Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2681/2024

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja BU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika DIGITALNI KLIK d.o.o., Ulica Pere Budmanija 1, Zagreb, OIB: 17062178127, kojeg zastupaju punomoćnici Sandra Lisac i Lovro Moharić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti odluka skupštine tuženika, zaključio je glavnu raspravu 24. travnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika JU i tuženikovog punomoćnika Lovre Moharića, te donio i objavio presudu 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da su ništetne odluke Skupštine društva DIGITALNI KLIK d.o.o., Ulica Pere Budmanija 1, Zagreb OIB: 17062178127od 26.11.2024. godine i to: (i) S danom potpisivanja ove odluke s mjesta direktora Društva opoziva se g. BU, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. (ii) S danom potpisa ove odluke direktoru BUČUČD, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mijenja se ovlast za zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom. (iii) Budući da je Skupština usvojila gotovo sve odluke predložene u pozivu na Skupštinu, koje je poslao član društva AVIV Germany GmbH, troškove Skupštine snosit će Društvo.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove u iznosu od 3.930,00 EUR sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnima odluka skupštine tuženika od 26. studenoga 2024., i to:

„(i) S danom potpisivanja ove odluke s mjesta direktora Društva opoziva se g. BU, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. (ii) S danom potpisa ove odluke direktoru BUČUČD, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mijenja se ovlast za zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom. (iii) Budući da je Skupština usvojila gotovo sve odluke predložene u pozivu na Skupštinu, koje je poslao član društva AVIV Germany GmbH, troškove Skupštine snosit će Društvo.“

