Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Stalna služba u Županji
32270 Županja
Veliki kraj 48
Poslovni broj: P-23/2022-55
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa boravkom u Njemačkoj, Wormser strasse 18, Stuttgart, zastupane po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, radi utvrđenja ništavosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 15. travnja 2025., u nazočnosti tužitelja osobno sa punomoćnikom Ivanom Lalićem, odvjetnikom u Slavonskom Brodu, te tuženikom osobno sa punomoćnikom Krunoslavom Glokovićem, odvjetnikom u Županji, a koja presuda je donesena i objavljena 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I. Utvrđuje se ništavnim odredba članka 1. Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 28. kolovoza 2017. godine sačinjenog između BG i GG kao primatelja uzdržavanja i tužene EG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), a koji se odnose na raspolaganje nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
II. U zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnom odjelu Županja, Općinskog suda u Vinkovcima, i to u z. k. ul. br [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uspostavlja se ranije zemljišno knjižno stanje koje je postojalo prije upisa tužene EG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kao vlasnice temeljem Ugovora navedenoga u toč. 1. ove presude i sva ustupljena imovina navedena u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju ima se smatrati ostavinskom imovinom iza pok. BG i pok. GG, a po pravomoćnosti ove presude.
III. Nalaže se tuženoj EG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] da tužitelju FG, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka po odluci suda sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, tekućim od dana presuđenja pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju FG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura (slovima: tisuću sedam stotina pedeset eura), u roku 15 dana, dok se tuženik odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za dosudu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa od 2.187,50 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je EG, rođ. F, kao davatelj uzdržavanja, sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju **.**.2017. s BG i GG, kao primateljima uzdržavanja, kojim se nakon njezine smrti dopušta uknjižba vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u korist davatelja uzdržavanja. Međutim, prethodno navedenom Ugovoru o doživotnom uzdržavanju, sačinjen je 10. ožujka 1992. Darovni ugovor između ĆG i njegove supruge MG, kao darovatelja, kojim su darovali svom sinu, daroprimatelju BG (primatelju uzdržavanja iz gore navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ), nekretnine označene u čl. 1. Darovnog ugovora, tj. katastarske čestice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina]. Da je darovni ugovor proveden u korist daroprimatelja 10. ožujka 1992. pri Zemljišnoknjižnom odjelu Županja, Općinskog suda u Vinkovcima pod poslovnim brojem Z-91/92. Da se člankom 5. navedenoga Darovnog ugovora obvezuje daroprimatelj BG da neće raspolagati darovanim nekretninama s obzirom da je volja darovatelja bila da poslije njegove smrti (BG), nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina], ostaje u nasljeđe njegovoj supruzi GG (OIB: [osobni identifikacijski broj]), odnosno njihovoj djeci FG ovdje tužitelju, IG, UG i ĆG. Međutim, da je 7. siječnja 2002. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Vukovaru, provodeći postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga donosi rješenje kojim BG daruje svojoj supruzi GG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) 1/2 vlasništva u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], i upisuje se u vlasništvo u navedeni zemljišnoknjižni uložak 7. siječnja 2002. Da je volja darovatelja, djeda i bake tužitelja, ĆG i njegove supruge MG u Darovnom ugovoru od 10. ožujka 1992., bila da nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina], pripadnu poslije smrti daroprimatelja BG, njegovoj supruzi i njihovoj djeci. Međutim, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017., ugovoreno je da navedene nekretnine pripadaju poslije smrti primatelja uzdržavanja (BG i GG), tuženiku EG, a ne djeci BG, odnosno unučadi darovatelja. Tužitelj nije znao, niti je bio obaviješten o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, odnosno da se nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina], ostavljaju davatelju uzdržavanja. Da je u obitelji bila opće poznata činjenica i stalno se ponavljalo da se ima provesti volja djeda i bake u pogledu nasljeđivanja navedenih nekretnina. Stoga tužitelj podnosi tužbu radi utvrđenja ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017., a koji se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina]. Da je daroprimatelj BG raspolagao nekretninama protivno volji svojih roditelja, darovatelja ĆG i MG, tako da je supruzi za života darovao 1/2 dijela nekretnina, a onda oni oboje zajedno, ugovaraju prenošenje istih tuženiku temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017. poslije svoje smrti. Tužitelj, nadalje smatra da je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav i u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Ovo stoga što osnovna pobuda sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju je u ovom konkretnom slučaju bilo izigravanje prava na nasljeđivanje zakonskih nasljednika, a ne radi uzdržavanja pokojnih BG i GG, a i u tu svrhu je bio izvršavan. Zbog navedenog tužitelj smatra da se ovdje radi o ništavom ugovoru s obzirom da se radi o nedopuštenoj pobudi. Stoga tužitelj smatra da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017., koji se odnosi na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina], zato što je protivan volji darovatelja, obiteljskom dogovoru i znanju daroprimatelja (BG), odnos da isti nije znao što potpisuje u ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnim ugovor o doživotnom uzdržavanju, na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, te obveže tuženika da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovanim. Smatra da tumačenje Ugovora o darovanju od 10. ožujka 1992. sklopljenog između ĆG i MG sa jedne strane kao darodavca i njihova sina BG kao obdarenika na drugoj strani počiva na proizvoljnom i potpuno netočnom interpretiranju njegovih odredbi, a osobito članka 5. istoga. Prije svega tuženik naglašava da nasljedno pravo nije ugovoreno pravo i da se nasljedno pravo ne ustanovljuje ili "ne daje" ugovorima, već ona proizlazi na temelju Zakona o nasljeđivanju. Nadalje, da smrt ne predstavlja neizvjesnu činjenicu, već sasvim suprotno, smrt jedino sigurna i izvjesna činjenica, a tek trenutak njezina nastupa (vrijeme) i uzroka (prirodna, nasilna) je neizvjestan, dok je navedenim darovnim ugovorom samo deklaratorno, a ne i obligatorno, navedeno kako se samo u slučaju "iznenadne smrti" obdarenika, a u slučaju da nastupi prije smrt darodavca koji su roditelji obdarenika može primjenjivati zakonsko nasljedno pravo (uključujući i tuženika kao snahu), što po mišljenju tuženika, ionako ne može, niti biti sporno, jer je nasljedno pravo u slučaju "izvanredne smrti" i prijevremene smrti obdarenika, a koja bi eventualno nastupila prije smrti njegovih roditelja (darodavca) ionako reguliralo odredbama čl. 8. i čl. 9. Zakona o nasljeđivanju. S obzirom da su notorno darodavci kao roditelji umrli prije njihova sina i obdarenika, odnosno "iznenadna smrt" obdarenika nije nastupila prije smrti darodavca kao njegovih roditelja isključena je svaka mogućnost da volja darodavca nije valjano i zakonito interpretirana, a što se dokazuje i samim disponiranjem (postupanjem) tužitelja koje je kao sin od oca BG prihvatio i dobio na dar stambenu kuću u [adresa], u kojoj i dan danas živi sa svojom suprugom i djecom (konkretno, nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuću i dvorište u selu sa 698 m2, temeljem Ugovora o darovanju od 17. studenog 2017. broj OV-7712/17 od 17. studenog 2017.), što samo po sebi dokazuje da je i samom tužitelju jasno kakva je stvarna volja iskazana u Darovnom ugovoru od 10. ožujka 1992. i što je pod sintagmom "iznenadne smrti" stvarnom voljom podrazumijevano. Nadalje smatra, da je tužba svakako neosnovana i po drugim pravnim osnovama. Da je tužitelj pravnik po struci i kao takav nesporno je upoznat sa posljedicama i učincima javno provedenog postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga na osnovu Zakona o zemljišnim knjigama koji se provodio za katastarsku općinu [katastarska općina] (Z-2299/2001/1853 od 7. siječnja 2002.). Naime, od 1. siječnja 2007. (čl. 2. ZIDZZK/01 izmijenjeni st. 2. i 3. čl. 224. Zakona o zemljišnim knjigama /1996) za sve nekretnine koje su na dan 1. siječnja 1997. kao dana stupanja na snagu Zakona o vlasništvu/1996 bile u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo određene osobe, nastupila je primjena načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige u punom opsegu, a sve sukladno odredbama čl. 122. do 124. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a kako je tuženik stekao pravo vlasništva na predmetnom sporu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju broj: OU-156/17 od 28. kolovoza 2017., kao javnobilježničkom aktu solemniziranog kod javnog bilježnika ŽG u [adresa] broj: OU-156/17 od 28. kolovoza 2017., utoliko se više ne može tuženiku osporavati upis i pravo vlasništva stečeno temeljem takvog ugovor o doživotnom uzdržavanju koji po slovu zakona nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju uz naknadu, što sve zajedno tuženiku daje potpuno i puno pravo uživanja stečene nekretnine zaštitom povjerenja u zemljišne knjige. Da je djelovalo povjerenja u zemljišne knjige i povjerenje u potpunost istih, jer u protivnom da su postojala bilo kakva vidljivo ili upisana ograničenja prava vlasništva, to bi moralo biti upisano ili vidljivo, osobito nakon provedenog i okončanom preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina]. Tvrdnja tužitelja o tome da je osnovni smisao, odnosno pobuda sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženikom bilo izigravanje prava na nasljeđivanje zakonskih nasljednika, je potpuno besmislena i zlonamjerna, jer je tuženik kao ugovorna strana primateljima uzdržavanja osigurao i više od onoga što se obvezao sklopljenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, te je isti sklopljen i izvršen isključivo u skladu s odredbom čl. 589. Zakona o obveznim odnosima, što ga čini zakonitim i pravno valjanim, a ne ništetnim, utoliko više što je stvarna namjera utvrđena prilikom njegova sklapanja u formi javnobilježničkog akta solemniziranog kod javnog bilježnika ŽG iz [adresa] broj OU-156/17 od 28. kolovoza 2017. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će u cijelosti odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovanu, a tužitelja obvezati na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
Tužitelj je u tužbi kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 10.000, 00 kn, a čemu je prigovorio tuženik smatrajući da ista treba biti na iznos od 330.000,00 kn, jer je to vrijednost nekretnina koje su predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Imajući u vidu da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, nego da se odnosi na utvrđenje ništenim ugovora o doživotnom uzdržavanju, pa vrijednost predmeta spora ne mora bit jednaka vrijednosti nekretnina koje su obuhvaćen tim ugovorom, stoga je sukladno čl. 40. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku odlučio da ista iznosi 10.000,00 kn, odnosno sada 1.327,23 eura, a kako je utvrđeno rješenjem sa raspravnog ročišta od 7. lipnja 2022. (list 56 spisa).
3. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u: zapisnik Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-2288/2001/1853 od 7. siječnja 2002. s lista 5 i 6, Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017. s lista 7 do 11, rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-255/21-3 od 12. siječnja 2021. s lista 12 do 14, rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-91/92 od 10. ožujka 1992. s lista 15 i 16, Ugovor o darovanju od 10. ožujka 1992. s lista 17 i 18, zemljišnoknjižne izvatke s listova 20 do 23, račun s lista 42 i 43, Ugovor o darovanju nekretnina od 17. studeni 2017. s lista 44 do 46, izvršen je uvid u zemljišnoknjižne i povijesne zemljišnoknjižne izvatke sa zbirkom isprava s lista 63 do 112, pročitan je dopis Državne geodetske uprave, Područnog ureda katastar Vukovar, Odjela za katastar nekretnina Županja od 2. kolovoza 2022. s lista 113 i 114, izvršen je uvid u zemljišnoknjižne izvatke s lista 129 do 144, pročitan je Elaborat o vještačenju - nalaz i mišljenje o povijesnim podacima nekretnine sačinjen po vještaku geodetske struke Nadi Ragić od 22. studeni 2023. s lista 167 do 176, izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, Zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-255/2021 i spis Zemljišnoknjižnog odjela u Županji poslovni broj Z-22801 i Z-91/92, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja FG i tuženika EG kao parničnih stranaka i svjedoka ŽG, EG, IG, ĆG i TG, a sud nije izvodio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka UG, budući je punomoćnik tužitelja na raspravnom ročištu od 15. travnja 2025. od navedenog dokaza odustao. Sud također nije izvodio, niti dokaz uvidom u: Ugovor o smještaju u Obiteljski dom Lončarević od 1. rujna 2019.; potvrdu Obiteljskog doma Lončarević, dokaze o uplatama za primatelje uzdržavanja (ukupno 23, tj. od 1 do 23),dokaze o podmirenju troškova sahrane, karmina i dr. za primatelje uzdržavanje, saslušanjem svjedoka ĐG za koju je tužena plaćala da obilazi i vodi brigu o primateljima uzdržavanja u slučaju potrebe, Zapisnik o saslušanju primatelja uzdržavanja GG od 30. rujna 2019. pred Centrom za socijalnu skrb u Županji, Zapisnik od 3. listopada 2019. o saslušanju primatelja uzdržavanja BG pred Centrom za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, Zapisnik od 2. listopada 2019. o saslušanju primateljice uzdržavanja GG pred Centrom za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, Rješenje Općinskog državnog odvjetništva Slavonski Brod poslovni broj KP- DO-20/2023 od 27. veljače 2020. o odbačaju kaznene prijave tužitelja protiv tužene i njezina supruga ĆG radi protupravnog oduzimanja slobode, Rješenje Općinskog državnog odvjetništva Vinkovci poslovni broj KP-DO-515/2023-12 od 30. travnja 2024. o odbačaju kaznene prijave tužitelja protiv tužene i njezina supruga ĆG radi prijevare i utaje poreza i carine, dok drugih dokaza nije bilo.
4. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra neosnovanom, stoga je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.
5. Među strankama je nesporno:
- da je **.**.2017. EG, kao davatelj uzdržavanja, ovdje tuženik, sa BG i GG, kao primateljima uzdržavanja sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se nakon njihove smrti dopušta uknjižba vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u korist davatelja uzdržavanja, da je navedeni ugovor proveden, što je utvrđeno uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Z- 255/2021,
- da su Darovnim ugovorom od 10. ožujka 1992., sklopljenim između ĆG i njegove supruge MG, kao darovatelja, oni darovali svome sinu CG, kao daroprimatelju (primatelju uzdržavanja iz gore navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju), nekretnine označene u čl. 1. Darovnog ugovora, tj. katastarske čestice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina],
- da je 10. ožujka 1992. navedeni darovni ugovor proveden u korist daroprimatelja BG u Zemljišnoknjižnom odjelu Županja, Općinskog suda u
Vinkovcima pod poslovnim brojem Z-91/1992,
- da je člankom 5. navedenoga Darovnog ugovora ugovoreno da u slučaju iznenadne smrti sina BG, ĆG i MG, kao darodavci ostavljaju pravo da na nekretninama koje su predmet toga ugovora, pravo vlasništva istih naslijedi snaha EG (GG), zakonita supruga BG, te Ankina i Jozina djeca (FG, ovdje tužitelj, IG, UG i ĆG),
- da je 7. siječnja 2002. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Vukovaru ([adresa]) provodeći postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga donio rješenje kojim BG daruje svojoj supruzi GG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) 1/2 vlasništva u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], i koja upisuje svoje vlasništvo u navedeni zemljišnoknjižni uložak, ovo je utvrđeno uvidom u zapisnik Općinskog suda u Vukovaru, Zemljišnoknjižni odjel poslovni broj Z-2288/2001,
- da je ĆG umro u studenom 1999., a BG u prosincu 2020., da je umrla također i MG, te GG (u listopadu 2019.), dakle da je BG umro nakon ĆG i MG.
6. Sporno je da li su nekretnine obuhvaćene darovnim ugovorom istovjetne sa nekretninama obuhvaćenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju; da li je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan zbog toga što je darovnim ugovorom navedeno da u slučaju iznenadne smrti sina BG kao daroprimca, MG i ĆG, kao darodavatelji, daju pravo da ih može naslijediti njihova snaha GG (u ugovoru o darovanju navedeno pod imenom EG), te djeca BG, odnosno da li zbog navedene odredbe u darovnom ugovoru postoji mana volje koja bi djelovala tako da kasnije sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju bude ništetan; da li je daroprimatelj BG protivno volji ĆG i MG BG izraženoj u darovnom ugovoru raspolagao dalje ugovorom o doživotnom uzdržavanju nekretninama protivno, time što je on svojoj supruzi GG za života darovao 1/2 dijela nekretnina koje su predmet darovnog ugovora i ugovora o doživotnom uzdržavanju, a onda BG i GG temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju dopustili prijenos istih u vlasništvo tuženika; da li pobuda za sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju bila izigravanje prava na nasljeđivanje zakonskih nasljednika i da li je ugovor o doživotnom uzdržavanju stoga ništav (i u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima-zbog nedopuštene pobude), kao i da li je isti ništav iz razloga što BG eventualno nije znao što potpisuje u ugovoru o doživotnom uzdržavanju.
7. Na okolnost da li su nekretnine obuhvaćene darovnim ugovorom istovjetne sa nekretninama obuhvaćenim ugovorom o doživotnom uzdržavanju proveden je dokaz geodetskim vještačenjem po vještaku Nadi Ragić. Iz nalaza i mišljenja ovoga vještaka od 22. studeni 2023. (list 167 do 176) utvrđeno je da postoji identitet između nekretnina obuhvaćenih darovnim ugovorom i ugovorom o doživotno uzdržavanju.
8. Nesporno je da je da je ovdje tužena EG, kao davatelj uzdržavanja, ovdje tuženik, sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju **.**.2017. s BG i GG, kao primateljima uzdržavanja, kojim se nakon smrti primatelja uzdržavanja dopušta davatelju uzdržavanja uknjižba vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], u korist davatelja uzdržavanja, da je navedeni ugovor proveden u zemljišnim knjigama u korist tužene, što je utvrđeno uvidom u spis Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj Z-255/2021,
9. Nesporno je da su Darovnim ugovorom od 10. ožujka 1992., sklopljenim između ĆG i njegove supruge MG, kao darovatelja, oni darovali svome sinu CG, kao daroprimatelju nekretnine označene u čl. 1. Darovnog ugovora, tj. katastarske čestice upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), 2681, 2761, 3075, k. o. [katastarska općina], te da je navedeni darovni ugovor proveden u korist daroprimatelja 10. ožujka 1992. pri Zemljišnoknjižnom odjelu Županja, pod poslovnim brojem Z-91/1992.
10. Nije sporno da su člankom 5. navedenoga Darovnog ugovora ĆG i MG, kao daroprimatelj, ugovorili i obvezali se da u slučaju iznenadne smrti sina BG, oni kao darodavci ostavljaju pravo da na nekretninama koje su predmet toga ugovora, pravo vlasništva istih naslijedi snaha EG (Anka), zakonita supruga BG, te Ankina i Jozina djeca (FG ovdje tužitelj, IG, UG i ĆG). Ovdje bi se moglo raditi o tzv. darovanju s nametom.
11. Nesporno je da je 7. siječnja 2002. Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Vukovaru ([adresa]) provodeći postupak preoblikovanja zemljišnih knjiga donio rješenje kojim BG daruje svojoj supruzi GG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) 1/2 vlasništva u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], i upisuje se u suvlasništvo u navedeni zemljišnoknjižni uložak.
12. Nije sporno da je ĆG (djed tužitelja i darodavatelj) umro u studenom 1999., a BG umro u prosincu 2020., da je i MG umrla prije BG, kao i da je GG umrla u listopadu 2019. Dakle nije sporno da je BG, kao daroprimatelj, umro nakon ĆG i MG, kao darodavaca.
13. Ugovor o darovanju sklopljen je 10. ožujka 1992., dakle obzirom na vrijeme njegova sklapanja sukladno odredbi čl. 27. Zakona o preuzimanju zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/1991), kao pravno pravilo primjenjuje se Opći građanski zakonik, ukoliko je on u suglasnosti s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske, pa se na odredbe spornog darovnog ugovora primjenjuju odredbe paragrafa 938. do 956. Općeg građanskog zakonika, a koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj: 73/1991), pri čemu je potrebno napomenuti da je tek čl. 484. do 487. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005) uređeno darovanje s nametom.
14. Paragrafom 938. Općeg građanskog zakonika propisano je da se pogodba kojom se kakva stvar daje komu bez plaće zove darovanje.
15. Dakle, odredbama Općeg građanskog zakonika nije regulirano darovanje s nametom.
16. Darovanje nametom regulirano je čl. 484. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/019). Njima je propisano da uglavkom o nametu se može obvezati obdarenik da u korist darovatelja, treće osobe ili u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje uzdrži.
17. Iz gore navedene odredbi proizlazi da ugovor o darovanju može biti uvjetni, te u tom slučaju znači da darovanje stupa na snagu, tek kada se, ili ako se dogodi uvjet. Konkretni darovni ugovor bio bi sačinjen pod tzv. ugasnim uvjetom, što znači da darovanje prestaje vrijediti kada se dogodi određeni događaj. Ovdje je bitno napomenuti da ugovor o darovanju mora jasno definirati uvjet i njegove posljedice.
18. Analizirajući članak 5. navedenog ugovora o darovanju, u kojem je reguliran "uvjet-namet" koji sadrži sporni ugovor o darovanju, očito je da isti glasi: "da su temeljem navedenog Darovnog ugovora ĆG i MG, kao daroprimatelji, ugovorili i obvezali se da u slučaju iznenadne smrti sina BG, oni kao darodavci ostavljaju pravo da na nekretninama koje su predmet toga ugovora, pravo vlasništva istih naslijedi snaha EG (GG), zakonita supruga BG, te Ankina i Jozina djeca (FG ovdje tužitelj, IG, UG i ĆG).
19. Ukoliko bi se smatralo da ova odredba čini uvjet/namet darovnog ugovora, u tom slučaju darodavci istog ĆG i MG u slučaju iznenadne smrti sina BG, ugovaraju da pravo vlasništva na nekretninama koje su predmet tog ugovora naslijedi snaha GG, supruga BG, daroprimca, te njihova djeca.
20. Analizom sporne odredbe sud zaključuje da je volja darodavaca bila da u slučaju iznenadne smrti daroprimca BG ove nekretnine pripadnu u vlasništvo GG, supruge BG, i njihove djece, odnosno da ih oni naslijede u slučaju iznenadne smrti BG.
21. Temeljem utvrđenih činjenica sud zaključuje da je BG umro u prosincu 2020., a da su ĆG i MG umrli znatno prije njega, pa imajući u vidu navedeno, ukoliko bi navedeni članak 5. spornog darovnog ugovora predstavljao uvjet uz darovanje, onda je očito da taj uvjet nije nastupio, odnosno nije se ispunio, jer BG nije umro iznenada nego je umro 21 godinu nakon ĆG, stoga nije osnovana i dokazana tvrdnja tužitelja da bi ovo darovanje predstavljalo uvjet zbog kojeg bi ono bilo ništetno, a niti uvjet koji bi povlačio ništetnost kasnije sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017.
22. Ponovnom analizom članka 5. spornog darovnog ugovora zaključuje se da je u istom navedeno da ĆG i MG ugovaraju pravo da u slučaju iznenadne smrti BG na nekretninama koje su predmet darovnog ugovora može naslijediti pravo vlasništva njihova snaha GG, supruga sina BG, i njihova djeca. Dakle, očito je da se ovdje radi o ustanovljenju "nasljednog prava".
23. U slučaju da se radi o ustanovljenju "nasljednog prava" bitno je za napomenuti da nasljedno pravo nije ugovorno i da se ono ne ustanovljuje ili ne daje odnosno ne prenosi ugovorom, već proizlazi na temelju odredbi Zakona o nasljeđivanju, stoga je imajući u vidu navedeno i iz ovoga razloga valjalo utvrditi da sporni darovni ugovor u ovakvim okolnostima nije od utjecaja na valjanost daljnjeg raspolaganja nekretninama koje su predmet darovnog ugovora, pa tako ni od utjecaja na valjanost kasnije sklopljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 28. kolovoza 2017.
24. Kako je očito da smrt BG nije nastupila iznenadno, da je on nadživio darodavatelje, on je stoga mogao zakonito svoj dio koji je stekao na temelju darovnog ugovora prenositi dalje u vlasništvo sukladno svojoj volji, a očito je da je njegova volja bila da njegova supruga GG dobije 1/2 dijela vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] (sada novi zk. ul. br. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], pa je stoga on mogao valjano 7. siječnja 2002. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, kod Zemljišnoknjižnog odjel Općinskog suda u Vukovaru ([adresa]) darovati svojoj supruzi GG navedene nekretnine, a što je i dijelom bila volja daroprimaca ĆG i MG izražena u darovnom ugovoru (a u slučaju nastupa iznenadne smrti BG).
25. Imajući u vidu sve navedeno, neosnovani su navodi iz tužbe da bi sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan zbog "mana volje" koje potiču iz darovnog ugovora, a koje bi uvjetovale ništetnost kasnije sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju, (zato što je BG svojoj supruzi GG za života darovao 1/2 dijela nekretnina koje su predmet darovnog ugovora i ugovora o doživotnom uzdržavanju i zato što su oni dalje tim nekretninama raspolagali ugovorom o doživotnom uzdržavanju).
26. Na okolnost da li je ugovor o doživotnom uzdržavanju ništav u smislu odredbe čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - zbog nedopuštene pobude, (stoga što bi osnovna pobuda sklapanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju izigravanje prava na nasljeđivanje zakonskih nasljednika i što BG nije znao što potpisuje kada je potpisivao ugovor o doživotnom uzdržavanju), izveden je dokaz uvidom u sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju i saslušani su svjedoci LG, EG, TG, IG i ĆG, kao i parnične stranke.
27. Analizom članka 2. spornog Ugovora o doživotnom uzdržavanju utvrđuje se da se u izvršavanju svojih obveza davatelj uzdržavanja obvezuje osigurati primateljima uzdržavanja, osobno ili po trećoj osobi, iznos od 200,00 eura mjesečno počev od sklapanja ugovora, a u slučaju smrti sahraniti primatelje uzdržavanja prema vjerskim i mjesnim običajima na mjesnom groblju u [adresa].
28. Svjedok TG navela je da vezano za ugovor o doživotnom uzdržavanju ne zna ništa, da je volja ĆG bila da ukoliko bi BG umro prije ĆG i MG i prije svoje supruge, da Jozina djeca mogu naslijediti ove nekretnine.
29. U svom iskazu svjedok ŽG, javnog bilježnika koji je sastavio sporni ugovor, naveo je da je isti prije sklapanja ugovora provjerio volju i želju stranaka, te da je bilo bilo kakve sumnje u to, on ugovor ne bi sastavio, niti bi dopustio sklapanje istog. Da je ovaj ugovor imao specifikum jer je sklopljen između primatelja uzdržavanja i njihove snahe, a specifičnost se sastojala u tome da se snaha nalazila u inozemstvu, te je u tom dijelu ugovorna obveza uzdržavanja prilagođena takvim okolnostima, da je ovaj svjedok upozorio stranke na značenje sklopljenog ugovora, te na činjenicu da se sklapanjem ugovora od nasljeđivanja na imovini koja je predmet ugovora isključuju nasljednici od prava na nasljedstvo, te da je postojala bilo kakva zapreka za sklapanje ovog ugovora, on bi to svakako provjerio, te ukoliko bi utvrdio zapreku za raspolaganje predmetom ugovora, a koja je od utjecaja na njegovo sklapanje, on takav ugovor strankama ne bi sastavio.
30. Svjedoka EG, supruge tužitelja, navela je vezano za sklopljeni ugovor o doživotnom uzdržavanju da su tužena i njen suprug ĆG slali novac BG i GG, no da su se ona i tužitelj brinuli za ĆG i GG, nosili su im hranu, ili su im pripremali hranu kod njihove kuće, no ne zna koliko često su to činili, a razlogom sklapanja ovakvog ugovora o doživotnom uzdržavanju sa tuženom smatra možda činjenicu što su davatelji i primatelji uzdržavanja od ranije živjeli zajedno, te zajednički radili i gradili prije sklapanja ovog ugovora. Misli da se BG i GG nisu mogli brinuti sami za sebe obzirom na njihovo zdravstveno stanje i životnu dob, no ne zna da li se tužena na bilo koji drugi način brinula za njih, a također pretpostavlja da su primatelji uzdržavanja imali dovoljno financijskih sredstava da se brinu sami za sebe.
31. Svjedok IG, navela je da što se tiče samog sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju zna točno da je njen otac BG pitao svu svoju djecu da se brinu o njemu i majci u smislu sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, pitao je također i tužitelja, iako u njega nije imao povjerenja. Sva djeca, a i tužitelj, bili su isključivi da neće sklopiti s roditeljima ugovor o doživotnom uzdržavanju. Bez obzira što je otac ponudio svima sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, pošto je njegov sin, a njen i tužiteljev brat ĆG bio najmlađi, a i ranije su on i tužena živjeli s roditeljima, stoga se odlučio na sklapanje ugovora upravo s tuženom. Da je tužitelj ocu tijekom 2017. donio pismo u kojem je bilo napisano da će on oca "tužiti", te se otac zbog toga iznimno uvrijedio i naljutio, a tada je i tuženik EG tu bila prisutna i on je osobno predložio tuženoj da se sklopi sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Da su dakle, sva Jozina i Ankina djeca znala su za sklapanje ovoga ugovora. Da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju otac bio u dobrim odnosima sa svom svojom djecom, on je tada bio još uvijek radno sposoban, radio je zemlju, ali najviše je ugovor sklopljen zato što se on bojao tužitelja, a on se bojao tužitelja u smislu da će ga tužiti sudu. Za života BG i GG kada je ona k njima dolazila, oni su oboje bili iznimno zadovoljni izvršavanjem ugovora, iskazivali su svoje zadovoljstvo i spominjali joj kako su izvršavanjem ugovora zadovoljni, te govorili da ime tužena i sin ĆG šalju novac. Da su oba roditelja sahranili tuženik EG i njen suprug ĆG o svom trošku. Za života otac je darovao tužitelju 2/3 suvlasničkog dijela kuće u [adresa], no ne znam da li je i ĆG dao što za života, a njoj je pomogao u gradnji kuće, dok je sestri UG znao novčano pomagati. Smatra da se ugovor u cijelosti izvršavao u skladu s ugovornim obvezama, a kada je tata obolio od demencije tužitelj to nije htio priznati, te nije htio da ga s njom odveze (po zamolbi tužena odvezem liječniku u Slavonski Brod), a što sam ja i učinila, dok je tužitelj oca stalno smatrao alkoholičarem. Smatra da nije bilo niti potrebe, a niti obveza, da se ostali brinu o roditeljima od sklapanja ugovora pa nadalje. Da je ona kod roditelja, od sklapanja ugovora dolazila jednom ili dva puta mjesečno, a nakon što je ugovor sklopljen smatra da je tužitelj rjeđe dolazio, čak su joj se roditelji žalili da im tužitelj od sklapanja ugovora ne želi dovesti djecu odnosno njihovu unučad. Da nakon što je otac kao dementna osoba završio u bolnici pa u domu, tužitelj joj je u više navrata nudio da posreduje kod oca kako bi se sporni ugovor raskinuo i kako bi on preuzeo brigu o ocu, no ja ona je rekla da to nije u redu i da se on nema što sada brinuti o njemu, jer je ugovor već bio na snazi. Da su tijekom 2015. njeni roditelji oboje imali svoje mirovine, te su kroz te mirovine i dodatne prihode koje je otac ostvarivao kroz bavljenje zemljom, mogli se brinuti sami financijski o sebi, a od 2015. pa nadalje zdravstveno stanje tate je bilo dobro, mama je imala reumu i znala je biti dosta nervozna. Majka nije htjela ići u starački dom bez obzira što je otac tamo otišao, a i ona se mogla tada sama poslužiti, a pomoć u kući iz Općine bez obzira što se sama mogla poslužiti koristila je zato što je imala pravo na to, a isto je koristila i dok otac nije otišao u dom, a isto tako tuženik EG i njen suprug ĆG su u rujnu 2019. angažirali ženu koja je pomagala majci sve što joj je potrebno i plaćali ju da dodatno poslužuje majku kada ova žena iz Općine nije dolazila, da su starački BG plaćali tuženik EG i njen suprug ĆG.
32. Iz iskaza svjedoka ĆG utvrđeno je da kada se oženio sa tuženom do ožujka 2003. živjeli su zajedno u istoj kući s njegovim roditeljima, a tijekom 2003. roditelji su preselili u novoizgrađenu kuću na istoj adresi kao i ova kuća na kojoj smo mi svi ranije živjeli. Da je on otišao u Njemačku u travnju 2016., struju za ovakav zajednički život smo plaćali supruga i on, svake su godine organizirali svinje za svinjokolju, račune za telefon plaćao je svatko svoje, drva za ogrjev su plaćali po pola, otac je imao vlastiti OPG, on je imao vlastiti OPG i u vlasništvu je imao određene svoje poljoprivredne čestice i to od 1994., do siječnja 2006. rad OPG-ova je funkcionirao zajednički, a nakon 2006. moj OPG je ušao u sustav PDV-a, te je rad i dalje funkcionirao zajednički, dok su se računi morali razdvojiti. Da je otac BG već od Uskrsa 2017. inzistirao da dođe da s njim sklopi ugovor o doživotnom uzdržavanju, a on nije mogao doći, a tijekom srpnja 2017. otac je počeo sve više inzistirati na sklapanju ugovora, te mu je rekao da ili da dođu on i supruga radi sklapanja ugovora, ili će ugovor sklopiti sa bilo kim, no on zbog posla koji je tada obavljao u Njemačkoj nije mogao doći u RH, ali je to mogla njegova supruga koja je onda s njima i sklopila ugovora, te je onda uz suglasnost roditelja ona s njima i sklopila sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Od njihovog odlaska u Njemačku, pa i u vrijeme sklapanja ugovor do doživotnom uzdržavanju, smatra da je zdravstveno stanje roditelja bilo solidno, jer je tada otac obavio posao oko uljane repice koju je sijao, a Ugovor je u ovakvoj formi i sa ovakvim obvezama kako je sačinjen, sačinjen isključivo po želji, volji i kazivanju oca, s tim da je otac htio da mjesečni iznos novca bude 100,00 eura, a ja svjedok je inzistirao da to bude 200,00 eura. Na to su roditelji pristali, a on je ovaj iznos povećao sa 100,00 na 200,00 eura smatrajući da je to nekakav iznos koji im je potreban za normalno funkcioniranje. U vrijeme sklapana ugovora u Općini Babina greda bio je na snazi program "Zaželi", te je roditeljima kao pomoć u kući dolazila ZG između 2 i 3 put tjedno, a nakon što je otac otišao u dom, a majka ostala kod kuće, supruga i on su uz suglasnost majke angažirali ĐG koja je i ranije znala pomagati u njihovom kućanstvu, jer je majka imala i povjerenja u nju. Smatra da su se roditelji odlučili na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju upravo sa njegovom suprugom, jer su u njih imali najviše povjerenja. Novac koji je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju najprije je uplaćivan na devizni račun oca koji se vodio u Addiko banci, do negdje 2019. uplaćivan je iznos od 200,00 eura, a nakon toga od 1. rujna 2019. pa do smrti oca supruga i on su se dogovorili da će dobrovoljno uplaćivati iznos od 480,00 eura mjesečno, plus 30,00 eura za lijekove; 480,00 eura je cijena doma u koji je otac bio smješten, a također su se dogovorili da će majci koja je ostala kod kuće jednokratno uplatiti i iznos od 450,00 eura, kako bi ona imala taj novac kod kuće za svoje potrebe. Trošak sahrane za oba roditelja u cijelosti je platila tužena. Njegova sestra IG po vlastitom nahođenju angažirala se, te je jednom tjedno ili jednom u dva tjedna roditeljima znala otići u kupovinu kako bi ih opskrbila potrebnom hranom i lijekovima, a tužitelj, niti na koji način nije pomagao roditeljima, dok nema saznanja da li je tužitelj dolazio roditeljima i posjećivao ih. Otac je bio u dobrim odnosima sa svom svojom djecom. Posebno je dodao da je tijekom 2016. otac podigao kredit i novac predao tužitelju, a na inzistiranje tužitelja, te je tužitelj rekao da će ovaj novac vratiti, no vratio je samo jednu ili dvije rate, no sjeća se da je ovaj kredit ocu postao veliki teret, jer je rata iznosila 500,00 kn, a očeva mirovina je bila tada 2.058,00 kn, dok je majka imala mirovinu u iznosu od 970,00 kn. Vezano za to smatra da je otac imao određenu vrstu "financijskog straha od tužitelja " ( u smislu da je tužitelj tražio da otac za njega diže kredite ili stavlja svoje nekretnine pod hipoteku kako bi tužitelj digao kredit). Da je otac financijski pomogao sestri IG prilikom izgradnje kuće, a financijski je pomogao i sestru UG u smislu da je istoj u četiri navrata dao po 3.000,00 eura, da je u listopadu ili studenom 2017. otac je darovao tužitelju 2/3 suvlasničkog dijela na kući u [adresa], a tijekom 1994. roditelji su svjedoku darovali i 2,5 kj poljoprivrednog zemljišta u [adresa], odnosno oni su to kupili za njega, a ista je bila vrijednosti tadašnjih 5.000,00 DM. Da je tijekom 2016. zdravstveno stanje roditelja bilo dobro, a pomoć u kući imali su zato što je to bila odluka Općine. Da je u periodu od 2019. do ožujka 2020. tužitelj protiv njega i tuženika podnio 3 kaznene prijave i preuzeo kazneno gonjenje, jer su sve tri završile odbačajem, a sve tri prijave su bile vezane za postupanje njega i tužene prema roditeljima i sklapanje spornog ugovor o doživotnom uzdržavanju, a da je u siječnju 2021. po pritužbi/prijedlogu tužitelja dobio prijavu za nelegalnu gradnju. Da se njemu za života roditelji nikada nisu žalili da nisu zadovoljni izvršavanjem ugovora, a također se vezano za to nisu obraćali, niti tuženoj.
33. Ovdje je potrebno navesti da su svi svjedoci povezani rodbinski ili tazbinski, te da, niti jedan svjedok nije potvrdio iskaz tužitelja, pa čak, ni svjedoci koje je on predložio i to EG, njegova supruga (potvrđuje ga smo u dijelu gdje navodi da su ona i tužitelj donosili pripremali ili donosili pripremljenu hranu BG i GG, no nije se znala se detaljno očitovati o tome kada i koliko puta je to bilo) i HG, (koja nema bilo kakva saznanja o spornom ugovoru o doživotnom uzdržavanju). Iskaz tužitelja i svjedoka EG je u dijelu u kojem se navodi da su se tužiteljevi roditelji žalili na izvršavanje ugovora ostao usamljen i ničim potvrđen, nego je upravo suprotno utvrđeno iz iskaza svjedoka IG, da se roditelji nisu žalili na izvršavanje ugovora, nego da su izvršavanjem istoga bili iznimno zadovoljni. Imajući u vidu navedeno sud je stoga poklonio vjeru iskazu tužene i svjedoka IG i ĆG, koji su pretežitom dijelu podudarni i nemaju većih odstupanja.
34. Čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: Zakona o obveznim odnosima) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, zato što je sporni ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 28. kolovoza 2017., dakle za vrijeme važenja navedenog zakona propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.
St. 2. citirane zakonske odredbe propisano je da, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.
St. 4. citirane zakonske odredbe propisano je da se odredba o nedopuštenosti činidbe iz čl. 271. toga zakona, primjenjuje i na pobude za sklapanje ugovora.
35. Čl. 271. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je činidba nedopuštena, ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.
36. Analizom iskaza saslušanih svjedoka i stranaka sud zaključuje da je osnovna pobuda(motiv) zbog kojih su primatelji uzdržavanja GG i BG sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju bio taj da se upravo tužena, uključujući i njihovog sina ĆG brine o njima, a kao sin ĆG nije mogao doći radi zaključenja, te oni više nisu htjeli čekati, u međusobnom dogovoru pristali su da isti zaključi s njima upravo tužena, jer je ona tada mogla doći iz inozemstva, a s obzirom da su se tužena (i njen suprug) nalazili oboje u inozemstvu, zbog toga su ugovorne obveze prilagodili takvim okolnostima, a što je odgovaralo i drugoj ugovornoj strani odnosno primateljima uzdržavanja, a da je davatelj uzdržavanja sklopio isti s pobudom(motivom) da uzdržava primatelje uzdržavanja kroz financijsku pomoć i brigu, te da nakon njihove smrti u njeno vlasništvo pređe njihova imovina koja je obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Kako bi utvrdio točnu pobudu zbog kojih su se davatelji uzdržavanja odlučili na sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju sud je morao utvrditi i da li se onda taj ugovor od strane davatelja uzdržavanja izvršavao, za što je utvrđeno da jeste, jer je i to jedna od činjenica koja skupa s drugim činjenicama koje su se utvrđivale u ovom postupku upućuje na to da je ugovor uistinu i sklopljen radi pružanja uzdržavanja, a ne s nekom drugom svrhom(motivom) odnosno ne iz nekih drugih pobuda. Imajući u vidu ovako izvedene dokaze sud zaključuje da je osnovni motiv zaključenja spornog ugovora o doživotnom uzdržavanju na obje ugovorne strane, a pogotovo na strani primatelja uzdržavanja, bio da se primateljima uzdržavanja omogući uplatom ugovorenih novčanih iznosa da im se pomogne u uzdržavanju, jer su njihova primanja (mirovine) bile niske, a da je osim novca od strane tužene, kao davateljice uzdržavanja njima pruženo i više od ugovorenog, kroz dodatno plaćanje žena koje su se brinule za GG i uplate dodanog iznosa od 450,00 eura za istu, ali i kroz plaćanje CG smještaja u Staračkom domu.
37. Dakle upravo suprotno od tvrdnji tužitelja, sud zaključuje da je osnovna pobuda bila da se davatelji uzdržavanja kroz uplatu ugovorenih novčanih iznosa i na drugi potrebni način brinu za primatelje uzdržavanja, a da njima za uzvrat pripadnu nekretnine primatelja uzdržavanja, koje su obuhvaćene ugovorom, a nikako ne radi izigravanja prava nasljeđivanja zakonskih nasljednika BG i GG, uključujući i tužitelja. Radi navedenog sud ne nalazi da bi ova pobuda bila nedopuštena na bilo kojoj ugovornoj strani, u smislu čl.273.st.1.,2. i 4., a u vezi sa čl.271.Zakona o obveznim odnosima, te da bi stoga ugovor o doživotnom uzdržavanju bio ništetan.
38. Ovaj ugovor nije protivan, ni obiteljskom dogovoru i znaju ŠG, jer je upravo iz iskaza svjedoka IG utvrđeno da je ŠG ranije, dakle prije zaključenja ugovora pozvao svu svoju djecu da im ponudi da uzdržavaju njega i svoju majku, te da tada to nitko nije pristao. Činjenica što tužitelj eventualno nije znao za činjenicu da je između njegovih roditelja i tužene sklopljen ugovor o doživotnom uzdržavanju nije od utjecaja na valjanost istog.
39. U posljednjoj rečenici historijata tužbe tužitelj navodi da BG "nije znao što potpisuje u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju". Na ovu okolnost tužitelj nije predložio, niti jedan dokaz temeljem kojega bi proizašlo da je tako, pa je ovo stoga ostalo paušalno, ničim potvrđeno i nedokazano.
40. Sud nije izvodio dokaz uvidom u Ugovorom ugovor o smještaju u obiteljski dom Lončarević od 1. rujna 2019.; potvrdu Obiteljskog doma Lončarević, dokaze o uplatama za primatelje uzdržavanja, dokaze o podmirenju troškova sahrane, karmina i dr. za primatelje uzdržavanje, saslušanje svjedoka ĐG (koju je tužena plaćala da obilazi i vodi brigu o primateljima uzdržavanja), uvidom u Zapisnik o saslušanju primateljice uzdržavanja GG od 30. rujna 2019. pred Centrom za socijalnu skrb u Županji, Zapisnik od 3. listopada 2019. o saslušanju primatelja uzdržavanja BG pred Centrom za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, Zapisnik od 2. listopada 2019. o saslušanju primateljice uzdržavanja GG pred Centrom za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu, Rješenje Općinskog državnog odvjetništva Slavonski Brod broj: KP-DO-20/2023 od 27. veljače 2020. o odbačaju kaznene prijave tužitelja protiv tužene i njezina supruga ĆG radi protupravnog oduzimanja slobode, te u Rješenje Općinskog državnog odvjetništva Vinkovci poslovni broj KP-DO-515/2023-12 od 30. travnja 2024. o odbačaju kaznene prijave tužitelja protiv tužene i njezina supruga ĆG radi prijevare i utaje poreza i carine. Ovo stoga što su navedeni dokazi predloženi suprotno čl. 299. st. 4. u vezi sa st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; u daljnjem tekstu: Zakona o parničnom postupku).
41. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. uz primjenu čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife).
42. Tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati su kao potrebni i nužni i to: trošak sastava odgovora na tužba prema Tbr. 7. toč. 1. Odvjetničke tarife, trošak zastupanja na 4 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. Odvjetničke tarife (i to ročište od 7. svibnja 2022., 10. travnja 2024., 18. veljače 2025. i 15. travnja 2025.), te trošak sastava 2 obrazložena podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife (i to podnesak od 22. ožujka 2023. i 14. studeni 2022.), svaka radnja po 100 bodova, odnosno za sve poduzete radnje 700 bodova, te pripadajući porez na dodanu vrijednost od 175 boda, što ukupno iznosi 875 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.750,00 eura, zbog čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
43. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).
44. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška na ime zatraženog troška sastava žalbe protiv rješenja ovoga suda poslovni broj P-23/2022- 3 od 4. veljače 2022. kojim je dopušten upis zabilježbe spora koji se vodi u parničnom postupku gornjeg broja na nekretninama koje su predmet ovoga postupka u iznosu od 312,50 eura, ovo stoga što je uvidom u rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-507/2023-2 od 29. svibnja 2023. utvrđeno da je ova žalba tuženika odbijena kao neosnovana, te je navedeno rješenje potvrđeno u cijelosti.
45. Tuženiku nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 125,00 eura, na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na e- oglasnoj ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e-oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba čl. 154. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa čl. 155. st. 2. Zakona o parničnom postupku i odredbom Tbr. 9. toč. 3. Odvjetničke tarife na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e-oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć.
U Županji 29. svibnja 2025.
Sudac
Helena Zetić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.
Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
O tom obavijest:
1. Tužitelj po punomoćniku Ivanu Laliću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, 2. Tuženik po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji.
