REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2723/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ŽL iz Glavotoka, Glavotok 68, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenici Ireni Lerner, odvjetnici u Rijeci, Barčićeva 9, protiv tuženika Grada Krka, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, Krk, Trg bana Jelačića 2, OIB: 12405095116, radi dodjele na korištenje zamjenskog grobnog mjesta, 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Krka, Jedinstvenog upravnog odjela, Odsjeka za komunalno gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-02/23-05/02, URBROJ: 2170-9-03-05/3-23-2 od 13. studenog 2023. i rješenje Vecla d.o.o., KLASA: UP/I-363- 03/23-01/13, URBROJ: 2142-09-04-01/1-23-2 od 29. kolovoza 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 3.750,00 € (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora iznad dosuđenog iznosa od 3.750,00 €.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja upravitelja gradskog groblja Krk trgovačkog društva Vecla d.o.o., KLASA: UP/I-363-03/23-01/13, URBROJ: 2142-09-04-01/1-23-2 od 29. kolovoza 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za dodjelu zamjenskog mjesta na gradskom groblju Krk (tč. 1. izreke) te je naloženo tužitelju da uredi opasno i zapušteno grobno mjesto (tč. 2. izreke).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te u tužbi, u bitnom, izlaže kako slijedi. Prije svega, naglašava da je temeljem rješenja Grada Krka od 28. rujna 2011.g. utvrđen korisnikom grobnog mjesta broj 129 u starom dijelu gradskog groblja Krk i to na neodređeno vrijeme te ističe da uredno podmiruje naknadu za održavanje. Međutim, zbog neadekvatno održavanja groblja od strane Vecla d.o.o. došlo je do urastanja obližnjeg stabla čempresa u grobnicu uslijed čega su na istoj nastala oštećenja. Tužitelj navodi da mu je predmetno grobno mjesto dodijeljeno pred 12 godina i da tada stablo čempresa nije uraslo u grob. Smatra da se ranijim intervencijama tuženika ova situacija mogla spriječiti. Tužitelj navodi da se, u smislu odredbe čl. 10. Zakona o grobljima (NN br. 19/98, 50/12, 59/17; dalje: ZoG) svi grobovi i grobnice moraju urediti i održavati na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlima na način da groblje i prateće građevine sukladno zakonu kojim se uređuju groblja, budu uredni i čisti te u funkcionalnom smislu ispravni. Citira odredbe čl. 8., 20., 33. i 37. Odluke o grobljima (služene novine Primorsko-goranske županije broj 7/20; dalje: Odluka) te naglašava da se konkretan problem sastoji u urastanju debla stabla u grobnicu, koja se nalazi na groblju a ne na području parka šume, području nacionalnog parka, parka prirode i sl. Zaključno, tužitelj konstatira da su u fokusu održavanja groblja grobovi, a ne stabla; da je u fokusu pijetet prema umrlima koji su na tom groblju sahranjeni, a ne sretan rast i razvoj čempresa.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iznijetih u obrazloženju pobijane odluke te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

Smatra neosnovanim navode tužitelja da niti Grad Krk, kao vlasnik groblja, niti Vecla d.o.o., kao upravitelj groblja, nisu učinili ništa u cilju rješavanja problema uraslog čempresa u grobnicu. Tuženik je stava da se problem urastanja stabla u grob nikako ne može smatrati krivicom Uprave groblja i njihovog, po mišljenju tužitelja, neadekvatnog održavanje groblja, te citira dio čl. 8. Odluke koji propisuje što se smatra održavanjem i uređenjem groblja.

Naglašava da čempresi na groblju Krk predstavljanju prepoznatljivi krajobrazni element i marker u prostoru te ističe da je predmetni čempres stoljetne starine te je oduvijek prisutan u neposrednoj blizini groba čiji je korisnik tužitelj, pa tako i 2011. kada je tužitelj stekao pravo korištenja predmetnog grobnog mjesta. Tuženik napominje da je Uprava groba u vezi s problematikom uraslog čempresa zatražila stručno mišljenje krajobrazne arhitektice mr.sc NL, dipl. ing. agr., iz tvrtke Studio Perivoj d.o.o., inače dugogodišnje suradnice Grada Krka i Uprave groblja za krajobraznu arhitekturu. Nakon izlaska na lice mjesta i obavljenog pregleda arhitektica je izradila nalaz u kojem je utvrdila da je stoljetni čempres u neposrednoj blizini groba snažnim razvojem ušao jednim dijelom svog debla u grobnu ploču, a vjerojatno i korijenjem u podzemni dio groba, da je prilikom urastanja u grobnu ploču došlo do napuknuća ruba grobnice na strani gdje je čempres, da urastanje čempresa u grobnoj ploči nije završeno jer se čempres i dalje razvija i da nisu primjetni tragovi promaknuća groba kao što tvrdi tužitelj. Na temelju viđenog, arhitektica je zaključila da je čempres izuzetno vrijedno kapitalno drvo maksimalne scenske, botaničke, krajobrazne, memorijske i ekološke vrijednosti te da kao takav predstavlja značajni segment zelene grobljanske čempresade. Posljedično tome, isključuje se mogućnost reza na čempresu već je moguće jedino grobnu ploču prilagoditi stablu.

Zaključno, tuženik ističe da je na groblju Krk i ranijih godina bilo sličnih situacija da je čempres svojim deblom urastao u grobno mjesto, ali su se svi korisnici grobnih mjesta u potpunosti prilagodili prostoru, na način da su uređenje i rekonstrukciju svojih grobnih mjesta u cijelosti dimenzijama prilagodili stablima.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

6. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Groblje je ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna infrastruktura i u pravilu prateće građevine (čl. 1. st. 2. ZoG-a).

9. Prema odredbi čl. 10. ZoG-a grobljem upravlja pravna osoba ili drugi subjekt osnovan prema uvjetima i na način propisan posebnim propisom (st. 1.) Upravljanje grobljem razumijeva dodjelu grobnih mjesta, uređenje, održavanje i rekonstrukciju groblja (promjena površine, razmještaj putova i sl.) na način koji odgovara tehničkim i sanitarnim uvjetima, pri čemu treba voditi računa o zaštiti okoliša a osobito o krajobraznim i estetskim vrijednostima (st. 2.). Upravljanje grobljem treba obavljati na način kojim se iskazuje poštovanje prema umrlim osobama koje u njemu počivaju (st. 3.). O uređenju i održavanju dodijeljenih grobnih mjesta dužni su brinuti se korisnici (st. 4.).

10. Odredbom čl. 20. Odluke propisano je da održavanje groblja na području Grada Krka obavlja Uprava groblja (Vecla d.o.o.) koja je dužna voditi brigu o redu, miru, i čistoći groblja (st. 1.). Pod održavanjem groblja, u smislu ove Odluke, podrazumijeva se održavanje puteva i staza, održavanje zelenih površina, održavanje objekata vezanih za pogrebne poslove (st. 2.). Groblja se uređuju i održavaju sukladno estetskim zahtjevima, proizašlim iz pieteta prema umrlima (st. 3.).

11. Čl. 37. Odluke propisano je da je Uprava groblja obvezna grobljem upravljati pažnjom dobrog gospodara i na način kojim se iskazuje poštovanje prema pokojnicima.

12. Oprema grobnog mjesta (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik, ograda i sl.) smatra se nekretninom i vlasništvo je korisnika grobnog mjesta (čl. 4. st. 3. Odluke).

13. Ocjenjujući zakonitost rješenja tuženika, uz obrazloženje kakvo je u tom rješenju dano, ovaj Sud nalazi da je osporavanom odlukom tuženika povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

14. Naime, groblja su ograđeni prostori koji služe za ukop pokojnika, a ne sadnju stabala. Stoga, obzirom da je Uprava groblja dužna održavati i držati urednim prostor groblja (osim grobnih mjesta), što uključuje i vegetaciju posađenu na groblju, te da je te radnje dužna obavljati na način kojim se ne narušava pijetet pokojnika, to Sud zaključuje da pristup rješavanju ovog problema od strane Vecla d.o.o. nije primjer dobre prakse, a samim time niti sukladan načelu dobrog upravljanja.

Notorna je činjenica da vegetacija buja te je stoga logično pretpostaviti da će i predmetni čempres nastaviti rasti i urastati u grobnicu tužitelja. Pitanje koje se samo po sebi nameće jest koliko uzmicanja od čempresa u budućnosti čeka tužitelja i(li) njegove sljednike te do koje će se razine smanjivati grobna ploča koja se nad tim grobnim mjestom nalazi?

Očekivanje da tužitelj vlastitim sredstvima prilagođava (sada i ubuduće) opremu svog grobnog mjesta (pa makar i de minimis) stablu čempresa za čije je održavanje odgovorna Uprava groblja, po ocjeni ovog Suda nije i ne može biti utemeljeno na argumentu zdravog razuma.

15. Slijedom ovako izloženog stanja stvari valjalo je, temeljem odredbe čl. 117.st. 1. ZUS-a, poništiti pobijane akte tuženika i Uprave groblja te predmet vratiti na ponovni postupak.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će, uvažavajući pravno shvaćanje i primjedbe Suda sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a, naći zdravorazumsko rješenje za tužiteljeve probleme.

16. Odluka o troškovima spora (tč. II. i III. izreke presude) temelji se na odredbama čl. 144.,147. i 148. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23; dalje: Tarifa).

Tužitelju je priznat je trošak zastupanja po odvjetniku kojeg čini: sastav tužbe te zastupanje na ročištima održanim 27. ožujka i 8. svibnja 2025. (svaka radnja u pojedinačnom iznosu od 1.000,00 € – temeljem Tbr. 27. tč. 1. i tč. 2. Tarife u vezi Tbr. 40. Tarife), uvećano za pripadajući PDV (25%), odnosno sveukupno 3.750,00 €. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 6. svibnja 2025. iz razloga što se po ocjeni ovog Suda ne radi o opravdanom trošku, odnosno trošku koji bi bio nužan za vođenje ovog upravnog spora. Posljedično tome, postavljeni zahtjev za naknadu troškova spora u preostalom dijelu valjalo je odbiti kao neosnovan (tč. III. izreke).

Rijeci 29. svibnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv tč. I. izreke ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv tč. II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Ireni Lerner, odvjetnici u Rijeci, Barčićeva 9

- tuženiku Gradu Krku, Jedinstveni upravni odjel, Odsjek za komunalno gospodarstvo,

Krk, Trg bana Jelačića 2