2. U tužbi u bitnome navodi kako je tužitelj član tuženika i imatelj sveukupno dva (2) poslovna udjela koji sveukupno čine 40 % njegovog temeljnog kapitala i to: jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 4 u knjizi poslovnih udjela tuženika i jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 5 u knjizi poslovnih udjela tuženika, da je prema sadržaju društvenog ugovora tuženika i popisu članova tuženika sastavljenom od strane javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba drugi član tuženika društvo AVIV Germany GmbH OIB: 95784955676, te da je 26. studenoga 2024. održana skupština tuženika na kojoj su donesene i predmetne odluke. Nadalje navodi da su predmetne odluke ništetne jer skupština tuženika nije sazvana na način propisan odredbama Zakona o trgovačkim društvima, i to iz razloga što uprava tuženika nikada nije primila valjan zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH, za sazivanjem skupštine tuženika, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 442. Zakona o trgovačkim društvima, član tuženika AVIV Germany GmbH nije uputio poziv za skupštinu tuženika članovima tuženika preporučenim pismom, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 443. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima i skupština nije bila podobna za odlučivanje jer na njoj nije utvrđeno određeno tko su članovi tuženika i jesu li nazočne osobe doista i članovi tuženika. Nadalje navodi da su predmetne odluke pobojne jer su protivne odredbama Zakona o trgovačkim društvima obzirom je skupština nezakonito i bez promjene društvenog ugovora tuženika prepustila odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora i promjene ovlasti za zastupanje drugog direktora neodređenoj trećoj osobi. Osim toga navodi kako tužiteljevo sudjelovanje na predmetnoj skupštini ni na koji način ne otklanja ili ograničava njegovo pravo tražiti utvrđenje ništetnosti ili pobojnosti tamo donesenih odluka jer je tužitelj prije početka rada predmetne skupštine istaknuo uvjete pod kojima će biti nazočan njenom održavanju uvjetno, navodeći sljedeće: „ BU smatra da je skupština sazvana nezakonito pa u njenu radu sudjeluje tek uvjetno pridržavajući prava procesuirati sve nepravilnosti“. Poziva se na odredbe članka 442. i 443. Zakona o trgovačkim društvima te ističe kako predmetna skupština nije sazvana na način koji je propisan odredbama Zakona o trgovačkim društvima jer uprava tuženika nikada nije primila valjani zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH za sazivanjem skupštine tuženika i da drugi član tuženika, AVIV Germany GmgH, nije sazvao predmetnu skupštinu tuženika preporučenim pismom svim članovima tuženika. S tim u svezi navodi kako uprava tuženika nikada nije zaprimila valjan zahtjev za sazivanje predmetne skupštine jer je zahtjev za sazivanje skupštine od 24. listopada 2024. podnesen od neovlaštenih osoba – punomoć koja je dostavljena uz Zahtjev za sazivanje skupštine potpisana je od strane prokurista koji nije bio ovlašten opunomoćiti treće osobe za podnošenje zahtjeva za sazivanje skupštine, da je društvo AVIV Germany GmbH, u svojstvu člana tuženika, poslalo tužitelju, kao članu uprave tuženika, navedeni zahtjev za sazivanje skupštine putem odvjetnika iz Odvjetničkog društva Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i Partneri d.o.o. iz Zagreba, čiji je zahtjev potpisao odvjetnik Mario Vrdoljak., da punomoć izdanu navedenim odvjetnicima nije potpisala ovlaštena osoba, zbog čega ne proizvodi nikakve pravne učinke jer prema hrvatskom pravu (koje je mjerodavno za samu punomoć i to se u punomoći izrijekom navodi), prokuristi trgovačkih društava nisu ovlašteni izdavati punomoći za obavljanje ovakvih radnji. Nadalje navodi da osim formalnih nedostataka, zahtjev ima i sustavne, sadržajne manjkavosti, da se izvanredno sazivanje skupštine može tražiti samo u izvanrednim okolnostima koje opravdavaju odstupanje od redovitog korporativnog kalendara, da bi se u pravilu trebalo raditi o zaštiti manjinskih interesa članova Društva ili samog Društva, da se u zahtjevu nije ni pokušalo ukazati na postojanje takvih okolnosti, što znači da mu nedostaje naznaka svrhe iz članka 442. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima koja bi mogla opravdati hitno sazivanje skupštine, da drugi član tuženika, društvo AVIV Germany GmbH, uz navedeni dopis, nije dostavio nikakav dokaz da je doista i član tuženika, te da nije ispunjen preduvjet da bi AVIV Germany GmbH, predstavljajući se kao član tuženika, samostalno sazvao skupštinu, što je ipak učinio svojom odlukom od 15. studenoga 2024. Osim toga navodi da drugi član društva AVIV Germany GmbH nije dostavio niti dokaz da je navedene dopise, makar potpisane od neovlaštene, i dostavio na navedene adrese elektroničke pošte, odnosno da su ih članovi uprave i zaprimili putem preporučene pošte, da je član tuženika AVIV Germany GmbH, na zahtjev tužitelja da pojasni ove nezakonitosti i da otkloni svaku sumnju u valjanost punomoći, a time i zakonit zahtjev za sazivanjem skupštine putem punomoćnika odgovorio na sljedeći način: „Aviv Germany Gmbh ističe da navodi gospodina BU koji su do sada iznesene, kao i oni koji će uslijediti (a što je vidljivo iz njegovog zahtjeva za dopunom dnevnog reda) predstavljaju imaginarnu stvarnost kreiranu isključivo za potrebe njegovog spašavanja iz pozicije u koju se doveo nezakonitim djelovanjem.“ Osim toga navodi da uz postojanje određene netrpeljivosti koju je drugi član tuženika očito iskazao prema tužitelju, njegova je dužnost, kao sazivatelja skupštine, bila ova pitanja razjasniti i otkloniti svaku sumnju, da su valjanost skupštine odnosno odluka koje je donijela, kao i eventualna šteta koja prijeti tuženiku ovisili upravo o ovoj stvari, da zahtjev tužitelja za zakonitim sazivanjem skupštine, valjanom prisutnošću ovlaštenih članova društva te donošenje validnih odluka predstavlja pravni standard i uobičajeno poslovanje trgovačkih društava u realnom životu. Da bi skupština društva s ograničenom odgovornošću, koju je sazvao drugi član društva mogla biti valjano održana, moraju postojati dokazi da je Uprava društva prethodno primila poziv člana sa sazivanjem skupštine, a ta je se dokaz manifestira u zahtjevu u pisanom obliku, te postojanju dostavnice, povratnica, potpisana potvrda o primitku i druge slične isprave kojima se može dokazati primitak zahtjeva od strane uprave. Iz opisanih pretpostavki nesporno proizlazi da mora postojati zahtjev za sazivanjem skupštine društva u pisanom obliku, da pored toga, za aktiviranje ovog mehanizma nije, dakle, dovoljno da je član društva uputio upravi društva zahtjev za sazivanjem skupštine, već ga uprava društva mora i primiti, da teret dokaza za to leži na članu društva, da način na koji se dostava dokazuje predstavlja pravni standard, te ovdje nisu prezentirani nikakvi dokaz da je uprava i primila takav zahtjev. Tužitelj, kao član tuženika, nije pozvan na predmetnu skupštinu u skladu s odredbama članka 443. Zakona o trgovačkim društvima jer je poziv tužitelju osobi kao članu tuženika upućen HP Express (24h) pošiljkom, a ne preporučenom pošiljkom zbog čega poziv nije poslan na zakonom propisani način. Član tuženika AVIV Germany GmbH nije uputio poziv članovima društva preporučenim pismom niti o tome ima dokaza priloženih uz zapisnik za sazivanje predmetne skupštine. Unatoč opetovanim zahtjevima tužitelja, drugi član društva AVIV Germany GmbH, kao sazivatelj skupštine nije na samoj skupštini predočio Knjigu poslovnih udjela iz koje bi se moglo utvrditi tko su članovi tuženika niti je predočio dokaz da je zatražio od uprave izvadak iz knjige poslovnih udjela što je preduvjet za održavanje skupštine, utvrđivanje kvoruma, prava glasa i slično. Poziva se na odredbe 411. Zakona o trgovačkim društvima i članka 5. Društvenog ugovora tuženika prema kojima je član društva samo onaj tko je upisan u knjigu poslovnih udjela i čije je članstvo obaviješteno registarski sud, te u bitnome ističe da stanje u sudskom registru može biti mjerodavno samo u slučaju kada društvo ima jednog člana, što ovdje nije slučaj, da uz zapisnik s predmetne skupštine nije priložena nijedna isprava iz koje bi se moglo utvrditi tko su članovi tuženika, te nije bilo moguće utvrditi jesu li prisutne osobe u trenutku održavanja skupštine doista i njegovi članovi i time ovlašteni za donošenje svih odluka. Također navodi da je sazivatelj skupštine bio dužan pribaviti Knjigu poslovnih udjela ili zatražiti od uprave tuženika izvadak iz knjige poslovnih udjela prije samog održavanja skupštine, da stanje u knjizi poslovnih udjela ne može biti predmet usmene rasprave jer se radi o registru članova društva sa strogo formalnim učincima, o čijem sadržaju dokaz mogu pružiti samo pisane isprave, poput izvatka iz knjige poslovnih udjela, ovjerenog od strane Uprave društva koja vodi knjigu poslovnih udjela. Navodi da su predmetne odluke pobojne jer su protivne odredbi članka 423. stavka 2. ZTD-a prema kojoj upravu društva imenuju članovi svojom odlukom, osim ako je društvenim ugovorom predviđeno da ih imenuje netko drugi u društvu ili neko javnopravno tijelo. S tim u svezi ističe da sukladno društvenom ugovoru tuženika i navedenim odredbama Zakona o trgovačkim društvima članove uprave tuženika imenuje skupština, dok je u pobijanoj odluci navedeno da će opoziv tužitelja kao člana uprave, odnosno promjena ovlasti zastupanja drugog člana uprave nastupiti kada takvu odluku potpiše, odnosno donese neka neimenovana druga osoba, da u odluci nije naznačeno o kome je riječ, da odluke skupštine moraju biti precizne i iz njih mora biti nedvosmisleno utvrđeno da ih je donijela upravo skupština društva na način propisan Zakon o trgovačkim društvima odnosno društvenim ugovorom što ovdje nije slučaj, te da se ova nezakonitost ne može reparirati naknadnim tumačenjem volje skupštine ili eventualnim razumijevanjem odluke iz konteksta njenog donošenja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev. U bitnome je naveo kako je tužitelj počinio mnoštvo nezakonitih radnji kako bi sebi pribavio znatnu imovinsku korist, da je na predmetnoj skupštini donesena i odluka o opozivu tužitelja s mjesta direktora tuženika, te da je nakon skupštine tuženikova uprava donijela i odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelja u kojoj su detaljno opisane nezakonite radnje tužitelja. Nadalje je naveo kako predmetne odluke nisu ništetne niti pobojne jer ne postoje razlozi ništetnosti niti pobojnosti na koje se tužitelj poziva. Protivno navodima tužitelja, skupština je sazvana u skladu sa svim primjenjivim odredbama Zakona o trgovačkim društvima, a sve i da nije, tužitelj i dalje ne bi mogao isticati taj razlog ništetnosti jer je tužitelj učinio nespornom činjenicu da je sudjelovao na skupštini, a na toj skupštini je sudjelovao i drugi član društva AVIV Germany GmbH. Stoga, imajući u vidu da su oba člana društva bila prisutna na skupštini, jasno je da su na skupštini bili prisutni svi članovi tuženika, odnosno članovi koji predstavljaju 100% temeljnog kapitala. S obzirom na to da su na skupštini sudjelovali svi članovi društva, primjenom prisilnih odredaba Zakona o trgovačkim društvima dolazi se do zaključka da sve i da postoje navodni propusti u sazivu skupštine, odluke se i dalje ne bi mogle smatrati ništetnima, niti pobojnima. Poziv je ispunio svoju svrhu – svi članovi društva su mogli iskoristiti sva svoja prava na skupštini i zato se ona ne može pobijati zbog navodnih grešaka u njezinom sazivanju. U konkretnom slučaju ne samo da je tužitelj mogao iskoristiti svoja prava, već ih je uistinu i iskoristio. Nadalje navodi da je tužitelj s jedne strane dopunjavao dnevni red skupštine, došao je na nju s odvjetnicima, glasao i raspravljao, a s druge strane tvrdi da su predmetne odluke ništetne jer on navodno nije uredno pozvan na nju, te da takvo ponašanje tužitelja predstavlja zlouporabu njegovih prava i opstruiranja rada tuženika. U odnosu na punomoći, tuženik je u bitnome naveo kako je punomoć društva AVIV Germany GmbH punomoć za podnošenje zahtjeva za sazivanje potpisana od strane dva direktora 21. listopada 2024., da nije sporno da su jednu od punomoći potpisali prokuristi, koji su prema njemačkom pravu ovlašteni zastupnici društva AVIV Germany GmbH, da se za djelovanje pravne osobe pa tako i na pravila zastupanja pravne osobe, primjenjuje e pravo države po kojem je ona osnovana sukladno članku 19. Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" br. 101/17., 67/23.), te da prema njemačkom pravu nema zapreke da prokurist potpiše punomoć. Ovlast za izdavanje predmetne punomoći od strane prokurista utvrđena je u predmetnoj punomoći u ovjeri javnog bilježnika koji je izričito utvrdio da su predmetni prokuristi bili ovlašteni izdati predmetnu punomoć. U odnosu na izvanredne okolnosti na koje se poziva tužitelj, u bitnome ističe da je sazivanje skupštine uređeno člancima 442. i 443. Zakona o trgovačkim društvima koji ne sadrže riječ „izvanredno“, niti propisuju da su izvanredne okolnosti pretpostavka sazivanju skupštine. Nadalje navodi da članak 442. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima propisuje tri pretpostavke za sazivanje skupštine društva koje su u konkretnom slučaju ispunjene, da je u svakom slučaju, odnosno sporio to tužitelj ili ne, AVIV Germany GmbH svakako član društva tuženika, te da budući da to nije sporno i da nijedan zakon Republike Hrvatske to ne propisuje, AVIV Germany GmbH nije morao dostaviti nikakav dokaz da je on član društva tuženika. Osporio je i tužiteljeve tvrdnje da uprava tuženika nije zaprimila zahtjev za sazivanje skupštine. Tuženik je poslao poziv preporučenom pošiljkom u smislu Zakona o poštanskim uslugama i Zakona o trgovačkim društvima, samo što je ta preporučena pošta poslana najbržom dostupnom uslugom, pa je njen naziv drugačiji. Nadalje je u bitnome naveo da je skupština bila podobna za odlučivanje. Tužitelj je dužan dokazati da na skupštini nisu bili svi članovi društva. Osporio je postojanje razloga pobojnosti da bi član uprave bio imenovan protivno odredbama Zakona o trgovačkim društvima u bitnome navodeći kako, suprotno navodima tužitelja, tuženik nije ostavio nepoznatoj trećoj osobi da odluči o imenovanju i opozivu, već je o tome u skladu sa zakonom odlučila skupština tuženika.

4. U nastavku postupka tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: popisa članova tuženika od 16. listopada 2024. (str. 10. spisa), tuženikovog Društvenog ugovora od 16. listopada 2024. (str. 12. – 18., 261. – 267. spisa), zapisnika sa skupštine tuženika od 26. studenoga 2024. (str. 19. – 31., 277. – 285. spisa), zahtjeva za sazivanje skupštine od 24. listopada 2024. i punomoći za zastupanje (str. 32. - 41. spisa), poziva na skupštinu društva od 15. studenoga 2024. s prilozima (str. 43. – 68. spisa), zahtjeva za dopunom dnevnog reda od 22. studenoga 2024. (str. 69. – 75., te 211. – 217. spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (str. 76. – 79. spisa), ovjerenog prijevoda iz registra (str. 81. – 82. spisa), punomoći (str. 83. – 120., 228. – 243. spisa), izvatka iz sudskog registra za AVIV Germany GmbH s ovjerenim prijevodom (str. 146. – 161., 243. – 258. spisa), punomoći od 25. studenoga 2024. (str. 162. spisa), rješenja od 19. srpnja 2023. (str. 163. -164. spisa), odluke o redovnom otkazu ugovora o radu od 26. studenoga 2024. (str. 190. – 200. spisa), potvrde o slanju iz prijamne knjige (str. 260. spisa); tužiteljevog odgovora na zahtjev od 6. studenoga 2024. (str. 268. – 270. spisa), preslike prednje i zadnje strane pošiljke kojim je upućen poziv na skupštinu (str. 271. – 272. spisa), potvrde Hrvatske pošte (str. 273. spisa).

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o sudskom registru ("Narodne novine" broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15, 40/19, 34/22 i 123/23), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim točno određenih odluka skupštine tuženika održane 26. studenoga 2024., i to: odluke da se s danom potpisivanja te odluke s mjesta direktora društva opoziva gospodin BU, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odluke da se s danom potpisa te odluke direktoru BUČUČD, s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mijenja ovlast za zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom, te odluke da budući da je Skupština usvojila gotovo sve odluke predložene u pozivu na Skupštinu, koje je poslao član društva AVIV Germany GmbH, troškove Skupštine snosit će Društvo.

8. Nije sporna činjenica da je tužitelj član tuženika i imatelj sveukupno dva (2) poslovna udjela koji sveukupno čine 40% tuženikovog temeljnog kapitala i to: jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 4 u knjizi poslovnih udjela tuženika i jednog poslovnog udjela nominalnog iznosa 1.330,00 EUR upisanog pod rednim brojem 5 u knjizi poslovnih udjela tuženika.

Nije sporna činjenica da je 26. studenoga 2024. održana skupština tuženika (dalje: predmetna skupština), a ta činjenica proizlazi i iz zapisnika s predmetne skupštine (str. 19. – 31. spisa; dalje: zapisnik) koji zapisnik je vodio javnobilježnički prisjednik VU iz Ureda javnog bilježnika Bože Miletića, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 39.

Nije sporna niti činjenica da je tužitelj osobno pristupio na predmetnu skupštinu i sudjelovao je u njezinom radu, te da je prije početka rada predmetne skupštine tužitelj naveo da „smatra da je skupština sazvana nezakonito pa u njenu radu sudjeluje tek uvjetno pridržavajući prava procesuirati sve nepravilnosti“, a ta činjenica proizlazi i iz zapisnika.

Nije sporna niti činjenica da su osim tužitelja osobno na predmetnoj skupštini bili prisutni i tužiteljevi punomoćnici – odvjetnici Goran Durmiš i Hrvoje Spajić, a ta činjenica proizlazi i iz zapisnika.

Nije sporna niti činjenica da je u trenutku sazivanja i održavanja predmetne skupštine tužitelj bio i član uprave (direktor) tuženika, a ta činjenica proizlazi i iz isprava u spisu.

Nisu sporne aktivna niti pasivna legitimacija.

9. Sporno je postojanje razloga ništetnosti i pobojnosti na koje se tužitelj poziva te posljedično jesu li predmetne odluke ništetne, odnosno pobojne.

10. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP), te je vezan činjeničnom osnovnom tužbe (članak 186. stavak 3. ZPP) što konkretno znači da sud u ovom postupku utvrđuje postojanje razloga ništetnosti, odnosno pobojnosti u okviru činjenične osnove tužbe, odnosno na temelju činjenica koje je iznio tužitelj u prilog tvrdnji o ništetnosti, odnosno pobojnosti odluka predmetne skupštine (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž- 2731/2020-3 od 27. rujna 2023.).

11. U parničnom postupku svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne, na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. ZPP). Stoga je u ovom postupku tužitelj bio dužan prvenstveno iznijeti činjenice na kojima temelji svoje tvrdnje o postojanju razloga ništetnosti, odnosno pobojnosti predmetnih odluka i te činjenice dokazati.

12. Odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23 i 130/23; dalje: ZTD) su taksativno propisani razlozi ništetnosti odluka glavne skupštine dioničkog društva. Tako je odredbama članka 355. ZTD-a propisano da je odluka glavne skupštine ništetna: 1. ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari, 2. ako nije unesena u zapisnik na način propisan u članku 286. stavku 1., stavku 2. rečenici 1. i stavku 4. ZTD-a, 3. ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa, 4. ako je suprotna moralu društva i 5. ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom.

Prema odredbi članka 448. ZTD-a, na ništetnost odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 355. do 359. ZTD-a.

13. U konkretnom slučaju tužitelj se poziva na razlog ništetnosti iz članka 355. točke 1. u vezi s odredbom članka 448. ZTD-a, prema kojem je odluka ništetna ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari. U bitnome, tužitelj tvrdi da skupština tuženika nije sazvana na način propisan odredbama ZTD-a, i to iz razloga što uprava tuženika nikada nije primila valjan zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH, za sazivanjem skupštine tuženika, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 442. ZTD-a, te član tuženika AVIV Germany GmbH nije uputio poziv za skupštinu tuženika članovima tuženika preporučenim pismom, čime je skupština tuženika sazvana protivno odredbama članka 443. stavka 1. ZTD-a.

14. Odredbama članka 442. stavka 1. ZTD-a propisano je da skupštinu društva saziva uprava, ako zakonom ili društvenim ugovorom to pravo nije dano i nekom drugom. Ako u društvenom ugovoru nije drugačije određeno, skupština se održava u sjedištu društva. Prema odredbi članka 442. stavka 1. ZTD-a, skupštinu se mora sazvati najmanje jednom godišnje te, osim u slučajevima određenim tim Zakonom i društvenim ugovorom, uvijek onda kada to zahtijevaju interesi društva, a bez odgađanja napose onda ako se uoči da u društvu postoji gubitak u visini polovine iznosa temeljnog kapitala. Prema odredbama članka 42. stavka 3. ZTD-a, skupštinu se mora sazvati bez odgađanja i onda kada to u pisanome obliku uz navođenje svrhe zatraže članovi društva koji su preuzeli poslovne udjele nominalni iznosi kojih zajedno čine najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Društvenim ugovorom može se odrediti da to pravo imaju članovi koji su zajedno preuzeli i manje udjele. Prema odredbama članka 442. stavka 4. ZTD-a, ako organ koji je ovlašten da sazove skupštinu ne udovolji zahtjevu iz stavka 3. toga članka u roku od 14 dana od dana kada je primljen, ili takvoga organa nema, osobe koje su podnijele zahtjev mogu uz navođenje dnevnoga reda same sazvati skupštinu. Skupština u tome slučaju odlučuje o snošenju troškova za održavanje tako sazvane skupštine.

15. Odredbama članka 443. stavka 1. ZTD-a propisano je da se skupštinu mora sazvati na način kako je to određeno društvenim ugovorom, a ako u njemu o tome nema odredaba, preporučenim pismom upućenim svim članovima društva. Od dana kada je posljednji puta oglašeno sazivanje skupštine ili od kada je poziv predan pošti i dana održavanja skupštine mora proći najmanje sedam dana. Prema odredbama članka 443. stavka 2. ZTD-a, u pozivu se mora što je to preciznije moguće odrediti dnevni red skupštine. Ako postoji nakana da se mijenja društveni ugovor, treba navesti i glavne izmjene koje se predlažu. Prema odredbama članka 443. stavka 3. ZTD-a, članovi društva koji su preuzeli poslovne udjele što čine zajedno najmanje desetinu a, ako je tako određeno društvenim ugovorom, i manji dio temeljnoga kapitala društva mogu pisanim putem uz navođenje razloga za to zahtijevati da se na dnevni red stave i druga pitanja ako taj zahtjev postave najkasnije tri dana od dana objave ili primitka poziva kako je to određeno u stavku 1. toga članka.

16. Svaka odluka skupštine mora biti unesena u zapisnik kojeg sastavlja i potpisuje javni bilježnik u kojem se navode mjesto i vrijeme održavanja glavne skupštine, ime i prezime javnog bilježnika te način i rezultat glasovanja i utvrđenje predsjednika o donesenim odlukama (članak 286. stavci 1., 2. i 4. ZTD). Osim toga, prema odredbama članka 89. stavka 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22; dalje: ZJB), ako je javni bilježnik pozvan da potvrdi (posvjedoči) zaključke skupštine ili sjednice nekog drugog tijela pravnih osoba, u zapisnik će unijeti dan i vrijeme sjednice, zatim će opisati sve što se u njegovoj nazočnosti događalo, predlagalo i izjavilo, ukoliko je to važno za prosuđivanje pravilnosti postupka, a posebno zaključke donijete na sjednici. On će potvrditi i sve drugo što je zakonom propisano. Javni će bilježnik, sukladno odredbama članka 60. i 61. ovoga ZJB-a, utvrditi istovjetnost osobe koja je predsjedala sjednici, a drugih osoba koje su bile nazočne samo na njihov zahtjev i u zapisnik će se navesti kako je njihova istovjetnost utvrđena (članak 89. stavak 2. ZJB). Uvidom u zapisnik s predmetne skupštine utvrđeno je da je sastavljen u skladu s citiranim odredbama ZTD-a i da ne postoje propusti u vezi njegovog sastavljanja, što u konkretnom slučaju nije niti sporno.

17. Uvidom u zapisnik u bitnome je utvrđeno da su na predmetnoj skupštini nazočni i zastupljeni članovi društva tuženika, i to: tužitelj osobno i putem svojih punomoćnika - odvjetnika Hrvoja Spajića i Gorana Durmiša, koji je imatelj dva (2) poslovna udjela u društvu koji predstavljaju 40% ukupnog broja glasova te 40% udjela u temeljnom kapitalu društva tuženika, te AVIV Germany GmbH, temeljem točno određenih punomoći navedenih u tom zapisniku, koji je imatelj jednog (1) poslovnog udjela u društvu tuženika koji predstavlja 60% ukupnog broja glasova te 60% udjela u temeljnom kapitalu društva. Nadalje je utvrđeno da su na skupštini osobno nazočni i zastupljeni svi članovi društva, koji predstavljaju 100% glasova, odnosno 100% temeljnog kapitala društva tuženika.

Iz zapisnika nadalje proizlazi da s obzirom na to da je na predmetnoj skupštini prisutan i tužitelj koji je i član uprave, pri čemu uprava vodi brigu o knjizi poslovnih udjela, da je predsjednik skupštine postavio upit tužitelju ima li bilo kakvih saznanja o tome da članska struktura i broj glasova nisu točni, na što je tužitelj odgovorio da knjigu poslovnih udjela vodi Uprava društva te je to pitanje riješeno u uvodnim razmatranjima, nakon čega je predsjednik skupštine utvrdio da su članovi društva nazočni. Nadalje proizlazi da je tužitelj izjavio protivljenje utvrđenju da bi na predmetnoj skupštini bili nazočni ili zastupljeni svi članovi društva, da je tužitelj predložio da sazivatelj skupštine prezentira skupštini knjigu poslovnih udjela iz koje će biti vidljivo da su osobe nazočne na skupštini doista i članovi društva, da je prema članku 5. Društvenog ugovora a sukladno odredbama ZTD-a u odnosu na društvo član samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela, da je sazivatelj skupštine bio dužan pribaviti izvod iz knjige poslovnih udjela te se bez uvida u istu ne može raspravljati tko je član društva, da ukoliko se ne prezentira knjiga poslovnih udjela da smatraju da nema uvjeta za daljnje održavanje skupštine jer nije na nedvosmislen i jedini mogući način utvrđeno tko su članovi društva. Nadalje proizlazi da se drugi član AVIV Germany GmbH nije složio s navedenom konstatacijom i istaknuo je da se radi o činjenici koja ne može biti sporna jer oba člana društva kao i tužitelj u svojstvu člana uprave znaju člansku strukturu društva, međutim kako ne bi bilo ništa sporno da navedeni član društva prilaže službeni izvadak iz sudskog registra. Nadalje proizlazi da je tužitelj konstatirao da izvadak iz knjige poslovnih udjela nije priložen te je istaknuo da prema izvatku iz sudskog registra na koji se poziva drugi član opreza radi proizlazi da se radi o članovima različitih naziva te da u ovom trenutku ne može usporediti s ničim radi li se samo o promjeni tvrtke većinskog člana. Osim toga proizlazi da je odvjetnik Mario Vrdoljak napomenuo da se radi o istoj pravnoj osobi što je vidljivo iz povijesnog izvatka koji se dostavlja u prilog zapisnika, da je navedena promjena već ažurirana u sustavu OIB [osobni identifikacijski broj]a te će predmetna promjena svaki čas biti objavljena i u sudskom registru, na što je tužitelj ukazao da mu predmetni povijesni izvadak ni popis članova društva nisu dostavljeni uz poziv na predmetnu skupštinu. Osim toga proizlazi da je tužitelj zbog nejasnoća u povijesnom izvatku za člana društva AVIV Germany GmbH te činjenicu da nisu sa sigurnošću utvrdili tko su članovi društva predložio da se predmetna skupština završi, a da član društva može u kratkom roku predložiti novu skupštinu društva kako bi se ove nejasnoće i nezakonitosti ispravile, da se s navedenim prijedlogom nije složio AVIV Germany GmbH te je predložio nastavak skupštine, nakon čega je predsjednik skupštine obavijestio prisutne da su na skupštini nazočni i zastupljeni prethodno navedeni članovi društva: tužitelj osobno i putem svojih punomoćnika - odvjetnika Hrvoja Spajića i Gorana Durmiša, koji je imatelj dva (2) poslovna udjela u društvu koji predstavljaju 40% ukupnog broja glasova te 40% udjela u temeljnom kapitalu društva tuženika, te AVIV Germany GmbH, temeljem točno određenih punomoći navedenih u tom zapisniku, koji je imatelj jednog (1) poslovnog udjela u društvu tuženika koji predstavlja 60% ukupnog broja glasova te 60% udjela u temeljnom kapitalu društva, odnosno da su na skupštini osobno nazočni i zastupljeni svi članovi društva, koji predstavljaju 100% glasova, odnosno 100% temeljnog kapitala društva tuženika.

18. Odredbama članka 410. stavka 1. ZTD-a je propisano da je uprava je dužna voditi knjigu poslovnih udjela društva u koju se unose tvrtka, odnosno ime i prezime, sjedište i adresa, odnosno prebivalište svakoga člana društva, ako je član društva pravna osoba podaci o njenom upisu u odgovarajućem registru, njegov osobni identifikacijski broj, nominalni iznosi poslovnih udjela koje je preuzeo i što je na temelju toga uplatio te eventualne dodatne činidbe koje je dužan ispuniti prema društvu i koje je ispunio, sve obveze koje terete poslovni udio i broj glasova koje ima pri donošenju odluka članova društva.

19. Tužitelj koji je u tom trenutku (sazivanja i održavanja predmetne skupštine) bio član uprave (direktor) tuženika bio je dužan, u skladu s odredbama članka 410. stavka 1. ZTD-a, voditi knjigu poslovnih udjela tuženika zbog čega je tužitelj, kao tadašnji član uprave (direktor) tuženika znao, a u svakom slučaju je upotrebom dužne pažnje (članak 252. ZTD) morao znati, tko su članovi društva u svakom određenom trenutku pa tako i u trenutku održavanja predmetne skupštine. Stoga je tužitelj, čija je zakonska dužnost, kao tadašnjeg člana uprave (direktora) tuženika, bila voditi knjigu poslovnih udjela, znao, odnosno morao je znati i sadržaj te knjige pa tako i činjenicu tko su u toj knjizi upisani kao članovi društva tuženika. Zbog toga tužitelj neosnovano tvrdi da je drugi član AVIV Germany GmbH bio dužan na predmetnoj skupštini predočiti izvadak iz knjige poslovnih udjela tuženika te da zbog toga što takav izvadak nije predočen nije bilo moguće utvrditi tko su članovi tuženika, dok činjenica što takav izvadak nije predočen ne utječe na valjanost predmetnih odluka. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji, niti jednom odredbom ZTD-a nije propisano da bi sazivatelj skupštine bio dužan na samoj skupštini predočiti knjigu poslovnih udjela iz koje bi se moglo utvrditi tko su članovi tuženika i predočiti dokaz da je zatražio od uprave izvadak iz knjige poslovnih udjela te da bi to bilo preduvjet za održavanje skupštine, utvrđivanje kvoruma, prava glasa i slično, kao što to neosnovano ističe tužitelj. Osim toga, iz odredaba ZTD-a ne proizlazi da bi uz poziv za skupštinu, sazivatelj bio dužan dostaviti povijesni izvadak i/ili popis članova društva. Takva obveza pogotovo ne postoji kada je, kao u konkretnom slučaju, član društva kojemu je poziv za skupštinu upućen ujedno i član uprave, kao u konkretnom slučaju tužitelj, zbog čega mu je bilo poznato, a u svakom slučaju mu je moralo biti poznato, tko su članovi društva.

20. Osim toga, tužitelj je, podnio zahtjev za dopunu dnevnog reda od 22. studenoga 2024. (str. 69. – 75., te 211. – 217. spisa), koji zahtjev je naslovio upravo na drugog člana društva AVIV Germany GmbH u kojemu je u bitnome potvrdio kako je primio „neformalni“ poziv na skupštinu društva koju je navedeno društvo sazvalo u svojstvu njegova člana za 26. studenoga 2024., zatražio je dopunu dnevnog reda na način da se u dnevni red uvrste točno određena pitanja, među kojim pitanjima je i isključenje člana društva AVIV Germany GmbH. Dakle, i u navedenom zahtjevu za dopunu dnevnog reda na predmetnoj skupštini sam tužitelj, koji je u tom trenutku nesporno bio i član uprave (direktor) tuženika, je potvrdio da je upravo društvo AVIV Germany GmbH član društva tuženika ne dovodeći tu činjenicu uopće u pitanje. Navedenu činjenicu je tužitelj potvrdio i odgovoru na zahtjev od 6. studenoga 2024. (str. 268. – 270. spisa) u kojemu, između ostalog, navodi kako je „zahtjev poslan u ime većinskog člana Društva, AVIV GROUP GmbH (…)“. U svakom slučaju upravo je tužitelj, koji je u tom trenutku (sazivanja i održavanja predmetne skupštine) bio član uprave (direktor) tuženika bio dužan, u skladu s odredbama članka 410. stavka 1. ZTD-a, voditi knjigu poslovnih udjela tuženika zbog čega je tužitelj, kao tadašnji član uprave (direktor) tuženika znao, a u svakom slučaju je upotrebom dužne pažnje (članak 252. ZTD) morao znati, tko su članovi društva u svakom određenom trenutku.

21. Odredbama članka 411. ZTD-a propisano je da je u odnosu na društvo član društva samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud. Popis članova društva koji uprava dostavlja registarskom sudu mijenja se dostavljanjem tome sudu novog popisa s odgovarajućim dokazima o nastalim promjenama. U slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivači navedeni u društvenom ugovoru odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana da je to osoba upisana u sudskom registru.

22. Uvidom u popis članova od 16. listopada 2024.(str. 10. – 11. spisa) utvrđeno je da je taj popis priložen prijavi za upis u sudski registar, da su ga potpisali JUČUČD kao direktor i tužitelj BU kao direktor, te da ga je sastavio javni bilježnik Božo Miletić koji je, u skladu s odredbama članka 410. stavka 3. ZTD-a, potvrdio da sve što je u popisu navedeno odgovara promjenama u kojima je sudjelovao i da su podaci u njemu u skladu s podacima u posljednjem popisu koji je bio predan registarskom sudu nadležnog Trgovačkog suda. Uvidom u navedeni popis (str. 10. spisa) je nadalje utvrđeno da su u tom popisu kao članovi društva tuženika navedeni tužitelj BU, koji drži dva (2) poslovna udjela u društvu tuženika, svaki nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, te AVIV Germany GmbH, Njemačka, Nurnberg, Nordostpark 3-5, koji drži jedan poslovni udio u društvu, nominalnog iznosa od 3.990,00 EUR. Uvidom u potvrdu navedenog javnog bilježnika (str. 11. spisa) je u bitnome utvrđeno da je 16. listopada 2024. za tuženika potvrdio Odluku o usklađenju iznosa temeljnog kapitala i dijelova tog kapitala koji se odnose na pojedine poslovne udjele, te povezanom povećanju temeljnog kapitala u mjeri i Odluku o usvajanju potpunog teksta novog Društvenog ugovora tuženika, te da popis članova društva tuženika sada glasi: AVIV Germany GmbH, Njemačka, Nurnberg, Nordostpark 3-5, koji drži jedan poslovni udio u društvu, nominalnog iznosa od 3.990,00 EUR, u knjizi poslovnih udjela vodi se pod rednim brojem 6 i tužitelj BU, koji drži dva (2) poslovna udjela u društvu tuženika, svaki nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vode pod poslovnim brojem 4 i 5.

23. Uvidom u tuženikov Društveni ugovor od 16. listopada 2024. (str. 12. – 18. spisa), koji je kao član tuženika potpisao i tužitelj, dok je za drugog člana društvo AVIV Germany GmbH, taj ugovor potpisao njegov punomoćnik, u bitnome je utvrđeno je da su i u toj ispravi kao članovi tuženika navedeni tužitelj BU, koji drži dva (2) poslovna udjela u društvu tuženika, svaki nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vode pod poslovnim brojevima 4 i 5, te AVIV Germany GmbH, Njemačka, Nurnberg, Nordostpark 3-5, koji drži jedan poslovni udio u društvu, nominalnog iznosa od 3.990,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod poslovnim brojem 6, te da su navedene osobe ujedno i osnivači tuženika.

24. Iz navedenih isprava dakle proizlazi da je u trenutku odražavanja predmetne skupštine tuženik imao samo dva (2) člana, te da su ti članovi bili upravo tužitelj, kao imatelj dva (2) poslovna udjela u društvu, nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vode pod poslovnim brojevima 4 i 5, te AVIV Germany GmbH, kao imatelj jednog (1) poslovnog udjela u društvu tuženika, nominalnog iznosa od 1.330,00 EUR, koji se u knjizi poslovnih udjela vodi pod poslovnim brojem 6, kao što je to i utvrđeno u zapisniku s predmetne skupštine. S druge strane, tužitelj, koji je u tom trenutku nesporno bio i član tuženikove uprave zbog čega je bio dužan voditi knjigu poslovnih udjela, a time i biti upoznat s njezinim sadržajem, nije, u skladu s odredbama članka 7.stavka 1. i članak 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio niti dokazao da su u trenutku održavanja predmetne skupštine osim navedena dva člana postojali i neki drugi članovi društva tuženika, odnosno da navedene osobe, za koje iz isprava u spisu proizlazi da su u trenutku održavanje predmetne skupštine bile članovi društva tuženika, u tom trenutku nisu bile članovi društva tuženika, niti je tvrdio i dokazao da su neke druge osobe (i koje to točno osobe) bile članovi društva tuženika.

25. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio neosnovanim i tužiteljeve tvrdnje da skupština nije bila podobna za odlučivanje jer je, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, na predmetnoj skupštini utvrđeno tko su članovi tuženika i jesu li nazočne osobe doista i članovi tuženika.

26. Odredbom članka 440. stavka 1. ZTD-a propisano je da članovi društva u skupštini donose odluke na koje su ovlašteni zakonom i društvenim ugovorom, osim ako se svi članovi u pojedinom slučaju u pisanom obliku ne dogovore o odluci koju treba donijeti ili izjave da su suglasni s time da se o njoj glasuje pisanim putem. Dakle, članovi društva ostvaruju svoja prava na skupštini. Prema odredbama ZTD-a pravo sudjelovanja i glasovanja na skupštini imaju članovi društva i njihovi punomoćnici (članak 440. i članka 445. stavak 4. ZTD-a).

27. Odredbom članka 444. stavka 1. ZTD-a propisano je da ako društvenim ugovorom nije određeno drugačije, skupština može valjano odlučivati ako su na njoj prisutni članovi društva ili njihovi zastupnici koji predstavljaju najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva. Prema odredbama članka 444. stavka 2. ZTD-a, na skupštini koja nije uredno sazvana niti su članovi društva na propisani način stavili zahtjev za odlučivanje o određenim pitanjima najkasnije tri dana od dana objave ili primitka poziva kojim se saziva skupština mogu se donositi odluke samo onda ako su na njoj prisutni ili zastupljeni svi članovi društva. Taj se uvjet ne mora ispuniti za donošenje odluke o sazivanju nove skupštine. Prema odredbama članka 444. stavka 3. ZTD-a, u slučaju da skupština nije podobna za odlučivanje, a društvenim ugovorom nije drugačije određeno, mora se s pozivom na tu okolnost sazvati nova skupština s time da se njezin dnevni red ograničava na dnevni red skupštine na kojoj se nije moglo odlučivati. Na toj skupštini mogu se donositi valjane odluke bez obzira na to koliko je temeljnoga kapitala na njoj zastupljeno.

28. Razlog ništetnosti zbog povrede pravila o sazivanju skupštine je otklonjen ako su skupštini prisustvovali svi članovi društva kako je to propisano odredbom članka 444. stavak 2. ZTD-a. Prema tome, u slučaju da je član društva došao na skupštinu za koju su povrijeđene odredbe o njenom sazivanju, dolaskom na skupštinu je manifestirao svoju volju da sudjeluje u donošenju odluka (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-1076/04 od 17. siječnja 2006. i Pž-5554/2015-3 od 12. srpnja 2017.). Prisutnost ili zastupljenost svih članova društva na skupštini dovodi do konvalidacije odluka koje je skupština donijela makar skupština nije bila uredno sazvana (argument iz članka 444, stavka 2. ZTD) (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, Pž-884/2025-2 od 12. ožujka 2025. i Pž-62/2024-2 od 30. siječnja 2024.).

29. Navedeno jasno proizlazi i iz odredbe članka 355. točke 1. u vezi s odredbom članka 448. ZTD-a, prema kojoj je odluka glavne skupštine ništetna ako je donesena na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u članku 277. stavku 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari. Iz navedene odredbe dakle proizlazi da ako su na skupštini sudjelovali svi članovi društva, odluka nije ništetna unatoč tome što su povrijeđena navedena pravila ZTD-a o sazivanju skupštine.

Stoga, čak i u slučaju da predmetna skupština nije pravilno sazvana, odnosno da su povrijeđene citirane odredbe ZTD-a o sazivanju skupštine, kao što to tvrdi tužitelj, navedeno ne povlači za sobom ništetnost predmetnih odluka jer su, kao što je prethodno obrazloženo, na predmetnoj skupštini prisustvovali svi članovi društva tuženika uključujući i tužitelja, zbog čega je skupština tuženika mogla donositi valjane odluke. Drugim riječima, čak i da poziv za predmetnu skupštinu tužitelju nije poslan na zakonom propisan način preporučenim pismom kao što to tvrdi tužitelj, te da su povrijeđene citirane odredbe ZTD-a o sazivanju skupštine, kao što to tvrdi tužitelj, navedeno ne čini predmetne odluke ništetnima jer je, kao što to proizlazi iz zapisnika s predmetne skupštine, tužitelj nesporno pristupio na predmetnu skupštinu, i to osobno, i putem svojih punomoćnika (dva (2) odvjetnika), sudjelovao je u njezinom radu, na predmetnoj skupštini je ustrajao na dopuni dnevnog reda kojeg je predložio i zatražio da se o njegovim prijedlozima prvo glasa, za vrijeme održavanja predmetne skupštine je aktivno sudjelovao u njezinom radu, raspravljao te iznosio svoja mišljenja i prijedloge o predloženim odlukama, odnosno raspravljao je o točkama dnevnog reda, glasovao je o predloženim odlukama na način da je za određene prijedloge glasovao „ZA“, a za određene „PROTIV“. Dakle, tužitelju kao članu društva tuženika je omogućeno sudjelovanje na predmetnoj skupštini, a time i ostvarivanje njegovih članskih prava, te je tužitelj to svoje pravo i iskoristio. Iz zapisnika proizlazi da je tužitelj prije početka rada skupštine naveo kako je „skupština sazvana nezakonito pa u njenu radu sudjeluje tek uvjetno pridržavajući prava procesuirati sve nepravilnosti“. Međutim, odredbama ZTD-a nije predviđeno, odnosno propisano „uvjetno“ sudjelovanje u radu skupštine, niti su propisane pravne posljedice takvog „uvjetnog“ sudjelovanja. S druge strane, kao što je prethodno obrazloženo, iz zapisnika proizlazi kako je tužitelj sudjelovao u radu predmetne skupštine čime mu je omogućeno ostvarivanje njegovih članskih prava što je tužitelj i iskoristio. Unatoč tome što je u zapisniku navedeno da tužitelj „uvjetno“ sudjeluje u radu skupštine, iz zapisnika proizlazi da je tužitelj cijelo vrijeme aktivno sudjelovao u radu predmetne skupštine.

30. Sudjelovanjem na predmetnoj skupštini, za koju tvrdi su postojali propusti u njezinom sazivanju, odnosno da je nezakonito sazvana, tužitelj je dao legitimitet takvoj skupštini odnosno legitimitet za njezino održavanje i odlučivanje. U protivnom, da tužitelj nije želio dati legitimitet predmetnoj skupštini, tužitelj je mogao ne pristupiti na tu skupštinu i ne sudjelovati u njezinom radu, dok iz zapisnika proizlazi kako je tužitelj cijelo vrijeme sudjelovao u radu predmetne skupštine, da je svojim aktivnim sudjelovanjem, iznošenjem svojih mišljenja i prijedloga, te glasovanjem, izrazio svoju volju sudjelovati na predmetnoj skupštini.

31. Prema stajalištu suda, propusti u sazivanju skupštine mogu dovesti do ništetnosti odluka ako su ti propusti doveli do toga da koji od članova društva nije mogao ostvariti svoja članska prava zbog propusta u sazivanju, što konkretno nije slučaj jer je, kao što je prethodno obrazloženo, svim članovima tuženika, pa tako i tužitelju omogućeno sudjelovanje na predmetnoj skupštini, a time i ostvarivanje njihovih članskih prava, koje pravo su svi članovi tuženika, pa tako i tužitelj iskoristili. Time što su na predmetnoj skupštini prisustvovali svi članovi društva tuženika, uključujući i tužitelja, otklonjen je razlog ništetnosti zbog povrede pravila o sazivanju skupštine, koja povreda, prema utvrđenju suda, u konkretnom slučaju nije niti počinjena.

32. Naime, uvidom u isprave u spisu je utvrđeno kako je, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, predmetna skupština tuženika sazvana u skladu s odredbama članka 442. i članka 443. ZTD-a. Uvidom u poziv od 15. studenoga 2025. na predmetnu skupštinu s prilozima (str. 43. – 68. spisa), potvrdu o slanju iz prijamne knjige (str. 260. spisa); tužiteljev odgovor na zahtjev od 6. studenoga 2024. (str. 268. – 270. spisa), preslike prednje i zadnje strane pošiljke kojim je upućen poziv na skupštinu (str. 271. – 272. spisa), te potvrdu Hrvatske pošte (str. 273. spisa), utvrđeno je da je predmetnu skupštinu sazvao član društva AVIV Germany GmbH pozivom od 15. studenoga 2024., nakon što je prethodno, 24. listopada 2024., taj član društva bezuspješno uputio zahtjev tuženikovoj upravi za sazivanje skupštine. Uvidom u navedene isprave je nadalje utvrđeno da je, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, poziv na predmetnu skupštinu upućen tužitelju, 15. studenoga 2024., preporučenim pismom (preporučenom pošiljkom AR, broj HP EM153330939HR) i putem e-maila, te da je u pozivu na predmetnu skupštinu određen dnevni red skupštine.

33. Tužitelj neosnovano tvrdi da tuženikova uprava nikada nije primila valjan zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH, za sazivanjem predmetne skupštine jer suprotno proizlazi i iz tužiteljevog odgovora na zahtjev od 6. studenoga 2024. (str. 268. – 270. spisa; dalje: tužiteljev odgovor). Naime, uvidom u tužiteljev odgovor je u bitnome utvrđeno da je taj odgovor tužitelj, kao član uprave tuženika, uputio punomoćniku društva AVIV Germany GmbH AVIV-a - odvjetniku Mariju Vrdoljaku, te da u tom odgovoru tužitelj u bitnome navodi: „…dana 24.10.2024. godine od odvjetnika Marija Vrdoljaka (…) primio sam u svojstvu člana uprave društva DIGITALNI KLIK d.o.o. (…) zahtjev za izvanredno sazivanje skupštine s predloženim dnevnim redom (…) i da je „zahtjev poslan u ime većinskog člana Društva, AVIV GROUP GmbH (…)“. Iz navedene isprave proizlazi kako je tužitelj, koji je u to vrijeme bio i član tuženikove uprave, potvrdio da je u svojstvu člana tuženikove uprave, 24. listopada 2024., primio zahtjev člana tuženika AVIV Germany GmbH za sazivanje skupštine. Osim toga, tužitelj nije osporio niti tuženikovu tvrdnju da je zahtjev za sazivanje skupštine upućen i gospodinu BUČ, kao drugome članu uprave tuženika, s kojim je tužitelj skupno zastupao tuženika. S tim u svezi se ističe kako su prema odredbi članka 426. stavka 4. ZTD-a, valjano učinjena očitovanja volje prema društvu, ako se učine i samo prema jednoj od osoba koje su skupno ovlaštene za zastupanje (ili osobi navedenoj u članku 396. stavku 1. točki 7. točka Zakona).

34. Nisu osnovane niti tužiteljeve tvrdnje koje se u bitnome svode na to da punomoćnici člana AVIV Germany GmbH nisu bili ovlašteni za podnošenje zahtjeva za sazivanje skupštine jer je punomoć potpisao prokurist koji nije ovlašten izdati punomoć. Nije sporna činjenica da su jednu od punomoći potpisali prokuristi navedenog društva. Prema odredbi članka 19. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17 i 67/23) za osnivanje, djelovanje i prestanak pravne osobe, kao i organizacije bez pravne osobnosti, mjerodavno je pravo države po kojem je ona osnovana. Nije sporno da je društvo AVIV Germany GmbH, čije sjedište je u Njemačkoj, osnovano prema njemačkom pravu, odnosno prema zakonima Savezne Republike Njemačke, pa se to pravo primjenjuje i na djelovanje pravne osobe i njeno zastupanje, a po tome pravu nema zapreke da prokurist izda i potpiše punomoć, koju tuženikovu tvrdnju tužitelj nije osporio.

35. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji, u zahtjevu za sazivanje skupštine od 24. listopada 2024. (str. 32. - 41. spisa) je, u skladu s odredbama članka 442. stavka 3. ZTD-a, navedena i obrazložena svrha zbog koje se predlaže sazivanje skupštine. Odredbama članka 442. stavka 3. ZTD-a niti bilo kojom drugom odredbom ZTD-a nije propisano da se izvanredno sazivanje skupštine može tražiti samo u izvanrednim okolnostima koje opravdavaju odstupanje od redovitog korporativnog kalendara, kao što to neosnovano ističe tužitelj, dok su pretpostavke iz članka 442. stavka 3. ZTD-a (pisani zahtjev podnesen od strane članova društva koji su preuzeli poslovne udjele nominalni iznosi kojih zajedno čine najmanje desetinu temeljnoga kapitala društva u kojem je navedena svrha zbog koje se traži sazivanje skupštine) u konkretnom slučaju ispunjene. Odredbama članka 442. stavka 3. ZTD-a niti bilo kojom drugom odredbom ZTD-a nije propisano da bi uz taj zahtjev član društva bio dužan dostaviti izvadak iz knjige poslovnih udjela, odnosno dokaz da je doista član, kao što to neosnovano tvrdi tužitelj.

36. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio kako predmetne odluke nisu ništetne iz razloga na koje se tužitelj poziva, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

37. Iz činjenične osnove tužbe kojom je sud vezan (članak 186. stavak 3. ZPP), proizlazi da tužitelj tvrdi da su predmetne odluke pobojne iz razloga što su, u bitnome, protivne odredbi članka 423. stavka 2. ZTD-a jer je skupština nezakonito i bez promjene društvenog ugovora tuženika prepustila odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora i promjene ovlasti za zastupanje drugog direktora neodređenoj trećoj osobi.

38. Odredbom članka 360. stavka 1. ZTD-a propisano je da se odluka glavne skupštine može pobijati tužbom, ako je donesena protivno zakonu ili statutu. Odluku se može pobijati i zbog toga što je dioničar glasovanjem na glavnoj skupštini pokušao za sebe ili za nekoga drugoga postići korist na štetu društva ili drugih dioničara a pobijanom odlukom se to postiže. To ne vrijedi onda ako se tom odlukom drugim dioničarima primjereno nadoknađuje šteta koja im se njome nanosi (članak 360. stavak 2. ZTD). Odluka glavne skupštine može se pobijati zbog toga što su dane netočne, nepotpune obavijesti ili je davanje obavijesti bilo uskraćeno, ako bi dioničar koji objektivno prosuđuje smatrao davanje obavijesti bitnom pretpostavkom za očuvanje prava sudjelovanja na glavnoj skupštini i drugih članskih prava. Tužba za pobijanje odluke glavne skupštine ne može se temeljiti na tome da su dane netočne, nepotpune ili nedovoljne obavijesti o utvrđivanju visine ili primjerenosti naknade, otpremnine, dodatnih plaćanja ili drugih oblika naknade, ako je zakonom propisano da se prigovori u vezi s time ostvaruju u izvanparničnom postupku (članak 360. stavak 4. ZTD). Odredbama članka 366. ZTD-a propisano je da se osim iz razloga zbog kojih se može pobijati svaka odluka glavne skupštine, odluka o povećanju temeljnoga kapitala društva ulozima može pobijati i ako je u cjelini ili djelomično isključeno pravo dioničara da stječu dionice a iznos za koji se one izdaju ili najniži iznos ispod kojega se one neće izdavati je neprimjereno nizak. To ne vrijedi u slučaju ako dionice treba preuzeti netko treći tko ih treba ponuditi na stjecanje dioničarima. Prema odredbi članka 449. ZTD-a, na pobijanje odluka skupštine društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 360. do 366.a ZTD-a.

39. U konkretnom slučaju tužitelj u bitnome tvrdi da su predmetne odluke pobojne jer su protivne odredbi članka 423. stavka 2. ZTD-a. Odredbama članka 423. stavka 2. ZTD-a je propisano da članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva, ako društvenim ugovorom nije predviđeno da je imenuje netko drugi u društvu. Ako se za člana uprave imenuje nekoga od njih, to se može učiniti i u društvenom ugovoru pa i za vrijeme dok je član uprave član u društvu. Nije li u odluci o imenovanju što drugo rečeno, mandat predsjedniku i članu uprave počinje s danom donošenja odluke o imenovanju bez obzira na upis u sudskom registru. Odredbom članka 423. stavka 4. ZTD-a je propisano da se u društvenom ugovoru može predvidjeti da će upravu imenovati i neko javnopravno tijelo.

40. Iz citiranih odredaba ZTD-a proizlazi da članovi društva svojom odlukom imenuju upravu društva ako društvenim ugovorom nije predviđeno da je imenuje netko drugi u društvu ili neko javnopravno tijelo, što konkretno nije slučaju jer iz tuženikovog Društvenog ugovora od 16. listopada 2024. (str. 12. – 18., 261. – 267. spisa) proizlazi da direktora društva imenuje i opoziva skupština društva, te da članovi društva donose odluke većinom od danih glasova, osim ako Zakonom nije drugačije propisano. Iz zapisnika proizlazi da su na predmetnoj skupštini donesene i odluke da se s danom potpisivanja te odluke s mjesta direktora Društva opoziva g. BU, s prebivalištem na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te da se s danom potpisa te odluke direktoru BUČUČ [adresa], s adresom u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], mijenja ovlast za zastupanje na način da je predmetni direktor ovlašten zastupati Društvo samostalno i pojedinačno, s trenutnim učinkom. Iz navedenog proizlazi da je upravo skupština tuženika donijela odluku o opozivu i odluku o promjeni ovlaštenja za zastupanje drugog direktora, i to potrebnom većinom glasova. Stoga, suprotno tužiteljevoj tvrdnji, skupština tuženika nije prepustila odluku o opozivu tužitelja s mjesta direktora i promjene ovlasti za zastupanje drugog direktora neodređenoj trećoj osobi, već je o navedenim pitanjima odlučila tuženikova skupština.

41. Slijedom navedenog sud je utvrdio kako ne postoje niti razlozi pobojnosti na koje se poziva tužitelj zbog čega predmetne odluke nisu niti pobojne, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno.

42. S obzirom na razloge ništetnosti odnosno pobojnosti na koje se tužitelj u konkretnom slučaju poziva, sve odlučne sporne činjenice koje se odnose na postojanje tih razloga je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Zbog toga je, uzevši u obzir sve prethodno navedeno u obrazloženju ove presude, sud odbio tužiteljeve dokazne prijedloge za pribavljanje preslike knjige poslovnih udjela od uprave tuženika, te za saslušanje tužitelja na okolnost neurednog sazivanja skupštine i nemogućnosti tužitelja da u potpunosti ostvari svoja članska prava, kao i tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka JUČUČD radi utvrđivanja činjenice da je uprava tuženika primila zahtjev i poziv za sazivanje predmetne skupštine jer izvođenje tih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na postojanje razloga ništetnosti odnosno pobojnosti na koje se poziva tužitelj koje činjenice je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu.

43. Suprotno tuženikovoj tvrdnji, uvidom u tužbu i ispis s Internet stranice e- predmet koji se odnosi na status predmeta, koje je tužitelj dostavio na ročištu održanom 24. travnja 2025. (str. 346. – 360. spisa) utvrđeno je da je 10. ožujka 2025. tužitelj podnio tužbu protiv tuženika i radi utvrđenja ništetnosti točno određenih odluka skupštine tuženika donesenih na skupštini održanoj 6. veljače 2025. i da se povodom te tužbe postupak vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-769/2025. Zbog toga je sud odbio i tužiteljev dokazni prijedlog za obavljanje uvida u predmet ovoga suda poslovni broj P-769/25 jer niti izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na postojanje razloga ništetnosti odnosno pobojnosti na koje se poziva tužitelj, koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Slijedom navedenog sud je utvrdio da se tuženik neosnovano poziva na odredbe članka 361. ZTD-a prema kojima se ne može pobijati odluku glavne skupštine ako je ta skupština potvrdi novom odlukom, a ta se nova odluka ne pobija u roku koji je propisan za pobijanje ili ako je tužba za pobijanje te odluke pravomoćno odbijena.

44. U ovoj parnici je predmet spora utvrđenje ništetnosti točno određenih odluka tuženikove skupštine iz točno određenih razloga ništetnosti i točno određenih razloga pobojnosti na koje se poziva tužitelj. Zbog toga su za odluku o tužbenom zahtjevu pravno irelevantne tuženikove tvrdnje koje se odnose na eventualne nezakonite radnje tužitelja kao člana uprave (direktora) tuženika te na otkaz ugovora o radu tužitelju. Zbog toga je sud odbio i tuženikov dokazni prijedlog za obavljanje uvida u predmet Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-157/25 jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na postojanje razloga ništetnosti odnosno pobojnosti koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu. Iz istog razloga sud je odbio i tužiteljeve dokazne prijedloge za saslušanje tužitelja i svjedoka HU radi utvrđivanja okolnosti koje su predmet tog radnog spora koje tuženik ističe kao razlog osporavanja tužbenog zahtjeva.

45. Slijedom navedenog sud je utvrdio da ne postoje razlozi ništetnosti niti pobojnosti na koje se tužitelj poziva zbog čega predmetne odluke nisu ništetne niti pobojne, dok tužitelj nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao suprotno. Stoga je, uzevši u obzir navedeno, sud utvrdio tužbeni zahtjev neosnovanim zbog čega je odlučio kao u točki I. izreke presude.

46. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan proizlazi da je tuženik u cijelosti uspio u ovom sporu zbog čega tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a.

47. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 101.000,00 EUR, tuženiku su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 1.522,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) i zastupanja na ročištu 24. travnja 2025. u iznosu od 1.522,00 EUR (Tbr. 9. točka 5. OT), što ukupno iznosi 3.044,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 761,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 3.805,00 EUR. Tuženik ima pravo i na trošak pristupa na ročište za objavu presude s PDV-om u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT). Stoga tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 3.930,00 EUR. Na te troškove tuženik ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka. Zbog toga je o troškovima odlučeno kao u točki II. izreke presude.

Zagreb, 29. svibnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte