Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7325/2024-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA DIONIČKO DRUŠTVO, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, zastupanog po punomoćnici Sanji Porobiji, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 14. svibnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu od 17. 1. 2006. Broj Ugovora 3206060238/06, solemniziran dana 27. 1. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-170/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti od 63.230,00 CHF (slovima: šezdesettritisućedvjestotridesetšvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita." te u dijelu koji glasi: "...uz valutnu klauzulu..."

"...63.230,00 CHF (slovima: šezdesettritisućedvjestotridesetšvicarskihfranaka)..." te u dijelu koji glasi: "...sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju

Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

III

Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 17. 1. 2006. Broj Ugovora 3206060238/06, solemniziran dana 27. 1. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-170/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti 493,24 CHF (slovima: četiristodevedesettrišvicarskihfranakaidvadesetčetirirapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 10.346,53 EUR / 77.955,81 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

6,88 EUR 51,87 kn Od 2.10.2010.

3,50 EUR 26,35 kn Od 2.10.2010.

39,14 EUR 294,90 kn Od 2.11.2010.

14,11 EUR 106,31 kn Od 23.11.2010.

54,45 EUR 410,25 kn Od 2.12.2010.

13,34 EUR 100,54 kn Od 2.12.2010.

66,79 EUR 503,21 kn Od 2.1.2011.

59,18 EUR 445,91 kn Od 2.2.2011.

17,51 EUR 131,91 kn Od 2.2.2011.

16,03 EUR 120,75 kn Od 2.2.2011.

59,41 EUR 447,59 kn Od 2.3.2011.

54,23 EUR 408,62 kn Od 2.4.2011.

27,82 EUR 209,63 kn Od 2.4.2011.

57,89 EUR 436,20 kn Od 2.5.2011.

74,91 EUR 564,38 kn Od 2.6.2011.

47,12 EUR 355,03 kn Od 2.6.2011.

74,86 EUR 564,00 kn Od 2.7.2011.

92,63 EUR 697,89 kn Od 2.8.2011.

75,96 EUR 572,30 kn Od 2.8.2011.

89,22 EUR 672,22 kn Od 2.9.2011.

8,69 EUR 65,49 kn Od 2.10.2011.

76,42 EUR 575,76 kn Od 2.11.2011.

88,02 EUR 663,15 kn Od 2.11.2011.

73,64 EUR 554,87 kn Od 2.12.2011.

24,84 EUR 187,13 kn Od 2.12.2011.

78,98 EUR 595,08 kn Od 2.1.2012.

82,70 EUR 623,14 kn Od 2.2.2012.

61,28 EUR 461,71 kn Od 2.2.2012.

82,89 EUR 624,55 kn Od 2.3.2012.

8,69 EUR 65,49 kn Od 2.4.2012.

248,73 EUR 1.874,03 kn Od 2.4.2012.

81,77 EUR 616,10 kn Od 2.5.2012.

83,70 EUR 630,64 kn Od 2.6.2012.

1,50 EUR 11,28 kn Od 2.6.2012.

78,92 EUR 594,65 kn Od 2.7.2012.

90,71 EUR 683,47 kn Od 2.7.2012.

79,66 EUR 600,18 kn Od 2.8.2012.

29,27 EUR 220,54 kn Od 2.8.2012.

79,56 EUR 599,42 kn Od 2.9.2012.

26,38 EUR 198,76 kn Od 27.9.2012.

8015,20 EUR 60.390,52 kn Od 27.9.2012

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 17. 1. 2006. Broj Ugovora 3206060238/06, solemniziran dana 27. 1. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-170/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: "...redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d..."

Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 17. 1. 2006. Broj Ugovora 3206060238/06, solemniziran dana 27. 1. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-170/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."

VII Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.074,12 EUR / 23.161,71 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

21,46 EUR 161,66 kn Od 3.11.2007.

21,56 EUR 162,48 kn Od 4.12.2007.

21,51 EUR 162,06 kn Od 3.1.2008.

21,76 EUR 163,98 kn Od 2.2.2008.

43,81 EUR 330,07 kn Od 4.3.2008.

44,22 EUR 333,17 kn Od 2.4.2008.

42,75 EUR 322,13 kn Od 3.5.2008.

42,15 EUR 317,57 kn Od 3.6.2008.

42,54 EUR 320,55 kn Od 2.7.2008.

50,35 EUR 379,33 kn Od 2.8.2008.

41,41 EUR 311,97 kn Od 2.9.2008.

41,83 EUR 315,20 kn Od 2.10.2008.

45,24 EUR 340,83 kn Od 4.11.2008.

42,42 EUR 319,58 kn Od 2.12.2008.

45,12 EUR 339,96 kn Od 3.1.2009.

45,31 EUR 341,37 kn Od 3.2.2009.

45,30 EUR 341,29 kn Od 3.3.2009.

44,29 EUR 333,67 kn Od 4.4.2009.

44,28 EUR 333,62 kn Od 6.5.2009.

43,50 EUR 327,75 kn Od 3.6.2009.

42,59 EUR 320,90 kn Od 3.7.2009.

56,73 EUR 427,45 kn Od 4.8.2009.

57,08 EUR 430,09 kn Od 2.9.2009.

56,22 EUR 423,60 kn Od 3.10.2009.

55,85 EUR 420,80 kn Od 3.11.2009.

56,34 EUR 424,51 kn Od 3.12.2009.

56,81 EUR 428,04 kn Od 5.1.2010.

57,04 EUR 429,79 kn Od 4.2.2010.

56,87 EUR 428,45 kn Od 3.3.2010.

58,15 EUR 438,11 kn Od 3.4.2010.

57,32 EUR 431,87 kn Od 5.5.5010.

57,65 EUR 434,36 kn Od 3.6.2010.

61,30 EUR 461,83 kn Od 3.7.2010.

59,08 EUR 445,15 kn Od 4.8.2010.

62,17 EUR 468,44 kn Od 3.9.2010.

60,43 EUR 455,29 kn Od 2.10.2010.

58,61 EUR 441,63 kn Od 4.11.2010.

61,51 EUR 463,44 kn Od 3.12.200.

64,01 EUR 482,30 kn Od 4.1.2011.

61,88 EUR 466,20 kn Od 3.2.2011.

61,83 EUR 465,85 kn Od 3.3.2011.

60,30 EUR 454,33 kn Od 2.4.2011.

60,55 EUR 456,19 kn Od 4.5.2011.

64,15 EUR 483,34 kn Od 3.6.2011.

64,02 EUR 482,35 kn Od 2.7.2011.

59,60 EUR 449,02 kn Od 3.8.2011.

59,24 EUR 446,32 kn Od 3.9.2011.

55,34 EUR 416,96 kn Od 4.10.2011.

55,16 EUR 415,57 kn Od 4.11.2011.

54,51 EUR 410,73 kn Od 3.12.2011.

54,80 EUR 412,87 kn Od 4.1.2012.

55,29 EUR 416,58 kn Od 4.2.2012.

55,00 EUR 414,42 kn Od 3.3.2012.

54,25 EUR 408,74 kn Od 4.4.2012.

54,12 EUR 407,73 kn Od 4.5.2012.

54,18 EUR 408,24 kn Od 5.6.2012.

53,37 EUR 402,10 kn Od 3.7.2012.

53,06 EUR 399,77 kn Od 2.8.2012.

52,44 EUR 395,10 kn Od 4.9.2012.

44,46 EUR 334,99 kn Od 27.9.2012.

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31.prosinca 2007.teče po stopi utvrđenoj čl.1. Uredbe o visini zateznih kamata, a od 01.siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

VIII Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 1. Ugovora o namjenskom kreditu od 11.4. 2006. Broj Ugovora 3206347541/06, solemniziran dana 12. 4. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-675/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj

protuvrijednosti

68.800,00

CHF

(slovima: šezdesetosamtisućaosamstošvicarskihfranaka) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita." te u dijelu koji glasi: "...uz valutnu klauzulu..."

Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 11. 4. 2006. Broj Ugovora 3206347541/06, solemniziran dana 12. 4. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-675/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...68.800,00 CHF (slovima: šezdesetosamtisućaosamstošvicarskihfranaka)..." te u dijelu koji glasi: "...sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."

Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 11. 4. 2006. Broj Ugovora 3206347541/06, solemniziran dana 12. 4. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-675/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi: "...u kunskoj protuvrijednosti 536,69 CHF (slovima: petstotridesetšestšvicarskihfranakaišezdesetdevetrapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja."

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 11.863,41 EUR / 89.384,86 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

39,32 EUR 296,27 kn Od 2.10.2010.

67,59 EUR 509,26 kn Od 2.11.2010.

0,17 EUR 1,26 kn Od 2.12.2010.

0,18 EUR 1,38 kn Od 2.11.2010.

117,53 EUR 885,52 kn Od 2.11.2010.

2,88 EUR 21,71 kn Od 2.11.2010.

98,23 EUR 740,13 kn Od 2.12.2010.

5,49 EUR 41,35 kn Od 2.12.2010.

75,42 EUR 568,22 kn Od 2.12.2010.

49,31 EUR 371,54 kn Od 2.1.2011.

12,40 EUR 93,45 kn Od 2.1.2011.

0,19 EUR 1,40 kn Od 2.1.2011.

0,02 EUR 0,18 kn Od 2.1.2011.

51,37 EUR 387,01 kn Od 2.2.2011.

55,52 EUR 418,32 kn Od 2.3.2011.

0,62 EUR 4,65 kn Od 2.3.2011.

0,64 EUR 4,85 kn Od 2.3.2011.

37,01 EUR 278,86 kn Od 23.2011.

24,63 EUR 185,59 kn Od 2.4.2011.

100,59 EUR 757,86 kn Od 2.4.2011.

91,11 EUR 686,48 kn Od 2.5.2011.

30,79 EUR 231,98 kn Od 2.5.2011.

2,01 EUR 15,15 kn Od 2.5.2011.

83,65 EUR 630,25 kn Od 2.6.2011.

132,08 EUR 995,17 kn Od 2.6.2011.

34,92 EUR 263,10 kn Od 2.6.2011.

162,76 EUR 1.226,33 kn Od 2.7.2011.

0,27 EUR 2,06 kn Od 2.7.2011.

200,14 EUR 1.507,94 kn Od 2.7.2011.

261,72 EUR 1.971,96 kn Od 2.8.2011.

20,49 EUR 154,39 kn Od 2.8.2011.

67,50 EUR 508,58 kn Od 2.8.2011.

99,41 EUR 748,99 kn Od 2.9.2011.

166,21 EUR 1.252,28 kn Od 2.10.2011.

0,80 EUR 6,01 kn Od 2.10.2011.

1,49 EUR 11,26 kn Od 2.10.2011.

99,65 EUR 750,79 kn Od 2.11.2011.

67,66 EUR 509,80 kn Od 2.12.2011.

58,88 EUR 443,62 kn Od 2.1.2012.

41,19 EUR 310,31 kn Od 2.2.2012.

68,39 EUR 515,26 kn Od 2.3.2012.

58,83 EUR 443,27 kn Od 2.4.2012.

40,11 EUR 302,24 kn Od 2.5.2012.

21,63 EUR 162,99 kn Od 2.6.2012.

47,96 EUR 361,32 kn Od 2.7.2012.

132,90 EUR 1.001,35 kn Od 2.8.2012.

106,31 EUR 801,02 kn Od 2.9,2012.

9025,44 EUR 68.002,19 kn Od 27.9.2012.

s time da zakonska zatezna kamata od dospijeća do 31. srpnja 2015. teče po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01.siječnja 2023.do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

XII Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 11. 4. 2006. Broj Ugovora 3206347541/06, solemniziran dana 12. 4. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-675/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: "...redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama

Zagrebačke banke d.d..."

XIII. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 11. 4. 2006. Broj Ugovora 3206347541/06, solemniziran dana 12. 4. 2006. kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba, pod brojem OU-675/06, sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa, a koja glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta

Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."

XIV. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.431,16 EUR / 25.852,25 kuna,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose:

24,11 EUR 181,64 kn Od 29.11.2007.

23,61 EUR 177,91 kn Od 30.12.2007.

24,04 EUR 181,16 kn Od 3.2.2008.

23,98 EUR 180,69 kn Od 21.2.2008.

48,75 EUR 367,34 kn Od 2.4.2008.

47,14 EUR 355,20 kn Od 1.5.2008.

46,48 EUR 350,21 kn Od 1.6.2008.

46,42 EUR 349,75 kn Od 12.7.2008.

45,83 EUR 345,31 kn Od 1.8.2008.

45,72 EUR 344,46 kn Od 23.8.2008.

46,01 EUR 346,70 kn Od 30.9.2008.

49,33 EUR 371,69 kn Od 5.11.2008.

47,14 EUR 355,18 kn Od 25.11.2008.

49,75 EUR 374,87 kn Od 1.1.2009.

49,87 EUR 375,72 kn Od 5.2.2009.

50,41 EUR 379,84 kn Od 25.2.2009.

50,25 EUR 378,59 kn Od 14.3.2009.

48,43 EUR 364,86 kn Od 15.4.2009.

48,05 EUR 362,01 kn Od 3.6.2009.

47,32 EUR 356,57 kn Od 17.6.2009.

47,43 EUR 357,35 kn Od 25.8.2009.

63,06 EUR 475,16 kn Od 2.9.2009.

62,47 EUR 470,70 kn Od 1.10.2009.

61,65 EUR 464,50 kn Od 16.10.2009.

61,46 EUR 463,06 kn Od 4.11.2009.

61,58 EUR 464,01 kn Od 16.11.2009.

61,67 EUR 464,62 kn Od 6.12.2009.

62,20 EUR 468,64 kn Od 2.1.2010.

62,39 EUR 470,04 kn Od 28.1.2010.

62,16 EUR 468,37 kn Od 5.2.2010.

71,42 EUR 538,09 kn Od 20.4.2010.

62,68 EUR 472,29 kn Od 27.4.2010.

62,41 EUR 470,25 kn Od 28.4.2010.

70,30 EUR 529,68 kn Od 29.4.2011.

69,64 EUR 524,67 kn Od 1.5.2011.

69,27 EUR 521,90 kn Od 1.5.2011.

73,81 EUR 556,12 kn Od 4.6.2011.

72,97 EUR 549,83 kn Od 8.6.2011.

76,78 EUR 578,50 kn Od 21.7.2011.

77,35 EUR 582,79 kn Od 2.8.2011.

77,02 EUR 580,34 kn Od 20.8.2011.

76,52 EUR 576,52 kn Od 27.8.2011.

73,96 EUR 557,23 kn Od 1.9.2011.

71,26 EUR 536,90 kn Od 2.11.2011.

72,53 EUR 546,48 kn Od 8.2.2012.

62,86 EUR 473,65 kn Od 10.2.2012.

62,65 EUR 472,02 kn Od 6.3.2012.

61,78 EUR 465,50 kn Od 5.4.2012.

61,78 EUR 465,49 kn Od 27.4.2012.

61,38 EUR 462,45 kn Od 18.5.2012.

61,34 EUR 462,13 kn Od 26.5.2012.

60,90 EUR 458,84 kn Od 1.6.2012.

60,42 EUR 455,27 kn Od 20.6.2012.

59,78 EUR 450,44 kn Od 30.6.2012.

58,89 EUR 443,72 kn Od 18.8.2012.

58,52 EUR 440,94 kn Od 23.8.2012.

58,20 EUR 438,54 kn Od 4.9.2012.

57,85 EUR 435,85 kn Od 5.9.2012.

56,52 EUR 425,82 kn Od 27.9.2012.

41,66 EUR 313,86 kn Od 27.9.2012.

XV Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u visini od € 6.641,86, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da su ona i tuženik dana 17.01.2006. sklopili Ugovor o nenamjenskom kreditu broj 3206060238/06, za isplatu iznosa od 63.230,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. U, dana 11. 04.2006. tužiteljica i tuženik sklopili su drugi ugovor o nenamjenskom kreditu broj 3206347541/06 za adaptaciju stana i zatvaranje drugog duga, u iznosu od 68.800,00 CHF. Oba kredita su otplaćivana u mjesečnim ratama, na rok isplate 15 godina.

Tužiteljica podnosi ovu tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom povrijeđena njezina prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nepoštene, pa samim time i ništetne ugovorne odredbe i to prvenstveno ugovornu odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, te smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i dodatka, te trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu što je rezultiralo da je od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica kao korisnik kredita i potrošač dovedena u neravnoprani položaj u odnosu na banku kao trgovca. Isto tako, smatra da je ništetan odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, o kojoj se uopće nije, niti moglo pregovarati, pozivajući se pri tome na zakon o Zaštiti potrošača.

Potražuje stoga iznose, kao u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kao je i izražen u ovoj odluci.

Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visine, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik ističe prigovor zastare. U svakom slučaju, tuženik prigovara dokaznom prijedlogu o tome da se izvede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem prije nego se izvede dokaz saslušanja tužitelja. Naime, po mišljenju tuženika, provedba vještačenja neće biti svrsishodna prije nego štio se nesporno utvrdi istinitost tužbenih tvrdnji o tome da tuženik nije obavijestio tužitelja o CHF valutnom riziku, da tužitelj taj rizik nije razumio, da je tuženik nagovarao tužitelja na zaduženje u CHF valuti i da je postupao namjerno nepošteno i nesavjesno, da tuženik nije tužitelja informirao o parametrima izmjene kamate stope, da tužitelj nije razumio mehanizme izmjene kamate stope, da je tužitelj namjerno doveden u zabludu kako u pogledu CHF valute, tako i u pogledu izmjene kamatne stope. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u ugovoru. Tužena banka, ne samo da nije znala, nego nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute. Osporava i tumačenje tužiteljske strane oko nevaljalost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze uvidom u isprave koje se nalaze u spisu predmeta, izveden je dokaz financijskim vještačenjem (list 220, 252 i 267) te saslušanjem tužiteljice kao stranke u postupku te njezinog sina TV, kao svjedoka.

Druge dokaze sud nije izvodio - saslušanje djelatnika banke jer je tuženik odustao od izvođenja tog dokaza na posljednjem ročištu, sve temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Sud je u konkretnom slučaju utvrdio, da je tužiteljica kao korisnica kredita sklopila sa tuženikom navedene ugovore o kreditu pobliže označene u izreci ove presude, a istima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, čime je zbog usporednog rasta kamatne stope i valute CHF došlo do povećanja u odnosu na početno ugovorenu ratu.

To u bitnome i potvrđuje njezin iskaz (l. 199), kojim navodi da je bila sporna jedna rata koju je platio njezin sin jer je ona tada bila na Pelješcu, a on u Zagrebu, s time da mu je ona ostavila novac za platiti u njezino ime i za njezin račun. Nije nikada bila bankarska djelatnica (iako je ekonomistica), dakle nema saznanja o istančanosti i svim finesama bankarskog poslovanja.

U ponovljenom je postupku tužiteljica ispripovijedala na ročištu održanom 14. svibnja 2025. godine, da je ukupno podigla dva kredita, sa svrhom da je prvi bio za refinanciranje kredita Raiffeisen banke, a drugi je bio za adaptaciju njezine kuće, i još jedno refinanciranje drugog kredita, novac od kredita utrošen je za upravo svrhe za koje je dignut, a što se tiče adaptacija bile su jako velike pa su bili veliki i troškovi. Nekretnina je korištena za stanovanje – riječ je o kući koju je tužiteljica adaptirala, a nikakva djelatnost (poslovna) se u toj kući nije obavljala niti se obavlja. Ugovor je pročitala, nije bilo nejasnoća, a javni bilježnik joj je rekao da kuća ide pod hipoteku zbog nevraćanja kredita. Što se tiče otplatnog plana, dobila ga je, sjeća se da su rate u cijelom otplatnom planu bile iste. Nije bila svjesna da se konačan iznos može mijenjati. Ne sjeća se da je u ugovoru bila odredba koju je htjela izmijeniti, a da bi ju banka odbila, nije znala niti da ima pravo na to. Znala je za pojam valutne klauzule i protuvrijednosti. Nije znala da će se valuta mijenjati jer je CHF bio stabilan i nije bilo naznaka o promjeni. Na upit suca tužiteljica navodi da joj u banci nitko nije saopćio ništa o eventualnim promjenama vezano za CHF. Zašto je mislila da je stabilan CHF, tužiteljica odgovara da zato jer su svi tako pričali u to vrijeme, isto je zaključila i po informiranju o toj valuti. Promjeni rate nije prigovarala pisanim putem.

Nije joj nuđena druga vrsta kredita – misli se pritom na valutu, niti je pitala za drugu vrstu kredita. U drugim bankama nije bila, a kod tuženika je bila isključivo zbog reklame, a kod tuženika prima plaću. Ne sjeća se koliko puta je bila u banci vezano za kredit. Kredit nije konvertirala. Što se tiče vrste kamatne stope, to piše u ugovoru. Nije bila svjesna da se anuitet može mijenjati po kamatnoj stopi, a pošto su dostavljene obavijesti o promjeni kamate, ne zna da bi dobivala obračun (parametre ili obračun) po kojima bi se stopa mijenjala. Nije imala drugih nekretnina u vlasništvu u vrijeme potpisivanja. 2015. godine je suprug imao u vlasništvu j.d.o.o. Sama je otplaćivala rate. Što se tiče adaptacije bila je opsežna od fasade, stupova, krovišta, crijepova, grijanja… Sredstva kredita bila su isplaćena na njezin račun.

Tužiteljičin sin TV (l. 200), saslušan kao svjedok u ovom parničnom postupku, potvrdio je u bitnom ove navode tužiteljice.

Ovaj je dokaz izveden samo radi razjašnjavanja spornog pitanja oko plaćanja spomenute rate kredita, a istovremeno su razriješene bilo kakve dvojbe kod drugostupanjskog suda oko statusa tužiteljice kao "potrošača" s obzirom da je zaključila ugovor o kreditu za isključivo privatne potrebe - za refinanciranje kredita Raiffeisen banke i adaptaciju njezine osobne kuće.

Prvo valja reći, da je sporno je pitanje za tuženika da li su odredbe navedenog ugovora kojima je ugovorena je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ništetne, a na isto valja odgovoriti kako bi se moglo zaključiti ima li osnove za tužiteljičino potraživanje uopće. Na to pitanje ovaj sud odgovara potvrdno.

Tuženik - koji u opširnom odgovornu na tužbu zapravo iznosi u bitnom isključivo paušalne navode istovremeno pokušavajući na taj način okarakterizirati argumentirane tužiteljičine tvrdnje - tijekom postupka nije dokazao bitno drugačije.

Naime, valja reći da je odredbom čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. ZOO- a propisano kako je ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva.

Tuženik - kao dugogodišnja banka (za razliku od tužiteljice koji je fizička osoba), kao profesionalac koji se bavi kupoprodajom valute, zasigurno je znao ili mogao znati o promjenama tečaja CHF, te stoga prilikom ugovaranja nije postupao u dobroj vjeri. Dapače, navodi tuženika o tome da «da je banka postupala u dobroj vjeri» i «da nije mogla znati za promjenu tečaja CHF», su u potpunosti neosnovani i praktički apsurdni, jer je iz dosadašnje sudske prakse sada već potpuno notorna činjenica iz razdoblja u kojim su se takvi krediti odobravali, da je postupak tuženika bio upravo suprotan - takav tip kredita nudio se kao «izuzetno povoljan».

Sama se valutna klauzula - koja ima za cilj zaštitu vrijednosti ugovorne obveze i po svom zakonskom sadržaju - sastoji se od vrijednosti ugovorne obveze u valuti kune, određivanja strane valute koja će biti mjerilo odnosa strane valute i valute RH (tečaja) i izračuna vrijednosti obveze u stranoj valuti. Među strankama nije sporno, da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana otplata kredita a koja vezuje glavnicu za CHF.

Međutim, u konkretnom slučaju ugovaranje valutne klauzule - iako načelno dopušteno prema čl. 22. ZOO-a - u suprotnosti sa načelom poštenja u pravnom prometu jer su u posljedice ugovaranja te odredbe dovele do toga da je ugovor nepošten u odnosu na tužiteljice a i u suprotnosti je sa legi speciali odnosno Zakonom o zaštiti potrošača.

Naime, sam je smisao i razlog ugovaranja valutne klauzule da onaj tko daje kredit (ovdje tuženik) zaštiti od obezvrjeđivanja do kojeg može doći, npr. uslijed porasta inflacije, porasta cijena roba i usluga i sl., tako da prilikom povrata novčanih jedinica dobije istu vrijednost koju je on dao, odnosno vrijednost koja u trenutku ispunjenja ugovora odgovara onoj kupovnoj moći koja je u trenutku sklapanja ugovora imala ugovorena svota. Dakle, ugovaranjem valutne klauzule koja je vezana uz tečaj stabilne valute ugovorne strane štiti se vjerovnik od devalvacije, a dužnik od revalvacije.

Toga u konkretnom slučaju nema, jer je promjenom visine valute jednostavno profitirao tuženik (dakle nema riječi o prethodno spomenutom pitanju zaštite) a na štetu tužiteljice kao korisnika kredita, jer je realiziranjem te klauzule tuženik došao do izvora jednostavne a istovremeno nepravične zarade - ekstra profita banke, financijskim iscrpljivanjem tužiteljice kroz enormno povećanje rate otplate kredita iskazane u kunama.

Dakle ugovorena je valutna klauzula kojom bi se banka trebala štiti od deprecijacije kune u zakonskom smislu u konkretnom slučaju u potpunosti promašila svrhu, a primjenom iste obogatio se tuženik na račun tužiteljice, ciljano promašeno koristeći ugovornu odrednicu. Sve ovo uz činjenicu da tuženik uopće nije upozorio tužiteljicu da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, a navedena je valuta očito prezentirana tužiteljici kod zaključenja kao stabilna (jer je logično da u suprotnom ne bi niti zaključio predmetni ugovor).

Unatoč tvrdnjama tuženika, ovakvo njegovo postupanje je u suprotnosti sa odredbama čl. 81, 92 i 90 Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima, jer se zasigurno o punom opsegu takve odredbe nije pregovaralo između tuženika i tužiteljice, a logički je za zaključiti da tužitelj - da mu je predočen puni rizik ovako prethodno izložen

- sasvim sigurno uopće ne bi zaključivao kredit.

Sud nadalje smatra, da je činidba koju je tužiteljica bila dužna plaćati tuženiku u pogledu kamatne stope nije niti određena niti odrediva. Naime, kamatna stopa iz navedenog ugovora o kreditu mijenjala se isključivo jednostranom odlukom tuženika, te se o takvoj promjeni - suprotno paušalnim navodima tuženika - zasigurno nije pojedinačno pregovaralo (tuženik drugačije nije niti dokazao, već jednostavno argumentira suprotno bez ijednog dokaza).

Nastavno dakle, sasvim siguran je zaključak da je riječ o ugovoru tipa "uzmi ili ostavi", banke i inače tako postupaju, a neko "pregovaranje" je u cijelosti nemoguće jer se u pravilu prezentiraju formularni tipovi ugovora koji se mogu prihvatiti ili odbiti, dakle takvi kakvi jesu i to bez ikakvih izmjena - nikakvo "pregovaranje" s bankom nije moguće.

Nadalje, iz dostavljene se dokumentacije može zaključiti, da su promjene kamatne stope bile podložne isključivo poslovnoj politici i odluci tuženika te tužiteljici u vrijeme ugovaranja kredita nije bio poznat niti jedan egzaktan i tužiteljici lako dostupan podatak koji utječe na promjenu kamate, niti je takav podatak bio ugovoren, niti je tuženik kod promjene kamate koristio bilo kakve transparentne egzaktne podatke koje bi predočio tužiteljici.

S time u vezi, tuženik je svojom jednostranom odlukom mogao mijenjao kamatnu stopu - što tuženik niti ne niječe (!) već drži da je na to imao puno pravo, pa je tako tuženik u nekoliko navrata mijenjao kamatnu stopu zbog čega je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužiteljica bila dužna plaćati tužitelju, a time i do promjene u prvotno ugovorenom otplatnom planu.

Takva odredba ugovora omogućuje tuženiku da promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja - sebe, a da pri tome niti na koji način nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, čime je, po stavu ovog suda, tužiteljica u neravnopravnom položaju prema tuženiku kao banci, a posljedično i neravnoteža u pravima i obvezama i to na štetu tužiteljice, koja promjenu takvog opsega nije mogao predvidjeti, prilikom čega nije mogao provjeriti niti točnost promjena bez egzaktnih kriterija. S obzirom da je predmet ugovora novčana obveza, to su bitni sastojci ugovora o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, te je tuženik (banka) putem ove ugovorne odredbe u potpunosti izbjegao utjecaj druge ugovorne strane (tužiteljice) namećući mu zapravo proizvoljno opseg nametnute obveze.

Sud smatra da je to u suprotnosti odredbi čl. 247. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine», br. 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora (znači postoji razumijevanje i shvaćanje tih sastojaka obje ugovorne strane, o čemu u konkretnom slučaju nije riječ). Ovo je bitno, jer je tuženik sam sebi pridržao pravo mijenjati kamatnu stopu po volji, bez navođenja bilo kakvih jasnih i preciznih kriterija. Iz navedenoga jasno proizlazi da je tuženik jednostranim donošenjem odluka o promjeni kamatne stope, a koje promjene nisu bili definirane nikakvim parametrima, neprekidno i to kako za vrijeme sklapanja ugovora, tako i za vrijeme njegova trajanja, postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

I ova odredba predmetnog ugovora je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja koje je jedno od osnovnih načela obveznog prava te je sadržano u odredbi čl. 4. ZOO-a, kojom je propisano da prilikom zasnivanja obveznih odnosa i ostvarivanju tih prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se tog načela. Prema predmetnoj ugovornoj odredbi dug tužiteljice je postao promjenjiva kategorija na koji nije mogla utjecati tužiteljica ica- to je isključivo ovisilo o volji banke - dakle arbitrarno jer tuženik tijekom postupka nije dokazao niti jednim valjanim razlogom (i dokazom) zbog kojih je banka to uopće učinila, a jasno je da je to samo ekstra profit.

Taj je članak ugovora u potpunosti u suprotnosti s Zakonom o zaštiti potrošača koji se primjenjuje kao legi speciali, dakle promjena je kamatne stope isključivo ovisila o volji banke koja čak i u ovom postupku i dalje smatra da je pravilno postupila kada je mijenjala stopu ne navodeći nikakav valjan razlog.

Valja i reći, da ovaj sud smatra da je pitanje zastare na koje ukazuje tuženik neosnovano, jer je podizanjem kolektive tužbe (kolektivne tužbe korisnika kredita u CHF s istim ugovornim odredbama), nastupio prekid zastare (lipanj 2014. godine).

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od dana 4. srpnja 2014.g., poslovni broj PŽ-7129/13-4, zauzeo je stav da su predmetne odredbe ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čine ovisnom o odluci tuženika (banke) nepoštene, pa prema tome ništetne, a u ovoj je parnici riječ o identičnom slučaju.

Osim toga, i sukladno Zakonu o obveznim odnosima i to čl. 328., pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.

Osim toga, o ovim pitanjima je već jasan stav zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni brojevi Rev-2221/18 i Revt - 249/14 od 9. travnja 2015.od dana 03. rujna 2019. godine, tako da je i dalje stav ovog suda da je daljnje raspravljanje o istome nepotrebno, no unatoč navedenim činjenicama tuženik se i dalje uporno parniči, opterećujući nepotrebno i tužiteljicu i pravosudni sustav.

Nadalje, vezano za utvrđenje ovog suda da su odredba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati ništetne, tužiteljici pripada po osnovi razlike tečaja i preplaćene kamate iznosi kako je pobliže označeno u izreci ove odluke, jer se ugovor o kreditu primjenjuje bez takvih ništetnih odredaba.

Preostala argumentacija tuženika nije relevantna, pa nije niti posebno obrazlagana.

Zaključno valja reći, da su navodi tuženika u cijelosti neosnovani, iz razloga što kako je prethodno navedeno, tuženik kao banka u stvarnosti mijenjao kamatu bez da je tužiteljica mogla (kao prosječna osoba) zbiljski ikako provjeriti na koji način je točno do toga došlo i po kojim kriterijima i zbog čega uopće, prilikom čega se tuženik paušalno poziva na to da je tužiteljica pristala na promjenjivu kamatnu stopu.

Pitanje tuženika da li je promjeni rate tužiteljica prigovarala banci pisanim putem – a što nije, je potpuno irelevantno, jer sve da je i prigovorila to ne bi imalo apsolutno nikakva učinak jer je logično da bi svaki prigovor banka odbila kao neosnovan sa potpuno istom argumentacijom koju banka koristi i u ovoj parnici.

U konačnici, nesporno je da je tuženik kao banka trgovačko društvo koje postoji zbog samo jednog razloga - a to je profit.

Preostala argumentacija tuženika nije relevantna imajući u vidu sve prethodno navedeno jer je ionako usmjerena na iscrpljivanje i stranaka i suda teško shvatljivom ali ustrajnom opiranju tuženika prethodnim odlukama, koji se zapravo pretvara kao da nisu nikada niti donesene.

Radi utvrđivanja visine tužiteljičinog potraživanja, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem, a vještak ing. Mladen Bačić u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da što se tiče ugovora br. 3206060238/06, je iz Tabele 1 vidljivo da je razlika s osnova promjenjive kamatne stope u visini od 4.331,26 CHF / u kunama po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate 23.161,71 s mjesečnim iznosima razlika kako je navedeno u Tabeli 1. Iz Tabele 2 je razvidno da razlika s osnove valutne klauzule iznosi 77.955,81 s mjesečnim iznosima kako je navedeno u Tabeli 2. Ukupna je razlika po obje osnove 101.117,52 kuna. Što e tiče ugovora 3206347541/06, iz Tabele 3 je razvidno da razlika s osnova promjenjive kamatne stope iznosi 4.754,48 CHF, odnosno po srednjem tečaju HNB za CHF na dana uplate iznosi 25.852,25 kuna s mjesečnim iznosima u istoj Tabeli. Iz Tabele 4 je razvidno da je razlika s osnova valutne klauzule 89.384,86 kuna s mjesečnim iznosima iz iste tablice. ukupna je razlika 115.237,11 kuna.

Vještak se dopunski očitovao 07. rujna 2021., navodeći daje iz tablice u prilogu tog očitovanja razvidno da je za kredit 3206060238/06 s osnova tečajne razlike više uplaćeno 81.325,20 kuna, da je u odnosu na vrijednost anuiteta izračunanog tečaju na datum isplate kredita za 3.369,44 kune. Za ugovor 3206347541/06 navodi da je iz tablice 3 razvidno da je s osnova tečajne razlike, više uplaćeno 94.302,35 kuna. U tablici 4 je razvidno daje tužiteljica platila manje u odnosu na vrijednost anuiteta izračunatog po tečaju na datum isplate kredita 4.917,49 kuna.

U zadnjem očitovanju, vještak je otklonio greške u pisanju navodeći da je za za kredit 3206060238/06 točan iznos preplate s osnove valutne klauzule i promjenjive stope 98.382,34 kune, a za ugovor 3206347541/06 taj iznos u visini od 111.574,45 kuna, s time da iz tablice 4 i 5 u prilogu očitovanja. Isto tako, vještak se očitovao na prigovor tuženika oko pozitivnih tečajnih razlika, obrazlažući da je tečajna razlika razlika između kunske protuvrijednosti uplaćenih anuiteta i kunske protuvrijednosti anuiteta izračunanih po inicijalnom tečaju. Vještak je izvršio i dopunski izračun po prigovoru tuženika u odnosu na razliku kamate i tečajnu razliku (l. 260 i dalje).

Valja reći da nalaz i mišljenje vještaka sadrži jasno i valjano utvrđene činjenice, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, a tužiteljica je uskladila svoj tužbeni zahtjev upravo prema rezultatima takvog nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

Što se tiče pitanja kamata na koje se referira drugostupanjski sud u toč. 12.2. u svojoj odluci, riječ je o sporednom potraživanju na iznose koji su jasno označeni i dosuđeni u izreci ove odluke, a koji predstavljaju iznose po osnovi razlike tečaja i preplaćene kamate koje je tuženik dužan isplatiti kako je prethodno navedeno (to je ta "njegova obveza"), s time da je tijek svake kamatne stope pojedinog iznosa pravilno određen prema trenutku preplate svakog pojedinog iznosa (vezano za trenutak zakašnjenja), a sukladno tabelarnom prikazu istih u vještačkom nalazu i mišljenju, a prema kojem je i tužiteljska strana koncipirala svoj tužbeni zahtjev, sve sukladno odredbi čl. 183 i 29. ZOO-a.

Valja i dodati, da je neosnovano protivljenje tuženika preinaci "tužbenog zahtjeva", iako očito misli na preinaku tužbe, o kojoj u konkretnom slučaju uopće nije riječ, jer su utuženi iznosi umanjeni, a ne povećani, s time da je jedan od zakonskih razloga za preinaku tužbe upravo povećanje zahtjeva (tužbenog), o čemu u konkretnom slučaju nije riječ jer su sve stavke utuženih iznosa umanjene u odnosu na inicijalne u tužbi.

Preostala argumentacija tuženika nije odlučna, pa nije niti obrazlagana.

Odluka o trošku parničnog postupka tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni Tarifi nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika: za sastav tužbe 250 bodova Tbr 7/1, dva obrazložena podneska svaki po 250 bodova Tbr. 8/1, 5 ročišta svako po 250 bodova Tbr 9/1, 1 ročište 125 bodova Tbr. 9/2, ukupno 2125 bodova, što što uz vrijednost boda od 10 kuna odnosno 15,00 kuna za radnje iza 03. studenog 2022. godine, i PDV-t 25% ukupno iznosi 28.125,00 kuna. Ovom iznosu treba dodati predujam za dopunsko vještačenje u iznosu od 2.500,00 kn, te pristojbe na tužbu i odluku po 5.000,00 kuna, ukupno odnosno ukupno

Na dosuđeni iznos tužiteljici pripadaju kamate po prethodno navedenoj kamatnoj stopi, tekuće od dana donošenja odluke pa do isplate.

Nadalje, iako novčana jedinca kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u Eur 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužiteljice (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, galopirajuće inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo ( u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno. Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine.

Tuženik je izgubio ovu parnicu pa nema niti pravo na trošak ovog parničnog postupka (čl. 152 a u vezi sa čl. 154. st. 5 ZPP-a).

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sudac:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte