tužiteljici i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

21. Budući da je tuženik nakon što je rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Odjel za upravno-pravne poslove, Drugi područni odsjek, Zagreb, KLASA: UP/I-942-02/04-06/7, UR.BR.: 251-14-02/306-08-40 od 8. veljače 2008. postalo pravomoćno i to 21. ožujka 2008., nastavio koristiti predmetni poslovni prostor tužiteljice, sud je utvrdio da isti nije bio pošten posjednik, obzirom da je znao da nema pravo na posjed istog. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u vremenskom razdoblju od prosinca 2022. do travnja 2024. ostvario korist od predmetnog poslovnog prostora tužiteljice i to u ukupnom iznosu od 16.615,80 EUR. Stoga, obveza je tuženika kao nesavjesnog posjednika da vlasniku plati naknadu za korištenje stvari, a kako je tuženik nepošteni posjednik isti je dužan nadoknaditi koristi koje je od te stvari imao.

22. Kako je tuženik nastavio koristiti predmetnu nekretninu, tužiteljica nije mogla ostvariti svoja vlasnička prava te samim time i koristi, dok se tuženik na račun toga neosnovano okoristio. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud je kao kriterij određivanja uzeo u obzir iznose koji su iskazani u navedenoj dostavljenoj materijalnoj dokumentaciji i to iznos od 977,40 EUR mjesečno, a koju visinu tuženik u konačnici nije niti osporavao. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osobito načelo ekonomičnosti postupka, sud je utvrdio da ostvarena korist u vremenskom razdoblju od prosinca 2022. do travnja 2024. ostvario korist od predmetnog poslovnog prostora tužiteljice i to u ukupnom iznosu od 16.615,80 EUR, slijedom čega je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Međutim, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske održanoj 16. lipnja 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje prema kojem tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu. U smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/22; dalje: ZOO), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate.

24. Budući da se tužiteljica obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 21. svibnja 2024., a koji zahtjev je tuženik zaprimio 4. lipnja 2024., danom primitka zahtjeva je tužiteljičina tražbina dospjela i od tog dana (čl. 183. st. 2. ZOO-a) treba računati početak tužiteljičinog prava na zakonsku zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u toč. III. Izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st 5. i čl. 155. ZPP-a. S obzirom da tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva u odnosu na tijek zatezne kamate, to je sud odlučio da tuženik u cijelosti snosi troškove parničnog postupka.

25. Parnični trošak tužiteljice odnosi se na trošak sastava podneska (zahtjev za mirno rješenje spora) od 21. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR, sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa), trošak sastava tužbe od 23. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7 toč. 1.), trošak sastava obrazloženog podneska od 23. siječnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te trošak zastupanja na ročištu održanom 14. veljače 2025. i 24. travnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), što sveukupno iznosi 2.500,00 EUR.

26. Slijedom navedenog, sud je obvezao tuženika da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.500,00 EUR te je odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude.

Rijeka, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).