REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-1410/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja MF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Imon Choudhury, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 16. travnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice UF i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničkog vježbenika JF, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 016- 613/2007 od 3. srpnja 2007. sklopljenog između tužitelja i HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d. kao pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d., na kojem su 4. srpnja 2007. ovjereni potpisi kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OV- 10523/2007, a koje u čl. 2. glase: „... u kunskoj protuvrijednosti…CHF…prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita….“; u čl. 3. toč. 2. glase: „...Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…“, a u čl. 4. glase: “... u kunskoj protuvrijednosti...CHF… obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja…“.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju MF iznos od 3.728,94 EUR (tritisuće sedamstodvadesetosam eura i devedesetčetiri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,57 EUR od 31. kolovoza 2007.,

- na iznos od 2,06 EUR od 13. studenog 2007.,

- na iznos od 6,07 EUR od 24. siječnja 2008.,

- na iznos od 3,11 EUR od 22. veljače 2008.,

- na iznos od 7,36 EUR od 6. ožujka 2008.,

- na iznos od 9,08 EUR od 31. ožujka 2008.,

- na iznos od 1,50 EUR od 6. lipnja 2008.,

- na iznos od 1,38 EUR od 9. srpnja 2008.,

- na iznos od 0,93 EUR od 9. srpnja 2008.,

- na iznos od 2,20 EUR od 16. srpnja 2008.,

- na iznos od 2,99 EUR od 6. kolovoza 2008.,

- na iznos od 0,57 EUR od 6. kolovoza 2008.,

- na iznos od 0,04 EUR od 2. rujna 2008.,

- na iznos od 1,83 EUR od 2. rujna 2008.,

- na iznos od 10,76 EUR od 13. listopada 2008.,

- na iznos od 13,35 EUR od 6. studenog 2008.,

- na iznos od 7,82 EUR od 18. prosinca 2008.,

- na iznos od 20,46 EUR od 14. siječnja 2009.,

- na iznos od 20,73 EUR od 4.veljače 2009.,

- na iznos od 18,85 EUR od 27. ožujka 2009.,

- na iznos od 19,93 EUR od 28. travnja 2009.,

- na iznos od 17,34 EUR od 30. svibnja 2009.,

- na iznos od 14,71 EUR od 30. lipnja 2009.,

- na iznos od 19,17 EUR od 17. srpnja 2009.,

- na iznos od 16,95 EUR od 24. kolovoza 2009.,

- na iznos od 16,17 EUR od 26. rujna 2009. god.,

- na iznos od 14,22 EUR od 29. listopada 2009.,

- na iznos od 16,41 EUR od 30. studenog 2009.,

- na iznos od 1,48 EUR od 28. prosinca 2009.,

- na iznos od 18,89 EUR od 28. prosinca 2009.,

- na iznos od 20,38 EUR od 4. siječnja 2010.,

- na iznos od 22,67 EUR od 16. veljače 2010.,

- na iznos od 21,93 EUR od 11. ožujka 2010.,

- na iznos od 25,95 EUR od 12. travnja 2010.,

- na iznos od 30,22 EUR od 14. svibnja 2010.,

- na iznos od 31,75 EUR od 8. lipnja 2010.,

- na iznos od 36,39 EUR od 17. srpnja 2010.,

- na iznos od 44,02 EUR od 25. kolovoza 2010.,

- na iznos od 41,49 EUR od 20. rujna 2010.,

- na iznos od 33,97 EUR od 3. studenog 2010.,

- na iznos od 3,15 EUR od 3. prosinca 2010.,

- na iznos od 44,55 EUR od 3. prosinca 2010.,

- na iznos od 2,87 EUR od 21. prosinca 2010.,

- na iznos od 54,35 EUR od 21. prosinca 2010.,

- na iznos od 59,79 EUR od 4. siječnja 2011.,

- na iznos od 0,01 EUR od 14. veljače 2011.,

- na iznos od 47,96 EUR od 14. veljače 2011.,

- na iznos od 50,84 EUR od 15. ožujka 2011.,

- na iznos od 51,76 EUR od 20. travnja 2011.,

- na iznos od 57,94 EUR od 23. svibnja 2011.,

- na iznos od 69,46 EUR od 28. lipnja 2011.,

- na iznos od 1,56 EUR od 22. srpnja 2011.,

- na iznos od 77,23 EUR od 22. srpnja 2011.,

- na iznos od 82,77 EUR od 29. kolovoza 2011.,

- na iznos od 67,41 EUR od 26. rujna 2011.,

- na iznos od 64,44 EUR od 19. listopada 2011.,

- na iznos od 66,65 EUR od 28. studenog 2011.,

- na iznos od 39,26 EUR od 22. prosinca 2011.,

- na iznos od 29,85 EUR od 18. siječnja 2012.,

- na iznos od 71,80 EUR od 18. siječnja 2012.,

- na iznos od 73,24 EUR od 15. veljače 2012.,

- na iznos od 72,04 EUR od 27. ožujka 2012.,

- na iznos od 73,27 EUR od 28. travnja 2012.,

- na iznos od 72,23 EUR od 29. svibnja 2012.,

- na iznos od 1,88 EUR od 28. lipnja 2012.,

- na iznos od 72,43 EUR od 28. lipnja 2012.,

- na iznos od 72,00 EUR od 27. srpnja 2012.,

- na iznos od 70,24 EUR od 31. kolovoza 2012.,

- na iznos od 1,51 EUR od 28. rujna 2012.,

- na iznos od 68,23 EUR od 28. rujna 2012.,

- na iznos od 71,81 EUR od 24. listopada 2012.,

- na iznos od 73,01 EUR od 27. studenog 2012.,

- na iznos od 0,07 EUR od 27. prosinca 2012.,

- na iznos od 71,70 EUR od 27. prosinca 2012.,

- na iznos od 65,25 EUR od 18. siječnja 2013.,

- na iznos od 68,86 EUR od 12. veljače 2013.,

- na iznos od 70,78 EUR od 26. ožujka 2013.,

- na iznos od 69,03 EUR od 25. travnja 2013.,

- na iznos od 64,72 EUR od 27. svibnja 2013.,

- na iznos od 66,70 EUR od 26. lipnja 2013.,

- na iznos od 65,07 EUR od 29. srpnja 2013.,

- na iznos od 66,31 EUR od 27. kolovoza 2013.,

- na iznos od 0,38 EUR od 25. rujna 2013.,

- na iznos od 69,80 EUR od 25.rujna 2013.,

- na iznos od 67,56 EUR od 5. studenog 2013.,

- na iznos od 1,95 EUR od 3. prosinca 2013.,

- na iznos od 65,90 EUR od 3. prosinca 2013.,

- na iznos od 4,34 EUR od 3. siječnja 2014.,

- na iznos od 62,94 EUR od 3. siječnja 2014.,

- na iznos od 1,82 EUR od 9. siječnja 2014.,

- na iznos od 5,27 EUR od 28. siječnja 2014.,

- na iznos od 71,18 EUR od 28. siječnja 2014.,

- na iznos od 0,26 EUR od 21. veljače 2014.,

- na iznos od 73,26 EUR od 21. veljače 2014.,

- na iznos od 73,43 EUR od 12. ožujka 2014.,

- na iznos od 72,11 EUR od 22. travnja 2014.,

- na iznos od 70,84 EUR od 13. svibnja 2014.,

- na iznos od 71,13 EUR od 27. lipnja 2014.,

- na iznos od 72,80 EUR od 21. srpnja 2014.,

- na iznos od 73,21 EUR od 7. kolovoza 2014.,

sve do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02 i 153/04), do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, a uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju MF parnični trošak u iznosu od 1.712,50 EUR (tisućusedamstodvanaest eura i pedeset eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadom parničnog troška, u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj MF podnio je 13. lipnja 2023. tužbu u kojoj je naveo da je 3. srpnja 2007. sa Hypo-Alpe Adria bank d.d., pravnim prednikom tuženika Addiko bank d.d. sklopio Ugovor o kreditu broj 016-613/2007, da su kod Javnog bilježnika Željke Horvat Pernar pod brojem OV-10523/2007 ovjereni potpisi stranaka tog ugovora, da mu je ovim ugovorom prednik tuženika kao kreditor kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.391,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja, da su ugovorili rok otplate kredita od 7 godina, a da su se tijekom otplate kredita radi dizanja tečaja CHF naspram HRK anuiteti povećavali i da su se plaćali u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Naveo je i da je ovaj kredit u cijelosti otplaćen. Dalje je naveo da je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih i ovdje tuženik Addiko bank d.d. (ranije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima i da je ova presuda potvrđena odlukom VSRH-a br. Rev- 2221/18-11 od 3. rujna 2019. Također je naveo kako smatra da je, obzirom je pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima, tuženik dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi ugovora. Naveo je i kako smatra da je ovaj sud vezan za prethodno navedena utvrđenja sudova pa da mu je tuženik dužan iznos preplate tečaja prilikom svake uplate vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Slijedom svega navedenog predložio je da sud presudom utvrdi da su ništetne prethodno navedene odredbe ugovora koji je sklopio sa pravnim prednikom tuženika iz čl. 2., čl. 3. toč. 2, čl. 4. (očitom omaškom je navedena toč. 4) u dijelovima pobliže naznačenim u izreci ove presude te da naloži tuženiku da mu vrati novčani iznos od 4.500,00 EUR koji je stekao na temelju svih prethodno navedenih ništetnih ugovornih odredaba, a koji je odredio okvirno, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pri čemu se točan iznos zatraženog povrata te tijek kamata obavezao odrediti nakon primitka isprava o predmetnom kreditu koje se nalaze kod tuženika i provođenja vještačenja kao i da mu naloži da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik Addiko bank d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, u njegovoj osnovi i visini, da ne spori da je sa tužiteljem sklopio Ugovor o kreditu broj 016-613/2007, no da je tužitelj prilikom sklapanja tog ugovora ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama, a da je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za njega bio najpovoljniji pa da taj odabir predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama. Dalje je naveo kako smatra da je neživotno nelogično i u praksi neprovedivo da svaki klijent s djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora, da je zakonom dopuštena odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti te da je prilikom sklapanja ovog ugovora postupao u dobroj vjeri. Još je naveo da je u trenutku sklapanja ovog ugovora bilo neizvjesno kretanje i HRK i CHF, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva, niti ju je on mogao procijeniti pa tako niti koristiti radi stjecanja dobiti dok je valutnu klauzulu ponudio tužitelju upravo kao zaštitnu vrijednosnu klauzulu za budući slučaj potrebe očuvanja kupovne moći kune. Naveo je i da je tužitelja obavijestio o svim relevantnim okolnostima i upozorio na eventualne rizike valutnih klauzula te da tužitelj ovdje zahtijeva isplatu u visini koja očigledno predstavlja razliku kao da valutna klauzula nije niti bila ugovorena što je protivno volji ugovornih stranaka te što stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksni tečaj, ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore bez valutne klauzule. Naveo je i da prigovara utuženom tijeku zateznih kamata jer tužitelj prije podnošenja tužbe nije zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove dok je on postupao u dobroj vjeri prilikom sklapanja ugovora te da ističe prigovor zastare utuženog potraživanja. Slijedom svega navedenog tuženik je predložio da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužitelju naloži da mu naknadi trošak ovog postupka.

3. Tužitelj je u nastavku postupka, podneskom od 26. ožujka 2025. naveo da u skladu sa provedenim vještačenjem predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu uslijed ništetnih ugovornih odredaba navedenih u tužbi isplati iznos od 3.728,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od pojedinih datuma do isplate kako je navedeno u izreci ove presude do isplate.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku ugovora (list 6 do 9 spisa), presliku punomoći (list 10 spisa), presliku potvrde (list 12 spisa), preslike otplatnog plana (list 13, 123, 126, 134 spisa), preslike obavijesti (list 15, 122, 124, 128, 129 spisa), presliku kamatnih stopa (list 89 do 97 spisa), presliku sudske prakse (list 16 do 62, 77 do 88, 98 do 107 spisa), presliku izjave (list 108 do 113 spisa), presliku specifikacije (list 130 do 132 spisa), presliku isplatnog naloga (list 133 spisa) i presliku pregleda prometa (list 136 do 148 spisa), saslušao je tužitelja (list 149 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Mariu Tkalecu (list 157 do 173 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Slijedom navoda stranaka tijekom postupka sud nalazi da je među istima sporno jesu li odredbe predmetnog ugovora o kreditu, a kojima je određeno da je tužitelj obvezan kredit otplatiti u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za švicarski franak, uslijed sudskim presudama utvrđene povrede tuženika propisa zaštite potrošača u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 125/07, 79/09, 89/09; u daljnjem tekstu: ZZP), ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO). Među strankama je također sporno je li utuženo potraživanje tužitelja zastarjelo.

7. Pravomoćnom presudom poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Trgovački je sud u Zagrebu utvrdio nepoštenim i ništetnim odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. te presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 03.09.2019., pa je tako Vrhovni sud Republike Hrvatske ovom presudom u cijelosti potvrdio ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti švicarski franak, čime je spor kolektivne pravne zaštite pravomoćno okončan i to na način da su konačno dva bitna sastojka ugovora o kreditu i to odredba o jednostrano promjenjivoj kamati (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

8. Ovdje predmetni ugovor zaključen je upravo u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te kojom je utvrđeno da su ništetne i nepoštene odredbe ugovora kojima je valuta glavnice vezana za protuvrijednost švicarskog franka, a takva presuda veže sve sudove u Republici Hrvatskoj dok tuženik u ovom sporu ničim nije dokazao da sadržaj predmetnog ugovora ne odgovara sadržaju ugovora o kreditu koji su bili predmet prethodno navedenih presuda pri čemu valja naglasiti da nije dokazao da je tužitelj automobil koji je predmet ovog ugovora kupio u sklopu kakve trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti te stoga ne kao potrošač u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača dok je saslušan kao stranka tužitelj MF prema ocjeni suda jasno, životno i uvjerljivo iskazao da je ovim kreditom kupio automobil za osobe potrebe pa tako upravo kao potrošač u smislu odredaba navedenog zakona.

9. Uvažavajući i daljnji iskaz tužitelja MF da su mu u autokući u kojoj je automobil kupio predmetni kredit preporučili te da se ne sjeća da su mu govorili o valutnoj klauzuli, da je ugovor pročitao, no da se slabo razumije u njegov sadržaj i da se ne sjeća da su mu djelatnici banke nešto u vezi ovog ugovora pojašnjavali koji je sud također ocijenio kao jasan, logičan, životan i stoga vjerodostojan i na temelju istoga, a uvažavajući i da tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao suprotno, sud je nedvojbeno utvrdio da tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog ugovora od strane tuženika nije bio obaviješten o svim mogućim posljedicama i rizicima ugovaranja kredita koji je vezan uz valutu CHF pa stoga i da je ovaj ugovor u cijelosti u dosegu pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača i da je sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a ovaj sud vezan utvrđenjima iz te presude odnosno utvrđenjem da su ugovorne odredbe o potrošačkom kreditu sa valutnom klauzulom u CHF ništetne.

10. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su u smislu odredbi čl. 270. st. 1., čl. 272. st. 1. i konačno čl. 322. st. 1. ZOO-a odredbe ovdje predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetne pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. istog zakona ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati iznos koji mu je na ime povećanja anuiteta otplate predmetnog kredita, a temeljenog na pravu tuženika ugovorenog ništetnim odredbama predmetnog ugovora isplatio i to u iznosu od 3.728,94 EUR koji, pak, jasno proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Maria Tkaleca od 5. ožujka 2025. (list 157 do 173 spisa) koji je sud ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke pravilnosti ovog izračuna nisu prigovorile. Pri tome valja reći i da je sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio i da je tužitelj temeljem predmetnih ništetnih ugovornih odredbi tuženiku na ime određenih mjesečnih anuiteta otplate kredita platio niže iznose od ugovorenih (i to u ukupnom iznosu od 2,74 EUR), uslijed pada tečaja CHF, no ovaj je sud stava da je prilikom izračuna visine preplate od strane tužitelja bilo ispravno uzeti u obzir jedino srednji tečaj kreditora važeći na dan isplate kredita, budući je to jedini parametar po kojem bi se mogla obračunati obveza tužitelja ako se zanemari ništetan dio odredbe, posebno uzimajući u obzir da sud ništetan dio odredbe ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela, u skladu sa odredbama čl. 324. ZOO-a te obzirom na zauzeti stav glede ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Tuženik, pak, tijekom ovog postupka nije niti tražio povrat ovako niže plaćenih iznosa mjesečnih anuiteta niti isticanjem prigovora radi prijeboja niti podnošenjem protutužbenog zahtjeva pa sud ovom presudom nije bio niti ovlašten umanjiti tražbinu tužitelja za prethodno navedeni iznos na ime nižih mjesečnih anuiteta (tako i VSRH u Rev-549/23 od 18.12.2023.).

11. Primjenom odredaba čl. 1115. te čl. 29. st. 1. ZOO-a osnovanim je ocijenjen i zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na prethodno naveden iznos isplate i to tekuće od datuma preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta predmetnog kredita, a koji datumi anuiteta također proizlaze iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Maria Tkaleca koji je sud i u tom dijelu ocijenio jasno, detaljno i logično obrazloženim te stoga vjerodostojnim uvažavajući i da stranke utvrđenjima vještaka ovih datuma anuiteta nisu prigovorile, uvažavajući prethodno navedeno nedvojbeno utvrđenje iz pravomoćne presude koja je donesena u parničnom postupku apstraktne zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača o nesavjesnom postupanju tuženika prilikom predmetnog ugovaranja, a time i nesavjesnom stjecanju pojedinih iznosa anuiteta. Tužitelju su ove kamate dosuđene po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. važećeg ZOO-a.

12. Također valja reći da je prema stavu ovog suda prigovor tuženika da je potraživanje tužitelja zastarjelo neosnovan. Naime, iako je, kako je prethodno utvrđeno, obveza tuženika vratiti tužitelju neosnovano stečene dijelove plaćenih anuiteta, upravo uslijed njegovog nesavjesnog postupanja prilikom ugovaranja, počela teći već danom stjecanja istih, zastarni je rok od pet godina, propisan odredbom čl. 225. ZOO-a podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) u travnju 2012. godine, o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, prema stavu ovog suda prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a te je isti kako je propisano odredbom čl. 245. st. 1. i st. 3. ZOO-a, ponovno počeo teći tek donošenjem pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tražbinu preplate s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kojom presudom je ovaj spor okončan, a koja presuda svojim pravomoćnim utvrđenjem povrede tuženika propisa zaštite potrošača sukladno odredbi čl. 502. c. ZPP-a veže i ovaj sud. Tužitelj je tako predmetnu tužbu podnesenu 13. lipnja 2023. podnio prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je, obzirom je u ovom sporu uspio, priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i to trošak sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podneska od 26.3.2025. od 100 bodova (tbr. 8/1), sastava podneska od 28.1.2025. od 25 bodova (tbr. 8/4) i zastupanja na ročištima 18.9.2024., 23.1.2025. i 16.4.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 525 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR iznosi 1.312,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 EUR pa mu je sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.712,50 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio.

14. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju MF po punomoćniku

2. Tuženiku Addiko Bank d.d. po punomoćniku