Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Bujama – Buie
Buje, Istarska 1
Repubblica di Croazia
Tribunale comunale di Pisino
Sezione distaccata di Buje – Buie
Via dell'Istria 1, 52460 Buie
Posl. br. P-361/2022-71
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji Pavici Gulišiji Brečević, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika HN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II. ŠN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici VN i Livio Marcan, odvjetnici iz odvjetničkog ureda VN u [adresa], protiv tuženika - protutužitelja EN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], III. ŽN ([adresa]) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica IN, odvjetnica u [adresa], DN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica PN, odvjetnica u [adresa] i CN ([adresa]) iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica IN, odvjetnica u [adresa], radi prestanka prava služnosti prolaza i dr., nakon glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2025. u prisutnosti I. tužiteljice - protutuženice, II. tužitelja - protutuženika, punomoćnika tužitelja - protutuženika VN, odvjetnika u [adresa], IV. tuženika - protutužitelja, V. tuženice - protutužiteljice, VI. tuženika - protutužitelja, te punomoćnika I. - III. i VI. tuženika - protutužitelja IN, odvjetnice u [adresa] i punomoćnice IV. i V. tuženika - protutužitelja PN, odvjetnice u [adresa], **.**.2025., objavio i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:
"I. Ukida se pravo prolaza stvarne služnosti puta širine 70-100 cm smještenog na južnom dijelu nekretnine označene na k. č. br. [katastarska čestica] k.o, Lovrečica, a koji put se proteže od k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na istoku do k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu, a uz među sa česticama upisanim na k. č. br. [katastarska čestica] sve upisane u k. o. [katastarska općina].
II. Nalaže se tuženicima da se prestanu koristiti predmetnim spornim putem obzirom da imaju bolji i ekonomičniji pristup do i na svoje nekretnine."
II. Prihvaća se protutužbeni zahtjev I. - III. i VI. tuženika – protutužitelja koji glasi: “Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza puta širine od 60 cm na teret cijele dužine južnog dijela nekretnine tužitelja-protutuženih označene kao k.č.br.
39/45 u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina opisanih kao k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a kako je to označeno u skici lica mjesta od 14.06.2024. godine izrađenoj od strane Milić Stilvera, ovlaštenog inženjera geodezije, a koja čini sastavni dio ove presude, što su tužitelji-protutuženi dužni priznati, te trpjeti da tuženi-protutužitelji ad I, ad II, ad III i ad VI temeljem ove presude i nakon njezine pravomoćnosti postignu uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi."
III. Prihvaća se protutužbeni zahtjev IV. i V. tuženika – protutužitelja koji glasi: " 1. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza osobama, pješice, putem širine 70-100 cm, koji se nalazi na južnom dijelu nekretnine označene kao k.č.br.
39/45 k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, u suvlasništvu tužitelja-protutuženika HN i ŠN, a koji se proteže od nekretnine označene kao k.č.br.
39/49 k. o. [katastarska općina] na zapadu, te cijelom dužinom preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine u suvlasništvu tuženika- protutužitelja UN i MN, uz među sa k. č. br. [katastarska čestica], k.č.br.
39/18 i k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], sve kako je označeno na skici lica mjesta od 14.06.2024. godine izrađenoj od strane Stilvera Milića, ovlaštenog inženjera geodezije, koja čini sastavni dio ove presude.
2. Tužitelji-protutuženici HN i NN dužni su trpjeti uknjižbu prava služnosti prolaza osobama, pješice, kako je navedeno u točki 1. izreke presude, u zemljišnim knjigama, po pravomoćnosti ove presude."
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka protutužbe koju su I. – III. i VI. tuženici – protutužitelji učinili u podnesku od 11. listopada 2024.
II. Dopušta se preinaka protutužbe koju su IV. i V. tuženici – protutužitelji učinili u podnesku od 17. listopada 2024.
III. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da I. – III. i VI. tuženicima - protutužiteljima solidarno naknade troškove postupka isplatom 1.300,00 (tisućutristo) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tužiteljima – protutuženicima da IV. i V. tuženicima - protutužiteljima solidarno naknade troškove postupka isplatom 1.100,00 (tisućusto) eura uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO/23) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. U preostalom dijelu se odbija zahtjev I. – III. i VI. tuženika – protutužitelja za naknadu troškova postupka.
VI. U preostalom dijelu se odbija zahtjev IV. i V. tuženika – protutužitelja za naknadu troškova postupka.
VII. Odbija se zahtjev tužitelja – protutuženika za naknadu troškova postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji HN i ČN podnijeli su ovome sudu tužbu 13. svibnja 2022. radi ukidanja prava prolaza stvarne služnosti puta.
1. 1. U tužbi se navodi da su tužitelji supružnici i zajednički posjednici te suvlasnici kuće i zemljišta koji se nalaze na k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Uz predmetnu kuću s dvorištem isti su također vlasnici nekretnine na k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja nekretninu koja je sastavni dio već opisane kuće s dvorištem. Tužitelji su suvlasništvo nad predmetnim nekretninama stekli na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog dana 21. kolovoza 1989., u kojem nije bio upisan teret, odnosno nije bilo upisano pravo služnosti.
1. 2. I. tuženica JN i II. tuženik KN su suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], III. tuženik ŽN je je vlasnik nekretnine označene k. č. [katastarska čestica] kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], IV. tuženik ZN i V. tuženica ON su suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] kuća i gradilište (u naravi kuća i dvorište) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], dok je VI. tuženik CN je vlasnik nekretnine oznake 39/18, kuća i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
1. 3. Tužitelji da bi se mogli koristiti mirno i nesmetano svojim nekretninama moraju prolaziti i koristiti put širine od 70 do 100 cm smješten na južnom djelu čestice oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a predmetni put se proteže na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz među sa susjednim nekretninama koje se nalaze u pisane na k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina]. Opisani predmetni put koji se nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio je pravnim prednicima nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nužan jer je bio jedini dostupni put za prilaz do njihove nekretnine, u naravi kuća i dvorište oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je ranije bila u vlasništvu pravnog prednika tužitelja LN, te je kasnije prešla u vlasništvo ĐN. Stoga se može zaključiti da sami tužitelji to svoje pravo stvarne služnosti puta nisu stekli ni silom, ni potajno ni zlouporabom povjerenja. Naime predmetni put je jedini mogući način na koji tužitelji mogu doći i koristiti svoje nekretnine u skladu sa svojim ovlaštenjima, odnosno predmetni put je cijeli na nekretnini tužitelja oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. IV. – VI. tuženici koji su vlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] do svojih nekretnina mogu doći s javnog puta predmetnog naselja i nije potrebno da se koriste prolazom na k. č. [katastarska čestica] niti da je dalje nepotrebno terete i na taj načni da ometaju tužitelje. I. i II. tuženici koji vlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] do svoje nekretnine također mogu doći pristupom s javnog puta preko nekretnina koja su im znatno bliža nego nekretnina tužitelja, a nalaze se na k. č. [katastarska čestica]. III. tuženik koji je vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], do svoje nekretnine može doći direktno s javnog puta predmetnog naselja i nije potrebno da se koristi prolazom na k. č. [katastarska čestica]. Pritom tužitelji ističu da im se onemogućava da vrše svoja vlasnička prava (isti ne mogu koristiti predmetni put jer visina žive ograde tuženika onemogućava pravilno i neometano održavanje žive ograde tužitelja). Naime, svi tuženici imaju s istočne strane neposredni izlaz sa svojih parcela na javni put, koji vodi kružno sa strane zapada izravno prema moru odnosno tuženici imaju neposredan, neometan i bolji izlaz na javni put. Taj predmetni put od 70 do 100 cm nikako i ni na koji način ne služi nekretninama tuženika nego tuženicima isključivo služi kao komoditet hodanja odnosno da skrate put do mora za nekih 30 - 100 m, i to kako kojem tuženiku. Prilikom prolaza predmetnim putem isti znatno onemogućavaju vlasnička prava tužitelja.
1. 4. Namjena svih opisanih nekretnina uglavnom jeste korištenje istih tijekom ljetnih mjeseci. Već niz godina tijekom ljetne sezone tuženici ometaju tužitelje u nesmetanom korištenju predmetnog puta i to na način da bilo oni osobno ili pak turisti kojima tuženici iznajmljuju svoje nekretnine tijekom ljetne sezone neprekidno iako imaju drugi i bolji put moru i obali, koristeći se predmetnim putem ugrožavaju vlasništvo tužitelja na način da oštećuju njihovu živu ogradu zatim bacaju štetne i nepotrebne predmete na nekretninu tužitelja.
1. 5. Tužitelji ističu da su parnične stranke neke osobno, a neke samo upoznate s tim da su njihovi pravni prednici potpisali "Susjedski sporazum" (pravni prednici nekih parničnih stranaka uopće nisu potpisali ili su pak potpisali bez ovlasti susjedski sporazum) koji datira od 25. kolovoza 1973. i u kojem se dogovara način korištenja predmetnog prolaza postojeće predmetne pješačke staze - puta, a koji se proteže u smjeru istok - zapad i u naravi predstavlja prečac za pristup moru ali i za pristup na seosku cestu. Predmetnim Sporazumom još je dogovoreno da korištenje navedenim putem - pješačkom stazom bude isključivo privatne prirode kojom će se služiti potpisnici Sporazuma u slučaju potrebe s tim da je određeno da se predmetni put ne smije koristiti za javno ili opće korištenje, kao i da površine zemljišta potrebne za zajedničku stazu ne spadaju u zajednički posjed, već da se radi o zajedničkoj služnosti potpisnika dok površine potrebne za pješačku stazu ostaju u individualnom posjedu odnosno vlasništvu, sve to kako je bilo do tada. Nakon nastanka opisanog Susjedskog sporazuma došlo je do zaključenja dodatnog dogovora, također u pismenom obliku, koji je nastao dana 26. kolovoza 1973. godine i u njemu je utvrđeno da predmetna privatna pješačka staza nije u potpunosti ravna iz razloga što živice nisu svugdje iste širine, te da si potpisnici Sporazuma jamče međusobno minimalnu prosječnu širinu od jednog metra. Također, je navedeno da su vlasnički odnosi na pješačkom putu koji ide po nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, a ranije njihovih pravnih prednika obitelji ĐN, uređeni dana 3. kolovoza 1965. posebnim pisanim dogovorom između obitelji H i ĐN te taj dogovor postaje sastavni dio načelnog susjedskog sporazuma od 25. kolovoza 1973. U svim navedenim Sporazumima i prijašnjim i naknadnim dodacima stoji da se Susjedski sporazum odnosi na potpisnike istog i da je obvezujući za sve ostale pravne nasljednike predmetnih nekretnina. Međutim, tužitelji ističu da sporazum nisu svi potpisali, a neki su potpisali bez ovlasti. U svezi susjedskog sporazuma od 3. kolovoza 1965. kao sastavni dio sporazuma od 26. kolovoza 1973. o upotrebi puta na k. č. [katastarska čestica], koji je dogovoren između ĆN, AN, RN i GN, tužitelji smatraju da je isti pravno nevaljan jer su ga potpisale i sklopile neovlaštene osobe koje u trenutku potpisivanja istog nisu bili vlasnici, niti su imali služnost predmetnih nekretnina na kojem se nalazi sporni put. Sporazum od 25. kolovoza 1973., sastavljen na slovenskom jeziku, tužitelji smatraju da ne daje za pravo tuženicima da se koriste predmetnim spornim putem iz razloga što su na sporazumu samo potpisi pok. SN, TN, AN, FN, GN (koja nije navedena kao potpisnica), a ista je potpisala umjesto prijašnjeg vlasnika k. č. [katastarska čestica] ĐN bez valjanog ovlaštenja. U sporazumu se nisu potpisali pok. BN i HNO.
1. 6. Između pravnih prednika parničnih stranaka postoji sudski spor koji je pravomoćno okončan. Tijekom spora bilo je razvidno da sve te godine postoji prijepor tko je i na koji način ovlašten da se koristi predmetnim prolazom obzirom da tužitelji ističu kako svi potpisi na Sporazumu drugim dokumentima nisu od strane ovlaštenih osoba potpisani, a niti su svi uopće potpisani. Tako da predmeti sporazum i njihovi naknadni dodaci ne ovlašćuju tuženike da se koriste predmetnim prolazom, a posebice ih ne ovlašćuju da isti koriste na način kako to trenutno rade, a što su tuženici pokušali dokazati i u postupku radi smetanja posjeda.
1. 7. Svojim djelovanjem odnosno korištenjem služnosti prava prolaza predmetnim spornim putem tuženici tako i povremeni posjednici njihovih nekretnina učestalo uznemiruju tužitelje kao vlasnike jednog dijela predmetnog puta, te prolazeći istim nanose veliku i nenadoknadivu štetu za nekretnine u vlasništvu tužitelja iako imaju do svoji nekretnina prilaz kao i prolaz do mora preko puno boljeg i šireg prilaza izravno do i preko javnog "seoskog puta".
2. U svom odgovoru na tužbu I. - III. i VI. tuženici protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.
2. 1. Navode da su prednici tužitelja i tuženika sklopili 25. kolovoza 1973. Susjedski sporazum, kao i Dodatni dogovor 26. kolovoza 1973. kojim su jedni drugima omogućili nesmetano korištenje predmetnog puta. Svi ugovorni prednici stranka kao i parnične stranke koristile su nesmetano predmetni put više od 40 godina, a da bi tužitelji protivno navedenom Sporazumu početkom 2019. na svojoj nekretnini postavili vrata, promijenili bravu, vrata zaključali te odbili predati primjerak ključeva tuženima i time onemogućili tužene da koriste predmetni put kako su ga do tada neometano koristili. Prednici I. i II. tuženika su tužili ovdje tužitelje zbog smetanja posjeda, te je sud donio pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno smetanje posjeda. Tuženici ističu s obzirom na navode tužitelja iz tužbe, proizlazi da tužitelji smatraju kako njima pripada pravo stvarne služnosti predmetnog puta, ali da tuženicima to pravo treba ukinuti, jer da “imaju bolji i ekonomičniji pristup do i na svoje nekretnine”. Tuženi nadalje navode kako su sve ove godine koristili taj put isključivo da bi došli do plaže tj. pomorskog dobra kao općeg dobra, te da im je taj pristup i nadalje ekonomičniji i bitno bolji od bilo kojeg drugog pristupnog puta kojim bi od svojih nekretnina mogli doći do plaže. Ističu da tužitelji u tužbi niti ne navode koji bi to bio bolji i ekonomičniji put, već samo navode da tuženici mogu doći do svojih nekretnina direktno s javnog puta. Međutim, prema stanju stvari, jedini pristupni put kojim bi tuženi mogli od svojih nekretnina doći do plaže, a za koji put tuženi pretpostavljaju da ga tužitelji u tužbi nazivaju “javnim putem” zapravo nije javni put već je nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se nalazi u vlasništvu fizičke osobe (koja nije stranka ovog postupka), i taj put je, čak i neovisno o tome što na njemu tuženi niti nemaju nikakvo pravo služnosti, za većinu tuženika više nego duplo duži od predmetnog puta.
2. 2. Slijedom navedenog, a kako tužitelji samom tužbom nesporno priznaju postojanje prava stvarne služnosti prolaza za korist nekretnina tuženih (čije dokidanje upravo stoga i traže postavljenim tužbenim zahtjevom), to I. – III. i VI. tuženi podnose protutužbu. Naime, I. – III. i VI. tuženi do podnošenja tužbe nisu uknjižili svoje nesporno pravo stvarne služnosti prolaza predmetnog puta, jer nikada nije bilo osporavanja od strane tužitelja, ali sada imaju pravni interes da stvarno stanje usklade sa zemljišnoknjižnim i to upišu u zemljišnu knjigu, pa predlažu da sud izvede ponuđene dokaze te donese presudu u kojoj će utvrditi postojanje prava stvarne služnosti prolaza puta širine 70 - 100 cm na teret cijele dužine južnog dijela nekretnina tužitelja- protutuženih označenih kao k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina opisanih kao k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], što su tužitelji- protutuženi dužni priznati, te trpjeti da I. – III. i VI. tuženi - protutužitelji na temelju presude i nakon njezine pravomoćnosti postignu u svoju korist uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi, uz naknadu tuženima parničnog troška od strane tužitelja – protutuženika sa zateznim kamatama od dana zaključenja prvostupanjske rasprave do isplate. I. – III. i VI. tuženi – protutužitelji predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti te potražuju trošak.
3. U odgovoru na tužbu IV. i V. tuženici čine nespornim da su tužitelji suvlasnici, svaki u 1/2 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te suvlasnici k. č. [katastarska čestica] upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a da su IV. tuženik ZN i V. tužena ON suvlasnici, svaki u 1/2 dijela, k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
3. 1. Tuženici (IV. i V.) navode da put, koji se sada u cijeloj svojoj dužini nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koriste od 1965. od kada su u nesmetanom posjedu prava služnosti prolaza. Naime, iz povijesnog zk. izvatka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da su suvlasnici te parcele bili RN i njegova supruga GN, svaki u 1/2 dijela, a da su kao suvlasnici upisani 1964. Temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. RN, kao vlasnica nekretnine je upisana GN, koja je s HH i ŠH sklopila kupoprodajni ugovor 1989. te su oni temeljem kupoprodajnog ugovora upisani kao suvlasnici nekretnine, svaki u 1/2 dijela. Nadalje, iz povijesnog zk. izvatka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je kao vlasnik nekretnine upisan ĐN, sin RN i GN, i to temeljem ugovora o kupoprodaji od 28. travnja 1966., te da je temeljem darovnog ugovora između ĐN i GN od 8. lipnja 1989. kao vlasnica upisana GN, koja je s VH i NN sklopila kupoprodajni ugovor 21. kolovoza 1989., te su oni upisani kao suvlasnici i te nekretnine, svaki u 1/2 dijela. Povijesni zk. izvatci za k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] su bitni zbog toga što dokazuju da su tužitelji postali vlasnici navedenih nekretnina dosta godina nakon što su raniji vlasnici postigli dogovor o načinu korištenja puta, odnosno o služnosti prolaza. Uvidom u dogovor od 3. kolovoza 1965. proizlazi da su tadašnje vlasnice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ustupile 16 m[2] zemlje na k. č. [katastarska čestica], odnosno jedan m širok prolaz u dužini od 16 m, na zapadnoj strani k. č. [katastarska čestica], tako da ĐN može postaviti objekt 3 m zapadno od tadašnje službene međe. S druge strane, ĐN je ustupio u trajno vlasništvo i uporabu 70 cm širok prolaz po cijeloj dužini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tako da će parcela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imati prolaz do mora i preko prve parcele / misli se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Taj dogovor vrijedi trajno, bez obzira na promjenu vlasništva obje nekretnine. Temeljem navedenog dogovora iz 1965. godine, vlasnici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (sada IV. i V. tuženici ) nesmetano koriste prolaz do mora u širini od 70 cm, kako je dogovoreno, dakle punih 57 godina i do sada nisu imali nikakvih problema sa pravom služnosti puta do mora, te i danas imaju ključ od vrata. Temeljem navedenog dogovora iz 1965. napravljena je skica premjeravanja, odnosno prijavni list broj UP/I-884/69 iz kojega se vidi da je ucrtan prolaz preko cijele dužine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (a što se vidi i na kopiji katastarskog plana od 8. rujna 1969. te priloženoj skici), a služnost se nastavila i cijelom dužinom k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sve do mora. Provjerom u katastru, IV. i V. tuženici su utvrdili da Prijavni list UP/I-884/69 nije proveden do danas, a kako tijekom više od 50 godina nije bilo nikakvih problema sa pravom služnosti prolaza, očito je da nitko nije postavio pitanje provedbe Prijavnog lista, s obzirom da su svi poštovali dogovore i potpisane sporazume. Činjenica je da je tijekom godina došlo do novih izmjera i premjeravanja, tako da se sada put kojim se služe IV. i V. tuženici, te na kojem imaju pravo služnosti prolaza već 57 godina, sada nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a sve kako je prikazano na Skici 1. koju tuženici prilažu kao dokaz.
3. 2. Navodi tužitelja da IV. i V. tuženici, kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] mogu doći do svoje parcele javnim putem, nemaju nikakve veze sa njihovim pravom služnosti prolaza pješice, putem širine 70-100 cm (kako navode sami tužitelji) preko poslužne nekretnine 39/45 k. o. [katastarska općina] do mora. Kraćeg, prikladnijeg i kvalitetnijeg puta do mora nema. Da bi tužitelji tražili ukidanje prava služnosti prolaza pješice moraju ponuditi prolaz iste ili približne kvalitete, što nisu učinili, jer ne postoji. Također je potpuno neutemeljen navod tužitelja da se prilikom prolaza predmetnim putem onemogućavaju vlasnička prava tužitelja. Ne navode na koji način bi se onemogućavala vlasnička prava tužitelja, osim paušalnih navoda. IV. i V. tuženici navode da ničim ne onemogućavaju tužitelje da vrše svoja vlasnička prava u smislu da visinom žive ograde onemogućavaju pravilno i neometano održavanje žive ograde tužitelja ili da oštećuju živu ogradu tužitelja ili da bacaju štetne i nepotrebne predmete na nekretninu tužitelja. To nije točno, a što se može utvrditi na licu mjesta. Za IV. i V. tuženika ne postoji bolji i kvalitetniji put do mora, osim ovog puta na kojem imaju pravo služnosti prolaza pješice od 1964. Također su potpuno paušalni navodi tužitelja da dogovor iz 1965., te sporazuma iz 1973. ne bi bili valjani ili da bi bili neutemeljeni. Obitelj ĐN (RN, GN i ĐN) sudjelovali su u svim dogovorima, jer da tome nije bilo tako onda bi sigurno tijekom ovih 57 godina netko reagirao ili branio prolaz, odnosno branio pravo služnosti. IV. i V. tuženici smatraju interesantnim da tužitelji kao vlasnici nekretnine, koji su vlasnici nekretnine od 1989. (dakle gotovo 25 godina) sve do sada nisu branili pravo prolaza pješice, niti su se bilo čemu protivili ili onemogućavali IV. i V. tuženicima u njihovom pravu služnosti prolaza pješice do mora. Tim više, tužitelji su 2019. dali ključ IV. tuženiku EH za nova vrata na zapadnoj strani puta po nekretnini k. č. [katastarska čestica], do mora, i to na način da ključ može koristiti i V. tužena ON, kao i njihovi poznanici. I danas, u trenutku podnošenja odgovora na tužbu, ključ imaju IV. i V. tuženici, te nesmetano prolaze putem do mora Tužitelji se pozivaju na parnični postupak koji je vođen kod Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama posl. br. Psp-63/2019 u kojem su tužitelji KH i ŽN ustali tužbom protiv VH i ŠH, zbog smetanja posjeda, a koji je postupak pravomoćno okončan. U tom postupku je saslušan NN i VH, te su izjavili da su postavili vrata, radi zaštite svoje privatnosti, te ih zaključali, a ključ dali EH i to zbog sporazuma iz 1965., što dokazuje da taj dogovor smatraju valjanim i da ga prihvaćaju.
3. 3. S obzirom na to da IV. i V. tuženici, zajedno sa svojim prednicima, nesmetano prolaze pješice, putem širine 70 - 100 cm, koji se nalazi na južnom dijelu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužnoj nekretnini, već 57 godina, a vlasnici poslužne nekretnine, zajedno sa svojim prednicima, nikada nisu ograničavali, niti sprečavali IV. i V. tuženike u nesmetanom prolazu pješice od nekretnine koje su oni vlasnici, označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te cijelom dužinom, na južnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u širini od 70 - 100 cm, IV. i V. tuženici podnose protiv tužitelja protutužbu te predlažu da sud, nakon što provede dokazni postupak donese presudu u kojoj će utvrditi postojanje prava stvarne služnosti prolaza osobama, pješice, puta širine 70 - 100 cm koji se nalazi na južnom dijelu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine, u suvlasništvu tužitelja – protutuženika, a koja se proteže od nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na zapadu, te cijelom dužinom preko k. č . 39/45 k. o. [katastarska općina] do k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, u suvlasništvu IV. i V. tuženika – protutužitelja, uz među sa k. č. [katastarska čestica]. k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], a tužitelji – protutuženici dužni trpjeti uknjižbu prava služnosti prolaza osobama, pješice, u zemljišnim knjigama po pravomoćnosti presude, uz naknadu i parničnih troškova.
4. U podnesku od 11. listopada 2024. I. – III. i VI. tuženici – protutužitelji, nakon dostavljenog nalaza i mišljenja mjerničnog vještaka, precizirali su protutužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u t. II. izreke presude.
5. U podnesku od 17. listopada 2024. IV. i V. tuženici – protutužitelji su također nakon danog nalaza i mišljenja vještaka mjernične struke precizirali protutužbeni zahtjev kako je pobliže navedeno u t. III. izreke presude.
6. Tužitelji – protutuženici su se usprotivili preinaci protutužbi.
7. Prema čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/23., u nastavku: ZPP), nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
7. 1. Sud je dopustio preinaku protutužbe I. – III. i VI. tuženika – protutužitelja (t. I. izreke rješenja) kao i preinaku protutužbe IV. i V. tuženika - protutužitelja (t. II. izreke rješenja) na temelju čl. 190. st. 3. ZPP-a, jer je ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
8. U dokaznom postupku pročitani su prevedeni Susjedski sporazum i Dodatni dogovor (str. 16-21), izvadak iz zemljišne knjige (str. 22-29), izvod iz katastarskog plana (str. 30), Rješenje posl. br. Psp-63/2019 (str. 111-118), rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-256/2021-2 (str. 119-124), e- kopija katastarskog plana (str. 125), povijesni izvadak iz zemljišne knjige – ručno vođeni (str. 133-138), arhivski izvadak iz zemljišne knjige (str. 139-144), Dogovor sa kopijom katastarskog plana (str. 145-151), kopija katastarskog plana (str. 218-219), prijevod potvrde o preuzimanju ključa (str. 224-227), Zapisnik o održanom uviđaju od 1. ožujka 2024. s iskazom mjenričnog vještaka Stilvera Milića (str. 229-231), skica lica mjesta (str. 236-239), izvod iz katastarskog plana (str. 268), nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka (str. 280) i dopis DGU (str. 283-285). Pored toga je izveden dokaz saslušanjem svjedokinja ŽH, IH i DH, svjedoka UH i ŽN koji su saslušani na ročištu od 11. ožujka 2025. (str. 286-291), dokaz saslušanjem I. tužiteljice – protutuženice HN, II. tužitelja – protutuženika ŠN, IV. tuženika – protutužitelja DN, V. tuženice – protutužiteljice UN i VI. tuženika – protutužitelja CN koji su saslušani na ročištu od 12. ožujka 2025. (str. 293-300). Pregledan je preslik fotografija (str. 240-248).
8. 1. Izveden je i dokaz čitanjem izvoda iz katastarskog plana od 3. prosinca 2024., na temelju čl. 299. st. 2. ZPP-a.
9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja – protutuženika za ukidanje prava prolaza stvarne služnosti puta širine 70 – 100 cm na južnom dijelu nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (tužba) te zahtjev tuženika – protutužitelja za utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza puta na teret cijele dužine južnog dijela nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tužitelja – protutuženika a u korist nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].
10. Na temelju svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika neosnovan u cijelosti, a da su protutužbeni zahtjevi tuženika – protutužitelja osnovani.
11. Između stranaka nije sporno da su tužitelji – protutuženici suvlasnici nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] i k č. 39/43, obje k. o. [katastarska općina], da su I. tuženica – protutužiteljica i II. tuženi – protutužitelj suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je III. tuženik – protutužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da su IV. i V. tuženici – protutužitelji suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je VI. tuženi – protutužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno ni da su pravni prednici tužitelja – protutuženika i tuženika – protutužitelja 3. kolovoza 1965. sklopili "Dogovor", te 25. kolovoza 1973. sklopili "Susjedski sporazum" kao i "Dodatni dogovor" 26. kolovoza 1973. kojima su jedni drugima omogućili nesmetano korištenje predmetnog puta na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno da su tuženici – protutužitelji kao njihovi pravni slijednici nastavili koristiti predmetni put i da je tako bilo sve do početka 2019. kada su tužitelji – protutuženici postavili vrata i portun na predmetni put. Nije sporno da pravo služnosti puta nije upisano u zemljišnim knjigama.
12. Sporno je postoji li drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz koji tužiteljima – protutuženicima, kao vlasnicima poslužnog zemljišta čini manju štetu, ili pak jednako prikladan javni prolaz. Osim toga sporno je jesu li tuženici – protutužitelji dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti prolaza osobama, pješice, putem širine 70 – 100 cm na teret cijele dužine južnog dijela nekretnina tužitelja – protutuženika oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
13. Prilikom uviđaja na mjestu događaja 1. ožujka 2024., vještak mjernične struke Stilver Milić identificirao je da se predmetni put širine 60 cm (odokativno) proteže južnom stranom k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U naravi je utabani makadamski put. Na terenu je primijećeno da je u kopiji katastarskog plana pogrešno ukartirana granica između nekretnina k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].
14. Mjernični vještak Stilver Milić sačinio je skicu lica mjesta (str. 236-239) na kojoj je prikazao utabani put te asfaltiranu cestu koja okružuje predmetne nekretnine. Vještak je u spis priložio i fotografije sačinjene na mjestu događaja (str. 240-248).
15. U pisanom očitovanju od 4. ožujka 2025. vještak navodi da je na licu mjesta primijećeno da je u kopiji katastarskog plana pogrešno ukartirana granica između k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]. S obzirom na to da je u međuvremenu granica između tih dviju čestica ispravljena od strane katastarskog ureda, vještak smatra da nema potrebe ispravljati nalaz i mišljenje pa isti ostaje identičan nalazu koji je dan usmenim putem na ročištu.
16. Tužitelji – protutuženici i tuženici – protutužitelji su prihvatili nalaz i mišljenje mjerničnog vještaka te na isti nisu imali primjedbi.
16. 1. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke jer je sačinjen u skladu s pravilima struke.
17. Svjedokinja ŽH u iskazu je navela da poznaje tužitelje – protutuženike jer su oni njeni susjedi, a poznaje i tuženike – protutužitelje iz viđenja. Kada joj je predočena skica lica mjesta i fotografije (str. 238-248) na istima je prepoznala kuću tužitelja, a na fotografijama (str. 242-243) je pokazala put kojim prolaze vozilima svi susjedi, dok je prepoznala prolaz na fotografiji (str. 245) kojim su ranije prolazili pješke svi susjedi do mora, gdje su na ulazu tog prolaza danas vrata i portun. Otprilike do kraja devedesetih taj prolaz je bio otvoren, očišćen te su se oni kao djeca tu igrali. Taj prolaz je nekada bio u vlasništvu ljudi od kojih su tužitelji kupili nekretninu. Put kojim prolaze auti, a koji je prije pokazala na fotografijama, asfaltiran je od kada ona zna za sebe. Tim putem oduvijek prolaze svi susjedi, odnosno vlasnici okolnih kuća, a nekada su tu prolazili i lokalni ribari. Tim putem prolazi više od 20 ljudi. Događa se da tim asfaltiranim putem prođu i treće osobe koje tamo ne žive jer zabunom misle da taj put vodi do mora. Na taj način su ljudi prolazili tim asfaltiranim putem i 2011. i prije 2011. Nitko nikome nije branio da prolazi tim asfaltiranim putem. Svjedokinja je na skici lica mjesta (str. 236) pokazala gdje bi se protezao asfaltirani put o kojem je iskazivala, a pokazani put nosi oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Njena mama PH vlasnica je jednog dijela tog asfaltiranog puta i to dijela na k. č. [katastarska čestica] te na kraju na k. č. [katastarska čestica], dok je jedna gospođa iz Dolinca vlasnica dijela asfaltiranog puta na k. č. [katastarska čestica]. Tuženike je viđala da do plaže prolaze uskim putem prikazanim na fotografiji na strani 240 spisa. To pamti od kada je bila mala. Danas tuženici tamo ne prolaze jer su postavljena vrata. Ne zna kada su vrata postavljena. Tužitelji su postavili vrata na tom uskom prolazu. Navodi da poznaje DN i njegovu mamu iz viđenja. Unazad tri – četiri godine nije ih viđala da prolaze tim uskim putem, te nema saznanja da li oni posljednjih godina prolaze tim uskim putem. Tuženike stalno viđa kada su u [adresa] da prolaze autom i pješke asfaltiranim putem.
18. Svjedokinja DH u iskazu je navela da poznaje tužitelje iz viđenja.
IV. i V. tuženici su joj susjedi, dok ostale tuženike poznaje iz viđenja. Kada joj je predočena skica lica mjesta i fotografije (str. 234-248), na skici prepoznaje svoju kuću koja nosi oznaku k. č. [katastarska čestica], a odmah do njene kuće prepoznaje kuću DN i njegove mame UN. Njih dvoje su još od 1965. pa do prije par godina prolazili pješice uskim putem prikazanim na fotografiji na str. 240, kada bi išli do mora. U svoju garažu oni ulaze asfaltiranim putem koji nosi oznaku k. č. [katastarska čestica]. Ne zna jesu li i drugi tuženici prolazili tim uskim putem. ZN i njegova mama su prije par godina prestali tu prolaziti jer su nastali nekakvi problemi sa susjedima, odnosno tužiteljima. Asfaltiranim putem(str. 242-243) ponekad prolazi i sama pješke, a istim putem mogu prolaziti i svi ostali pješke i autima. Poznato joj je da je ZN imao ključ od vrata na tom uskom prolazu, ali ne zna ima li ga i danas. Nije vidjela DN i njegovu mamu da koriste asfaltirani put koji vodi dalje od njihove garaže, već da asfaltiranim putem dolaze samo do svoje garaže. Misli da je ŽN s djecom prolazio tim uskim prolazom. Ne zna jesu li CH i KN prolazili tim uskim prolazom jer su oni svoju nekretninu kupili kasnije. Tim uskim prolazom prolazila je i BN, bivša vlasnica nekretnine koju je prodala MH. Sve to govori za razdoblje do unazad par godina.
19. Svjedok UH iskazao je da on više nije vlasnik nekretnine u [adresa], već je kuću prepustio svom bratu VI. tuženiku CN. Zbog toga on tu zadnjih pet godina ne dolazi na odmor, ali dođe u posjet na jedan dan kod brata. Ne poznaje I. tužiteljicu, dok iz viđenja poznaje II. tužitelja, dobro poznaje ŽN te DN i ON. Iz viđenja poznaje CH, a ne poznaje KN. Kada su mu predočene skica lica mjesta i fotografije (str. 236-248), na fotografiji na str. 240 prepoznaje prolaz kojim su se tuženici i on koristili, odnosno onim kojim su pješke prolazili do mora od 1966. do unazad tri – četiri godine kada je na tom prolazu II. tužitelj postavio vrata. S obzirom da se tim uskim prolazom više ne može proći, oni danas prolaze pješke i autom po asfaltiranom putu. Prije 2011. i 2011. tim asfaltiranim putem su prolazili autom oni susjedi koji su živjeli na samom kraju. Do trenutka postavljanja vrata na uskom prolazu njemu nitko nikada nije branio da prolazi tim putem te mu nije poznato ima li ZN ključ od vrata koji su postavljeni na tom uskom prolazu. Njemu, a niti drugima nitko nikada nije branio da prolaze asfaltiranim putem. Tim asfaltiranim putem su se koristili, kao što koristi i danas oko deset ljudi.
20. Svjedok ŽN iskazao je da u kući njegova oca u k. o. [katastarska općina], gdje su mu susjedi stranke iz postupka, dolazi najmanje pet puta godišnje. Poznato mu je da se stranke spore zbog služnosti puta. Njegov otac ŽN, ovdje III. tuženik vlasnik je kuće na parceli k. č. [katastarska čestica] pa oni do kuće dolaze asfaltiranom cestom koja ide na k. č. [katastarska čestica]. Vozilo parkiraju ispred kuće. Od njegova rođenja pa do otprilike 2020. ili 2021. oni su do mora prolazili pješke uskim prolazom koji je prikazan na fotografiji na str. 240 i 245, a od 2020. ili 2021. više ne prolaze tim uskim prolazom jer je II. tužitelj postavio vrata. On i njegov otac sada do mora prolaze preko asfaltirane ceste koja ide preko parcela oznake k. č. [katastarska čestica] te k. č. [katastarska čestica]. Poznato mu je da ZN i danas prolazi tim uskim prolazom jer on ima ključ od vrata. Možda i netko drugi od tuženika i danas prolazi, odnosno možda ima ključeve, ali on to ne zna. Od kada pamti i ostali tuženici osim njegova oca su prolazili predmetnim uskim putem do postavljanja vrata. Njegov otac i još dva susjeda podnijeli su tužbu protiv II. tužitelja radi micanja vrata na predmetnom putu. Njegov otac i susjedi su dobili spor te je odlučeno da prolaz mora biti slobodan. Drugi ljudi su i prije 2011. koristili asfaltirani put, odnosno osim susjeda tamo prolaze i turisti.
21. Svjedokinja IH u iskazu je navela da joj je V. tuženica sestrična, IV. tuženika poznaje jer je on sin njezine sestrične ON dok ostale stranke poznaje jer su oni njezini bliži susjedi u k. o. [katastarska općina]. Njezina kuća se nalazi na parceli k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a što je na vrhu asfaltiranog puta koji vodi do mora. Kada joj je predočena skica lica mjesta i fotografije (str. 240 i 245), na istima prepoznaje uski prolaz kojim su se tuženici i ona osobno koristili za prolaz pješke do mora. Ona se tim putem koristila od kada zna za sebe do unazad zadnjih nekoliko godina kada je II. tužitelj postavio vrata. Od tog trenutka tuženici pa tako i ona kada odlazi kod svoje sestrične UN prolaze glavnim asfaltiranim putem na k. č. [katastarska čestica]. Poznato joj je da ZN ima ključ od vrata na tom uskom prolazu. Teško joj je reći koliko često ZN danas koristi taj prolaz, odnosno da li vrata otključava i zaključava s obzirom da ona živi na drugoj strani. Navela je da su predmetnim asfaltiranim putem prije 2011. i 2011. prolazili susjedi, ali i turisti. Po njenoj procjeni u tom razdoblju tim putem prolazilo do 30 osoba. Barem 15 osoba su oni koji su stalno prolazili, a teško je procijeniti koliko je bilo turista. Nitko nikada nije branio ljudima da prolaze tim asfaltiranim putem kojeg ona naziva glavnom cestom jer joj je to jedini put za prolazak automobilom do kuće.
22. I. tužiteljica - protutuženica HN u svom iskazu je navela da su ona i suprug ovdje II. tužitelj - protutuženik suvlasnici predmetnih nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], a iste su kupili 1989. od obitelji ĐN. Ona i suprug su se dobro slagali s pravnim prednicima tuženika - protutužitelja jer su bili generacija te su se dobro razumjeli. Tuženici – protutužitelji su nove generacije s kojima se teško sporazumjeti. Prije nego što su ona i suprug stekli predmetne nekretnine, tuženici – protutužitelji, odnosno njihovi pravni prednici su predmetnim putem prolazili 20 godina. I kada su ona i suprug kupili predmetne parcele tuženici su slobodno prolazili sve do 2019. kada su postavili vrata na predmetni put. Ona i suprug kupili su svoje nekretnine bez tereta, jer služnost prolaza nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi. S obzirom da se s tuženicima – protutužiteljima, kao mlađoj generaciji nisu mogli sporazumjeti, te da su predmetnim putem prolazili turisti odlučili su staviti vrata na taj put. Smetalo im je što se tuženici – protutužitelji ponašaju kao da je predmetni put njihov. Kada su ona i spurog postavili žičanu ogradu na međi uz taj put, ON im je javila da je netko skinuo žičanu ogradu, da se nešto događa na mjestu gdje je međa. Predmetni put tuženicima - protutužitejima predstavlja komoditet jer im skraćuje put do mora. Smatra da im se na taj način skraćuje 20 m puta do mora, a bilo bi im zdravije da idu okolnim putem. Svi oni imaju izlaz sa svojih nekretnina i mogućnost pristupa do mora. Navela je da tuženike nikada nije vidjela da predmetni put preko vlastite parcele koriste za bilo što drugo osim za prolazak do plaže. Nije vidjela da po tom putu oni nose teške terete. Vidjela je da nećak III. tuženika ŽN kada je nosio na more dasku za surfanje prolazi asfaltiranim putem, a ne kroz predmetni put na njihovoj parceli jer je za nošenje te daske preuzak, a vidjela je i IV. tuženika DN da je prolazio asfaltiranim putem kada je nosio dasku za surfanje, a s tim nije prolazio po njihovom putu. Tuženici predmetni put uglavnom koriste po ljeti i to mjesec dana, a ostatak godine vikendima dolaze. Oni prolaze predmetnim putem i kada dođu vikendima u drugim mjesecima, a ne ljeti iako tada ne odlaze na kupanje, ali tim putem prođu sa psima koje vode u šetnju do plaže. Uglavnom svi imaju pse. Za ništa drugo nisu koristili predmetni put tijekom jeseni, zime i proljeća. Kada su ona i suprug ovdje, a to je dva puta mjesečno tijekom jeseni, zime i proljeća, ljeti su tu više pogotovo od kada su u mirovini, tada svakodnevno vidi tuženike da prolaze sa psima preko njihovog puta. Nitko od njih joj se nikada nije požalio da su negdje kasnili zato što su ona i suprug zatvorili put. Ona i suprug žele ograditi njihovu parcelu i zatvoriti i zbog toga traže ukidanje prava služnosti prolaza u odnosu na sve tuženike - protutužitelje, iako i nakon postavljanja vrata ZN, ON i ŽN mogu prolaziti bez problema jer im to ne brane. Ključeve od vrata postavljenih na putu dali su EH i ŽN. ZN i njegova mama ON prolaze tim putem i danas, cijelo vrijeme. Iako ŽN ima ključ od vrata njega nisu viđali da tu prolazi od kada su vrata postavljena. Koliko je njoj poznato tuženici se ne utrkuju tko će prije doći na plažu, pa ne vidi razlog zašto skraćuju 100 metara puta. Smatra da su ona i suprug predugo čekali i da su trebali odavno zatvoriti put. Bili su u dobrim odnosima s ranijim vlasnicima, a pritom misli na BN i ŠNO, dvije sestre, zatim supruga od ŠNO, NH te mamu ŠNO, koja je pokojna, a pokojna je i BN. BN je svoju nekretninu dala sinu koji je prodao MH i KN prije otprilike tri godine. Predmetni put na njenoj parceli nitko ne održava od strane tuženika – protutužitelja, a niti ga održavaju ona i suprug jer njime ne prolaze. Ona i suprug su ga održavali do prije desetak godina. Tuženici - protutužitelji održavaju svoju živu ogradu koja je uz predmetni put i to na način da bi rezali tako što bi stali na njihov put. Nitko nikada posljednjih deset godina kada su ona i suprug prestali održavati njihov put, nije održavao taj put. CN, ona i suprug nisu dali ključ od vrata jer on nije sudjelovao u dogovoru odnosno sporazumu za osnivanje služnosti, a ti sporazumi nisu niti ovjereni kod javnog bilježnika. Žičanu ogradu koju su ona i suprug bili postavili uz među uz predmetni put, postavili su nakon što su već postavili vrata na taj put. Kada je žičana ograda maknuta prijavili su to policiji.
23. II. tužitelj – protutuženik ČN u svom iskazu je naveo da se u potpunosti pridružuje navodima iz iskaza svoje supruge, I. tužiteljice – protutuženice HN. Dodao je da CH i KN imaju prikladniji put do mora prolazeći preko asfaltirane, šire ceste, iako im je prolazak preko asfaltiranog puta duži za 100 m nego preko njihovog puta. S njima nema kontakta pa mu oni nisu rekli da im je asfaltirani put prikladniji, nego on to sam zaključuje. I u odnosu na ŽN vrijedi isto ovo što je rekao za CH i KN, da bi mu asfaltirani put bio prikladniji. CN ima krasan izlaz sa svoje parcele na asfaltiran put te mu je prolazak asfaltiranim putem do mora duži za cca 20 m nego što bi mu bio prolazak do mora preko njegovog puta. Kada je on kupio svoje nekretnine postojao je asfaltirani put. I tada je tuženicima - protutužiteljima asfaltirani put bio prikladniji nego njegov put. Njegova supruga je već rekla razloge zbog kojih su ranije dopuštali tuženicima - protutužiteljima da prolaze njihovim putem. Razlozi za to su u razlikama među generacijama. U potpunosti se slaže s onim što je njegova supruga rekla te ne želi posebno odgovarati na pitanje zašto su pokrenuli ovaj postupak. Naveo je kako misli da je današnja asfaltirana cesta postojala 1964. kao makadamska cesta ili put. Kada je on kupio svoju nekretninu 1989. ta cesta je bila asfaltirana. Ne zna točno kada je prestala biti makadamska cesta. Obitelj ON koristi njihov predmetni put cijelo vrijeme, od kada su on i supruga kupili svoje nekretnine. Ne zna što je bilo prije nego su kupili svoje nekretnine. On je s ON bio u dobrim odnosima, ali nije u dobrim odnosima s njezinim sinom ČH. On je jedan ključ od vrata na predmetnom putu dao EH ili ON, ne sjeća se točno kome od njih. Nikada nije branio ON i MN da prolaze predmetnim putem. Nikada nije vidio MN ni ON da čiste odnosno održavaju predmetni put. U sporazumu koji je sklopljen vezano za pravo služnosti prolaza, a koji nije potpisan ni ovjeren kod bilježnika, izričito piše da su on i supruga kao vlasnici dužni održavati taj put, pa nije ni mogao vidjeti Š da ga održavaju. ČH i ON imaju krasan izlaz sa svoje parcele na javni asfaltirani put te smatra, to je njegovo mišljenje, da im je prolazak preko asfaltirane ceste prikladniji do mora nego preko njegove nekretnine. MN i ON je kao i ostale tuženike - protutužitelje tužili jer želi ograditi vlastitu parcelu, ali isto tako zbog generacijskih razlika između njega, supruge i tuženika. Iskazuje da ne zna tko je vlasnik asfaltiranog puta. On svojim autom prolazi preko asfaltiranog puta jer na drugi način ne bi mogao autom doći do kuće. Tako i svih ostalih 14 kuća na ravnom dijelu asfaltirane ceste.
24. IV. tuženik - protutužitelj ZN u svom iskazu je naveo da su on i njegova majka V. tužena – protutužiteljica ON suvlasnici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Oni su to naslijedili od njegove bake ĆN, a ona je kupila parcelu otprilike 1964. Misli da su to oni naslijedili prije otprilike 15 – 20 godina. Predmetni put preko parcele tužitelja – protutuženika on koristi od malih nogu kada je dolazio kod svoje bake i djeda. Cijelo vrijeme koristi predmetni put. Kada su tužitelji - protutuženici postavili vrata na ulasku na taj put dali su mu ključ od tih vrata te je on nastavio prolaziti, a to čini i danas. Nikada mu tužitelji – protutuženici nisu branili da prolazi predmetnim putem. Predmetni put koristi radi odlaska na more ili prođe kada odlazi kod nekih susjeda i kada mu je taj put bliži. Do mora može doći i asfaltiranom cestom, ali mu je taj put duži otprilike 200 metara, a prolazak asfaltiranom cestom je neugodniji jer prolaze automobili. Osim što odlazi do mora ljeti kada ide na kupanje, svaki vikend kada dođe odlazi u šetnju do mora pa prolazi predmetnim putem. Ima psa i sa psom prolazi preko tog puta. Taj put je ograđen pa njegov pas ne ide na drugu parcelu tužitelja - protutuženika. Njegova majka ON cijelo vrijeme koristi predmetni put radi odlaska na more, ali i vikendima kroz ostale mjesece u godini kada ide u šetnju s njim, a on šeta psa. Tužitelji od trenutka kada je ova tužba podnesena nisu branili prolazak predmetnim putem. On koristi oko 30 metara dužine predmetnog puta. Po priči njegove bake asfaltirani put je postojao od 70-ih godina, jer u vrijeme kada je njegova baka zidala kuću 1964. još je taj put bio makadamski. Tada je općina tražila da vlasnici vikendica plate za asfaltiranje. Bez obzira na postojanje asfaltirane ceste tuženici - protutužitelji su koristili predmetni put i nitko im nikada nije branio da prolaze tim putem. Imali su sklopljen ugovor o služnosti puta pa su se toga pridržavali. Lakše im je doći do mora preko predmetnog puta jer im je tri puta kraći nego da idu preko asfaltirane ceste. Zbog toga je bilo lakše i njegovoj baki i djedu pa su i sklopili ugovor odnosno sporazum. Od svojih malih nogu je pomagao baki i djedu u održavanju predmetnog puta te je kasnije sam nastavio održavati predmetni put, obavezno u proljeće, odnosno svaka dva – tri mjeseca. Održavao bi put kada ne bi to učinio netko drugi od tuženika – protutužitelja jer su to činili i Šinkovci. I nakon postavljanja vrata nastavio je održavati taj put. Vidio je i gospođu KN te CN da i oni održavaju predmetni put. Put održavaju na način da režu živicu te miču smeće s puta ako ga ima te čiste lišće. Od svojih malih nogu viđao je ostale tuženike – protutužitelje da prolaze predmetnim putem radi odlaska na plažu. Kada on dolazi na plažu tamo odlazi samo radi razonode, tamo ne obavlja nikakav posao, odnosno nema obrt radi kojeg bi morao stići na vrijeme. Odlazi na plažu i šeta psa prolaskom preko predmetnog puta jer mu je taj put kraći i ugodniji. Ponekada sa psom prolazi i preko asfaltirane ceste. Na plažu ne nosi nikakvu posebnu veću opremu kao što je daska za surfanje. To je nosio kada je bio mlađi.
25. V. tuženica - protutužiteljica ON se pridružila navodima svog sina, IV. tuženika DN. Dodatno je iskazala da ona predmetnim putem prolazi od svoje dvanaeste godine kada su njeni roditelji gradili kuću. Poznato joj je da je postojao dogovor da se tu može prolaziti. Ljeti tim putem prolazi dnevno jedan do dva puta kada odlazi na plažu, a tijekom ostalih mjeseci kada dođe vikendima tu prolazi kada odlazi u šetnju do mora. Predmetni put je za nju jako bitan jer njime prolazi oduvijek. Asfaltiranim putem nikada nije prolazila do mora. Sada kada je stara posebno joj je bitan taj put jer je dosta kraći. Njime ne prolazi toliko često kao kada sam bila mlada. Nitko nikada njenim roditeljima nije branio da prolaze predmetnim putem. Niti njoj nitko nikada nije branio, a niti dok traje ovaj postupak nitko joj ne brani da prolazi. Ključ od vrata postavljenih na predmetnom putu ima zajedno sa sinom DN i obično prolazi tim putem zajedno s njim. Na mjestu današnjeg asfaltiranog puta 1964. kada su oni došli bio je makadamski put. Kuće su se gradile, nije bilo još ni struje. Ne zna točno kada je taj put asfaltiran, moguće 70-ih godina. Predmetni put je sigurniji za prolaz pješice jer nema automobila. Taj put joj je puno ugodniji jer je kraći, a ponekada niti ne ide ako mora ići asfaltiranim putem jer joj je postalo teško. Svi tuženici odnosno njihovi pravni prednici, pogotovo oni koji su bliže moru su se priključili u prolasku tim predmetnim putem. Asfaltiranom cestom prođe dnevno dosta automobila, jer osim što ga koriste vlasnici kuća, odvozi se i smeće, a moguće je da prolaze i treće osobe automobilom.
26. VI. tuženik - protutužitelj CN iskazao je da je vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica]. Naslijedio ju je od svojih roditelja 1995. ili 1996. Njegovi roditelji su kupili parcelu 1964. te su izgradili vikendicu 1967. ili 1968. Od trenutka kada su vikendicu izgradili, odnosno od njegovih malih nogu, oni su koristili taj predmetni put. Pravni prednik tužitelja tada nije imao izgrađenu kuću te je prolaz preko tog puta bio slobodan. Njemu, a niti njegovim roditeljima nikada nitko nije branio da prolaze tim putem. On je predmetnim putem prolazio cijelo vrijeme dok nisu postavljena vrata prije pet godina. Čak i tada je znao proći kada su vrata bila otključana. On nikada nije imao ključ tih vrata. Zadnji put je tim putem prošao 2023. ili početkom 2024. Više njime ne prolazi ne zato što mu je netko zabranio, nego zato što su vrata na putu zaključana pa ne može proći. Tim putem je prolazio jer mu je to bio najkraći i sigurniji put za dolazak do plaže, posebno zbog njegova četiri unuka. To zato što je asfaltirana cesta dosta prometna i njome prolaze susjedi osobnim automobilima više puta dnevno, ali i komunalni kamioni te građevinski kamioni kada se obavljaju neki radovi. Viđao je i ostale tuženike da prolaze predmetnim putem dok nisu postavljena vrata na putu. Nakon što su vrata postavljena viđa samo DN da tu prolazi jer on ima ključ tih vrata. Svi tuženici su održavali predmetni put, odnosno rezali živu ogradu svatko po dužini svoje parcele. Prije pet godina bila je postavljena žičana ograda, a unazad tri godine je izgrađen betonski zid i zbog toga više ne mogu rezati živu ogradu sa strane prema putu. Danas umjesto njega uz njegovu parcelu, živicu uz put održavaju njegov sin i zet, a na putu samo ako nešto padne. Pretpostavlja da ZN očisti lišće na putu, a i nema nekog posebnog smeća. Svatko od njih kada reže živicu pokupi ono što padne na put. S njegove parcele dolazak do plaže je nešto duži preko asfaltirane ceste nego preko predmetnog puta, za oko 50 metara. Predmetnim putem je prolazio jer mu je on puno sigurniji nego prolazak preko asfaltirane ceste koja je dosta prometna, više zbog njegovih unuka nego zbog sebe. U blizini njegove kuće ima oko deset susjeda koji imaju izlaz na asfaltiranu cestu.
27. Ocjenjujući istinitost iskaza saslušanih svjedoka te parničnih stranaka, sud zaključuje da unatoč tome što su parnične stranke iskazivale u skladu s procesnom pozicijom u parnici i ciljem postizanja uspjeha, da su one o odlučnim činjenicama iskazivale u bitnome istovjetno i u skladu s materijalnim dokazima u spisu te iskazima saslušanih svjedoka.
28. Na temelju izvedenih personalnih dokaza, čitanjem svih isprava i dokumentacije u spisu te iz spisa ovog suda posl. br. Psp-63/2019 u koji je izvršen uvid, kao i na temelju nespornih činjenica, utvrđeno je:
- da su tužitelji – protutuženici suvlasnici nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], I. i II. tuženici – protutužitelji suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], III. tuženik – protutužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], IV. i V. tuženici
– protutužitelji suvlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te VI. tuženik – protutužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da su tužitelji – protutuženici nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] kupili 1989. od obitelji ĐN;
- da su pravni prednici tužitelja – protutuženika i tuženika – protutužitelja dana 3. kolovoza 1965. sklopili "Dogovor", te 25. kolovoza 1973. Susjedski sporazum, kao i Dodatni dogovor 26. kolovoza 1973. kojim su jedni drugima omogućili nesmetano korištenje predmetnog puta koji se proteže cijelom dužinom južnog dijela nekretnine tužitelja – protutuženika oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];
- da tako stečeno pravo služnosti prolaza nije upisano u zemljišnoj knjizi;
- da su svi ugovorni prednici stranka kao i parnične stranke koristile nesmetano predmetni put više od 50 godina, dok tužitelji – protutuženici nisu početkom 2019. na svojoj nekretnini postavili vrata i promijenili bravu;
- da su tužitelji – protutuženici predali IV. i V. tuženicima – protutužiteljima primjerak ključeva od vrata postavljenih na predmetni put te da su oni nesmetano prolazili i tijekom trajanja ovog postupka;
- da su pravni prednici I. i II. tuženika (KH i ŽN) tužili ovdje tužitelje – protutuženike zbog smetanja posjeda te da je ovaj sud rješenjem posl. br. Psp-63/2019 od 31. kolovoza 2020. utvrdio smetanje suposjeda prava stvarne služnosti puta širine 70 – 100 cm smještenog na južnom dijelu predmetne k. č. [katastarska čestica] (i drugih čestica) k. o. [katastarska općina];
- da su pravni prednici tuženika – protutužitelja, kao i sami tuženici – protutužitelji sve godine od sklapanja "Sporazuma i Dogovora" kojim su jedni drugima omogućili nesmetan prolazak predmetnim putem, koristili taj put isključivo da bi došli do plaže;
- da je uviđajem na mjestu događaja utvrđeno da tuženici – protutužitelji do plaže mogu doći i asfaltiranim putem koji se proteže preko k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], koje su u vlasništvu / suvlasništva fizičkih osoba koje nisu stranke ovog postupka;
- da je prolazak do plaže navedenim asfaltiranim putem za svakog od tuženika
– protutužitelja znatno duži (od 19 m – 165 m, prema udaljenosti utvrđenoj od strane mjerničnog vještaka str. 236).
29. Tužitelji – protutuženici svoj tužbeni zahtjev za ukidanje prava služnosti prolaza temelje na tvrdnjama da tuženici – protutužitelji imaju bolji i ekonomičniji put do i na svoje nekretnine, ne navodeći koji bi put to bio, već samo da tuženici – protutužitelji mogu doći do svojih nekretnina direktno s javnog puta. Tek tijekom postupka, tužitelji – protutuženici tvrde da na nekretninama oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoji nerazvrstana cesta koja nije evidentirana u zemljišnim knjigama, a ona je to postala stupanjem na snagu Zakona o cestama sukladno čl. 131 tog Zakona. Usputno, u tužbi tvrde da tuženici – protutužitelji prolaskom preko predmetnog puta uznemiravaju tužitelje – protutuženike kao vlasnike i time im nanose veliku i nenadoknadivu štetu za njihove nekretnine. Smatraju i da Susjedski sporazum kojeg su sklopili pravni prednici parničnih stranaka nije pravno valjan.
30. Prema odredbi čl. 242. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. dalje: ZV), sud će na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz.
31. U dokaznom postupku utvrđeno je da ne postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji tužiteljima – protutuženicima, kao vlasnicima poslužnoga zemljišta oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz. Naime prolazak preko predmetnog prolaza na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to isključivo radi prolaska do plaže (mora) pješice, svim tuženicima – protutužiteljima je kraći i prikladniji od prolaska asfaltiranim putem na k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], gdje se prolazak produljuje za 19 – 165 m. Međutim ono što je najvažnije jest činjenica da su nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], preko kojih se proteže asfaltirani put za kojeg tužitelji – protutuženici tvrde da je prikladniji za prolazak tuženika – protutužiltelja do plaže, vlasništvo / suvlasništvo fizičkih osoba koje nisu stranke ovog postupka (između ostalih PH, majke svjedokinje ŽH). Prema tome ne postoji javni put, odnosno nerazvrstana cesta, jer da je tome tako mjernični vještak bi prilikom uviđaja na mjestu događaja izričito naveo tu činjenicu, a tužitelji – protutuženici ničim nisu dokazali svoje tvrdnje o postojanju nerazvrstane ceste.
31. 1. Pravo služnosti ne može se ukinuti u slučaju da postoji prikladniji prolaz (u konkretnom slučaju tužitelji – protutuženici nisu niti dokazali da je asfaltirani put prikladniji prolaz) preko nekretnina koje su u vlasništvu treće osobe (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci posl. br. Gž-1299/2018-2 od 28. studenog 2018.).
31. 2. Čak i u slučaju da vlasnici parcela preko kojih ide asfaltirani put u jednom trenutku ne zabrane prolazak preko svojih nekretnina onima koji nemaju uknjiženo pravo služnosti, tuženicima – protutužiteljima prolazak preko asfaltiranog puta nije prikladniji niti jednako prikladan kao i prolazak preko predmetnog prolaza jer je znatno dulji te "opasniji", posebno za one tuženike – protutužitelje koje prolaze sa svojim malodobnim unucima jer asfaltiranim putem prolazi znatan broj vozila i kamiona te je na taj način nesiguran za malodobnu djecu i osobe starije životne dobi (među kojima su i neki tužitelji – protutužitelji).
32. Tužitelji – protutuženici u tužbi iznose paušalne tvrdnje da tuženici – protutužitelji povremenim prolaskom, dakle uglavnom tijekom ljetnih mjeseci (prilikom odlaska na plažu), uznemiravaju njihovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da im na taj način nanose nenadoknadivu štetu. Naime, tužitelji – protutuženici nisu dokazali na koji način ih prolazak tuženika – protutužitelja uznemirava i nanosi im nenadoknadivu štetu te na koji način bi se onemogućavala vlasnička prava tužitelja - protutuženika. Osim toga oni nisu podnijeli tužbeni zahtjev radi prestanka uznemiravanja niti naknada štete, pa da bi se utvrđivale činjenice koje su bitne za odlučivanje o tužbenim zahtjevima radi prestanka uznemiravanja i naknade štete.
33. Tvrdnje tužitelja – protutuženika da Dogovor iz 1965. te Sporazum iz 1973. ne bi bili valjani ili da bi bili neutemeljeni, sud je ocijenio paušalnim i neutemeljenim. Naime, obitelj Knop (RN, GN i ĐN) sudjelovali su u svim dogovorima jer da tome nije tako onda bi sigurno tijekom 40 – 50 godina netko reagirao ili branio prolaz odnosno uskratio tuženicima – protutužiteljima (i pravnim prednicima) pravo služnosti.
34. Valja ukazati kako su i sami tužitelji – protutuženici u svojim iskazima naveli da oni od 1989. kada su postali vlasnici svojih nekretnina pa do početka 2019. kada su postavili vrata na ulaz na predmetni put (dakle 30 godina), nisu branili tuženicima – protutužiteljima pravo prolaza pješice, niti ih onemogućavali u njihovom prolasku do mora. Kao razlog zašto su početkom 2019. postavili vrata i zatvorili prolaz te onemogućili prolazak tuženicima – protutužiteljima (izuzev IV. tuženiku – protutužitelju EH kojem su dali ključ tih vrata te V. tuženici - protutužiteljici, njegovoj majci) naveli su neslaganje s novom generacijom tuženika – protutužitelja te da žele ograditi svoje nekretnine. Dakle, iz iskaza samih tužitelja – protutuženika proizlazi da razlog zbog kojeg traže ukidanje prava služnosti prolaza nije taj što tuženici – protutužitelji imaju prikladniji ili barem jednako prikladan prolaz kao što je prolaz preko njihove nekretnine, već da se radi isključivo o tome da oni žele ograditi svoju nekretninu bez da im nitko preko nje prolazi, ne poštujući pravo služnosti prolaza koja je stečena na temelju Sporazuma i Dogovora pravnih prednika parničnih stranaka.
35. Slijedom navedenog, utvrđeno je da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 242. st. 2. ZV-a za ukidanjem prava prolaza stvarne služnosti puta te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (t. I. izreke presude).
36. Tuženici – protutužitelji su podnijeli protutužbene zahtjeve da sud utvrdi postojanje prava stvarne služnosti prolaza preko predmetne nekretnine tužitelja – protutuženika, precizirajući svoje zahtjeve nakon provedenog uviđaja i vještačenja. Navedeno iz razloga kako bi pravo služnosti prolaza upisali u zemljišnoj knjizi, a tvrdeći da im to pravo pripada, neovisno o pravu služnosti prolaza koji su njihovi pravni prednici dogovorili sklapanjem Sporazuma i Dogovora, jer su tuženici – protutužitelji pravo služnosti prolaza stekli dosjelošću.
37. Pravo služnosti na nekretnini osniva se uknjižbom tog prava u zemljišnoj knjizi (čl. 220. ZV-a). Iznimno od toga pravo stvarne služnosti može se steći i bez upisa u zemljišnu knjigu kod stjecanja dosjelošću prema čl. 229. ZV-a. Radi se o stjecanju na temelju Zakona pri čemu se stvarna služnost stječe ispunjenjem za to propisanih pretpostavki. Pravo stvarne služnosti puta može se steći dosjelošću ako je vlasnik povlasne nekretnine izvršavao njezin sadržaj kao pošten i istinit posjednik u razdoblju od 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine se nije tome protivio. Dosjedatelj mora biti u poštenom i istinitom posjedu služnosti u razdoblju od 20 godina, a pri tom se u dosjedovni rok računa i vrijeme u kojem je njegov pravni prednik vršio isti takav posjed služnosti. Iste pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću sadržavali su i prijašnji Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91) te Pravna pravila iz austrijskog Općeg građanskog zakonika. Da bi se moglo dosjelošću osnovati pravo stvarne služnosti puta potrebno je da ta služnost ima razumnu svrhu, a kod stvarne služnosti razumna svrha sastoji se u boljem i korisnijem gospodarenju nekretninom.
38. Na temelju izvedenih dokaza, te primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrđeno je da su tuženici – protutužitelji dosjelošću stekli pravo stvarne služnosti prolaza puta (pješice) širine 60 cm (I. – III. i VI. tuženici – protutužitelji) odnosno širine 70 – 100 cm (IV. i V. tuženici – protutužitelji) na teret cijele dužine južnog dijela nekretnine tužitelja – protutuženika oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a za korist nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] (I. – III. i VI. tuženici – protutužitelji) odnosno za korist nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (IV. i V. tuženici – protutužitelji). Tuženici – protutužitelji su dokazali da su kao pošteni i istinit vlasnici povlasnih nekretnina izvršavali njihov sadržaj u razdoblju više od 50 godina, te da su njihovi pravni prednici vršili isti takav posjed služnosti te se u dosjedovni rok računalo i vrijeme u kojem su pravni prednici vršili posjed. To pravo su stekli do 2019. kada su tužitelji - protutuženici zabranili prolazak tuženicima – protutužiteljima (izuzev IV. i V. tuženicima – protutužiteljima) preko njihove nekretnine postavljanjem vrata kojim se onemogućuje prolazak. Da bi posjed bio istinit on ne smije biti pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. U konkretnom slučaju, posjed prava služnosti tuženika – protutužitelja je pošten i istinit jer im nitko do 2019. nije branio prolazak, a do tada je ispunjen rok dosjedanja.
39. Slijedom navedenog, utvrđeno je da su protutužbeni zahtjevi tuženika – protutužitelja radi utvrđivanja postojanja prava stvarne služnosti te trpljenja uknjižbe prava služnosti prolaza u zemljišnim knjigama (pobliže precizirani u t. II. i III. izreke presude) u cijelosti osnovani te su prihvaćeni protutužbeni zahtjevi i odlučeno je kao u t. II. i III. izreke presude.
40. Tužitelji – protutuženici i tuženici – protutužitelji su zatražili naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.
40. 1. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove pa su tužitelji - protutuženici dužni tuženicima - protutužiteljima naknaditi troškove postupka. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.
41. I. – III. i VI. tuženici – protutužitelji su zatražili naknadu troškova na ime sastava odgovora na tužbu, zastupanja na ročištima 23. studenog 2023., 1. ožujka 2024., 3. prosinca 2024., 11. ožujka 2025. i 12. ožujka 2025., te kod sastava podneska od 11. listopada 2024., za svaku radnju po 500,00 eura, s uvećanjem 30 % za zastupanje četiri stranke u iznosu 1.050,00 eura, uvećano za PDV od 25 %, ukupno 5.687,50 eura. Osim toga su zatražili i trošak sudske pristojbe za odgovor za tužbu i protutužbu.
41. 1. U skladu s 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a, I. – III. i VI. tuženicima – protutužiteljima je priznata jednokratna nagrada u visini 250 bodova (za prve četiri zatražene radnje) uvećano za 30 % prema Tbr. 40. OT (75 bodova) te za preostale tri zatražene radnje, odnosno zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2024., 11. ožujka 2025. i 12. ožujka 2025. za svaku radnju po 50 bodova u skladu s Tbr. 7/2 OT uvećano za 30 % prema Tbr. 40 OT (za svaku od tih radnji po 15 bodova) ili ukupno 520 bodova. S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, pripada im trošak zastupanja u iznosu 1.300,00 eura.
41. 2. Nije im priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i protutužbu, jer zahtjev nije specificiran (u kojem iznosu zahtijevaju trošak), a osim toga obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Konačno, nisu dostavili niti dokaz da su platili sudsku pristojbu na protutužbu pa ni zbog toga zahtjev u tom dijelu nije osnovan.
41. 3. Slijedom navedenog naloženo je tužiteljima - protutuženicima da I. – III. i VI. tuženicima – protutužiteljima solidarno naknade troškove postupka u iznosu 1.300,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je u preostalom dijelu zahtjev I. – III. i VI. tuženika – protutužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
42. IV. i V. tuženici – protutužitelji su zatražili naknadu troškova postupka na ime jednokratne nagrade za zastupanje (glede tužbe) u visini 250 bodova uvećano za 10 % (tbr. 40 OT), ukupno 275 bodova, jednokratne nagrade za zastupanje (glede protutužbe) u visini 250 bodova uvećano za 10 % (tbr. 40 OT), ukupno 275 bodova, te sastava podneska od 17. listopada 2024., zastupanja na ročištima od 3. prosinca 2024., 11. ožujka 2025. i 12. ožujka 2025. za svaku radnju po 50 bodova uvećano za 10 %, odnosno po 55 bodova za svaku radnju, ukupno 825 bodova (bez PDV-a). Zatražili su i trošak sudske pristojbe za odgovor za tužbu i protutužbu.
42. 1. U skladu s 7/2 OT i čl. 155. ZPP-a, IV. i V. tuženicima – protutužiteljima je priznata jednokratna nagrada u visini 250 bodova (za prve četiri zatražene radnje) uvećano za 10 % prema Tbr. 40. OT (25 bodova) te za preostalih pet zatraženih radnji, odnosno zastupanje na ročištima od 3. prosinca 2024., 11. ožujka 2025. i 12. ožujka 2025. te na uviđaju 1. ožujka 2024. i sastava podneska od 17. listopada 2024., za svaku radnju po 50 bodova u skladu s Tbr. 7/2 OT uvećano za 10 % prema Tbr. 40 OT (za svaku od tih radnji po 5 bodova) ili ukupno 550 bodova. S obzirom na to da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT, pripada im trošak zastupanja u iznosu 1.100,00 eura.
42. 2. Nije im priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i protutužbu, jer zahtjev nije specificiran (u kojem iznosu zahtijevaju trošak), a osim toga obveza plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici. Konačno, nisu dostavili niti dokaz da su platili sudsku pristojbu na protutužbu pa ni zbog toga zahtjev u tom dijelu nije osnovan.
42. 3. Nije im priznat niti trošak druge jednokratne nagrade za zastupanje, jer u skladu s Tbr. 7/2 OT, odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini 250 bodova u postupku radi služnosti, koja obuhvaća najviše četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak. S obzirom na to da se u ovoj parnici vodio jedinstveni postupak zajedničkim raspravljanjem o tužbi i protutužbama, po ocjeni ovog suda, riječ je samo o jednom postupku pa im pripada samo jedna jednokratna nagrada.
42. 4. Slijedom navedenog naloženo je tužiteljima - protutuženicima da IV. i V. tuženicima – protutužiteljima solidarno naknade troškove postupka u iznosu 1.100,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), dok je u preostalom dijelu zahtjev IV. i V. tuženika – protutužitelja za naknadu troška odbijen kao neosnovan.
43. Tužitelji – protutuženici su u cijelosti izgubili parnicu pa im ne pripada pravo na parnični trošak te je njihov zahtjev za naknadu troška odbijen u cijelosti.
44. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
U Bujama 29. svibnja 2025.
Sutkinja
Pavica Gulišija Brečević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dostave presude.
DNA:
- tužiteljima - protutuženicima p. p., uz skicu mjerničnog vještaka od 14. lipnja 2024.
- I. - III. i VI. tuženicima - protutužiteljima p.p, uz skicu mjerničnog vještaka od 14. lipnja 2024.
- IV. i V. tuženicima - protutužiteljima p.p., uz skicu mjerničnog vještaka od 14. lipnja 2024.
