REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1995/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ŠK, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Križanec odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, poradi ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave 12. svibnja 2025. godine, u nazočnosti tužitelja osobno i njegovog opunomoćenika i opunomoćenika tuženika , dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu (Troškovi) Ugovora o kreditu broj: 016-1099/2005, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potpisanog/sklopljenog dana 20. lipnja 2005. godine od strane pravnog prednika tuženika Hypo Alpe-Adria Bank d.d, kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita, KK, kao sudužnika, MK (sada ŽK), kao sudužnika, te VK, kao založnog dužnika, koji je solemniziran dana 21. lipnja 2005. godine od strane javnog bilježnika Ignaca Vugera, pod posl. brojem: OU-913/2005, u dijelu kojem je određeno da se da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jednocijelihdvadesetpet posto) jednokratno, te da se korisnik kredita obvezuje snositi sve troškove u vezi s izradom Ugovora, kao i druge eventualno nastale nuzgredne troškove

II Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. platiti tužitelju CK 366,67 eur s zateznim kamatama od 30. lipnja 2005. godine do isplate i naknaditi trošak parničnog postupka u svoti od 582,41 eur s zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. godine do isplate, sve po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zateznih kamata do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. ožujka 2024. godine tvrdi da je 20. lipnja 2005. godine sklopio s tuženikom ugovor o kreditu na 46.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja radi kupnje i adaptacije nekrenine te je ugovorena i naknada od 1.25% jednokratna za trošak obrade, koja je naplaćena 28. lipnja 2005. godine u svoti od 2.762,68 kn pa tu naknadu iz čl. 5..kao nepoštenu smatra ništenom, pozivajući se na odredbu čl. 323,, st. 1. Zakona o obveznim odnosima i čl. 87, st. 1. Zakona o zaštiti potrošača te zahtijeva kao u tužbi tj:

"Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 5. Ugovora o kreditu (Troškovi) Ugovora o kreditu broj: 016-1099/2005, sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, potpisanog/sklopljenog dana 20. lipnja 2005. godine od strane (pravnog prednika) tuženika (tada HYPO ALPE-ADRIA BANK d.d.), kao kreditora, tužitelja, kao korisnika kredita, KK, kao sudužnika, MK (sada ŽK), kao sudužnika, te VK, kao založnog dužnika, koji je solemniziran dana 21. lipnja 2005. godine od strane Javnog bilježnika Ignaca Vugera, pod posl. brojem: OU-913/2005, u dijelu kojem je određeno da se da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 % (jednocijelihdvadesetpet posto) jednokratno, te da se korisnik kredita obvezuje snositi sve troškove u vezi s izradom Ugovora, kao i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 366,67 EUR, sa zateznim kamatama, tekućim od dana 30. lipnja 2005. godine do isplate, prema stopi koju do 31. prosinca 2007. godine određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), a od 01. siječnja 2008. godine prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. godine do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, sa zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14. svibnja 2024. godine se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže ga odbiti uz naknadu troška parničnog postupka, ugovorena naknada je jasna, uočljiva i razumljiva te zakonita i o njoj se pojedinačno pregovaralo, zbog čega nema neravnoteže u pravima i obvezama stranaka, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, obrazlaže što je ta naknada, poziva se na odredbu čl 326, st. 2. Zakona o obveznim odnosima, jer je riječ o zabrani manjeg značenja, a ugovor je ispunjen, prigovara zastari.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kreditu od 20. lipnja 2005. godine, izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],, izračun efektivne kamatne stope, pregled prometa po kreditu, specifikaciju uplata, obavijest tuženikovu o promjeni kamatnih stopa od 5. srpnja 2023. godine, isplatni nalog- obračun od 28. lipnja 2005. godine,. preslušao tužitelja, a nije preslušao svjedoka KK, kao nebitan dokaz, budući su bitne činjenice utvrđene tužiteljevim preslušanjem.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Nije prijeporno da su parnične stranke 20. lipnja 2005. godine sklopile ugovor o kreditu na 46.600,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju na dan korištenja , s rokom otplate do 30. lipnja 2035. godine, radi kupnje nekretnine i adaptacije te se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po tuženikovom srednjem tečaju za CHF na dan dospjelosti te je ugovorena i naknada za trošak obrade od 1.25%, što je sve utvrđeno uvidom u čl.1,2, 3. i 5.. tog ugovora te je neprijeporno da je ugovor otplaćen, sukladno odgovoru na tužbu kao i da ga je sastavio tuženik.

6. Prijeporni su odredba o tzv. ulaznoj naknadi, osnova tužbenog zahtjeva te zastara.

7. Ovdje treba primijeniti odredbe čl.81, 82, 85, 86. i 87. te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

8. Glede ništenosti ugovorne odredbe čl. 5, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su IV-308/2020 od 5. studenog 2020. godine jest da je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl.49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo a presudom Europskog suda za ljudska prava u spojenim predmetima C-229/19 i C- 289/19 je utvrđeno da odredbe Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da odredba sadržana u aleatornom ugovoru sklopljenom između prodavatelja robe i pružatelja usluga i potrošača, kao što se to ugovori o leasingu dionica, mora smatrati nepoštenom ako se s obzirom na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora i uzimajući u obzir datum njegova sklapanja tom odredbom može tijekom njegova ispunjavanja prouzročiti znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka, i to čak i u slučaju ako bi ta neravnoteža nastupila samo ako bi se ostvarile određene okolnosti ili ako bi navedena odredba u drugim okolnostima mogla čak koristiti potrošaču te u tim okolnostima je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri je li odredba kojom se unaprijed utvrđuje prednost koju prodavatelj robe ili pružatelj usluga ostvaruje u slučaju prijevremenog raskida ugovora o kreditu mogla prouzročiti takvu neravnotežu od trenutka sklapanja navedenog ugovora, uzimajući u obzir okolnosti sklapanja ugovora, kao i da odredbe ove Direktive treba tumačiti na način da se prodavatelj robe ili pružatelj usluga, koji je kao prodavatelj potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koju je nacionalni sud, kada se ugovor može održati na snazi bez te ugovorne odredbe proglasio nepoštenom i posljedično ništetnom ne može pozivati na zakonsku naknadu štete predviđenu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava koja bi bila primjenjiva da ne postoji navedena ugovorna odredba. Tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III-323/22 od 13. srpnja 2023. godine.

9. Po ocjeni ovoga suda isto stajalište vrijedi i za ugovornu odredbu o naknadi za sklapanje kredita, prihvaćajući tužiteljev iskaz u tom dijelu kao životan i uvjerljiv da s njim tuženik nije pregovarao o ovoj naknadi već je dobio unaprijed pripremljen ugovor s tuženikove strane, uzevši u obzir njegovo zanimanje u vrijeme sklapanja ugovora tj. bio je zaposlen kao strojar i zvanje - srednja škola te je tako utvrđeno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor , što i nije prijeporno te se o njemu nije pregovaralo posebice o ovima ugovornim odredbama naknadama te tužitelju te odredbe nisu bile ni protumačene, a to što je znao izračunati visinu te naknade sam ne utječe na pravovaljanost ove ugovorne odredbe zbog ostalih nedostataka, kako je prethodno obrazloženo.

10. Odredbom čl.13. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91-88/01) je propisano da je zabranjeno ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Čl.18. st.3. istog Zakona je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan se suzdržati od postupka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika , u ostvarivanju svog prava.

11. U odnosu na čl. 5. ugovora o kreditu tj. o naknadi za sklapanje samog ugovora, sud ocjenjuje da je i ova ugovorna odredba ništetna, budući se o njoj nije pregovaralo te je suprotna navedenim načelima obveznoga prava, zbog čega tužitelj nije ni mogao utjecati na sadržaj ove ugovorne odredbe niti njenu visinu, sve prihvaćajući njegov iskaz kao životan i uvjerljiv zbog prethodno obrazloženih razloga, a to primjenom odredbe čl.87.st.1. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s odredbom čl.103, st.1. Zakona o obveznim odnosima) pa primjenom odredbe čl.104, st.1. istog Zakona svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj što je primila na osnovi takvog ugovora, a na osnovi odredbe čl.105, st.1. istog Zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, koje pretpostavke nisu ispunjene u ovom slučaju jer ugovorena naknada nije bila uvjet ugovora a niti je po tužiteljevom iskazu bila odlučna pobuda već mu je trebao kredit kojeg će moći otplatiti. Sve i da su ispunjene odredbe čl.105, st.1. Zakona o obveznim odnosima, već da je riječ o odlučnoj pobudi zbog koje je ugovor sklopljen, opet treba primijeniti odredbu čl.105, st.2. istog Zakona budući je posebnim propisom tj. Zakonom o zaštiti potrošača ustanovljena ništetnost upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje. Također odredba čl.107, st.2. Zakona o obveznim odnosima se ne primjenjuje, premda je ugovor u cijelosti ispunjen prije utuženja, jer uzrok ništetnosti nije bila zabrana manjeg značenja tj. ovdje je riječ o tuženikovom postupanju suprotno načelu savjesnosti i poštenja što je osnovno pravilo obveznih odnosa, a u svezi s odredbom čl.87. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača.

12. Slijedom toga je sud i prihvatio tužbeni zahtjev iz točke 1.

13. Prigovor zastare u odnosu na ovu naknadu nije osnovan primjenom pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine. Naime, kako je ova odredba utvrđena ništetnom, sukladno odredbi čl.103, st.1. Zakona o obveznim odnosima to primjenom odredbe čl.104, st.1. istog Zakona je tuženik dužan vratiti isto što je naplatio na ime tih naknada. Stoga se na ovo vraćanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina po odredbi čl.371. Zakona o obveznim odnosima te počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

14. Visina novčanog dijela tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata nisu prijeporni, kao na ročištu 10. siječnja 2025. godine te je prihvaćen i tužbeni zahtjev iz točke 2.

15. S obzirom na tužiteljevo zvanje i zanimanje te namjenu kredita i da mu je trebao radi osobnih potreba, sud ocjenjuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja tog ugovora bio potrošač po odredbi čl. 3, st. 1, t . 1. Zakona o zaštiti potrošača, a tuženik nije dokazao drugačije, premda je na njemu dokazni teret.

16. Zatezne kamate teku od prvog dana nakon dana plaćanja same naknade kao dana dospjelosti sve po stopi određenoj odredbom čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata i čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima uz uvećanje od pet tj. tri postotna boda jer nije riječ o trgovačkom ugovoru, a na parbeni trošak teku po odredbi čl.151.st.3. Zakona o parničnom postupku.

17. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku , primjenom tbr 7, 8. i 9. i 36. OT je sud tužitelju dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za tužbu i jedan podnesak i oba ročišta po 50 bodova svaki i zahtjev za dostavu isprava 25 bodova, što je 225 bodova ili 450,00 eura, uz PD od 112,50 eur, sudsku pristojbu na tužbu 6,64 eura i presudu 13,27 eura, što je ukupno 582,41 eur.

Trošak ročišta za objavu nije priznat primjenom odredbe čl. 155, st. 1. istog Zakona, jer nije potreban ni nuždan za uspjeh u postupku, a premda je naveden u tbr. 9, st. 3. OT sud ga ocjenjuje neosnovanim.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka