Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1359/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja KJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Belić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika ZJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Budimir, odvjetnica u Puli, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pn-198/2017-60 od 20. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Pn-198/2017-60 od 20. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ZJ, OIB [osobni identifikacijski broj] da tužitelju KJ, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi štetu isplatom iznosa od 1.327,22 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. svibnja 2010. do isplate po propisanoj kamatnoj stopi u roku od 15 dana u kojem roku je dužan nadoknaditi tužitelju i trošak izazvan ovim postupkom.",

1.1. Točkom II. izreke pobijane presude nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 1.500,00 eura u roku od 15 dana, dok je točkom III. izreke odbijen u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/2022, 114/2022 i 155/23 dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom osporava žalbene navode tužitelja, predlažući da ovaj drugostupanjski sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrditi presudu, a tužitelja obveže da pored već dosuđenih troškova postupka, tuženiku naknadi i trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske i neimovinske štete nastale zbog uništenja masline u njegovom vrtu

6. Nije sporno da su parnične stranke rođaci, da su tužitelj i tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja bili susjedi, da je 23. prosinca 2007. došlo do svađe između majke tužitelja VJ i tuženika, da je tužitelj u svojstvu oštećenika 10. veljače 2009. prvostupanjskom sudu podnio optužni prijedlog protiv tuženika zbog kaznenog djela prijetnje prema tužiteljevoj majci VJ i zbog kaznenog djela protiv imovine zbog piljenja masline na štetu tužitelja, te da je kazneni postupak koji se protiv tuženika vodio zbog kaznenog djela protiv imovine (piljenja masline) pravomoćno okončan rješenjem o obustavi zbog nastupa zastare

7. Sporno je da li je tuženik večer nakon verbalnog sukoba sa majkom tužitelja preskočio ogradu te prepilio maslinu koja je rasla u dvorištu tužitelja.

8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8.1. Nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari, te je za odlučna činjenična utvrđenja naveo potpune i jasne razloge, a kako ta utvrđenja nisu žalbenim navodima dovedena u sumnju, prihvaća ih i ovaj sud.

9. Iz prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:

- da su odnosi parničnih stranaka i članova njihovih obitelji već dulje vrijeme ozbiljno narušeni, te da je tužitelj vodio čitav niz sporova i postupaka protiv tuženika i članova njegove obitelji, uključujući kaznene prijave, inspekcijske prijave, privatne tužbe i dr.

- da tužitelj niti svjedokinja VJ nisu sadržajno iskazivali pa tako uopće nisu objasnili kako je i zašto došlo do navedene svađe

- da je tužitelj u svom iskazu među ostalim naveo kako je nakon štetnog događaja sreo susjeda ŠJ od kojeg je saznao da je tuženik pilio maslinu

- da je svjedokinja KJI u svom iskazu navela kako je s tuženikom spavala u krevetu u noći kada se predmetni šteni događaj navodno odvio, a svjedoci MJ i ZJI navode da njihov otac navedenu radnju, dakle preskakanje ograde i rezanje masline, niti fizički tada nije bi bio u stanju izvesti

- da je svjedok ŠJ, u iznimno lošim odnosima s tuženikom, te da je isti već bio predlagan kao svjedok od strane ovdje tužitelja u drugim postupcima koje je tužitelj vodio protiv tuženika. Iz iskaza navedenog svjedoka proizlazi da je kroz prozor svoje kuće oko 2,00 sata iza ponoći vidio tuženika kako pili tužiteljevu maslinu, navodeći da je tada bio budan jer je igrao šah na kompjutoru, da je tuženika mogao dobro vidjeti jer je bila jaka mjesečina unatoč tome što nije bilo ulične rasvjete, te da potom nije niti na koji način reagirao, već da je nakon mjesec dana majci tužitelja kada ga je pozdravila rekao što je vidio

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju utvrđenja da tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije na nedvojben način dokazao da bi upravo tuženik bio štetnik u predmetnom štetnom događaju, pa da time nije ispunjena temeljna pretpostavka za naknadu štete. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio iskaz ŠJ nevjerodostojnim, šturim, nelogičnim i konstruiranim, osobito u svjetlu proturječja glede vremenskih uvjeta i okolnosti vidljivosti, te okolnosti da takav događaj ne bi ostavio svjedoka ravnodušnim, niti bi ostao bez ikakve reakcije kroz mjesec dana. Uz to, sud je uzeo u obzir činjenicu da je upravo ŠJ više puta bio predlagan od strane tužitelja kao svjedok u raznim drugim postupcima protiv tuženika, što upućuje na njegovu pristranost. Sud je također utvrdio da postoji kontradikcija u iskazima VJ i tužitelja o tome kome je svjedok prvo ispričao navodni događaj pa da su stoga i njihovi iskazi neuvjerljivi, konstruirani i nevjerodostojni, kao i da tužitelj u optužnom prijedlogu od 10. veljače 2009. uopće nije kao svjedoka isprva predložio saslušati ŠJ, već da je to učinio tek naknadno tijekom postupka.

11. U žalbi tužitelj u bitnom ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje, navodeći da nije jasno zašto iskaz svjedoka ŠJ prvostupanjski sud ocjenjuje šturim i neuvjerljivim, posebice s obzirom na činjenicu da je navedeni svjedok saslušan pred drugim sucem, te navodeći da iskazi spomenutog svjedoka, tužitelja i svjedokinje VJ nisu kontradiktorni već komplementarni.

12. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

12.1. Prema odredbama članka 219. ZPP-a i 221.a ZPP-a, svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, kao i dokaze za utvrđivanje osnovanosti svojih navoda, a ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Ona obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava

13. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, obzirom da tužitelj nije dokazao da je upravo tuženik počinio predmetnu štetnu radnju, dok je teret dokazivanja bio na tužitelju. Prvostupanjski sud dao je valjane razloge zašto nije prihvatio iskaz svjedoka ŠJ kao vjerodostojan, a na valjanost navedenih razloga nije od utjecaja to što sudac koji je donio prvostupanjsku presudu nije osobno saslušao navedenog svjedoka, koji se pritom pozivu za dodatno saslušanje od strane spomenutog suca, iako uredno pozvan, nije odazvao. Također, pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda kako je iskaz svjedoka ŠJ u kontradikciji s iskazom tužitelja, iz čega dodatno proizlazi nevjerodostojnost kako iskaza spomenutog svjedoka tako i iskaza tužitelja.

14. Također, tužitelj posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tuženiku priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženiku pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tužitelja.

15. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbijen je jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (članak 155. ZPP-a), pa je stoga odučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 29. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica