Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

Poslovni broj: 4K.285/24-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŠ zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12; u daljnjem tekstu KZ/11) i protiv ČŠ zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona po optužnici ODO u Dubrovniku poslovnog broja: K-DO-270/13 od 11. listopada 2013. nakon rasprave koja je održana i zaključena 28. svibnja 2025. i objavljena 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

Prvooptuženi SŠ zvani Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Č i KŠ, rođene S, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] (kod kuma DŠ), državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju automehaničar, sa završenom SSS, nezaposlen, povremeno obavlja građevinske poslove, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, nalazi se u Kaznionici u Lepoglavi na izdržavanju kazne zatvora.

Drugooptuženi ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i ZŠ rođ. D, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], Z, državljanin RH, trgovac i ugostitelj, sa završenom SSS, dobrog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, nezaposlen inače radi u vlastitom obrtu koji radi ljeti odnosno tijekom sezone, prosječna mjesečna primanja u iznosu od oko 1.000,00 eura, nalazi se na slobodi.

k r i v i  s u

što su prvookrivljeni SŠ, tijekom noći 8./9. srpnja 2013. u Orebiću, na adresi [adresa], u nakani da se nepripadno okoristi, fizičkom snagom otvorio panel kioska Tisak, broj 926700, vlasništvo trgovačkog društva Tisak d.d., ušao u kiosk te iz njega uzeo i odnio 20 kutija cigareta Marloboro full flavor – crveni Marlboro, vrijednih 66,36 (500 kuna), 150 kutija cigareta Marlbolo Gold – bijeli Marlboro vrijednih 418,00 eura (3.150,00 kuna) te točno neutvrđenu količinu drugih cigareta čime se nepripadno okoristio za iznos od najmanje 484,36 eura (3.649,41 kuna) i za koji je iznos je oštetio trgovačko društvo Tisak d. d., nakon čega je iste noći oko 02,30 sati drugookrivljenik ČŠ od prvookrivljenog ŽŠ kupio 17 šteka cigareta Marlboro, koje je ovaj na prethodno opisani način otuđio, za iznos od 225,63 eura (1.700,00 kuna), iako je drugookrivljeni ČŠ, s obzirom na nisku prodajnu cijenu te vrijeme prodaje, morao znati da je SŠ do navedenih cigareta prethodno došao krađom,

dakle, prvookrivljeni SŠ obijanjem da dođe do stvari iz drugih zatvorenih prostora tuđe pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, a drugookrivljeni ČŠ, stvar za koju je morao znati da je dugi pribavio kaznenim djelom protiv imovine, kupio,

čime je prvookrivljeni SŠ počinio kazneno djelo protivi imovine – tešku krađu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12), a drugookrivljeni ČŠ kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje - djelo opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona.

Pa se prvooptuženi SŠ za predmetno kazneno djelo protiv imovine – tešku krađu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci

u koji vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2013. u 02,37 sati do 11. listopada 2013.

Drugooptuženi ČŠ se za predmetno kazneno djelo protiv imovine – prikrivanje – djelo opisano i kažnjivo po čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

te se potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona istom izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Od drugooptuženog ČŠ trajno se oduzima 15 šteka cigareta Marlboro koje su od njega oduzete uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 0431744 od 9. srpnja 2013.

Na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25; u daljem tekstu ZKP/08) oštećeno trgovačko društvo Tisak d. d. se upućuje sa svojim imovinskopravnim zahtjevom da isti može potraživati u posebnoj parnici jer podatci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje o istome.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi u iznosu od po 150,00 eura, a prvooptuženi SŠ se obvezuje još snositi i trošak branitelja po službenoj dužnosti te trošak punomoćnika oštećenika ukoliko isti bude popisan. Optuženi su dužni u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847- 42413 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.424/13) te su u istom roku dužni sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO Dubrovnik podiglo je pred ovim sudom 11. listopada 2013. optužnicu poslovnog broja: K-DO-270/13 protiv ŽŠ zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 i protiv ČŠ zbog kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. KZ/11.

2. Upitani na raspravi pred ovim sudom kakav stav zauzimaju prema optužbi prvooptuženi SŠ se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo teške krađe za koje se tereti predmetnom optužnicom, a drugooptuženi ČŠ se također očitovao da se ne smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela prikrivanja za koje se tereti predmetnom optužnicom.

3. Prvooptuženi SŠ je u svojoj obrani koju je iznio pred ovim sudom i pri navedenoj obrani ostao ponovno iznoseći obranu pred sudom 28. svibnja 2025. u bitnome naveo da nije kriv za ono za što ga se tereti, a pogotovo ne onako kako ga tereti drugookrivljeni. Da je on kritične prigode bio tamo, ali iz sasvim drugog razloga jer da je trebao preuzeti novac koji je drugookrivljeni dugovao TŠ te da se radi toga našao sa drugookrivljenim, da drugookrivljeni nije imao novac koji je trebao poslati TŠ već da je nudio cigarete da ih on uzme pa da se one prodaju i na taj način da se namiri dug što je on odbio i nije preuzeo te cigarete i da mu je kasnije palo na pamet da ga druooptuženi možda baš radi toga tereti da bi mu on prodao ove cigarete, a što sve nije istina.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o prvom ispitivanju ŽŠ od 13. srpnja 2013. s pripadajućim el. Zapisom i snimkom (list spisa 12-16).

SŠ ispitan pred ŽDO u Dubrovniku na zapisnik o prvom ispitivanju u bitnome je naveo, što se tiče onoga što mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret, da se djelomično smatra krivim. Da je ono što mu se stavlja na teret vezano za predmetnu trafiku i otuđenje cigareta točno, ali da to nije učinio sam već da je to učinio zajedno s ČŠ i još jednom osobom koja je bila s njim, ali čijeg se imena ne sjeća. Tada kada je bio ispitan pred ŽDO u Dubrovniku, a to je bilo 13. srpnja 2013. optuženi je još naveo da poznaje ČŠ od prije godinu dana, da je točno da je kritične prigode ušao u predmetnu trafiku i uzeo cigarete, da su potom išli kod ČŠ u disko gdje da je ČŠ uzeo sebi samo cigarete Marlboro, a da su ostale cigarete bacili u more. Da je točno da on od počinjenja tog kaznenog djela nije imao nikakvu korist već da je to počinio zato jer je bio pijan, da je prethodno popio 7-8 bambusa (crno vino i cola) i 10 piva. Da je provaljeno u trafiku tako što je udarano nogom. Da je ČŠ tada imao stari Audi 80 crvene boje. Prije provale u kiosk da je bio u kafiću sa svojim prijateljem T, da je i on trebao ići s njim u disko kod ČŠ, ali da na kraju nije išao. Nakon provale u kiosk i prodaje cigareta ČŠ da je išao brodom na Korčulu, a potom odmah brodom u Split, iako je bio popio sav onaj alkohol koji je prije naveo. Negirao je da je imao ikakve veze s krađom bilo kakvog automobila ili laptopa. Ponovio je da je ovo počinio u pijanom stanju radi svoje gluposti i da je od 3 kaznena djela za koja se tada teretio priznao jedno, da je pogriješio jer je popio i da gleda da ispravi svoj život na bolje.

4. Drugooptuženi ČŠ je u svojoj obrani naveo da će koristiti svoje pravo i da neće iznositi svoju obranu niti će odgovarati na postavljena pitanja pa je stoga pregledan i pročitan:

- zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenog ČŠ od 2. kolovoza 2013. s pripadajućim el. zapisom i snimkom (list spisa 96-98)

U obrani koju je ČŠ iznio na zapisnik o prvom ispitivanju sačinjen pred policijom 2. kolovoza 2013. u bitnome je naveo da ŽŠ tada nije poznavao. Da ga je prilikom kupnje cigareta 3-4 puta pitao jesu li ukradene te da mu je ŽŠ rekao da nisu ukradene. Da je kritične prigode ŽŠ oko 3-3ipo došao u njegov disko, da je tražio od konobarice da ga odvede kod gazde i da ga je konobarica dovela te da mu je on ponudio 60 „šteka“ cigareta na prodaju za 50 kuna po „šteki“, a koje cigarete da su tada koštale 250 kuna po „šteki“. Da mu je ŽŠ rekao da mu je neki čovjek dugovao novac, da mu nije imao za vratiti novac pa da mu je radi toga dao ove cigarete te da ih on radi toga prodaje da bi namirio dug koji je taj čovjek imao prema njemu. Da je on od njega pristao kupiti po toj cijeni i da je potom otišao kući po novac te potom da su se našli i da su predmetne cigarete pregledali u njegovom vozilu marke Audi i da je on vidio da tu ima raznih cigareta, a da je on htio kupiti samo bijeli Marlboro, kojega da je bilo 17 šteka te da su se dogovorili da će mu za tih 17 šteka dati 1.700,00 kuna i da je tako i učinjeno, dakle da je platio 100 kuna po šteki. Te cigarete da su bile u velikoj plavoj kesi za smeće. Nadalje je naveo da je odmah idućeg dana ujutro doznao da je bilo provaljeno u trafiku, ali da nije znao da ove cigarete potječu od toga, iako da je sumnjao. Kada je preuzeo cigarete od ŽŠ da je otišao u disko, ostavio tamo cigarete i otišao kući. Da nije prijavio ovo policiji iako da je sumnjao da su cigarete ukradene, da ne zna zašto to nije učinio, da je pogriješio, da je čak mislio baciti cigarete, ali da ipak nije, jer da nije htio izgubiti novac koji je dao za cigarete, još je naveo da je pričao o tome s ljudima, da se ne može sjetiti s kim, ali da nije prijavio policiji i da je u svemu tome pogriješio.

5. Tijekom dokaznog postupka ispitana je svjedokinja ŠŠ te su pregledani i pročitani:

- zapisnik o ispitivanju svjedoka VŠ od 2. prosinca 2022.

- zapisnik o ispitivanju svjedoka AŠ od 2. prosinca 2022.

- zapisnik o ispitivanju svjedoka NŠ od 2. prosinca 2022.

- zapisnik o očevidu PP Ston broj KU-25/13 od 8. srpnja 2013.

- zapisnik o nastaloj šteti – imovinsko pravni zahtjev broj 1/13 trgovačkog društva Tisak d.d. od 10. srpnja 2013.

- potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU dubrovačko – neretvanske PP Ston od 9. srpnja 2013. broj 0431744 sa zapisnikom

- izvadak iz KE za optuženike.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženih, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, ovaj Sud smatra dokazanim da je prvooptuženi SŠ svojim postupanjem optužene prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona, a drugooptuženi ČŠ kazneno djelo prikrivanja iz čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona i to upravo na način kako im se to stavlja na teret predmetnom optužnicom.

7. Ovakav zaključak proizlazi iz dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka i to posebice obrane ŽŠ koju je isti iznio pred ŽDO u Dubrovniku na zapisnik o prvom ispitivanju svega nekoliko dana po počinjenju predmetnog kaznenog djela, a gdje u bitnome priznaje počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, kao i zapisnika o prvom ispitivanju ČŠ, potvre o privremenom oduzimanju predmeta koja je pregeldana u dokaznom postupku te zapisnika o očevidu.

8. Naime, SŠ ispitan 13. srpnja 2013., dakle svega nekoliko dana od optuženog događaja, priznaje njegovo počinjenje, s tim da negira ostala kaznena djela za koja ga se tada teretilo, a koja nisu ni obuhvaćena predmetnom optužnicom, navodi da je pogriješio i da je to učinio jer je bio pod utjecajem alkohola. Isti također nedvojbeno upućuje na ČŠ kao osobu kod koje je završio dio cigareta koje je on kritične prigode otuđio. Međutim, SŠ u svojoj obrani iznesenoj pred ovim sudom 21. ožujka 2023. dakle, gotovo 10 godina kasnije negira da bi počinio predmetno kazneno djelo navodeći da je ČŠ bio dužan novac određenom TŠ te da se radi toga našao s njim, da drugookrivljeni nije imao novac koji je trebao poslati TŠ već da je nudio cigarete da ih on uzme pa da se one prodaju i da se na taj način namiri dug što da je on odbio i da radi toga nije preuzeo te cigarete i da mu je kasnije palo na pamet da ga možda baš radi toga ČŠ tereti da bi mu on prodao ove cigarete, a što nije istina.

9. Ovakva obrana ŽŠ koju je dao pred sudom potpuno je neživotna, nelogična i time nevjerodostojna i očito usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe. Naime, ŽŠ svojom obranom danom neposredno nakon predmetnog događaja tereti sam sebe, odnosno priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela, navodi da mu je žao, da je svjestan da je pogriješio, da je to bila posljedica prekomjernog konzumiranja alkohola i slično. Dakle ŽŠ znatno više tereti samoga sebe nego što ga tereti ČŠ. ŽŠ ispitan neposredno nakon predmetnog događaja ne spominje nikakav dug koji navodno ČŠ ima prema stanovitom TŠ niti išta vezano za to, kao što ne spominje ni to da je kritične prigode ČŠ njemu nudio predmetne cigarete, a isto tako, ispitan neposredno nakon optuženog događaja priznaje da ih je otuđio iz predmetne trafike. Nadalje, iz zapisnika o očevidu pregledanog i pročitanog tijekom dokaznog postupka razvidno je da je iste večeri izvršena teška krađa provaljivanjem u kiosk Tiska koji se nalazi u [adresa] i iz kojega je otuđena određena količina cigareta koje po količini i vrsti odgovaraju onima za koje se izmijenjenom optužnicom tereti SŠ da ih je kritične prigode otuđio iz navedenog kioska te je nadalje iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, koja je pregledana i pročitana tijekom dokaznog postupka, razvidno da je idućega dana, dakle 9. srpnja 2013. od ČŠ oduzeta upravo ona količina cigareta koja po količini i vrsti odgovara cigaretama otuđenima iz predmetnog kioska i cigaretama za koje se SŠ tereti da ih je kritične prigode otuđio iz navedenog kioska, a što i on sam prilikom prvog iznošenja svoje obrane priznaje. Slijedom navedenoga sud smatra da gore iznesene činjenice tvore zatvoreni krug indicija koji nedvojbeno upućuje na zaključak da bi optuženi SŠ i ČŠ kritične prigode počinili kaznena djela za koja ih se tereti izmijenjenom optužnicom. Navedeni optuženici, dakle osim što u svojim obranama koje su iznijeli prilikom prvog ispitivanja terete jedan drugoga, oni istovremeno priznaju počinjenja predmetnih kaznenih djela, a ovakvi njihovi navodi sukladni su i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta kojom su od ČŠ oduzete predmetne cigarete, kao i zapisnik o očevidu u predmetnom kiosku Tiska koji se nalazi u blizini.

10. Slijedom svega navedenog sud je obranu ŽŠ koju je iznio pred ovim sudom cijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti od sebe.

11. Što se pak tiče ČŠ i kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. KZ/11 za koje se tereti predmetnom optužnicom isti je ispitan nedugo nakon predmetnog događaja jasno rekao da mu je predmetne cigarete ŽŠ nudio oko 03,00 sati u njegovom disku, da se radi o osobi koju do tada nije poznavao, da ih je kupio oko 3,30 sati od ŽŠ, da mu ih je on pokazao u njegovom vozilu, a da ih je držao u plavoj kesi za smeće, da je tada „šteka“ bijelog Marlbora koštala 250,00 kuna, a da mu ih je ŽŠ prvo nudio za 100,00 kuna, a potom i za 50,00 kuna po „šteki“, a radilo se nedvojbeno o originalno pakiranim cigaretama sa markicom Ministarstva financija, dakle radilo se o cigaretama na koje su već plaćena sva davanja državi. Takve cigarete su za onoga tko ih prodaje, naravno, ako ih legalno prodaje, imajući gore navedeno u vidu, već u nabavi koštale znatno više od 100,00 kuna pa samim time nije bilo nikakve logike da bi ih itko prodavao toliko ispod cijene, a kad se pri tom uzme u obzir i gore opisani način prodaje predmetnih cigareta jasno je da je ČŠ morao znati da se radi o stvarima pribavljenim kaznenim djelom, čak ako mu je ŽŠ i rekao da nisu ukradene. Predmetne cigarete su nesporno pronađene kod ČŠ po djelatnicima Policijske postaje Ston i od njega oduzete uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koja je pregledana i pročitana tijekom dokaznog postupka. Nadalje ČŠ u svojoj obrani iznesenoj 2. kolovoza 2013. jasno u nekoliko navrata navodi da se radi ovog nije obratio policiji i da mu je žao radi toga, da je o tome pričao s nekim ljudima, prijateljima, ali da s policijom nije razgovarao niti da je išta od toga prijavio policiji niti je u bilo kojem trenutku spomenu svjedoka UŠ.

12. Upravo imajući to u vidu sud iskaz svjedoka obrane ČŠ, UŠ smatra u cijelosti nevjerodostojnim.

13. Naime, svjedok UŠ ispitan pred ovim sudom 2. prosinca 2022. u bitnome je naveo da se ne sjeća svih detalja događaja ali da se sjeća tih provala u ljeto 2013. na Pelješcu, a to da je bilo vrijeme kada je on radio u policiji. Idućeg dana da mu se obratio ČŠ koji je njegov poznanik te da mu je rekao da je kupio tu noć cigarete po nerealno niskoj cijeni, da se bojao da je možda pogriješio i da će biti u problemu radi toga. Da on tada nije bio na dužnosti, a da misli da su se vidjeli oko podne te da se on potom čuo s kolegama iz krim. policije, da se našao s njima i da su razmijenili informacije. Da on nije bio ovlašten od ČŠ oduzeti te cigarete te da mu ih nije ni oduzeo jer uopće nije bio ovlašten u tome postupati. Da je kontaktirao kolege iz krim. policije, da je moguće da se jedan od njih prezivao Š i da je bio iz Neretve i da su dalje oni postupali po tom predmetu, a da on dalje u tome nije sudjelovao. Kada mu se ČŠ obratio da on tada još nije znao za ove krađe po [adresa] koje su se tada događale. To kada je izmijenio informacije sa kolegama iz krim. policije da im je rekao ovo što je njemu ČŠ rekao, dakle da je kupio cigarete po jako niskoj cijeni noć prije, da misli da mu nije rekao ime osobe od koje je kupio, ali da to nije posve siguran ali prilikom razmjene informacija da su mu kolege iz krim. policije rekle za postojanje tih pljački od večeri prije te da se naravno onda to povezalo i bilo je za zaključiti da je upravo ta osoba koja je prodala predmetne cigarete ČŠ bila odgovorna za te pljačke. Da o tome nije sačinjavao nikakve vlastite službene bilješke jer nije bilo potrebe za to, da informacije nije ni dobio dok je bio u službi pa radi toga nije bilo potrebe ni da sastavlja službeno pismeno. Još je naveo da se ne sjeća imena kolega iz krim. policije, da je moguće da se neki od njih prezivao Š. Kada mu je ČŠ to ispričao da je ČŠ rekao da će se to procesuirati jer je pretpostavio da se radi o počinjenju neke nezakonite radnje, u konačnici da je tada bio policajac i time što mu se ČŠ obratio da pretpostavlja da je i sam znao da će se slučaj procesuirati. Da mu on nije savjetovao da te cigarete ide predati policiji, da to tako ne funkcionira nego kada se pokaže potreba policija dolazi i od ljudi oduzima ono što treba i o tome izdaje potvrdu.

Inače da su se mještani [adresa], znajući da je on policajac, njemu često obraćali s raznim problemima, i to da su mu se obraćali kao policijskom službeniku koji bi onda tako i postupao u tim predmetima i da se to podrazumijevalo. Na taj način da mu se po njegovom shvaćanju kritične prigode obratio i ČŠ.

14. Iz ovakvog iskaza svjedoka UŠ moglo bi se zaključiti da mu se ČŠ obratio već idućeg jutra, odnosno istoga dana kada je kupio predmetne cigarete, dakle oko podne 9. srpnja 2013. Međutim iz Talajićeve obrane koju je iznio 2. kolovoza 2013. dakle niti mjesec dana kasnije proizlazi da se on nije obratio policiji vezano za predmetni događaj, dakle ni svjedoku UŠ koji je tada bio policajac, a vezano za kupnju ovih cigareta, što sve iskaz svjedoka UŠ čini nevjerodostojnim. Nadalje, sukladno potvrdi i zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta, a koji su pregledani i pročitani tijekom dokaznog postupka razvidno je da su već toga 9. srpnja 2013. od optuženog ČŠ oduzete predmetne cigarete i to da su ih od njega oduzeli djelatnici Policije postaje Ston, a ne djelatnici krim. policije s kojima se UŠ po vlastitom iskazu našao i razmijenio podatke, a što sve ukazuje da je njegov iskaz potpuno nevjerodostojan i očito usmjeren samo kako bi olakšao poziciju optuženika ČŠ u ovom kaznenom postupku.

15. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženih prema kaznenim djelima koja im se stavljaju na teret može se reći da su oni u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istih bili svjesni zabranjenih posljedica svoga postupanja, odnosno da je ŽŠ želeći se protupravno okoristiti počinio predmetno kazneno djelo teške krađe, a da je ČŠ, želeći financijski profitirati kupio predmetne cigarete, iako je obzirom na okolnosti morao znati da iste potiču od počinjenja kaznenog djela te da su upravo i htjeli njihov nastup, dakle stjecanje protupravne imovinske koristi pa je za sud nesporno da su kritične prigode postupali s namjerom.

16. Dakle, budući da je optuženi SŠ svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti u njegovu postupanju, to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je Sud oglasio krivim te također, budući da je optuženi ČŠ svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela prikrivanja iz čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona te kako ne postoje razlozi za isključenje protupravnosti ni u njegovu postupanju, to je i on odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je Sud oglasio krivim.

17. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju im je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

18. Sud nije pronašao olakotnih okolnosti na strani optuženika ŽŠ dok je od otegotnih okolnosti na njegovoj strani cijenio njegovu višestruku osuđivanost zbog brojnih kaznenih djela sve protiv imovine koja traje još od 2008. pa na dalje, a što sve upućuje na njegovu izuzetnu predanost činjenju kaznenih djela.

19. Što se pak tiče olakotnih okolnosti na strani optuženog ČŠ sud je cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.

20. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela ovaj Sud smatra da su isti bili potpuno ubrojivi, jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje sumnje da bi postojale bilo kakve smetnje koje bi mogle utjecati na njihovu potpunu ubrojivost.

21. Sud je odbio prijedlog obrane da se iz spisa izdvoji kao nezakonit dokaz: „sve ono što se odnosi na iskaz NŠ te radnje njegovog prepoznavanja optuženog ŽŠ putem pokazivanja slike od strane policijskih službenika kao nezakonit dokaz na kojem se ne može temeljiti sudska odluka i koji ne može biti dio ovoga spisa.“

22. Naime, tijekom postupka uopće nije provedeno prepoznavanje optuženog ŽŠ po svjedoku NŠ niti je zapisnik o poduzimanju takve radnje ikada priložen spisu niti je predlagano da se takav dokaz provede tijekom dokaznog postupka niti je takav dokaz uopće proveden tijekom dokaznog postupka pa je takav prijedlog obrane očito bespredmetan i sud ga je kao takvog odbio. Nadalje, sud je odbio i dokazni prijedlog obrane za poduzimanjem knjigovodstvenog vještačenja kao i ispitivanja svjedokinja ĐŠ i GŠ kao suvišnima uslijed izmjene činjeničnog opisa koju je izvršio ovlašteni tužitelj. Naime, izmjenom činjeničnog opisa ovlašteni tužitelj optuženiku stavlja na teret samo otuđenje cigareta za koje inventurno stanje nije nikada bilo sporno pa time nema potrebe za ispitivanjem predloženih svjedokinja koje su pravile inventuru predmetne trafike kao ni za poduzimanjem knjigovodstvenog vještačenja kako bi se utvrdilo inventurno stanje predmetne trafike na dan počinjenja predmetnog kaznenog djela teške krađe.

23. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, da se utječe na počinitelje da više ne čine kaznena djela, da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela, kao i da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela te na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

24. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju u odnosu na ŽŠ može postići samo izricanjem kazne zatvora. Naime, cijeneći društvenu opasnost predmetnog kaznenog djela, kao i činjenicu da je isti do sada višestruko osuđivan zbog počinjenja brojnih kaznenih djela sve protiv imovine te da takvo njegovo ponašanje traje od 2008. kada je prvi put osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, te da su mu do sada izricane kako uvjetne osude tako i kazne zatvora, a što kod istoga očito nije dovelo do prestanka činjenja kaznenih djela, sud smatra da će se samo izricanjem kazne zatvora optuženog ŽŠ adekvatno potaknuti da ubuduće ne čini nova kaznena djela, ali i da će se izricanjem ovakve sankcije poslati jasna poruka javnosti u smislu generalne prevencije i stava suda o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela te nužnosti i pravednosti adekvatnog kažnjavanja počinitelja istih.

25. Upravo razlog generalne prevencije, odnosno slanje poruke o neprihvatljivosti opetovanog činjenja kaznenih djela je razlog zbog kojeg ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo moguće izreći po optuženika blažu sankciju, izrečenu kaznu zatvora zamijeniti radom za opće dobro niti prema istome primijeniti uvjetnu osudu jer je uvjerenje Suda da se time ne bi postigla zakonom propisana svrha kažnjavanja.

26. Slijedom svega navedenog Sud je optuženika na temelju odredbe čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djelo teške krađe osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci u koji vrijeme mu se ima uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. srpnja 2013. u 02,37 sati do 11. listopada 2013.

27. Nadalje, sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju u odnosu na ČŠ može postići osudom istoga na kaznu zatvora te potom izricanjem uvjetne osude istom. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela budući da isti ni prije ni nakon predmetnog događaja nije bio osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela pa je dojam suda da se u konkretnom slučaju radi o izoliranom ponašanju, a ne o usvojenom negativnom obrascu ponašanja kako je to očito slučaj kod ŽŠ. Stoga sud smatra da će i izricanjem uvjetne kazne zatvora optuženom ČŠ istoga adekvatno potaknuti da ubuduće ne čini nova kaznena djela, ali i da će se izricanjem ovakve sankcije na dovoljan način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da će se utjecati na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da će se utjecati na ostale da ne čine kaznena djela, da će se utjecati na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih dijela i na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

28. Stoga je sud drugooptuženog ČŠ za predmetno kazneno djelo prikrivanja iz čl. 244. st. 1. Kaznenog zakona osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci te je potom na temelju odredbe čl. 56. Kaznenog zakona istom izrekao uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženi u roku provjeravanja od 1 godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

29. Nadalje, budući da nitko ne može zadržati korist pribavljenu počinjenjem kaznenog djela sud je od drugooptuženog ČŠ trajno oduzeo 15 „šteka“ cigareta Marlboro koje su od njega oduzete uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ston broj: 0431744 od 9. srpnja 2013.

30. Sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku oštećeno trgovačko društvo Tisak d.d. uputio sa svojim imovinskopravnim zahtjevom da isti može potraživati u posebnoj parnici jer podatci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje o istom. Naime iz zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta (l. s. 138-139) razvidno je da je zaposlenici trgovačkog društva Tisak d. d. RŠ **.**.2014. vraćeno 13 šteka cigareta „Marlboro gold“ (dakle ukupno 130 kutija) i dvije šteke cigareta „Marlboro crveni“ (dakle ukupno 20 kutija), koje su od ČŠ oduzete uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ston broj: 0431744 od 9. srpnja 2013., a sud iz navoda oštećenog trgovačkog društva ne raspolaže podatkom jesu li te cigarete bile ponovno vraćene u prodaju ili ne pa je to okolnost radi koje se sud nije mogao upustiti u odlučivanje o imovinskpravnom zahtjevu oštećenog trgovačkog društva, posebice imajući još u vidu i izmjenu činjeničnog opisa predmetne optužnice.

31. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 odlučio da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. - 8. ZKP/08 padaju na teret optuženika i to paušalni troškovi u iznosu od po 120 eura, a prvooptuženog ŽŠ je još obvezao snositi i trošak branitelja po službenoj dužnosti, u iznosu od za sada 726,70 eura, dakle ŽŠ je obvezao snositi ukupni trošak kaznenog postupka od 846,70 eura te trošak punomoćnika oštećenika ukoliko isti bude popisan. Optuženi su dužni u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude podmiriti navedeni trošak kaznenog postupka uplatom na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-28524 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K.285/24) te su u istom roku dužni sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenoj uplati pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

Dubrovnik, 29. svibnja 2025.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u tri istovjetna primjerka. Oštećena može u istom roku podnijeti žalbu u odnosu na imovinskopravni zahtjev i odluku o troškovima kaznenog postupka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj K-DO-270/13,

- optuženiku ŽŠ putem Zatvora,

- branitelju Bruna Moržabnja po službenoj dužnosti Ivanu Fabijanoviću, odvjetniku u Dubrovniku,

- optuženiku ČŠ,

- branitelju ČŠ Branimiru Roziću, odvjetniku u [adresa],

- oštećenom trgovačkom društvu Tisak d.d.