Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Pr-150/2019-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Robertu Mihelju, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Modern Line-Drvo d.o.o., Škalnica bb, Klana, OIB: 08205119212, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saša Poldan, Gorana Gatara, Velentina Vižintin, Marko Komorski, u Rijeci i Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025., u prisutnosti tužitelja, njegovog punomoćnika Borisa Gregovića, odvjetnika u Rijeci, te RZ, kao punomoćnika tuženika, **.**.2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati 13.790,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom;

- na iznos od 13.000,00 eura od 27. ožujka 2019.,

- na iznos od 790,00 eura od 29. svibnja 2025.,

po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nakon 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu, za iznose glavnica od;

a) 9.290,59 eura, zajedno sa zateznim kamatama u mjesečnim iznosima kako slijedi;

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.04.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.05.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.06.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.07.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.08.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.09.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.10.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.11.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.12.2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.01.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.02.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 265.45 EUR, počem od 01.02.2020. godine pa do isplate,

b) 460,00 eura, te u odnosu na zatezne kamate na iznos glavnice od 790,00 eura za razdoblje od 27. ožujka 2019. do 28. svibnja 2025.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 4.774,15 eura, sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja (29. svibnja 2025.) pa do isplate, sve u roku 8 dana, dok se u preostalom dijelu (iznad 4.774,15 eura, a do zatraženih 9.570,00 eura) zahtjev tužitelja za naknadu troška se odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe (sadržajem podneska tužitelja od 27. veljače 2025.) povećanjem tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. ožujka 2019., u bitnom, navodi da je 2. ožujka 2017. doživio ozljedu na radu kao zaposlenik tuženika za vrijeme redovnog rada, da je tog dana obavljao svakodnevne radne zadatke na svom radnom mjestu, dakle da je rezao komad tavalona na cirkularu, da je u tijeku rezanja, komad tavalona odskočio i amputirao mu dio prsta lijeve ruke. Tvrdi da su isključivi razlozi njegova ozljeđivanja jesu nesigurni uvjeti rada, neadekvatna sredstava rada te manifestacija profesionalnog rizika i povećani rizik posla. S obzirom da je došlo do ozljede na radu, za njegovo ozljeđivanje da je isključivo odgovoran poslodavac (tuženik) koji odgovara temeljem odredbe članka 111. Zakona o radu te članka 25. Zakona o zaštiti na radu prema principu objektivne (kauzalne) odgovornosti, iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. U konkretnom slučaju tuženik da je propustio osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu (članka 41. stavak 1. ZZR), da je poslodavac i u smislu odredbe članka 44. stavak 1. ZZR obvezan planirati, pripremati i provoditi radne postupke te razraditi i primjenjivati tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje, uvažavajući pri tome najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i u vezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Nadalje, tužitelj ističe da je u predmetnom štetnom događaju zadobio traumatsku amputaciju u razini intermedijalne falange kažiprsta lijeve ruke, da je neposredno nakon štetnog događaja zaprimljen u Kliniku za ortopediju Lovran gdje mu je pružena prva pomoć, da je obrađen od strane liječnika specijalista, da je u procesu oporavka i liječenja odlazio na mnogobrojne specijalističke preglede, da je obavio i fizikalne terapije te trpi mnoge druge nelagodnosti. Uz to, da je kroz dugi period trpio bolove koji se i danas javljaju, da mu je kao posljedica traume zaostao strah s trajnim posljedicama, da mu je zbog zadobivenih ozljeda zaostalo smanjenje općeg životnog aktiviteta, da će imati potrebu ulaganja pojačanih napora pri obavljanju osnovnih životnih i radnih aktivnosti, da su mu i nakon završetka liječenja te provedene fizikalne terapije, zaostale brojne tegobe, a koje se manifestiraju u vidu umanjenja funkcije lijeve šake te otežanog hvata predmeta. Također, da mu je zaostalo naruženje uvidu formiranog amputacijskog bataljka kažiprsta lijeve šake, te nastala imovinska šteta s osnova tuđe pomoći i njege te troškova puta i liječenja. Nastavno, ukazuje da mu je imajući u vidu vrstu i lokalitet ozljeda bila potrebita tuđa pomoć i njega u dužem razdoblju i to kao višesatna pomoć članova obitelji prilikom nošenja ortoze te provođenja vježbi nakon otpuštanja iz bolnice, a i prilikom pratnje na specijalističke preglede i terapiju budući da zbog amputacije dijela prsta mnogo radnji nije mogao u početku obaviti sam poput osobne higijene, oblačenja, vezanja vezica i slično. U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata da ima pravo na potraživanje zakonske zatezne kamate sukladno članku 1103 ZOO-a od dana kada se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, odnosno od dana podnošenja tužbe. Sumirajući sve navedeno, tužitelj potražuje radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 60.000,00 kuna, na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova tuđe pomoći i njege 8.000,00 kuna, na ime imovinske štete koja se potražuje s osnova troškova puta i liječenja 2.000,00 kuna ukupno 70.000,00 kuna. Predlaže donošenje kondemnatorne presude kojom zahtjeva od tuženika isplatu iznosa od 70.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama. Potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu od 4. prosinca 2019. tuženik, u bitnom, osporava navode iz tužbe te tužbeni zahtjev, kako glede osnova tako i visine. Tvrdi da nije sporno da je tužitelj, na radnom mjestu zadobio ozljede koje su opisane u tužbi, međutim, štetni događaj da je nastao isključivom radnjom radnika- tužitelja koju on kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice da nije mogao izbjeći ili otkloniti, da iz Zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat Rada, Područna jedinica Rijeka, Klasa: 116-02/17-41/44, URBROJ: 524-10-03-02/3-17-6 od 21.3.2017. i njegovih priloga, proizlazi da inspektor rada, koji je izašao na mjesto nezgode, pregledom stroja na kojem da je radio tužitelj, nije utvrdio nikakve nepravilnosti glede tehničke ispravnosti stroja i radnog mjesta, kao niti glede primjere mjera zaštite na radu i da je to izrijekom navedeno pod točkom 6. zapisnika te utvrđeno da stroj ima dokaz o ispravnosti. Nadalje, da iz zapisnika i njegovih priloga slijedi da tužitelj nije ozlijeđen cirkularom na kojem je radio, već komadom drva koji je rezao, po svemu sudeći, na nepravilan način, da je prije ozljeđivanja, radnik-tužitelj, odrezao oko 20 letvica, te da je radni stol bio čist, da se nikada slična nesreća nije dogodila u njegovu pogonu, odnosno da se nitko, do tada, nije ozlijedio na sličan način. Poziva se na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-15/2007-2 od 8.4.2008. Dalje, tužitelj ističe da konkretni štetni događaj nije posljedica tehničke neispravnosti stroja na kojem je tužitelj radio, te da on nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, okolnost neispravnog postupka tužitelja koji da je imao za posljedicu njegovo povrjeđivanje. Osporava i visinu tužiteljevog tužbenog zahtjeva, da je tužitelju je nakon vještačenja njegovih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, od strane HZZO utvrđeno da: „ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti“, da je tužitelju 1.4.2019., s naslova zadobivenih ozljeda u predmetnoj nesreći, uz procjenu invaliditeta od 11% odnosno smanjenja životne aktivnosti, isplaćen iznos od 11.000,00 kuna, od strane Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Podružnica Rijeka. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva. Potražuje od tužitelja parnični trošak.

3. Tijekom parnice tužitelj je dvaput povisio tužbeni zahtjev koji je izvorno postavljen u tužbi. Prvi put, tijekom prethodnog postupka (koji je zaključen na ročištu 13.3.2020.) i to podneskom od 28.1.2020. kojim je postavio zahtjev u iznosu od 140.000,00 kuna (većim dijelom se povišenje odnosi na izgubljenu zaradu). Drugi put, glavnoj raspravi podneskom od 27.2.2025. (str. 236 – 237 spisa) kojim je postavio konačni tužbeni zahtjev u svoti od 23.540,59 eura.

4. U odnosu na zadnje navedeno u prethodnom odlomku, ovakvu preinaku tužbe sud je dopustio (donošenjem odluke sa sadržajem izreke rješenja) i to temeljem odredbe članka 190. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 28/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; nastavku teksta: ZPP) smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 15. lipnja 2020., došlo nakon zaključenja prethodnog postupka (13.3.2020.). Točno je da je u Zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. broj Su IV- 148/2018 zaključeno da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, a nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299. st. 2. ZPP-a. Međutim, valja reći da je čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a (Narodne novine broj: 70/19, dalje: ZID ZPP) izmijenjena ranija odredba čl. 190. ZPP-a na način da je dodan novi stavak 2. kojim je propisano da iznimno od odredbe st. 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a koja izmjena se primjenjuje i u ovome postupku na temelju čl. 117. st. 2. ZID ZPP-a, pa je po shvaćanju ovoga suda preinaku valjalo dozvoliti, odnosno o osnovanosti tužbenog zahtjeva glede visine odlučiti prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu. Tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije raspolagao svim odlučnim činjenicama, niti stručnim znanjem potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva pa bi se nedopuštanjem preinake tužbe, koja je uslijedila nakon izmjene orijentacijskih kriterija tužitelju nametnulo ograničenje prava na pristup sudu i pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06). Legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka je onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a iz provedenog postupka evidentno je da takve zlouporabe u konkretnom slučaju nije bilo te ovaj sud ocjenjuje da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka (tako i Ustavni sud u odluci broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022.).

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja u dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u svu materijalnu dokumentaciju sadržanu u spisu, koje isprave su pročitane, a fotografije pregledane. Nadalje, na ročištu 18. veljače 2021. saslušani su svjedoci KZ (stranice 145 i 146 spisa) i BZ (str. 146 spisa), tužitelj (stranica 144) i DZ, raniji tuženikov zastupnik po zakonu (stranica 146). Potom, na ročištu 16.2.2024. saslušan je novi tuženikov zastupnik po zakonu SZ (stranice od 199 do 201 spisa) i tužitelj (stranice 198 i 199). Provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu Eolu Buiću čiji nalaz i mišljenje od 22.3.2021 prileže spisu (stranice od 161 do 166). Vještak Buić je saslušan na ročištu 3.6.2024. (stranica 204). Također, provedeno je i medicinsko vještačenje po Williamu Klariću, vještaku za kirurgiju i traumatologiju, čiji nalaz i mišljenje od 11.12.2024. prileže spisu na stranicama od 223 do 228 spisa.

6. Glede meritum spora, po osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud zaključuje da je postavljeni tužbeni zahtjev parcijalno osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelj za naknadu neimovinske i imovinske štete od tuženika (poslodavca) zbog ozljede na radu (tijekom trajanja radnog vremena, odnosno za vrijeme obavljanja rada / radne operacije) nastale, po navodima podnositelja tužbe, 2. ožujka 2017.

8. Nesporno je među strankama da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja radio kod tužitelja te da se tijekom radnog vremena ozlijedio.

9. Sporno je postoji li valjani pravni osnov temeljem kojeg bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju nastalu štetu, odnosno egzistiraju li okolnosti da se kao poslodavac oslobodi svoje odgovornosti. Također, tuženik je osporavao visinu tužitelju nastale štete, odnosno iznos tužbenog zahtjeva.

10. Prije svega, Sud je neprijeporno utvrdio da je tužitelju pretrpljena predmetna ozljeda od 2. ožujka 2017. priznata 30. ožujka 2017. od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (stranice od 5 do 8 spisa) pod evidencijskim brojem 38900203176/2017, upravo ozljedom na radu, a što je i ovjereno pečatom navedene javne ustanove te potpisom ovlaštene osobe. Dakle, zadobivena ozljeda tužitelju je priznata po ovlaštenom upravnom tijelu kao ozljeda na radu u smislu odredbe članka 66. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne Novine" broj 80/2013 i 137/2013). Navedena isprava predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a, pa zato sadrži u sebi presumpciju istinitosti. Tiskanicu prijave predmetne ozljede na radu tužitelja popunio je i vlastoručno potpisao, kao odgovorna osoba tuženika, njegov tadašnji direktor DZ. Odlučujući o pitanjima iz svog djelokruga, ovlaštenje je upravnog tijelo (HZZO-a), između ostalog, i ne priznati ozljedu na radu prilikom rješavanja o postavljenom zahtjevu u upravnom postupku, odnosno dostavljenoj Prijavi, jasno, sve u korelaciji s utvrđenim relevantnim činjenicama u pojedinom predmetu u kojem je ovlašten i dužan postupati. Dakle, konkretno, nadležno je tijelo priznalo predmetnu ozljedu tužitelju kao onu nastalu upravo na radu.

11. Oportuno je istaknuti da se činjenica smatra li se pojedina ozljeda ozljedom na radu ocjenjuje u upravnom postupku pri HZZO-u te konačna odluka donesena u tom postupku predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak u smislu odredbe članka 12. stavka 2. ZPP-a, te ne postoji mogućnost njezinog preispitivanja u sudskom postupku (isto pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev- 293/2019). Kako je u konkretnom slučaju HZZO pravomoćnim upravnim aktom utvrdio da je ozljeda koju je tužitelj zadobio na radu, a što slijedi iz ovjere HZZO-a od 30. ožujka 2017. na obrascu Prijave ozljede na radu, koji je sačinio tuženik kao tužiteljev poslodavac isprave), proizlazi da je poslodavac sudjelovao u upravnom postupku u kojem je donijeto rješenje o priznavanju ozljede na radu, te je u ovom parničnom postupku on tim rješenjem vezan. Pod točkom 36. navedene Prijave (koja se odnosi na opis poremećaja u radnom procesu) tuženik je naznačio da, citirano: « Odstupanja u radnom procesu nije bilo.».

12. Vezano uz razjašnjenje što se u trenutku ozljeđivanja tužitelja dogodilo, iz zapisnika Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorat Rada, Područna jedinica Rijeka, Klasa: 116-02/17-41/44, URBROJ: 524-10-03-02/3- 17-6 od 21. ožujka 2017. (stranice od 52 do 54 spisa – sastavio citiranu javnu ispravu viši inspektor rada BZ), u bitnom, slijedi da je tužitelj prije rezanja uštimavao cirkular na potrebne mjere, da je na cirkularu prije ozljede odrezao oko 20 bukovih letvica za prozore, da je sve išlo do normalno, da je bio sam kod cirkulara, da je prije ozljede stol bio čist, da se ozljeđivanje dogodilo 45 minuta nakon početka radnog vremena, da je tužitelj radio pod neposrednim vodstvom direktora DZ. Nadalje, da je tužitelj od zaštitnih sredstava koristio zaštitne cipele s čeličnom kapicom, radno odijelo i zaštitne naočale. U odnosu na način kako je došlo do štetnog događaja u zapisniku piše da je tužitelj plastičnim guračem gurao komad tavalona, da se komad drveta kojeg je rezao naglo dignuo u zrak, da je zbog toga raspala plastična kapa na cirkularu, a to drvo da je doletjelo velikom brzinom u tužitelja, da list pile cirkulara nije ozlijedio tužitelja, nego da ga je ozlijedilo drvo koje se vratilo unazad i iščupalo mu prst. Stroj cirkular da ima dokaz o ispravnosti.

13. Iz nalaza i mišljenja Eola Buića, vještaka zaštite na radu, proizlazi da sadržaj sudskog spisa (dakle, isprava koje je vještak koristio u obavljanju povjerenog mu zadatka) ne upućuje na očigledne propuste u primjeni propisanih mjera zaštite na radu, kako od strane radnika, tako i od strane poslodavca. Vještak nije utvrdio striktno, već je iznio svoj stav, u smislu mogućnosti da bi posljedice štetnog događaja moguće bile blaže da je radnik pri radu koristio zaštitne radne rukavice, ukoliko ih je zadužio od poslodavca, kao i glede mogućnosti prisutnosti metalnog inserta u predmetu obrade, odnosno drvenom tavalonu.

14. Svjedok KZ, navodi, u bitnom, da je 2. ožujka 2017. radio u tuženikovu pogonu gdje je povrijeđen tužitelj, da je prije povređivanja vidio tužitelja koji je izgledao uobičajeno, da nije bio uznemiren, nervozan ili pod utjecajem alkohola, da nije vidio način na koji je tužitelj povrijeđen, odnosno što se dogodilo, ali smatra (izražava stav) da je do povređivanja došlo zbog nepažnje (očito tužitelja), a da je moguće da je tužitelju prilikom rezanja nešto skrenulo pažnju.

15. Ovakvim iskazom svjedok KZ je izašao iz okvira uloge koju svaki svjedok u postupku pred sudom mora imati, a to je da govori isključivo o činjenicama koje je percipirao (bilo kojim osjetilom), zatim zapamtio i sposoban ih je, u budućnosti pred sudom, svojim riječima usmeno reproducirati. Nijedan svjedok pred sudom ne iznosi vlastite impresije, ekspresije, mišljenja, stavove, pretpostavke i mogućnosti nastanka određene posljedice (o potonjem može kazivati eventualno vještak u okviru postavljenog zadatak). Zato iskaz svjedoka KZ ovaj sud nije prihvatio, osim i jedino u dijelu gdje opisuje da je tužitelj prije nesreće izgledao uobičajeno i da ne zna kako se tužitelj ozlijedio zato jer nije vidio što se dogodilo.

16. Svjedok BZ, iskazuje u bitnom, da je kao inspektor rada sačinio zapisnik i očevid temeljem prijave o ozljedi na radu tužitelja, da je odmah nakon zadobivene prijave o ozljedi došao na lice mjesta, da je sve zatečeno i utvrđeno naveo u zapisniku inspekcije rada, da je utvrdio da je tužitelj povrijeđen prilikom rada na cirkularu – blanjalici prilikom piljenja letve, da su na predmetnom cirkularu nakon povređivanja tužitelja zatečene razbacane letve i razbijena zaštitna kapa koja se nalazila iznad same cirkularne pile, da je pregledao komade letve koje je tužitelj pilio i na njima nije vidio ništa neuobičajeno, da bi zapisnički konstatirao da su na cirkularu odnosno pili bili tragovi krvi. Svjedok je na ročištu dao sucu na uvid fotografije koje prileže po njemu sastavljenom zapisniku, na kojima se vidi da na cirkularnoj pili nema krvi.

17. Na iskaza svjedoka BZ nije bilo primjedbi stranaka. Njegov iskaz je sukladan zapisniku od 21. ožujka 2017. (točka 12. obrazloženja, koju javno ispravu također nitko nije osporavao), pa sud sadržaje ovih dokaza prihvaća točnima, obzirom se međusobno i nadopunjuju.

18. Tužitelj IZ, ističe u iskazu, u bitnom, da je rezao letvice veličine 45x22 cm od bukovih tavalona veličine 50-ak x 30 cm i debljine oko 4,5 cm pomoću cirkularne pile, da je prilikom rada sa cirkularnom pilom koristio plastični držač za letvicu kako bi spriječio kontakt ruke s cirkularom, da je u jednom trenutku nešto udarilo odnosno čuo se zvuk kao da je prsnula petarda i došlo je do pomicanja letvice odnosno tavalona s lijeve strane. Tvrdi da nije osjetio da je došlo do kontakta prstiju s cirkularom i u prvom trenutku da nije osjetio da je došlo do povređivanja, da mu je ruka trznula cijelom dužinom i u prvom trenutku uopće nije bilo krvi, da ne zna je li se odlomio komad cirkulara da nije nosio zaštitne rukavice jer se iste ne upotrebljavaju pri radu s cirkularom, da je imao rukavice na rukama dok je obavljao konkretni posao u konkretnoj situaciji cirkular da pila ne bi zahvatila samo palac i kažiprst nego bi mu povukla čitavu ruku, da je vidio u Italiji dok je tamo radio da je jednom radniku koji je imao rukavice na rukama pila odnosno glodalo povuklo cijelu šaku i ostao je bez cijele šake, da je rukavice koje je dobio od poslodavca koristio kao i svi drugi radnici kolege kada su premještali s jednog mjesta na drugo mjesto tavalone prilikom pripreme za rezanje, s tim da niti drugi kolege nisu prilikom rada na spornom cirkularu upotrebljavali rukavice. Nadalje, tužitelj navodi da je i dalje na bolovanju te je pokrenuo postupak umirovljenja, da je dobio rješenje za odlazak u invalidsku mirovinu na koji je uložio žalbu jer nije bio zadovoljan procjenom stupnja invaliditeta iz rješenja, da je na svoj trošak obavio pregled kod medicine rada, da je utvrđeno da nije sposoban obavljati poslove stolara, da je zbog predmetne povrede u bolnici bio 5 dana, da je liječenje trajalo gotovo godinu dana jer mu je dodan amputirani palac i oporavak je dugo trajao, da Ja lijevu ruku više ne upotrebljavam, da mu je supruga 5 do 6 mjeseci nakon povređivanja pomagala prilikom obavljanja poslova osobne higijene, oblačenja, te ostale potrebne poslove, da je u predmetnoj povredi ozlijedio palac i kažiprst lijeve ruke te da mu je palac nadodan jer je pronađen 8 metara od stroja, a kažiprst da je amputiran, da je kod tuženika da je radio tri ili četiri godine na svim strojevima pa tako i na stroju na kojem je povrijeđen, da je povredu desne ruke zadobio kod poslodavca „3.maj“, da na stroju na kojem je povrijeđen rade i ostali radnici tuženika, da su njegovi nadređeni vidjeli njega i kolege da radi bez rukavica, ali da im nitko od nadređenih iako je to vidio nije ništa rekao u pogledu rada bez rukavica, konkretno da je onuda znao proći i DZ. Završno, da je kao stolar bio osposobljen za rad na siguran način.

19. Raniji zastupnik tuženika po zakonu DZ, u bitnom, navodi da je 2. ožujka 2017. bio u pogonu tuženika u svojoj kancelariji, da je u jednom trenutku čuo da netko zove pomoć, izašao je iz kancelarije i vidi tužitelja oko kojeg je bilo nekoliko radnika iz pogona kako se drži za ruku, da je odmah otišao po auto i odveo tužitelja na hitnu, da ga je tijekom vožnje zvao radnik KZ da je pronašao palac pa je s pronađenim dijelom došao na hitnu. Potom, nakon povratka s hitne u pogonu da je već bio inspektor zaštite na radu te su zajedno pogledali predmetni stroj. Stroj da je uredno atestiran i dokumentaciju je predočio inspektoru, da je uobičajen način izvođenja radne operacije pri kojoj je povrijeđen tužitelj da se pripreme letve za rezanje, postave graničnici i vrši se rezanje, da je to sve učinjeno je i u konkretnom slučaju te su se na stolu nalazile letve i graničnici, da prije i nakon povređivanja tužitelja nije došlo do bilo kakvih problema sa strujom, iskrenjem i slično, da je inspektor rada utvrdio kako je na stroju bilo sve u redu. Smatra kako je do nezgode došlo zbog ljudske nepažnje.

20. SZ, sadašnji zastupnik tuženika po zakonu, u iskazu ističe da nije bio prisutan u pogonu firme u Škalnici niti je došao tamo onog dana kada se dogodila nezgoda tužitelju, da je neposredno nadređeni tužitelju bio DZ, da je sporni stroj bio atestiran, da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, da je tužitelj imao komplet zaduženu opremu, konkretno rukavice, zaštitne radne cipele sa kapicom, odijelo, zaštitne naočale, slušalice protiv buke, da je i on (z.z.) u karijeri znao rezati takve tavalone, ali da se ne može sjetiti je li tada rezao sa ili bez rukavica, da je nemoguće da je komad metala ili nekakav metak bio u tom drvenom dijelu kako je naveo tužitelj, da je osvjetljenje u pogonu bilo propisno izvedeno, da je razlog predmetne nesreće sigurno bila ljudska pogreška, pogreška tužitelja.

21. Vještak Eon Buić u iskazu pred sudom navodi da ako je pojedini predmet, pa tako i zaštitne rukavice propisan od strane poslodavca u procjeni opasnosti za konkretno radno mjesto, da je radnik dužan koristiti zaštitne rukavice uz pretpostavku da je pojedinog radnika poslodavac zadužio sa zaštitnim rukavicama zadužio, da zaštitne rukavice u vrlo specifičnim slučajevima mogu povećati intenzitet ozljede osobe ako određeni dio stroja zakači rukavicu i povuče šaku, da cirkular pila ne može povući rukavicu u smislu da bi ozlijedila cijelu šaku iz razloga što cirkular pila siječe, da u Pravilniku o zaštiti na radu pri mehaničkoj preradi i obradi drveta i sličnih materijala NN 49/86, u članku 5 piše da se primjenjuju pravila zaštite na radu koja se odnose na korištenje osobnih zaštitnih sredstava, a ona sredstva koja poslodavac propiše da se moraju primijeniti i to je generalno pravilo, da je u

1 0

zapisniku inspekcije zaštite na radu navedena konstatacija da stroj cirkular ima dokaz o ispravnosti.

22. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) regulirano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. S tim u vezi na temelju utvrđenog stanja stvari u ovom predmetu slijedi da je tužitelju konkretno nastala šteta na radu (ne u vezi s radom), a ovo stoga što je isto pretrpio tijekom obavljanja radnih zadataka koji su mu u opisu poslova za vrijeme redovnog radnog vremena. Nadalje, člankom 25. stavci 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18 – dalje: ZZR) normirano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Dakle, tim odredbama materijalnog prava propisana je odgovornost poslodavca za štetu koji radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom po načelu uzročnosti, jednako kao i odgovornost imatelja opasne stvari, što supstancijalno znači da postoji oboriva presumpcija poslodavčeve krivnje i da teret dokazivanja suprotnog leži na poslodavcu (tuženiku). Ovdje je za napomenuti budući je članak 25. ZZR-a poseban (specijalan) propis (u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, kao lex generali), da se pravo poslodavca na oslobađanje od objektivne odgovornosti mora prvenstveno prosuđivati kroz primjenu tog propisa.

23. Nadalje, člankom 19. stavci 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavci 1. i 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Zatim, člankom 1089. stavkom 1. ZOO-a normirano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi. Prema članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Konačno, odredbom članka 1095. stavak 2. ZOO-a regulirana je naknada imovinske štete koja se odnosi na naknadu troškova liječenja od zadobivenih ozljeda, te drugih potrebnih troškova s tim u vezi.

1 1

24. Prema odredbi članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Članak 221.a ZZP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. Tuženik je taj na čijoj je strani bio teret dokazivanja razloga ekskulpacije. Analizom cjelokupne dokazne građe zaključak je suda tuženik to nije postigao (dokazao). Naime, tuženik je trebao iznijeti konkretne činjenične tvrdnje, sadržajno opisati koju točno radnju ili radnje, odnosno propuste je tužitelj napravio (propustio činiti) neposredno prije nastanka štetnog događaja, tijekom radnog procesa rezanja bukovih tavalona pomoću cirkularne pile, a što da je rezultiralo ozljeđivanjem. Tuženik je isticao tek krajnje uopćeno tijekom postupka (već u odgovoru na tužbu) da je štetni događaj nastao isključivom radnjom tužitelja, da je postupak tužitelja bio neispravan, zatim da je, citirano: «do nezgode došlo zbog ljudske nepažnje» (navod DZ), «razlog predmetne nesreće sigurno je bila pogreška tužitelja« (navod SZ). Ovakvim generaliziranim isticanjima očito je stav tuženika da je do štetnog događaja došlo zbog krajnje nepažnje samog tužitelja. Međutim, tuženik nije konkretizirao koja je to bila isključiva radnja tužitelja, koji je to njegov neispravan postupak, odnosno što točno je tužitelj pogrešno napravio (s tim da je prije trenutka stradavanja već standardno odrezao oko 20 letvica), dakle što je on različito učinio u odnosu na 20-tak istovrsnih radnji prije toga časa istog dana, pa da bi se te (u jasnom jezično - izričajnom smislu) opisane radnje i / ili propusti pravilima logičkog zaključivanja mogli supsumirati pod pojam krajnje nepažnje tužitelja. Potom, da je tuženik istaknuo u tom smislu precizne tvrdnje (a što je izostalo), nakon toga je u postupku te iste navode (činjenične tvrdnje) trebao i dokazati. Niti jedno od toga tuženik nije napravio, pa stoga sud smatra da ne postoje nikakvi ekskulpacijski razlozi na njegovoj strani u smislu odredbe članka 25. stavka 2. ZZR-a.

26. Tuženik se u postupku pozvao na višu silu, u smislu uzroka nastanka štetnog događaja, po prvi put tek na glavnoj raspravi 18. veljače 2021., prilikom saslušanja z.z. DZ. Ovu konkretnu novu činjenicu tuženik je iznio tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. članka 299. ZPP-a, pa ju sud nije uzeo u obzir (čl. 299. st.3. ZPP-a). Tuženik nije ničim argumentirao da tu činjenicu nije mogao bez svoje krivnje iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, čak i da tome nije tako, stav je suda da povratni dolet (dijela) drva (npr. tavalona) velikom brzinom u šaku radnika prilikom rezanja tog predmeta cirklularnom pilom (koja kada je uključena prilikom korištenja predstavlja opasnu stvar) nije događaj koji bi se imao supsumirati pod višu silu, dakle nešto što bi bilo samo po sebi nepredvidivo, izvanredno, odnosno izvanredni vanjski događaj (nevezan u radnu operaciju rezanja drvene građe) koji se ne bi mogao predvidjeti.

27. Analizom iskaza tužitelja, zapisnika sastavljenih po inspektoru rada BZ, odnosno nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu Eolu Buiću,

1 2

utvrđeno je da prilikom stradavanja tužitelj na šakama nije imao zaštitne rukavice koje je zadužio od tuženika. Tužitelj je detaljno opisao prilikom obavljanja kojih poslova su kolege radnici i on koristili zaštitne rukavice, ali prilikom rada na konkretnom stroju da ih nisu upotrebljavali. Na strani tužitelja, po ocjeni suda, nije bilo propusta vezano uz nekorištenje zaštitnih rukavica prilikom nastanka štetnog događaja (u smislu da bi na takvim nečinjenjem postupao s krajnjom nepažnjom, protivno nekoj dužnosti, ili da postoji kakav njegov doprinos nastanku mu štete / štetnih posljedica). Nuzgredno se navodi da je doprinos tužitelja nastanku štete u postotku od 50 %, kao novu činjenicu tuženik po prvi put iznosi na glavnoj raspravi protivno članku 299. stavku 2. ZPP-a. U vrijeme nastanka predmetne nesreće na snazi je bio Pravilnik o uporabi osobnih zaštitnih sredstava („Narodne novine“ broj 39/06) koji je člankom 5. stavkom 1. regulirao da poslodavac određuje osobna zaštitna sredstva na temelju procjene rizika za sigurnost i zdravlje kojima su radnici izloženi pri radu. Pri tome poslodavac postupa po temeljnim načelima zaštite na radu. U tom smislu je i vještak Buić kazao da ako je pojedini predmet, pa tako i zaštitne rukavice, propisan od strane poslodavca u procjeni opasnosti za konkretno radno mjesto, da je radnik tada dužan koristiti zaštitne rukavice. Tuženik nije dokazao da je svojim normativnim aktom odredio kao obvezu (onim radnicima na radnom mjestu čiji opis poslova obuhvaća i rezanje tavalona cirkular pilom) korištenje osobne zaštitne opreme (sredstva) u vidu upravo zaštitnih rukavica prilikom obavljanja navedene radne operacije.

28. Činjenica što je sporni stroj bio uredno atestiran (dokaz o ispravnosti), u okolnostima utvrđenog, analiziranog i argumentiranog stanja stvari, ne otklanja potpunu odgovornost tuženika kao poslodavca, tužitelju kao radniku za nastalu mu štetu na radu.

29. U odnosu na tuženikovo plediranje da je od strane HZZO-a (očito HZMO-a) utvrđeno da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, treba odgovoriti da pitanja ostvarivanja eventualnih prava iz mirovinskog osiguranja od strane tužitelja nemaju nikakvu korelaciju, niti u bilo kojem smislu relevantna za ovaj spor koji se vodi radi naknade štete po osnovi vanugovorne odgovornosti. Spram isticanja tuženika da je tužitelju 1. travnja 2019., s naslova zadobivenih ozljeda u predmetnoj nesreći, uz procjenu invaliditeta od 11% odnosno smanjenja životne aktivnosti, isplaćen iznos od 11.000,00 kuna od strane Triglav osiguranje d.d. Zagreb, sud prihvaća argumentaciju tužitelja (podnesak od 16.12.2019. – list 105, poleđina), da se navedena naknada odnosi na policu nezgode koju ima tuženik ugovorenu za djelatnike i riječ je o ugovornoj odgovornosti osiguranja, dok se u ovoj parnici radi o izvanugovornoj odgovornosti tuženika za štetu.

30. Kod ovako utvrđenih okolnosti tuženik u dokaznom postupku nije dokazao ekskulpacijske razloge (normirano u čl. 25. st.2. ZZR) da bi šteta tužitelju nastala njegovom krajnjom nepažnjom. Posljedično svemu navedenom na strani suda nije bilo elemenata za konkluziju o egzistiranju bilo kakvog razloga da se tuženik oslobodi odgovornosti ili da se umanji njegova odgovornost za štetu nastalu tužitelju.

1 3

31. Po osnovi prethodno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi tuženikova odgovornost za nastalu štetu tužitelju, a koja odgovornost se temelji na odredbama čl. 111. st. 1. ZR-a, čl. 25. ZZR-a, zatim čl. 19., čl. 1100., čl. 1089., čl. 1046. i čl. 1095. stavak 2. ZOO-a, s tim da konkretno nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a, budući tuženik presumpciju svoje odgovornosti nije oborio.

32. Glede visine tužiteljeve štete proveden je dokazi medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Williamu Klariću, spec. opće kirurgije i subspec. traumatologije.

33. Vještak Klarić u svom nalazu i mišljenju od 11.12.2024. (str. od 223 do 228 spisa), u bitnom, navodi kako je vezano uz predmetnu nesreću koje se dogodila 2. ožujka 2017. tužitelj pretrpio ozljede u vidu amputacije lijevog kažiprsta u visini II članka, traumatske rane sa manjkom kože vrška lijevog palca, reakcije na teški stres i poremećaj prilagodbe. Nadalje, da je trpio fizičke bolove jakog intenziteta do 5 dana, srednjeg intenziteta 16-18 dana, slabog intenziteta 70 – do 90 dana u što su uključene i neugodnosti tijekom liječenja, zatim primarni jakog intenziteta u trajanju do 5 minuta (u trenutku ozljeđivanja), u nastavku srednjeg intenziteta narednih 20-30 minuta do dolaska u bolnicu. Sekundarni strah slabog do srednjeg intenziteta za ishod liječenja prva 3-4 mjeseca, u što su uračunate i neugodnosti tijekom liječenja- liječenje cijeljenja rane, previjanja, kupke, fizikalna terapija, kontrolni pregledi kirurgu, pregledi i tretmani psihijatra. Posljedice štetnog događaja umanjuju životne aktivnosti tužitelja po ocjeni vještaka za 17 % (primarna ozljeda u cjelini + 50% sekundarne ozljede), S tim u vezi stručna osoba pojašnjava za posljedice na prstima da manjak lijevog kažiprsta isključuje hvat „pincetom“ palac-kažiprst, da je snaga stiska šake umanjena gubitkom kažiprsta. Povremeni znaci sindroma karpalnog tunela lijeve šake. (dokazana ozljeda živca Medianusa). Povremeno javljanje bolova na vremenske promjene -12 %. Za posljedice tužitelju iz psihičke sfere da zaostaje pojačana pobudljivost, anksioznost, sniženo raspoloženje i voljno nagonski dinamizmi. Nakon završetka dnevne bolnice u srpnju 2018 g. postoji diskretno poboljšanje, no i dalje je redovit na psihoterapijski suport jednom mjesečno. - 10 %. Nadalje, u odnosu na pitanje naruženja da manjak jednog prsta predstavlja naruženje jakog stupnja vrlo uočljivo trećima. Tužitelju je tuđa nestručna pomoć i njega bila potrebna prva 3 mjeseca (oblačenje, vezanje cipela,higijena) do 3 sata dnevno, dok su opravdani troškovi liječenja odlaska na preglede fizijatru 6 puta, pregledi kirurgu 6 puta, pregledi drugim specijalistima 6 puta, pregledi psihijatru i psihologu oko 20 puta te odlasci u dnevnu bolnicu 18 puta.

34. Nalaz i mišljenje vještaka Klarića sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen u skladu s postavljenim zadatkom vještaku, te medicinskom dokumentacijom sadržanom u spisu i nakon obavljenog pregleda tužitelja. Osim toga, niti stanke nisu isticale primjedbe na bilo koji dio sadržaja nalaza i mišljenja.

35. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. donio pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-5 koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade

1 4

nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni ZOO-a/05 kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

36. Međutim, moraju se imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. I u sentenci Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj Rev 1613/10-2 od 18. veljače 2015. jasno se navodi da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, već da sudovi svaki pojedini slučaj trebaju individualizirati prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, zbog čega, ali samo u numeričkom smislu, može doći do razlika glede visine dosuđenih naknada.

37. Pri utvrđivanju visine naknade neimovinske štete sud je, dakle, uzeo u obzir Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., te njegove izmjene od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., ali i stopu inflacije prema javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, koja je od srpnja 2020. do travnja 2025., iznosila 30,60 % (https://web.dzs.hr/calcinfl.htm). Stoga je sud prilikom odmjeravanja visine štete nastale na strani tužitelja vodio računa o inflaciji posljednjih skoro pet godina, kao i povećanju potrošačkih cijena, te je sve uzeo u obzir prilikom procjene visine štete. Slično pravno shvaćanje je već zauzeo Županijski sud u Zagrebu, u odluci Gž-3137/2024-2 od 25. srpnja 2024. i u odluci Gž- 2045/2024-2 od 24. rujna 2024.

38. Kada se imaju u vidu činjenična utvrđenja u provedenom postupku, na temelju pregleda medicinske dokumentacije i provedenih medicinskih vještačenja iz čega slijedi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći doživio amputaciju lijevog kažiprsta u visini II članka, traumatske rane s manjkom kože vrška lijevog palca, te reakciju na teški stres i poremećaj prilagodbe, dob tužitelja (rođen **.**.1959., dakle u vrijeme stradavanja je imao 58 godina), neugodnosti kod liječenja (previjanja, kupke, fizikalna terapija, kontrolni pregledi kirurgu, pregledi i tretmani psihijatra), potom da je došlo do smanjenje životnih aktivnosti /SOŽA/ od ukupno 17 %, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta do 5 dana, srednjeg intenziteta 16-18 dana, slabog intenziteta 70 – do 90 dana, da je kod njega strah bio jakog intenziteta u trajanju do 5 minuta (u trenutku ozljeđivanja), u nastavku srednjeg intenziteta narednih 20-30 minuta do dolaska u bolnicu. Sekundarni strah slabog do srednjeg intenziteta za ishod liječenja prva 3-4 mjeseca te da manjak jednog prsta predstavlja naruženje jakog stupnja vrlo uočljivo trećima,

1 5

za zaključiti je da obim svih opisanih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti (neimovinske štete) u iznosu od 13.000,00 eura, uključujući u tu svotu i element / faktor inflacije (točka 37. obrazloženja).

39. Prihvaćanjem mišljenja vještaka o potrebi tuđe pomoći (vještak Klarić navodi da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć i njega prva 3 mjeseca do 3 sata dnevno) te cijeneći sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a da tužitelju za jedan sat nestručne pomoći pripada pravo na naknadu u iznosu od 6,00 eura. S tim u vezi uzeta je u obzir i općepoznata činjenica trajanja inflacije tijekom ove i prethodne godine, pa po ocjeni ovog suda u današnje vrijeme ta svota od 6,00 eura po satu predstavlja realan trošak tuđe pomoći, stoga je tužitelju odmjeren iznos od 540,00 eura za pretrpljenu imovinsku štetu po ovoj osnovi. Tužitelju pripada i svota od 250,00 eura po osnovi troška puta i liječenja. S tim u vezi, vještak je konkretizirao da je opravdan trošak tužitelju bio za odlaske fizijatru 6 puta, kirurgu 6 puta, pregledi drugim specijalistima 6 puta, pregledi psihijatru i psihologu oko 20 puta te odlasci u dnevnu bolnicu 18 puta. Dakle, po stručnoj osobi radilo se o ukupno 56 odlazaka tužitelja s adrese stanovanja u različite medicinske ustanove, pa je troška svakog puta, po ocjeni suda realno iznosio u prosjeku 4,00 do 5,00 eura. Sveukupno po osnovi troška puta i liječenja te tuđe pomoći i njege, sud temeljem ovlaštenja iz odredbe članka 223. ZPP-a ocijenio da tužitelju pripada naknada štete u iznosu od 790,00 eura.

40. Odluka o zateznim kamatama na dosuđenu neimovinsku štetu donesena je primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a kojim je normirano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je tužbu podnio 27. ožujka 2019. U odnosu na imovinsku štetu tužitelju zakonska kamata pripada od dana presuđenja, a ne od 27. ožujka 2019. kako je zatražio, jer se u konkretnom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti čija je visina utvrđena tek provedenim medicinskim vještačenjem po cijenama na dan presuđenja, tako da tužitelju za ovaj vid štete pripada zatezna kamata od dana presuđenja odnosno od 29. svibnja 2025. pa do isplate u smislu odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO-a (tako VSRH u Rev-3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev-638/2020 od 12. siječnja 2021.).

41. Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema članku 29. stavci 2. i 8. ZOO-a do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. prema članku 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 114/22) i članku 1. Uredbe Vlade Republike Hrvatske o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 156/22) kojima je noveliran članak 29. stavci 2. i 8. ZOO-a, a od 30. prosinca 2023. sukladno članku 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23). Odlučivanje o zateznim kamata podrazumijeva primjenu materijalnog prava.

1 6

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I dispozitiva.

43. U preostalom dijelu, iznad dosuđenih iznosa u točki I izreke tužbeni zahtjev nije osnovan pa je zato odlučeno sadržajem točke II presude. S tim u vezi, zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na ime izgubljene zarade (potražuje 9.290,59 eura) odbijen je u cijelosti obzirom nije dostavio nikakve dokaze kojima pokrjepljuje da je trpio i ovaj vid štetu. Štoviše, u stranačkom iskazu tužitelj nije ništa spominjao u tom smislu (iznosio u tom smislu relevantne tvrdnje), dok je od ranije predloženog financijskog vještačenja odustao prethodno zaključenju glavne rasprave.

44. Sadržaji ostalih isprava nisu posebno ocjenjivani obzirom nisu bili relevantni za odluku o meritumu.

45. Vezano uz odluku o trošku (točka III izreke) tužitelj je zahtijevao konačni iznos glavnice od 23.540,59 eura, dok je uspio s iznosom od 13.790,00 eura (58,58%), stoga sud zaključuje, u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a, kako je u ovoj parnici tužitelj uspio sa 79,29 %, jer je u odnosu na osnovu potraživanja uspio sa 100,00 %, dok je u odnosu na visinu potraživanja uspio sa 58,58% % (100% + 58,58% = 158,58 % : 2 = 79,29 %). Prema tome, tuženik je ostvario uspjeh u omjeru od 20,71 % (100% - 79,29 % = 20,71 %). Oduzimanjem 79,29 % s 20,71 % dolazi se do 58,58 % (što jest postotak koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici).

46. Tužitelju je priznat trošak (prema Troškovniku na stranici 241 spisa), prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje (prije 28.1.2020. – 100 bodova, a od podneska sastavljenog 28.1.2020. pa dalje – 250 bodova). Prilikom odmjeravanja troška u obzir su uzete i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje: Tarifa) koja je stupila na snagu 25. studenog 2023. Prema Tbr. 52. stavku 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Sukladno Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife, četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku od 13.12.2019. (200,00 eura), 28.1.2020., 28.5.2021. i 27.2.2025 (svaki po 500,00 eura, ukupno 1.500,00 eura – Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav obrazloženog podneska od 22.2.2021. (200,00 eura - Tbr. 8. toč. 3. Tarife), pristup na ročišta 25.10.2019. (100,00 eura - Tbr. 9. toč. 2. Tarife), 20.12.2019. (200,00 eura - Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 13.3.2020., 18.2.2021., 20.4.2023., 16.2.2024., 3.6.2024. i 3.4.2025. (svako po 500,00 eura, ukupno 3.000,00 eura – Tbr. 9. toč. 1. Tarife), ukupno 5.400,00 eura, te pripadajući PDV od 25 % na prethodne stavke (1.350,00 eura - Tbr. 46. Tarife). Ukupno sve zajedno trošak iznosi 6.750,00 eura što pomnoženo s (postotkom) 58,58 % (koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici) iznosi 3.954,15 eura. Tužitelju je uz to priznat u cijelosti trošak medicinskog vještačenja i vještačenja po vještaku zaštite na radu u zatraženom iznosu od 820,00 eura (taj trošak bio je potreban za

1 7

vođenje parnice obzirom je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva – čl. 155. st. 1. ZPP-a), dakle sveukupno 4.774,15 eura.

47. Na priznati parnični trošak dosuđena je zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a i člankom 1. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 155/23).

48. U ovom sporu rok za podnošenje žalbe je osam dana (čl. 437. st. 1. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - „Narodne novine“ broj 70/19; na snazi od 1. rujna 2019. – dalje: ZIDZPP/19), obzirom je predmetna tužba podnesena 27. ožujka 2019. Paricijski rok iznosi 8 dana (čl. 436. ZPP-a/14, u vezi s člankom 117. stavkom 1. ZIDZPP/19).

U Rijeci 29. svibnja 2025.

Sudac:

Robert Mihelj

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave istih. Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

Dostaviti:

- tužitelju – po pun. - e.komunikacijom

- tuženiku – po pun. - e.komunikacijom