REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ŠB, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 14. veljače 2025., broj: Pp-14298/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okrivljenog ŠB kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni ŠB je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni ŠB proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura. Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca i naloženo mu je platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni ŠB je pravodobno podnio žalbu u kojoj navodi da nije saslušan u postupku, da nije primio poziv za ročište, da svojim djelovanjem nije prouzročio štetne posljedice ili doveo u opasnost živote ili imovinu, nema velike prihode i uzdržava obitelj, automobil koristi svakodnevno jer mu je potreban za obavljanje posla, a posjeduje valjanu vozačku dozvolu. Predlaže da se zbog svega navedenog njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja za koje se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je pravilno i dostatno obrazložio.

5.1. Navodi žalbe okrivljenika kako nije saslušan jer nikad nije primio poziv za raspravu nisu osnovani iz razloga što je iz spisa razvidno da je isti na raspravu pozivan u dva navrata, za ročište od 19. siječnja 2023. i 11. veljače 2025., a oba puta poziv se vratio s naznakom „obaviješten-nije podigao pošiljku“. Nakon toga sud je poziv za ročište za okrivljenika postavio na e-oglasnu ploču suda, pa se smatra da je istekom zakonskog roka uredno uručen okrivljeniku, koji je primio obavijest u smislu članka 109.a PZ-a u kojoj je, između ostalog, bio upoznat s time da je dužan opravdati svoje izostanke, sudu prijaviti svaku promjenu svoje adrese te da se rasprava može provesti i donijeti presuda u njegovoj odsutnosti.

6. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud je stava da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti iz članka 36. PZ-a te je opravdano okrivljeniku za predmetni prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 400,00 eura, koja je kazna ublažena osjetno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne za taj prekršaj (od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana), stoga je ovaj Sud stajališta da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, te je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja. Okrivljeniku se naglašava da je prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a jedan od najtežih prekršaja u području sigurnosti prometa na cestama i irelevantni su navodi okrivljenika iz žalbe da nije prouzročio štetne posljedice jer sam čin poduzimanja radnje koja čini ovaj prekršaj podrazumijeva dovođenje u opasnost svih sudionika u prometu odnosno dovođenje u opasnost života i imovine, a izostanak štetnih posljedica može se promatrati kao slučajnost i ne čini osobito olakotnu okolnost. Ostali navodi iz žalbe okrivljenika također se ne mogu smatrati kao osobito olakotne okolnosti koje bi učinile opravdanom preinačenje odluke o kazni koja je već ionako osjetno ublažena, a nisu niti dokumentirane na bilo koji način.

7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela i potrebitost specijalne prevencije. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 29. svibnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.