Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pn-4/2022-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Marijani Jurenec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, zastupanog po punomoćnici MNT, dipl. iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika odvjetnice Ane Pintar, na ročištu radi objave i uručenja odluke, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu ZPP), 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku „Croatia osiguranju“ d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33 OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, plati iznos od 4.449,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 2.922,27 EUR od 15. lipnja 2020. do isplate, a na iznos od 1.527,39 EUR tekućom od 27. ožujka 2021. pa do isplate sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dospijeća do 31. prosinca 2022., a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.806,83 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 18. veljače 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 33.526,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom, i to: na iznos od 22.017,87 kn od 15. lipnja 2020. i na iznos od 11.508,14 kn tekućom po isteku 15 dana do dana podnošenja predmetne tužbe sudu.

1.1.U tužbi je navedeno da je 16. siječnja 2002. u mjestu Budančevica došlo do prometne nesreće koju je skrivio MN, vozač teretnog automobila marke “Volkswagen Caddy furgon“, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu „Pet plus leasing“ d.o.o. Zagreb, osiguranog kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Navodi se da je u prometnoj nesreći teške tjelesne povrede glave zadobila kao suvozač u automobilu reg. oznake [registarska oznaka] osiguranica tužitelja TN.

1.2. Tužitelj je naveo da je provedeno vještačenje invalidnosti po ovlaštenim vještacima temeljem čega je kod TN kao posljedica ozljeđivanja u navedenoj prometnoj nesreći utvrđen nastanak invalidnosti u vidu profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 13. studenog 2003..

1.3.Tužitelj je naveo da je za njega nastala šteta isplatom invalidske mirovine osiguranici TN, koju je tuženik tužitelju podmirio do zaključno 31. prosinca 2016.

1.4.Tužitelj navodi da se mirovina TN isplaćuje i nakon 31. prosinca 2016. pa je tužitelj uputio zahtjev tuženiku radi podmirenja nastavne štete, a tuženik je zahtjev primio i na ime predmetne štete uplatio za njega nesporni dio u iznosu od 24.754,77 kn.

1.5. Tužitelj navodi da je za nastavno nepodmireno razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020. obračunao i od tuženika zatražio naknadu štete u punom isplaćenom iznosu od 53.022,34 kn, sukladno odredbama čl. 161. u vezi čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-102/19 ), a tuženik je za razdoblje od 1. lipnja 2017. do zaključno 30. travnja 2020. uplatio za tuženika nesporni razmjerni dio u iznosu od 24.754,77 kn obračunat prema odredbama čl.160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 102/98 -133/13), koje odredbe su prestale važiti s 1.1.2014. stupanjem na snagu novog Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-102/19).

1.6. Budući da je tužitelj za razdoblje od 1. lipnja 2017. do zaključno 30. travnja 2020. isplatio korisnici invalidske mirovine TN iznos od 46.772,64 kn, a tuženik je 2. srpnja 2020. za navedeno razdoblje platio 24.754,77 kn, tužitelj tužbom potražuje od tuženika razliku do punog iznosa odnosno za navedeno razdoblje iznos od 22.017,87 kn, a s obzirom da se invalidska mirovina isplaćuje i nakon 30. travnja 2020. tužitelj tužbom traži i naknadu šteta s naslova izvršenih isplata za razdoblje od 1. svibnja 2020. do zaključno 31. prosinca 2020. u iznosu od 11.508,14 kn.

1.7. Pozivom na odredbe čl. 161. u vezi čl. 164. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13-102/2019 ), tužitelj za razdoblje od 1. lipnja 2017. do zaključno 31. prosinca 2020. potražuje štetu u ukupnom iznosu od 33.526,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenične navode pod točkom I. i II. tužbe.

2.1.Tuženik u cijelosti osporava visinu tužbenog zahtjeva.

2.2. Navodi da je tuženik nesporno tužitelju u izvansudskom postupku platio iznos od 24.754,77 kn, čime smatra da je u cijelosti naknadio štetu.

2.3.Tuženik navodi da je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravo tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa invalidske mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2020.

2.4.Tuženik je istaknuo prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, s obzirom da je tužba podnesena 18. veljače 2021., a tužitelj traži isplatu invalidske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2017. pa nadalje, nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka.

2.5.Tuženik navodi da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kao lex specialis te navodi da se u konkretnom slučaju na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja 16. siječnja 2002. odnosno odredbe Zakona o osiguranju (NN 9/94) i to čl. 86.. Tuženik osporava da bi se primjenjivao zakon koji je na snazi u vrijeme donošenja ili koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa.

2.6.Tuženik navodi da se odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013) primjenjuju na odnose koji nastupe nakon 1. siječnja 2014., a tim zakonom nije određeno da bi se te odredbe primjenjivale i na prijašnje odnose.

2.7.Budući da je tuženik tužitelju isplatio razmjerni iznos isplaćene invalidske mirovine za utuženo razdoblje, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Nakon provedenog postupka sud je donio Presudu broj Pn-17/2021-14 od 11. studenog 2021. kojom je u točki I. naložio tuženiku platiti tužitelju iznos od 33.526,01 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 22.017,87 kn od 15. lipnja 2020. pa do isplate, a na iznos od 11.508,14 kn od 27. ožujka 2021. pa do isplate, a u točki II. odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja i to za platež zakonske zatezne kamate na iznos od 11.508,14 kn od 6. ožujka 2021. (15 dana od dana podnošenja tužbe sudu) do 27. ožujka 2021. te je u točki III. odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova. Povodom žalbe tuženika citirana Presuda je u točkama I. i III. izreke ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-28/2022-2 od 3. veljače 2022. te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

4. U nastavku postupka tužitelj je u podnesku od 23. veljače 2022. naveo da povisuje tužbeni zahtjev za isplaćene svote mirovine za nastavno razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. u iznosu od 17.634,66 kuna, a tuženik se je protivio preinaci tužbe prije upuštanja u raspravljanje po preinačenoj tužbi.

4.1.Sud je rješenjem broj Pn-4/2022-47 od 14. veljače 2025. riješio da se tužitelju ne dopušta preinaka tužbe prema podnesku od 23. veljače 2022. .

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica tijekom dokaznog postupka pročitane su priložene isprave: presuda Općinskog suda u Đurđevcu broj K-115/02-12 od 11. ožujka 2003. (str. 5-11), Izvješće o prometnoj nezgodi PP Đurđevac od 13. travnja 2004 (str. 12-13), prilog tužitelja – obračun isplate na teret HZMO (str. 14), zahtjev za naknadu štete od 20. kolovoza 2004. (str. 15), obavijest o isplati od 10. svibnja 2012. (str. 16), obavijest o isplati od 7. travnja 2014. (str. 17), izvješće o stanju duga od 19. svibnja 2017. (str. 18), prilog tužitelja (str. 19) s preslikom povratnice (str. 20), obavijest o likvidaciji od 1. srpnja 2020. (str. 21), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici od 18. veljače 2004. (str. 25-28), rješenje HZMO Područna služba u Koprivnici od 12. studenog 2004., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti za TN (str. 29-32), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju HZMO od 19. studenog 2003. (str .33-34), nalaz i mišljenje vještaka dr. Jakše Roje i DN od srpnja 2003. (str. 35-38), mišljenje vještaka dr. Ane Fugosi od 25. kolovoza 2003. (str. 39), vještački nalaz i mišljenje dr. IN od 5. travnja 2003. (str. 40-41), izvršen je uvid u priloge tužitelja (str. 136, 139, 153), izvršen je uvid u prilog tužitelja

– Rješenje HZMO, Područna služba u Koprivnici br. 0040470 od 18. veljače 2004. (str. 204-207), provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku za računovodstvo i financije Sanji Pernjak te je pročitan nalaz i mišljenje vještaka od siječnja 2025. (str. 210-225), očitovanje vještaka od ožujka 2025. na podnesak tužitelja od 21. siječnja 2025 (str. 291-292) i vještak je saslušan na ročištu glavne rasprave (str. 296-297).

6. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbe čl. 8. ZPP- a presuđeno je kao u izreci.

7. Sud je u ovom postupku utvrđivao činjenice koje su stranke iznijele i izvodio dokaze koje su stranke predložile, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 7. i čl. 219. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koju tužitelj potražuje od tuženika s osnova isplaćene invalidske mirovine svojem osiguraniku TN u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2020..

9. Tužitelj smatra da ima pravo potraživati naknadu štete na temelju priznatog prava iz mirovinskog osiguranja i izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku tužitelja TN, primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju.

10. U postupku nije bilo sporno da je tuženik podmirio tužitelju štetu koja je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja TN u iznosu od 24.754,77 kn.

11.Tuženik smatra da je navedenom isplatom tužitelju u cijelosti naknadio štetu s utuženog osnova te da se na obračun štete primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

12. Između stranaka nije bilo sporno da se je 16. siječnja 2002. u Budančevici dogodila prometna nesreća koju je skrivio MN, vozač teretnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u vlasništvu tvrtke Pet plus leasing d.o.o. Zagreb, osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja] i u toj prometnoj nesreći teške tjelesne povrede je kao suvozač u automobilu [registarska oznaka] zadobila osiguranica tuženika TN.

12.1. Čitanjem pravomoćne Presude Općinskog suda u Đurđevcu broj K-115/02-12 od 11. ožujka 2003. utvrđeno je da je proveden kazneni postupak protiv okrivljenika MN, te je isti proglašen krivim radi počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće označeno po čl. 272. st. 2. i 1. Kaznenog zakona, time što je iz nehaja, kršenjem propisa o sigurnosti prometa, tako ugrozio promet da je izazvao nesreću u kojoj su druge osobe zadobile teške tjelesne ozljede, na način da je 16. siječnja 2002. na izlazu iz Budančevice u Ulici S. Radića, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] protivno čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, krećući se brzinom od oko 73 km/h, koju nije prilagodio stanju kolnika koji je bio mokar i sklizak, te se je većim dijelom vozila našao na lijevoj traci i u bočnom zanošenju gotovo u potpunosti prešao na lijevu traku i prednjim dijelom vozila udario u prednji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] kojim je iz suprotnog pravca pravilno naišao EN, pri čemu je suvozačica u tom vozilu TN zadobila teške tjelesne ozljede.

12.1. Parnični sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 2. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se tuženikov osiguranik proglašava krivim.

13. Nije bilo sporno da je provedenim vještačenjem invalidnosti po ovlaštenim vještacima utvrđeno da je posljedica ozljeđivanja TN u navedenoj prometnoj nesreći invalidnost u vidu profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 13. studenoga 2003..

14. Tužitelj je naveo da je TN priznata invalidska mirovina temeljem nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti broj dnevnika I-777/03 od 13. studenog 2003., koji je izmijenjen mišljenjem stručnog povjerenstva za reviziju broj dnevnika 272 od 19. studenog 2003., a navedeno vještačenje je prethodilo upravnom postupku donošenja rješenja o priznanju prava iz mirovinskog osiguranja za konkretnu osiguranicu.

15. Čitanjem Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Koprivnici, broj spisa 40470 od 18. veljače 2004. proizlazi da je osiguraniku TN priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. studenoga 2003. u iznosu od 495,50 kn mjesečno, a umjesto te mirovine isplaćivat će se najniža mirovina u iznosu od 882,96 kn mjesečno, s tim da će se kontrolni pregled obaviti u studenom 2004. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je u nalazu i mišljenje ovlaštenog vještaka broj dnevnika I-777/03 od 13. studenog 2003. kod osiguranika zbog ozljede izvan rada dana 13. studenoga 2003. nastala profesionalna nesposobnost za rad prema čl. 34. st. 1. ZOMO.

15.1. Iz Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Koprivnici, od 12. studenog 2004. proizlazi da se TN, dosadašnjem korisniku mirovine priznaje i dalje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

16.Sud je vezan rješenjima koja su donijeta u upravnom postupku u pogledu uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastupanja invalidnosti osiguranika tužitelja i u odnosu na utvrđenje razloga i omjera nastupanja gubitka radne sposobnosti.

16.1.Tuženik u ovom postupku ne može osporiti pravo koje je osiguranica tužitelja TN ostvarila temeljem pravomoćnog rješenja donesenog u citiranom upravnom postupku.

17. Tužitelj je naveo da se TN isplaćuje invalidska mirovina na temelju rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog nastale profesionalne nesposobnosti uslijed ozljede izvan rada.

18. Tuženik ne osporava da je za tužitelja nastala šteta isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja TN.

19. Tužitelj potražuje puni iznos isplaćenih iznosa invalidske mirovine TN, pozivom na odredbe čl. 161. u vezi čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

19.1. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije bilo razloga za prevođenje invalidske mirovine u starosnu mirovinu TN, rođenoj **.**.1957., a u slučaju da je invalidska mirovina bila prevedena u starosnu mirovinu od trenutka prevođenja ne bi ni bilo potraživanja tužitelja s utuženog osnova.

20.Tuženik je osporavao visinu tužbeno zahtjeva.

21. Između stranaka je sporna primjena Zakona.

21.1.Tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), a tuženik smatra da se u konkretnom slučaju na obračun štete koju bi tuženik trebao isplatiti tužitelju primjenjuje Zakon o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94) koji je bio na snazi u trenutku nastanka štetnog događaja 16. siječnja 2002..

22. Sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelj izvršio isplate mirovine svojem osiguraniku, jer je u konkretnom slučaju tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja te odgovara prema odredbama obveznog osiguranja u prometu koje je normirano odredbama ZOOP pa se obveznopravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama ZOOP i tuženik odgovara u okviru odredbi ZOOP i ugovora o obveznom osiguranju sklopljenog sa svojim osiguranikom. Stoga je obračun štete trebalo utvrditi prema odredbama ZOOP kao specijalnog zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

23. Odredbama čl. 27. ZOOP propisano je u stavku 1. da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojeg osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a prema stavku 2. citiranog članka stvarna šteta u smislu stavka. 1. citiranog članka Zakona je, između ostalog, i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine sukladno stavku 3. citiranog članka određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

24. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka istaknuo prigovor zastare tužiteljeve tražbine. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji rok zastare te da su u zastari sve isplate koje je tužitelj izvršio primatelju mirovine prije 18. veljače 2018..

25.Tužitelj smatra da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, jer je tuženik u obavijesti o likvidaciji štete od 1. srpnja 2020. naveo da je iznos od 24.754,77 kn uplaćen za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. lipnja 2020.

25.1. Uvidom u obavijest o likvidaciji od 1. srpnja 2020. koju je tuženik Croatia osiguranje d.d. dostavio tužitelju proizlazi da je tuženik u vezi zahtjeva za naknadu štete izvršio likvidaciji po računima HZMO – Koprivnica i to: datum od 1. 6. 2017. do 30. 4. 2020. u iznosu od 24.754,77 kn.

25.2.Tužitelj je naveo da mu je tuženik prije podnošenja predmetne tužbe podmirio naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine korisniku TN u iznosu od 24.754,77 kn do zaključno 31. prosinca 2016., a u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020. tužitelj je pretrpio štetu u iznosu od 53.022,34 kn, a tuženik je za navedeno razdoblje uplatio dio štete u iznosu od 24.754,77 kn. Stoga prema izračunu tužitelja tuženik za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2020. tužitelju duguje iznos od 33.526,01 kn i to iznos od 22.017,87 kn kao razliku do punog isplaćenog iznosa (46.772,64 - 24.754,77), a za razdoblje od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznos od 11.508,14 kn.

26. Predmetna tužba podnijeta je 18. veljače 2021..

27. U konkretnom slučaju riječ je o stvarnoj šteti koja nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine, jer tim isplatama dolazi do umanjenja tužiteljeve imovine i tada počinje teći vrijeme potrebno za zastaru potraživanja.

28. Iz tužiteljevog obračuna isplaćenih svota invalidske mirovine od 21. siječnja 2021. proizlazi da je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu osiguraniku TN u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020. u iznosu od 53.022,34 kn, a u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. u iznosu od 11.508,14 kn (s tim da su isplate iskazane za razdoblja po šest mjeseci). Tužitelj je naznačio dospijeće ukupne tražbine od dana poziva tuženiku na isplatu.

29. Prema uputi suda drugog stupnja ovaj sud je u ponovljenom postupku trebao dopuniti dokazni postupak provođenjem odgovarajućih dokaza u svrhu utvrđivanja dospijeća svakog mjesečnog iznosa isplate s osnova invalidske mirovine kako bi ocijenio tuženikov prigovor zastare. Prema stajalištu suda drugog stupnja pogrešno je pravno stajalište ovog suda da je tuženik (koji je u odgovoru na tužbu naveo da je uplatom u izvansudskom postupku iznosa od 24.754,77 kn podmirio dug u cijelosti) uplatama jednog dijela duga priznao i sporni dio duga i tako prekinuo zastarni rok.

30. Sud je u nastavku postupka zatražio da se tuženik očituje što je konkretno platio iznosom od 24.754,77 kn na što je tuženik u podnesku od 5.srpnja 2022. naveo da se taj iznos odnosi na razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. , za koje je tužitelj od tuženika zatražio naknadu štete u punoj isplaćenoj svoti pa mu je sud rješenjem od 13. srpnja 2022. ponovno naložio očitovati se koji se točno novčani iznos od nesporno plaćenog ukupnog iznosa od 24.754,77 kn odnosi na točno određeni mjesec i za koji točno određeni novčani iznos unutar postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik smatra da je u zastari te je sud naložio i tužitelju očitovati se u okviru iznosa od 33.526,01 kn (koliko jenjegov tužbeni zahtjev) o dospijeću i iznosu svakog mjesečnog potraživanja u utuženom razdoblju.

31. Tuženik je u podnesku od 26. kolovoza 2022. naveo da su u zastari sve isplate koje je tužitelj izvršio do 18. veljače 2018. jer tražbina tužitelja zastarijeva za tri godine od kad je doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila sukladno čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik je naveo da mu se tužitelj obratio u mirnom postupku zahtjevom zaprimljenim 1. lipnja 2020. kojim ga je pozvao na isplatu za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020.. Tuženik je naveo da nije isplatio tužitelju po zahtjevu od 1. siječnja 2017. do 31. svibnja 2017. za koje razdoblje je nastupila zastara u trenutku zaprimanja zahtjeva, a isplatio mu je iznos od 24.754,77 kn, koji iznos predstavlja srazmjerni iznos isplaćene mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2017. i koji iznos nije bio u zastari te je time u cijelosti podmirio potraživanje prema tužitelju.

32. U nastavku postupka je na prijedlog tužitelja provedeno knjigovodstveno- financijsko vještačenje radi utvrđenja činjenica: kada je i u kojem iznosu tužitelj primatelju mirovine TN izvršio isplatu svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa mirovine u utuženom razdoblju od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. i od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020.; kada je, u kojem iznosu i za koji dio tužiteljeve tražbine – iskazano po mjesecima u odnosu tužiteljeve isplate mirovine, tuženik izvršio razmjernu isplatu tužitelju za razdoblje isplate mirovine od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020.; prijeboj tražbina iz naprijed navedenog odnosno tužiteljeva tražbina u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020. i u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020., sve iskazano po pojedinačnim mjesečnim iznosima i dospijeću istih uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik tužitelju isplatio razmjerni iznos za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020.; razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem HZMO u odnosu na osiguranika tužitelja TN i istoj isplaćena u utuženom razdoblju te invalidske mirovine koja bi za istog osiguranika u navedenom razdoblju bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Vještačenje je provedeno po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Sanji Pernjak.

33. Vještak Sanja Pernjak je u pisanom nalazu i mišljenju izradila specifikaciju ukupno isplaćenih invalidskih mirovina u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. i od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. te je utvrđeno da je u razdoblju od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. tužitelj isplatio invalidske mirovine u iznosu od 46.772,64 kn (prema službenom tečaju konverzije iznos od 6.207,80 eura), a u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. tužitelj je isplatio iznos od 11.508,14 kn (prema službenom tečaju konverzije iznos od 1.527,39 eura) odnosno ukupno 58.280,78 kn (prema službenom tečaju konverzije iznos od 7.735,19 eura). Vještak je u tablici broj 2. pisanog nalaza izradila specifikaciju svakog pojedinačnog novčanog iznosa isplaćene invalidske mirovine od strane tužitelja prema primatelju invalidske mirovine TN.

33.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da je za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 31. prosinca 2018. tuženik priznao iznos isplaćene invalidske mirovine u visini od 8.841,28 kn (a ne stvarno plaćeni iznos od 8.906,84 kn), a za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. travnja 2020. tuženik je iznos isplaćene invalidske mirovine priznao u stvarno isplaćenom iznosu te je takvim obračunom tuženik dobio za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. iznos koji je manji za 65,56 kn od stvarno isplaćene invalidske mirovine primatelju mirovine TN, a obračunati iznos tuženik je pomnožio s razmjerom od faktora 53% i tako dobio iznos od 24.754.77 kn koji je tužitelju uplaćen 2. srpnja 2020.. Vještak je u tablici 4. pisanog nalaza iskazao iznose koje je tuženik platio po razdobljima i iznose koje je tužitelj potraživao te koja je razlika ostala neisplaćena za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. .

33.2. U tablici 5. pisanog nalaza vještak je izradila obračun razlike tužiteljeve tražbine u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2020. iskazano po pojedinačnim mjesečnim iznosima i dospijeću istih uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik isplatio tužitelju razmjerni iznos za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. Tužitelj nije naveo točne datume isplate invalidske mirovine pa je u datum dospijeća stavljen samo mjesec isplate mirovine.

33.3. Vještak je u nalazu iskazao tužiteljeve tražbine po pojedinačnim mjesečnim iznosima s uključenim prijebojem već isplaćenog iznosa u korist tužitelja za razdoblje od 1. lipnja 2017. do 30. travnja 2020. .

33.4. U tablici 6. pisanog nalaza vještak je obračunala razlike tužiteljeve tražbine u razdoblju od 1. svibnja 2020. do 31. prosinca 2020. iskazano po pojedinačnim mjesečnim iznosima i dospijeću istih te je utvrđeni iznos od 11.508,14 kn (odnosno 1.527,39 eura). Budući da tužitelj ne navodi točan datum isplate invalidske mirovine u datumu dospijeća stavljen je samo mjesec isplate mirovine.

34. Iz priloženih isprava proizlazi da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje primatelju invalidske mirovine TN određena, prema čl. 82. Zakona o mirovinskom osiguranju, najniža mirovina primjenom polaznog faktora 1,00 i mirovinskog faktora 0,80.

35. U očitovanju na prigovor tužitelja vještak Sanja Pernjak je navela da ako je tužitelj isplatu mirovine primatelju mirovine TN isplaćivao primjenom mirovinskog faktora 0,80 sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju čl. 80. u kojem se navodi mirovinski faktor za isplatu mirovine (invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad 0,80) proizlazi da nema razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koja bi za istog osiguranika u navedenom razdoblju bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U usmenom očitovanju vještak je navela ako bi se izračun radio množenjem najniže mirovine i 40 godina staža s primjenom mirovinskog faktora 0,80 (kako je to prema rješenju priznato primatelju mirovine) iznos invalidske mirovine koja bi se isplaćivala za slučaj ozljede na radu bi bio veći od isplaćene mirovine.

36. Nalaz i mišljenje vještaka u navedenom dijelu sud prihvaća kao objektivan i u skladu s pravilima struke, a nakon usmenog očitovanja vještaka prigovora na nalaz i mišljenje vještaka nisu imale ni stranke.

37. U smislu odredbi čl. 219. ZPP-a, na tužitelju je teret dokaza da je u konkretnom slučaju isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku TN pretrpio štetu koju bi mu trebao naknaditi tuženik.

38. Primjenom odredbi čl. 27. ZOOP tužitelj bi u konkretnom slučaju trpio štetu da je u utuženom razdoblju svojem osiguraniku isplaćivao invalidsku mirovinu u većem iznosu od iznosa koji bi mu isplaćivao s osnova invalidske mirovine zbog ozljede na radu.

39. Sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije dokazao da je isplatom invalidske mirovine pretrpio štetu u smislu odredbi čl. 27. ZOOP, odnosno da je isplaćeni iznos invalidske mirovine koja je isplaćivana na temelju citiranog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje veći od iznosa koji bi tužitelj isplaćivao svojem osiguraniku da je invalidska mirovina bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

40. Stoga je sud primjenom citiranih odredbi čl. 27. ZOOP i čl. 219. ZPP-a odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.

41. Obje stranke su zatražile naknadu parničnih troškova.

42. Parnični troškovi tužitelja utvrđeni su u iznosu od 501,04 eura, a odnose se na predujam za financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

43. Parnični troškovi tuženika utvrđeni su u iznosu od 2.806,83 eura, a odnose se na nagradu punomoćniku odvjetniku tuženika za zastupanje na ročištima 14. srpnja 2021. i 1. listopada 2021. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1.), za zastupanje na ročištu 25. veljače 2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5.), za zastupanje na ročištima 26. travnja 2022., 13. srpnja 2022., 17. listopada 2022. i 17. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1.), za sastav podnesaka od 5. srpnja 2022., 25. kolovoza 2022. i 17. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. točka 1.), PDV u iznosu od 525,00 eura (Tbr. 46.), sudsku pristojbu na žalbu u iznosu od 181,83 eura.

43.1. Budući da ovaj postupak nije pravomoćno okončan, zahtjev tuženika za naknadu troškova sudske pristojbe na odgovor na tužbu je u konkretnom slučaju preuranjen, primjenom odredbe čl. 4. st. 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama (“Narodne novine”, broj 118/18, 51/23).

44. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u cijelosti.

45. Tuženiku je na dosuđeni iznos parničnih troškova dosuđena zakonska zatezna kamata od dana presuđenja do plateža primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

46. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Koprivnici, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Marijana Jurenec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Karlovcu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb

2. Odvjetnica Dora Hanžeković Žuža, Zagreb