REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. br. Pr-777/2023-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja GŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dini Mimica Urošević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vidović i partneri d.o.o., Zagreb, Kralja Zvonimira 2, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupanog po punomoćnicima Marijanu Ruždjak i Nataši Grah Ruždjak odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 09. svibnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 24.03.2023. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj H3-867044-19-2020 od 1.3.2020., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto Voditelj projekta 3 - Sektor riznice i računovodstva odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 625,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Voditelj projekta 3 – Sektor riznice i računovodstva, u Grupi za poreze, temeljem Ugovora o radu broj H3- 867044-19-2020 od 1.3.2020, s time da je kod tuženika zaposlen u kontinuitetu na istim ili sličnim poslovima od 2.1.2001., a temeljem uzastopno zaključenih ugovora o radu, koji su periodično obnavljani zbog promjene naziva radnog mjesta ili povećanja odnosno smanjenja plaće, a 2018. godine temeljem pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 18.10.2018. kojom je utvrđen nedopušten otkaz tužitelju te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na posao.
Tuženik je dana 31.03.2023. uručio tužitelju Odluku o otkazu Ugovora o radu broj H3-867044-19-2020 od 1.3.2020, donesenu dana 24.3.2023. (dalje u tekstu: Otkaz), zbog poslovno uvjetovanih razloga.
Tužitelj je dana 14.04.2023., u zakonskom roku iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu, uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava, sa zahtjevom da tuženik stavi izvan snage Otkaz, te da ga vrati na radno mjesto, smatrajući da je Otkaz nedopušten, a koji zahtjev je tuženik zaprimio dana 17.4.2023.
Tuženik u roku od 15 dana od dostave zahtjeva tužitelja, nije istome udovoljio niti je na isti odgovorio, pa tužitelj u daljnjem roku od 15 dana podnosi ovu tužbu, smatrajući da je Otkaz nedopušten iz slijedećih razloga:
- tuženik u postupku koji je prethodio donošenju Otkaza nije postupio u skladu s čl. 127. i čl. 150. Zakona o radu;
- tuženik nije postupio u skladu s čl. 115. st. 2. Zakona o radu;
- tuženik nije imao opravdanih razloga za Otkaz;
- tuženik nije postupio u skladu s čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora Hrvatskog Telekoma d.d.
Tuženik u postupku koji je prethodio donošenju Otkaza nije postupio u skladu s čl. 127. i čl. 150. Zakona o radu
Tuženik u obrazloženju Otkaza navodi da je prije donošenja Otkaza proveo savjetovanje s Radničkim vijećem HT d.d. (dalje u tekstu: Radničko vijeće), što tužitelj osporava iz slijedećih razloga.
Tuženik je dana 17.02.2023. donio Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika u Hrvatskom Telekomu d.d. u 2023. godini (dalje u tekstu: Odluka o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika) koju je dostavio Radničkom vijeću na očitovanje. Tuženik niti na opetovano traženje Radničkog vijeća u dopisima od 21.2.2023. i 24.2.2023., te na sjednicama održanim 23.2.2023. i 27.2.2023., nije dostavio dodatne podatke, važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, te se Radničko vijeće očitovalo dopisom od 28.2.2023. na Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, na način da se istoj protivi te traži da se ista stavi izvan snage iz, u bitnome, slijedećih razloga:
a) tuženik nije dostavio Radničkom vijeću sve tražene podatke važne i potrebne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, sukladno čl. 150. st. 1. i st. 4. Zakona o radu
b) tuženik se nije prethodno savjetovao s Radničkim vijećem o izmjenama u procesu rada te drugačijoj organizaciji, optimizaciji i automatizaciji poslova koje su rezultirale viškom radnika, u skladu s čl. 150. st. 3. toč. 5. Zakon o radu ;
c) Radničko vijeće se protivi modelu primjene kriterija izbora radnika koji su utvrđeni viškom, kao netransparentnim i neprovjerljivim;
d) lista usporednih radnika s kojima je tuženik uspoređivao radnike koji su utvrđeni viškom ne odgovara stvarnom stanju;
e) tuženik nije razmotrio i obrazložio sve mogućnosti i prijedloge na koje je ukazivalo Radničko vijeće, a koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika;
f) kod tuženika ne postoji stvarni višak radnika.
Radničko vijeće je dopisom od 13.3.2023., prilikom davanja očitovanja na pojedinačne Odluke o otkazima radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom, još jednom zatražio već više puta zatražene dodatne podatke od tuženika, koje tuženik ponovo nije dostavio.
a) Tuženik Radničkom vijeću nije dostavilo slijedeće podatke koje je Radničko vijeće tražilo, a koji su važnih za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika:
- financijske pokazatelje uspješnosti kompanije, te plan poslovanja za 2023. i 2024. godinu;
- popis i opis poslova, te posebne uvjete radnih mjesta za svih zatraženih 68 radnih mjesta iz Tablice 1 navedene u dopisima Radničkog vijeća, jer je tuženik u procesu savjetovanja o kolektivnom višku radnika dostavio opise za samo 19 radnih mjesta;
- popis radnika koji preuzimaju poslove od radnika koji su utvrđeni viškom s opisom poslova;
-popis svih usporednih radnika kao i primjenu kriterija na temelju kojih se utvrđivao višak radnika na sve radnike koji obavljaju isti ili sličan posao ne samo po nazivu radnog mjesta, već i po istoj ili sličnoj vrsti poslova koje radnici obavljaju uključujući i agencijske radnike;
- procjenu učinka za 2021. i 2022. za navedene radnike;
- podatak o broju bodova koji ostvaruje radnik koji je uvršten u kolektivni višak, te podatak o uzdržavanju i broj bodova koji temeljem tog kriterija radnik ostvaruje;
- ciljeve i zadatke iz 2021. i 2022. godine za sva radna mjesta iz Tablice 1;
- broj prekovremenih sati u svim organizacijskim cjelinama u kojima se utvrđuje višak radnika. te podatak o prekovremenom radu i za agencijske radnike;
- broj radnika angažiranih preko agencije za privremeno zapošljavanje i studenata angažiranih na poslovima iz Tablice 1;
- broj novozaposlenih radnika u 2022. godini u organizacijskim cjelinama u kojima se utvrđuje kolektivni višak;
- broj radnika koji je pohađao interne edukacijske programe i koliko od njih se nalazi na popisu kolektivnog viška, i dr.;
- mikroorganizaciju s opisima poslova na razini radnih grupa te transfer matrica s imenima izvršitelja u organizacijskim cjelinama koje su doživjele promjenu s Pravilnikom o organizaciji i Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta u HT d.d. te podatke o radnicima kojima se mijenja radna uloga, te opis i vrsta posla nakon stupanja na snagu Pravilnika o organizaciji i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u HT d.d. objavljenog u Glasniku HT d.d. broj 2 od 21.2.2023.;
Navedeni podaci, koje tuženik nije dostavilo Radničkom vijeću, su nužni za sudjelovanje Radničkog vijeća u raspravi i davanje valjanih primjedbi i prijedloga, te sagledavanje utjecaja na položaj radnika, kao i praćenje zakonitog provođenja procesa te za stvarno provođenje rasprave u cilju otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, iz čega jasno proizlazi da tuženik prije Otkaza Radniku nije postupio prema zakonskoj obvezi iz čl. 127. i 150. st. 1. i 4. Zakona o radu. b) Tuženik nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem o izmjenama u procesu rada, te drugačijoj organizaciji rada koji su rezultirali viškom radnika, a što je bio dužan učiniti na temelju čl. 150. st. 3. toč. 5. Zakon o radu, radi čega Radničko vijeće u svom očitovanju od 28.2.2023. i traži od tuženika da se Odluka o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika stavi izvan snage dok se ne provede savjetovanje s Radničkim vijećem o izmjenama u procesu rada te drugačijoj organizaciji i automatizaciji poslova koji mogu rezultirati viškom radnika.
c) Tuženik je u Odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika naveo model za primjenu kriterija izbora radnika koji se utvrđuju viškom, te je vidljivo da je tuženik osim zakonskog kriterija predvidio i dodatni kriterij procjene učinka za 2021. i 2022. godinu, koji u odnosu na zakonske kriterije utječe na bodovanje u omjeru 50 % zakonski kriteriji
– 50% kriterij učinka, kojem modelu za primjenu kriterija se usprotivilo i Radničko vijeće u svojim očitovanjima, budući dodatni kriterij procjene učinka za 2021. i 2022. godinu nije objektiviziran, jednako primjenjiv na sve, transparentan niti provjerljiv, jer tuženik nema izmjerene norme redovnoga rada, te Radničko vijeće nema uvida u ciljeve, ostvarenja odnosno učinke radnika, kao niti u poslove radnika, a niti je procjena učinka za 2022. godinu gotova za sve radnike u trenutku savjetovanja o kolektivnom višku. d) Tablica koju je tuženik dostavio Radničkom vijeću naknadno, na njegovo traženje, kao podatak o usporednim radnicima, ne odgovara stvarnom stanju jer u njoj nisu sadržani podaci o svim radnicima zaposlenim na istom radnom mjestu, te nisu obuhvaćeni svi radnici koji rade iste poslove i imaju iste zadatke i ciljeve neovisno o nazivu radnog mjesta, jer je poznato da kod tuženika radnici sa različitim nazivom radnog mjesta rade iste poslove i često imaju iste ciljeve i zadatke, ali i obrnuto, da radnici sa istim nazivom radnog mjesta rade različite poslove, te nisu uzeti u obzir agencijski radnici, ni radnici koji rade na drugim lokacijama kao i radnik kojem se otkazuje.
Također, primjena kriterija na usporedne radnike u potpunosti je netransparentna, te tuženik za radnike koje je utvrdio viškom, na traženje Radničkog vijeća nije dostavio podatak o uzdržavanju, podatak o ostvarenoj procjeni učinka kao dodatnom kriteriju za 2021. i 2022. godinu, podatak o bodovima koje za te radnike nose ti kriteriji, ali niti ukupan broj bodova koji radnik koji je utvrđen viškom ostvaruje.
Tuženik nije dostavio zatražene ciljeve i zadatke za 2021. i 2022 godinu za sve usporedne radnike, niti podatke o radnicima koji nastavljaju obavljati poslove ili one koji preuzimaju poslove od radnika koji su utvrđeni viškom i primjenu kriterija na njih koje je upotrijebio prilikom odlučivanja o višku radnika.
e) Tuženik nije postupio sukladno čl. 127. st. 4. Zakona o radu, jer nije niti razmotrio sve mogućnosti i prijedloge na koje je ukazivalo Radničko vijeće, a koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika, već je iste paušalno odbacio. Iz svega navedenog proizlazi da tuženik u postupku koji je prethodio Otkazu nije postupio u skladu s čl. 127. i čl. 150. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.
f). Kod tuženika stvarno nije niti nastao višak radnika, niti je prestala potreba za radom radnika, a što proizlazi iz podatka kojima raspolaže Radničko vijeće, prema kojima je sa danom 31.12.2022. tuženik angažirao 612 agencijska radnika i 266 studenta, te je u posljednjem kvartalu zaposleno 72 radnika, a na određeno vrijeme zbog povećanog opsega posla 272 radnika kao i iz navoda samog tuženika prilikom savjetovanja da u 2023. namjerava vršiti daljnja zapošljavanja.
Osim toga, radnici na listi za kolektivni višak su većinom visokoobrazovani stručnjaci s dugogodišnjim radnim stažem i stručnim znanjima, te kvalifikacijama kakve tuženik kontinuirano traži i zapošljava te se takvim postupanjem tuženik rješava radnika koji mu nisu stvarni višak budući da na njihova mjesta angažira mlađe radnike, studente ili agencijske radnike i istovremeno opterećuje preostale radnike prekomjernim radom, vodeći računa isključivo o profitu i jeftinijoj radnoj snazi dok je istovremeno financijsko poslovanje tuženika kontinuirano uspješno s dobiti oko 2,8 milijardi kuna tj. oko 380 milijuna eura, pa stoga tuženik nije niti imao opravdani razlog za Otkaz. Tuženik nije postupio u skladu s čl. 115. st. 2. Zakona o radu.
Tuženik u obrazloženju Otkaza kao razlog nastanka viška radnika navodi da je uslijed drukčije organizacije rada i optimizacije procesa koji pripadaju u domenu analize knjiženja poslovnih transakcija prestaje potreba za radnim mjestom Voditelj projekta 3 u Grupi za Poreze koja optimizacija uključuje:
- uvođenje E2E odgovornosti radnika - prijenos poslova na druge radnike koji su koristili podatke iz analize knjiženja poslovnih transakcija, vodili bilješke i kontrole
- uvođenje E2E odgovornosti radnika - prijenos poslova (nalog za plaćanje i knjiženje) na druge
radnike koji će ih obavljati uz svoje poslove
- prijenos poslova iz područja pregleda ugovora, praćenja regulatornih promjena i povrata ino PDV-a na druge radnike.
Kao što je već prethodno rečeno, tuženik nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem o drugačijoj organizaciji rada i optimizaciji procesa, koji su rezultirali viškom radnika, a što je bio dužan učiniti na temelju čl. 150. st. 3. toč. 5. Zakon o radu. Radničko vijeće se dana 22.3.2023. očitovalo na prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu tužitelja na način da se protivi prijedlogu otkaza iz istih razloga iz kojih se protivi i Odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, te dodatno navodi da se radi o paušalnom i tek formalno navedenom razlogu o kojem Radničko vijeće nema konkretnih saznanja te da objašnjenje tuženika nije dovedeno do konkretne veze sa poslovima koje obavlja tužitelj.
Tuženik u obrazloženju Otkaza samo paušalno navodi da je prilikom odlučivanja o tome kojim će se radnicima otkazati ugovor o radu, u cijelosti vodio računa o kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, uz primjenu dodatnog kriterija procjene učinka za 2021. i 2022. godinu bez navođenja bilo kakvih podataka s kojim je radnicima tuženik uspoređivao tužitelja, temeljem navedenih kriterija, niti navođenja podataka o radnicima na koje su preneseni poslovi tužitelja.
Tuženik u obrazloženju Otkaza također navodi da je tužitelj jedini izvršitelj na radnom mjestu Voditelj projekta 3 u Grupi za poreze.
Kao što je već prethodno rečeno, u postupku savjetovanja o Odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, tuženik na traženje Radničkog vijeća nije dostavio popis radnika koji preuzimaju poslove od radnika koji su utvrđeni viškom s opisom njihovih poslova niti popis svih radnika koji obavljaju isti ili sličan posao ne samo po nazivu radnog mjesta, već i po istoj ili sličnoj vrsti poslova koje radnici obavljaju uključujući i agencijske radnike.
Naime, kao što je Radničko vijeće i navelo u svojim očitovanjima, notorna je činjenica da kod tuženika radnici sa različitim nazivom radnog mjesta rade iste poslove i često imaju iste ciljeve i zadatke, ali i obrnuto, da radnici sa istim nazivom radnog mjesta rade različite poslove, što je bio i slučaj s tužiteljem i njegovim poslovima. Radničko vijeće je konkretno u slučaju tužitelja tražilo da tuženik dostavi popis radnika koji preuzimaju poslove od tužitelja s opisom poslova te popis poslova za radna mjesta pod nazivom Voditelj projekta 1, 2, 3 i 4, na što se tuženik oglušio te naknadno dostavio samo opis poslova za radno mjesto Voditelj projekta 3, te podatak o radniku s kojim je jedinim uspoređivao tužitelja, a čije radno mjesto se također naziva Voditelj projekta 3, iako poslovi uspoređivanog radnika s poslovima tužitelja u stvarnosti nisu imali nikakve veze, jer je navedeni radnik obavljao sasvim druge poslove i nikada nije radio u Grupi za poreze u kojoj je radio tužitelj.
Osim toga, tuženik je uspoređivao tužitelja samo s jednim radnikom čije radno mjesto nosi naziv Voditelj projekta 3, iako radno mjesto naziva Voditelj projekta 3 postoji u skoro svim organizacijskim jedinicama tuženika.
Tuženik je trebao tužitelja uspoređivati s radnicima iz Grupe za poreze s kojima radi iste ili slične poslove neovisno o nazivu radnih mjesta kao i s radnicima koji su bili predviđeni da preuzmu njegove poslove i koji su ih u konačnici i preuzeli, što nije učinio, već je tužitelja uspoređivao samo s jednim radnikom čije radno mjesto ima isti naziv kao radno mjesto tužitelja, ali koji obavlja sasvim druge poslove od tužitelja i to izvan Grupe za poreze u kojoj je radio G i koji uopće nije preuzeo njegove poslove. Tuženik, nadalje, u obrazloženju Otkaza navodi da je osim zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, prilikom odlučivanja primijenio dodatni kriterij procjene učinka radnika za 2021. i 2022., iako procjena učinka za navedene godine tužitelju nikada nije niti usmeno priopćena niti dostavljena u pismenom obliku. Štoviše, procjena učinka nije tužitelju priopćena niti dostavljena za niti jednu godinu od kada se 2018. vratio na rad kod tuženika po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu GžR-425/18 od 18.10.2018.
Osim toga, kao što je već rečeno, tuženik je procjenu učinka za 2021. i 2022. godinu uveo kao kriterij koji u odnosu na zakonske kriterije iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, utječe na bodovanje u visini od 50 % u odnosu na zakonske kriterije, što je protivno čl. 115. st. 2. Zakona o radu i sudskoj praksi (Odluke Vrhovnog suda RH Rev 94/2020 od 14.3.2023. i Revr 426/2018 od 17.12.2019.), a osim toga, navedeni kriterij nije objektiviziran, jednako primjenjiv na sve, transparentan niti provjerljiv, posebno u slučaju tužitelja kojem procjena učinka čak nikada nije bila niti priopćena niti dostavljena.
Iz svega navedenog jasno proizlazi da Poslodavac prilikom Otkaza Radniku nije postupio sukladno čl. 115 st. 2. Zakona o radu
Tuženik je postupio i protivno čl. 55. st. 1. Kolektivnog ugovora Hrvatskog Telekoma d.d., temeljem kojeg je bio u obvezi ponuditi Radniku drugi posao kod Poslodavca u skladu s njegovim poslovnim potrebama, što nije učinio niti je na bilo koji način pokušao učiniti, a nije niti postupio prema Mjeri zbrinjavanja viška radnika navedenoj u Odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika (str. 9). Dodatno se ističe da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 18.10.2018. preinačena presuda ovog suda broj Pr-1129/2016 od 28.2.2018. te je utvrđena kao nedopuštena odluka tuženika od 31.3.2016. o otkazu ugovora o radu tužitelju, te je naloženo tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto Viši specijalist za poreze - Odsjek za poreze – Sektor riznice i računovodstva – Područje za financije odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima.
Tuženik je po navedenoj pravomoćnoj presudi vratio tužitelja na posao, ali na radno mjesto naziva Voditelj projekta 3, iako je tužitelj nastavio raditi jednake poslove u Grupi za poreze kao i prije otkaza.
Da tuženik na opisani način pod toč. 3., 4. i 5. u postupku koji je prethodio Otkazu od 31.3.2023., nije postupio u skladu s čl. 115., čl. 127. i čl. 150. st. 1. i st. 4. Zakona o radu, proizlazi i iz pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu broj GžR-425/2018 od 18.10.2018., te pravnih stajališta i standarda koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u brojnim predmetima istovjetne činjenične i pravne naravi (Revr 622/2016 od 30.05.2017., Revr 973/2017 od 12.09.2017., Revr 300/2017 od 7.11.2017., Revr 1772/2015 od 17.01.2017., Revr 492/17 od 3.4.2018., Revr 261/18 od 3.09.2019., Revr 736/2018 od 6.2.2019., Revr 391/2017 od 28.8.2018., Rev-3378/2018-2 od 25.2.2020., Rev 2225/2018 od 19.5.2020., Rev-867/22 od 14.12.2022) te odluke Ustavnog suda RH broj U-III-2110/2018 od 4.11.2020., jer je tuženik u postupku koji je prethodio Otkazu ponovo počinio jednake ili slične propuste zbog kojih su sudovi u dostavljenim odlukama utvrdili da tuženik u prethodnim godinama prilikom otkazivanja nije postupio u skladu s čl. 115., čl. 127. i čl. 150. st. 1. i st. 4. Zakona o radu.
Iz svega navedenog proizlazi da je Otkaz nedopušten, pa tužitelj predlaže sudu da tužbu usvoji u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova ovog postupka.
2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da navodi tužbe nisu osnovani. Otkaz ugovora o radu može biti nedopušten ako nije poštivana procedura otkazivanja propisana zakonom ili ne postoji opravdani razlog.
a) U odnosu na proceduru otkazivanja.
Prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju tuženik je kao poslodavac u cijelosti proveo proceduru propisanu Zakonom o radu (dalje: ZR) i to savjetovanje s radničkim vijećem, te je vodio računa o okolnostima propisanim odredbom čl. 115 st. 2 ZR. aa) Savjetovanje s radničkim vijećem
U pomanjkanju stvarnih argumenata za osporavanje otkaza tužitelj pribjegava osporavanju zakonitosti odluke o provođenju kolektivnog viška. Pri tome ističe prigovore koji s otkazivanjem tužitelju nemaju nikakve veze. Tužitelj osporava provođenje savjetovanja u postupku rješavanja kolektivnog viška jer tuženik nije Radničkom vijeću, između ostalog, dostavio:
- prijedlog novih ugovora o radu za radnike kojima poslodavac otkazuje postojeći ugovor uz ponudu izmijenjenog ugovora,
- broj prekovremenih sati u organizacijskim cjelinama,
- broj radnika angažiranih preko Agencije za privremeno zapošljavanje,
- broj novozaposlenih radnika u 2022. godini,
- nije dostavio mikroorganizaciju s opisima poslova na razini radnih grupa te
- transfer matricu s imenima izvršitelja u organizacijskim cjelinama…“
Što bi od toga moglo biti značajno za otkaz tužitelju to naravno tužitelj u tužbi ne navodi. Radi se o potpuno besmislenim zahtjevima Radničkog vijeća sračunatim isključivo na osporavanje provedenog savjetovanja. To s otkazom tužitelju nije ni u kakvoj vezi pa je i potpuno neodlučno.
ab) Primjena odredaba o socijalnom odabiru
U odnosu na osporavanje primjene odredaba o socijalom odabiru tuženik je već u otkazu jasno naveo da je tužitelj jedini izvršitelj na radnom mjestu Voditelj projekta 3 u Grupi za poreze.
Tužitelj navedeno ničim nije osporio niti je naveo bilo kojeg radnika koji navodno radi na tom radnom mjestu. Svoj prigovor tužitelj temelji isključivo na frazi kako kod tuženika na istim poslovima, ali pod drugim nazivom, rade i drugi radnici. Pri tom ne navodi niti koji su to poslovi, niti koji radnici rade na tim poslovima.
ac) U odnosu na prigovor da tužitelju nije ponuđeno drugo odgovarajuće radno mjesto. Nema zakonske odredbe po kojoj bi tuženik u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza bio dužan radniku ponuditi drugo radno mjesto. Odredba čl. 55 Kolektivnog ugovora tuženika također ne stvara bezuvjetno takvu obvezu već ta dužnost postoji u skladu sa poslovnim potrebama poslodavca. Ukoliko takvih poslovnih potreba nema, tad nema niti obveze nuđenja drugog radnog mjesta.
Slijedi iz svega navedenog da je u konkretnom slučaju procedura otkazivanja u cijelosti poštivana.
b) U odnosu na opravdani razlog za otkaz.
Razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju navedeni su u otkazu ugovora o radu. U otkazu je navedeno da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta Voditelj projekta 3 u Grupi za poreze te je navedeno radno mjesto ukinuto. Razlozi nastanka viška radnika su drukčija organizacija rada i optimizacija procesa koji pripadaju u domenu analize knjiženja poslovnih transakcija. Navedena optimizacija uključuje uvođenje E2E odgovornosti radnika – prijenos poslova na druge radnike koji su koristili podatke iz analize knjiženja poslovnih transakcija, prijenos poslova na druge radnike koji će ih obavljati uz svoje poslove te prijenos poslova iz područja pregleda ugovora, praćenja regulatornih promjena i povrata inoPDV-a na druge radnike. Zbog navedenog radniku više nije ni moguće osigurati obavljanje poslova na kojima je radio pa je otkaz u cijelosti dopušten.
Poslovi tužitelja su prestali postojati te je radno mjesto na kojem je tužitelj radio ukinuto. Pravo je poslodavca da poslove organizira na način koji će biti najučinkovitiji da bi se ostvario maksimalni rezultat.
Slijedi iz navedenog da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa se predlaže da sud isti odbije, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu broj:H3-867044-19-20, u električni zapis HZMO o stažu tužitelja, u Presudu ŽS u Splitu Gž R-425/2018 od 18.10.2018., u Odluku o otkazu ugovora o radu broj H3-867044-19-20 od 01.03.2020., u Zahtjev za zaštitu prava od 14.4.2023., u Odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika od 17.2.2023., u dopis RV od 21.02.2023., u dopis RV od 24.02.2023., u Očitovanje RV od 22.03.2023., u Kolektivni ugovor Telekoma d.d., u Ugovor o radu H3- 4892670-2-2018, u Odluku Ustavnog suda broj: U-III-2110/2018 od 4.11.2020., u sudsku praksu, u Odluku uprave o rješavanju kolektivnog viška od 17.2.2023., u Odluku o namjeri kolektivnog viška- Zahtjev za novim podacima, u zapisnik sa 29. sjednice RV, u Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta HT-a, u raspored radnih mjesta u platne razrede, saslušao svjedoke FŠ, BŠ, MŠ, PŠ, HŠ i tužitelja.
4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno jest da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Voditelja projekta III- Sektor riznice i računovodstva, u grupi za poreze , a temeljem ugovora o radu broj: H3-867044-19-2020 od 01.03.2020., te da mu je dana 31.03.2023. uručena Odluka o otkazu ugovora o radu broj H3-867044- 19-2020 od 01.03.2020. donesena 24.03.2023. Nesporno je da je tužitelj u zakonskom roku iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17,98/19, 141/22, 46/23, 64/23 u daljnjem tekstu-ZR) podnio zahtjev za zaštitu prava, kao i tužbu ovome sudu
6. Između stranaka sporno je da li je da li je prije otkazivanja ugovora o radu tuženik kao poslodavac u cijelosti proveo proceduru propisanu ZR i to savjetovanje s RV, primjenu odredbi o socijalnom odabiru te sukladno čl. 55. KU u skladu s poslovnim potrebama ponudio tužitelju drugo radno mjesto.
7. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu razvidno je kako je poslodavac donio Odluku o namjeri kolektivnog rješavanja viška radnika. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu sud je utvrdio:
- kako je Uprava HT dana 17.02.2023. donijela odluku o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika zbog velike konkurencije na tržištu i optimizacije poslovnih aktivnosti.
- u Odluci Uprave utvrđeno jest kako je zaposleno 3887 radnika te su popisani razlozi zbog kojih prestaje potreba za radom određenih ranika, njihov broj, zvanje i poslovi koje obavljaju sa odlukama o otpremnini.
- Dopisom od 21.02.2023. RV HT-a pozvalo je poslodavca sukladno odredbi čl. 150., a u vezi čl. 127. ZR da dostavi financijske pokazatelje, politiku zapošljavanja u 2023. i 2024., popis i opis poslova pojedinih radnih mjesta, popis s nazivima radnih mjesta koje će preuzeti postojeće poslove , ciljeve i zadatke 2021. i 2022. g. ukupan broj izvršitelja za svako radno mjesto, broj prekovremenih sati, broj radnika angažiranih preko agencija za privremeno zapošljavanje, broj novo zaposlenih ranika i broj radnika koji je pohađao dodatne edukacije.
- da je dana 24.02.2023. RV ponovilo zahtjev od 22.2.2023. za dostavom podataka.
-da se dana **.**.2023. F usprotivio odluci uprave od 17.02.2023. kao i odluci o namjeri rješavanja kolektivnog viška radnika, dok poslodavac ne dostavi sve zatražene podatke i dok članovi RV ne mogu sagledati utjecaj odluke na položaj radnika, jer ti podaci nisu dostavljeni. RV dopisom smatra kako savjetovanje iz razloga izbjegavanja dostave podataka nije niti započelo,
- da se RV dana 22.02.2023. svojom odlukom usprotivilo otkazu ugovora o radu tužitelju, jer RV nisu od strane poslodavca pravodobno dostavljeni odgovarajući potpuni podaci na kojima isti temelji svoju odluku,
- da čl. 55. KU predviđa socijalnu klauzulu kojom se radniku u slučaju viška nudi drugi posao kod poslodavca.
9. Obzirom na okolnost kako postoje dokazi u dokumentaciji kako poslodavac nije postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 1. i 3. te čl. 150. st. 1. ZR sud je na ove okolnosti saslušao svjedoke.
9. Svjedok FŠ, iskazao je kako je u vrijeme odluke koja je predmet ovog postupka kod tuženika obnašao je funkciju predsjednika Radničkog vijeća. Prije godinu i pol Radničko vijeće imalo je savjetovanje o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta za koje se odmah znalo kako će rezultirati viškom radnika. Stoga je Radničko vijeće odmah zatražilo od poslodavca da se sastavi dokumentacija koja nije bila sastavni dio Pravilnika i dostavi na uvid RV, a radilo se o mikroorganizaciji sa opisom poslova na razini radnih grupa, transfer matrici radnika, te opis poslova koje obavljaju i koje će obavljati u novoj organizaciji, popis svih poslova koji su reorganizacijom ukinuti i koji mijenjanju opseg, te koliko radi radnika uključujući i agencijske radnike, agencijski radnici čine veliki dio zaposlenih. Traženi su i opisi poslova za sva radna mjesta jer oni nisu sastavni dio Pravilnika, te nisu dostupni na uvid radnicima. Poslodavac tu dokumentaciju nije dostavio, te su se očitovali da savjetovanje nije provedeno zakonito, te da se postupak savjetovanja ponovni nakon dostave tražene dokumentacije. Poslodavac nije udovoljio njihovom zahtjevu. Nakon toga uslijedilo je savjetovanje sa F o provođenju odluke vezano za kolektivni višak radnika. Poslodavac je vezano za kolektivni višak radnika iskazao kako je došlo do promjene u poslovanju i organizaciji poslova, te je nastao kolektivni višak radnika. Najavio je ukidanje određenih radnih mjesta, te da će se dio poslova tih radnika mjesta prebaciti na postojeća radna mjesta. RV je prije dopisa poslodavca i sam sjednice tražilo dodatne podatke, tražili smo opis poslova za radna mjesta koja će biti obuhvaćena kolektivnim viškom, popis svih usporednih radnika koji rade na tim radnim mjestima. Oni su prema popisu radnih mjesta utvrdili tablicu i dostavili poslodavcu da im dostave opise poslove kao i zadatke i ciljeve za 68 radnika prema tablici. Zatim su tražili imena radnika i da im dostave opise poslova tih radnika i radnika za koje je poslodavac rekao da će se na njih prenijeti poslovi, a kojima se smanjivao opseg poslova. Tražili su da im dostave i za sve ostale radnike koje rade iste ili sl. poslove kao i radnike na poslovima sličnim a koji su utvrđeni kao višak. Tražili su i popis agencijskih radnika koji rade na tim poslovima. Sve su tražili iz razloga što prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji nisu vidljivi opisi poslova radnika, isto tako poznato je da kod tuženika radnici koji imaju različite nazive radnih mjesta rade iste poslove i imaju iste zadatke i ciljeve i da radnici koji imaju iste nazive radnih mjesta obavljaju različite poslove. Bili su im potrebni podaci kako bi mogli raspravljati i savjetovati se o sadržaju opsega poslova za koje je poslodavac tvrdio da se smanjuju. Podaci o radnicima koje su tražili trebali su im upravo dati uvid tko od njih radi iste i slične poslova jer prema njihovom nazivu radnih mjesta to nisu mogli zaključiti. Također su tražili za sve te radnike osim ciljeva i zadataka tražili su i procjenu za 2021.g. i 2022.g. kako bi mogli utvrditi da li su isti kriteriji koji su bili ključni za odabir viška radnika primijenjeni za sve one koju su radili iste poslove, usporedive radnike. U HT-u je na 3900 radnika, 2600 radnih mjesta, znači 1,5 radnik dolazi na jedno radno mjesto što nije realno i zbog toga opisom poslova i zadataka i ciljeva smo namjeravali doći do toga tko radi slične poslove. I to im poslodavac nije dostavio. Dostavljeno je samo 19 opisa radnih mjesta od 68 mjesta koje su tražili te im nije dostavio popis poslova usporednih radnika. Poslodavac je osim zakonskih kriterija za procjenu koristio procjenu učinka za 2021.g. i 2022.g. s time da radnicima te procjene nisu bile uopće komunicirane, naročito za 2022.g. Savjetovanje se provodilo tijekom drugog i trećeg mjeseca sa procjene su dostavljene radnicima tijekom travnja i svibnja. Zato im nije bilo razumljivo tko od radnika nije udovoljio, a prema procesu radnik mora dati povratnu informaciju i ta se procjena može korigirati. RV nije dobilo za sve radnike koji su na listi niti procjenu učinka niti ostale procjene, niti bodove koje su dobile prema zakonskih kriterijima, godine života, staža i broj uzdržavanih članova obitelji. Procjenu koju je poslodavac napravio kao dodatni kriterij u cijelosti smatra netransparentnom zato što ocjena učinka ovisi o ciljevima koji se mijenjaju, koji nisu stalni i koji ovise o procjenama voditelja. Za ocjenu učinka od 100% poslodavac je odredio 2 boda, a za procjenu učinaka od 150% i više 6 bodova. Na taj način ugovor o radu pretvorio se u ugovor o djelu. F smatrao je da se radi o diskriminacijskih kriterijima vezano za radno učinak obzirom da su komparatori radnog učinka bili varijabilni i podložni promjenama. Činjenica jest da su radnici izabrani kao kolektivni višak mahom stariji radnici. To znači da je 50% radnika na listi kolektivnog viška bilo starije od 50 godina, a 70% radnika na listi starije od 40 godina. Zaključak je bilo da su izabrani stariji radnici i da su završili na listi kolektivnog viška. Činjenica je da HT stalno zapošljava nove radnike, pa je tako u 2023.g. zaposleno 237 novih radnika. Opseg poslova se povećava a što se može pratiti kroz izviješća a govori se o povećanju broja prekovremenih sati. A HT je i prošle i ove godine imao angažiranih 600 radnika, opseg poslova se povećavao a ne smanjivao. Nije bilo niti riječi niti govora da je kompanija u financijskih problemima. Dapače dobit je prošle godine rasla i iznosila je 400 milijuna eura. Nemaju saznanja da postoje opravdani razlozi za kolektivni višak radnika. Prilikom provođenja savjetovanja traćili su od poslodavca da im dostavi obavijesti od Zavoda za zapošljavanje ali nisu dobili povratnu informaciju. Poslodavac sa RV nije proveo savjetovanje o drugačijoj organizaciji i sistematizaciji koja je dovela do viška.
Plan uspješnosti kompanije i financijske pokazatelje te plan poslovanja za 2023.g. i 2024.g. nisu dostavili. Pokazatelji za 2022.g. bili su javni podaci ali više nisu bili relevantni, obrazloženo je da je plan poslovanja za 2023.g. poslovna tajna i premda se poslodavac dužan savjetovati o planovima koji utječu na prava radnika, isto tako članovi RV dužni su držati se čuvanja poslove tajne i to ne određuje poslodavca od savjetovanja sa RV. HT nije dostavio popis radnika koju preuzimaju poslove od radnika koji su utvrđeni viškom. Nisu im dostavili popis poslova, mikroorganizaciju i transfer matricu. Prema informacijama koje su imali i koji su im bile dostupne putem interneta nisu u transfer matrici bili sadržani svi radnici koji rade na istom radnom mjestu. Listu koju su dostavili poslodavcu sa 68 popisa radnih mjesta, bila su ista u naziva a različita u broju. Samo RV tražilo je transfer matricu da se iz nje vidi koji radnici sa kojim poslovima su prebačeni i to na koje poslove. Ta transfer matrica nije dostavljena i nije bilo razvidno kako je i zašto poslodavac proveo transfer. Samo je dostavljeno koja su radna mjesta promijenila naziv. Vezano za tužitelja dostavljen je samo naziv i opis poslova za voditelja projekta tri ali ne i za voditelje projekata 1,2 i 4. Nije dostavljen podatak tko preuzima poslove tužitelja. Nije dostavljen ili podatak koji radnici obavljaju iste ili slične poslove. RV nije dobilo podatke da li se nekom nudilo novo radno mjesto. Navedeno je samo da su ponuđeni poslovi agenta u kontakt centru, čemu su se protivili jer se radi o većini radnika sa VSS. i značajnim radnim iskustvom, a radno mjesto na koje su prebačeni niti je adekvatno plaćeno a niti ogovara njihovim kvalifikacijama. Sa druge strane zapošljavani su radnici istog profila ali mlađi. Voditelj projekta je traženo radno mjesto i kada je tužitelj otpušten zaposleni su drugi voditelji projekta. Vezano za savjetovanje održana je sjednica RV 23. i 27.02.2023.g. RV nisu dostavljeni zapisnici sa tih sjednica. Prema poslovnicu poslodavac treba sastaviti zapisnik i dostaviti njemu kao predsjedniku. Ukoliko zapisnik nema njegov potpis to znači da mu nije dostavljeno. U odluci o otkazu za tužitelja je navedeno kao je jedini radnik na tom radnom mjestu, međutim kako su oni na sjednici tvrdili da im nisu dostavljen usporedni radnici za koje su imali saznanja da postoje, naknadno im je dostavljeno, za neke usporedne radnike. Za tužitelja je dostavljen usporedni radnik sa istim nazivom radnog mjesta, ali ne i ostali koji postoje. To su prema riječima poslodavca bili oni koji će preuzeti poslove tužitelja. Svjedok ne zna da li je tuženik F u postupku savjetovanja u vezi kolektivnog viška radnika dostavio sve podatke koji su taksativno navedeni u čl. 127 st. 3 Zakona o radu. Vezano za podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika svjedok je odgovorio da su općenito dostavljeni navodi za radna mjesta i organizaciju poslova, da dolazi do reorganizacije i automatizacije i spajanja poslova ali nisu dobili nikakve podatke.
Tuženik je RV dostavio podatke o ukupnom broju zaposlenih radnika, broju zvanja i poslova radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba.
Dostavio je tuženik RV kriterije izbora takvih radnika koji su netransparentni jer se svakoga može ocijeniti sa nulom. Kriteriji su bili pretežiti za ukupni zbir radnika utvrđenih kolektivnim viškom.
O iznosima i načinu obračuna otpremnine i stimulativne otpremnine, koja se isplaćuje po KU, poslodavac je dostavio podatke o stimulativnom dijelu otpremnine. Tuženik je F dostavio podatke o mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika, na način da je dostavio informaciju kako je ponudio mjesta agenata u kontakt centru, te su se radnici mogli javiti ako su htjeli u prethodnom razdoblju na interne natječaje. F smatra da se ne radi o načinu zbrinjavanja viška radnika, jer radnici koji su izabrani nemaju nikakve šanse biti izabrani na internim natječajima za druga radna mjesta.
RV kvartalno prima podatke o broju prekovremenih, broju agencijskih radnika, studenata, broju novozaposlenih i to dobivaju na razini tvrtke ali nije dobio podatke za točno određene organizacijske jedinice.
Svjedok zna da mu je poslodavac prema ZR dužan dostaviti pravovremene i potpune podatke koji su bitni za utvrđenje položaja radnika prilikom savjetovanja. Posebno kada se radi o kolektivnom višku radnika.
RV je održavalo dodatne sastanke sa predstavnicima tuženika i tražili su dodatne sastanke i tražili su dodatne podatke.
Savjetovanja su trajala nekoliko sati jer i inače traju toliko, obzirom da nisu dubli sve odgovara tražili su dodatni sastanak na kojem su opetovano tražili podatke koji opetovano nisu dostavljeni opet je sve trajalo nekoliko sati.
RV je tražilo specifične podatke i to izvještaj o poslovanju, broj agencijskih radnika, studenata, broj novozaposlenih itd.
10. Nakon što je saslušan kao svjedok predsjednik RV potvrdio je navode iz dopis kako poslodavac sukladno odredbi čl. 127. st. 1. i 3. nije RV dostavio sve tražene podatke, a što je u svom iskazu svjedok detaljno i izričito naglasio. Naveo je točne podatke koji su traženi, a koji se odnose na razloge prestanka potrebe za radom radnika, koje podatke poslodavac zbog tajnosti nije dostavio, a radi se o osnovnom preduvjetu za zakonitost odluke o otkazivanju više od 5 radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom prestala potreba te koje je kriterije poslodavac upotrijebio prilikom odabira. Svjedok je naglasio kako je tuženik vrtka koja posluje s velikim dobitkom i zapošljava veliki broj agencijskih radnija i studenata. Kada su zatraženi podaci o istima kako bi RV odlučilo da li je zapošljavanje vanjskih radnika štetno za položaj zaposlenika temeljem ugovora o radu na određeno i neodređeno vrijeme, poslodavac se na zahtjev oglušio. Nedvojbeno je kako se RV dva mjeseca suočavalo sa načinom na koji se tuženik obraćao njima kao predstavnicima radnika, a koji nije imao namjeru zakonito postupiti prema odredbama čl. 127. i 150 ZR.
11. Svjedok BŠ, izjavio je da je zaposlenik tuženika kao direktor riznice i računovodstva. Tužitelju je otkazan ugovor o radu nakon što je reorganiziran proces rada kako bi proces rada bio pojednostavljen, a i kako bi svaki zaposlenik imao. Odgovornost za proces rada od njegovog početka pa do kraja. Tužitelj je radio pomoćne poslove pri određenim procesima. Kolege koje su radile u samom procesu, morale su dodatno provjeravati njegov rad i korigirati. U tom čas to je redundantno. Izravno je komunicirao sa tužitelj vezano za reorganizaciju poslovanja. Kolega MŠ i on direktno su komunicirali sa tužiteljem vezano za reorganizaciju poslovanja. U njihovom sektoru većina poslova je eksternalizirana i slični poslovi mogli su se raditi u knjigovodstvu. Međutim, kada bi počeo tužitelj raditi taj posao bio eksternalizirana. Kolege iz kadrovskih tražili su i druge poslove unutar reorganizacije, i mislim da se pronašlo nešto u col centru koliko se sjećam. U grupi za poreze jedino radno mjesto bilo mjesto koje tužitelj obavlja. U grupi za poreze ukupno je bilo 6 zaposlenika. Ne zna s kojim je kolegama tužitelj surađivao prilikom obavljanja poslova, i ne zna da li je obavljao zajedničke poslove s njima. Tužitelj s nikim nije radio poslove unutar grupe. Zna da je surađivao sa kolegama unutar grupe. Ne zna točno kako se zovu poslovi koje je obavljao tužitelj. Poslove koje je obavljao tužitelj raspoređene su na sve kolege unutar grupe. On nije radio usporedbu poslova socijalnim kriterijima. On ne može znati da li je bio netko izvan porezne grupe za usporedbu za socijalnom kriteriju. Ne zna za usporednog radnika kod tuženika, postoje radna mjesta naziva voditelj projekta 3. Poslove tužitelja se provjeravalo iz razloga što je njemu nadređena osoba odgovarala za cijeli proces rada, upravo zbog te odgovornosti trebalo je dodatno kontrolirati što je radio tužitelj. Ne sjeća su koja su radna mjesta nuđena, ali se sjeća razgovora u kadrovskoj.
12. Sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka BŠ jer je iskaz paušalan, općenit i ne daje relevantne činjenice o tome koje je poslove tužitelj obavljao i zbog čega je prestala potreba za njegovim radom u poslovima porezne grupe. Nema saznanja ni ta li je postojao usporedni radnik.
14. Svjedok MŠ, izjavio je da je zaposlenik kod tuženika kao voditelj grupe za poreze. Rad tužitelja u grupi za poreze je samo jedan fragment ukupnih aktivnosti te grupe u sklopu aktivnosti obračuna poreza. Išlo se postaviti grupu da taj obračun ima krajnje odgovornu osobu. Podatke koje je imao tužitelj dobivali su ostali zaposlenici grupe koji bi provjeravali točnost istih i ovjeravali ih potpisom. Da ne bi radili tu aktivnost, posao je podijeljen na tri osobe koji su na kraju i prije odgovarali za takve podatke. Rade se bilješke i onda se brojčani podaci stavljaju u bilješke za pojašnjenje poreznog tretmana. Bilješke su potpisivali drugi zaposlenici. Tužitelj na tim podacima nije imao punu odgovornost. On ne zna da li je tužitelju ponuđen drugi posao. U grupi za poreze na radnom mjestu voditelja projekta 3 bio je zaposlen samo tužitelj. Posao se odnosi na obračun poreza na dobit koji je godišnji porez. Poslovne transakcije koje se rade podijeljene su na svaki mjesec kako na kraju godine obim posla bio manji tj. ne bi bio prevelik. Svi radnici su koristili rezultate poslova koje je obavljao tužitelj. Ti podaci su ulazili u prijavu konačnog poreza na dobit. Sada konkretno rade tri osobe što je prije radio tužitelj. To su ujedno osobe koje sve potpisuju i koje su odgovorne. Kod tuženika inače ne postoji radno mjesto Voditelj projekta 3, ali u vrijeme otkaza tužitelja postojalo je jedino jedno mjesto. Drugačiji su bili poslovi drugih zaposlenika sa ugovorom o radu za radno mjesto voditelj projekta 3, od onih poslova koje je radio tužitelj u njegovoj grupi. Zaposlenici su radili dio poslova koje nije radio tužitelj, ali su na podatke koje je dao tužitelj oni stavljali potpis. Tužitelj se uspoređivao s drugim radnicima na temelju učinka, jer su poslovi koje drugi kolege rade puno kompleksniji. Donosio je ocjenu učinka rada tužitelja i to na godišnjem i polugodišnjem razdoblju. Jasno je obrazloženo kako nije zadovolji očekivano. Sigurno je sa tužiteljem komunicirao. U sustavu su i pismeni tragovi o upozorenjima. 2022. godinu komuniciralo se o radnom učinku do travnja mjeseca iduće godine. Sigurno je s tužiteljem komunicirana procjena učinka. To se radi prije isplate godišnje nagrade- bonusa. To je u travnju. Ne sjeća se koji učinak za 2022. je iskomuniciran i kada. Svjedok pojašnjava da tužitelj nije dobio otkaz zbog učinka, već zbog reorganizacija radnog procesa u određenom segmentu. Konkretne poslove koje je radio tužitelj su bili analiza poslovnih transakcija sa poreznog stajališta, drugim riječima određivao porezni tretman da li je porezno priznato ili ne, zatim davao je naloge za plaćanje i knjiženje i bili su drugi poslovi kao pregled ugovora i dr. Tužitelja nije uspoređivao s drugim radnicima unutar grupe jer nema uvid u njihove socijalne statuse. Ne zna tko je u drugom grupama voditelj projekta. Njegov posao nije usporedba radnog mjesta voditelja 3 sa radnicima u drugoj radnoj grupi. Zna da je to naziv radnog mjesta administratorice poslovne tajnice. Njegov posao nije uspoređivati tužitelja sa drugim radnicima. On nije predočavao podatke. Poslove koje je obavljao tužitelj nije uspoređivao sa poslovima drugih radnika. To je samo jedan mali segment cjelokupnog procesa. Drugi poslovi su puno složeniji.
13. Svjedok MŠ potvrdio je navode tužitelja kako se poslovi koje je radio i dalje obavljaju kod poslodavca. Drugim riječima nije prestala potreba za obavljanjem poslova. Naprotiv oni su raspoređeni na 3 druga radnika. Podaci o razlozima zbog kojih su zadržani ostali radnici, a tužitelju otkazan ugovor o radu na poslovima koji i dalje postoje, nisu dostavljeni RV, premda je isto kod odluke o otkazivanju tužitelju to izričito tražilo od poslodavca.
14. Svjedok SŠ, iskazala je kako je zaposlenik tuženika na radnom mjestu specijalistica za porezne poslove broj 2. Poznaje tužitelja. Ne zna koji je bio naziv radnog mjesta tužitelja. Nisu joj poznati poslovi glede sistematizacije radnika koje je provedena, ne zna kriterije za utvrđivanje viška radnika. Ona osobno nije ušla u opis viška radnika. Poznato joj je da se posao tužitelja nakon otkaza ugovora o radu preraspodijelio i ona je dobila dio poslova koje je obavljao tužitelj. Poslove koje je prije obavljao tužitelj a koji su ušli u njene radne zadatke jesu poslovi interno zovemo "trajne razlike" u poreznom odjelu. Ona ima svoja druga zaduženja, poslove koje je dobila ju ne ometaju, mora malo više raditi. I druge kolegice, konkretno dvije kolegice su dobile poslove koje je prije obavljao tužitelj " trajne razlike". Tužitelj je imao još neka druga zaduženja koje su preuzele druge dvije kolegice uz svoj redovni posao. Koliko je poznato tužitelj nije radio ništa drugo osim ovog što je njoj i njenim kolegicama raspoređeno. Koliko joj je poznato nitko nije zaposlen dodatno na poreznim poslovima, da bi preuzeo poslove koje je prije obavljao tužitelj. Poslove su preuzeli UŠ i ŽŠ. To su poslovi "trajnih razlika", kolegica UŠ radi temeljnice i radi se o poslu na mjesečnoj bazi, a kolegica ŽŠ daje porezno mišljenje vezano za mišljenje o sponzorstvu. To je ŽŠ radila i prije, dijeli su taj posao. Postoje puno složeniji i odgovornija poslovi od poslova tužitelja. Neki poslovi koje je radio tužitelj obavljaju se i dalje i to rade uz nju navedene kolegice. Koliko zna tužitelj je jedini radio na poslove za koje je imao ugovor o radu, a ne zna kako se zvao naziv radnog mjesta i ne zna opis radnog mjesta. Tužitelj je prije otkaza sam radio "trajne razlike", a ugovore su radili i on i ŽŠ.
15. Svjedok je objektivno i transparentno iskazivao kako poslovi koje je obavljao tužitelj, suprotno razlozima za poslovno uvjetovani otkaz, i dalje postoje i dalje se obavljaju kod tuženika.
16. Svjedok CŠ zaposlenik je tuženika na radnom mjestu Voditelj grupe za radno pravo u ljudskim resursima. Govori se o razdoblju 2022. -2023. i reorganizacije koja je nastupila u proljeće kod tuženika, a što je u principu uobičajen proces na početku poslovne godine i poslovnih planova, razvoja poslovanja. Planovi se počinju raditi dosta ranije, što se tiče samog razvoja poslovanja, i postoji vizija budućeg poslovanja prije ulaska u poslovnu godinu. U proljetnom ciklusu utvrđuje se višak radnika koji oni savjetuju sa RV. Tome prethodi odluka o potencijalnim otpremninama, uvođenju kriterija bodovanja i izrade nove organizacije. Sve se to savjetuje sa RV. U proljeće je počelo u veljači, a sredinom veljače su pokrenuli savjetovanje za izmjenu organizacije i sistematizacije, bodovanje i model otpremana. Kada je usvojen od strane uprave Pravilnik o novoj organizaciji, obavlja se savjetovanje sa F i donosi se konačni tekst Pravilnika. Nakon toga je savjetovanje o višku koje je velikim dijelom vidljivo iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji. Savjetovanja kod tuženika su izuzetno intenzivna što znači da sjednicu održavamo uživo, kada se radi o višku tada imaju i dvije sjednice, ovisno RV traži. U tih tjedan dana izmjenjuje se sigurno 2-3 dopisa kako bi se F pružili potpuniji podaci. Traženje RV izlazi ponekad iz okvira savjetovanog. Tako su u konkretnom slučaju gdje je višak utvrđivan za 32 ljudi oni tražili da se dostave opisi radnih mjesta, imena, bodovanja, uspjeha u poslovanju za 60 ljudi smatrali su pozicije koje uopće nisu usporedive –usporedivima. Najbolji primjer je za to tužitelj iz razloga što je on Voditelj projekta 3, a trebali su dostaviti podatke o voditelju projekta 1 i 2. Kada govorimo o rangiranju 1, 2, 3 govorio o stupnju kompleksnosti vođenja projekata, iskustvu samih radnika, iskustvu u materiji i iskustvu vođenju projekata, o obimu projekata, utjecaja projekta na poslovanje , naime ne radi se o projektu koji je uključen u malu cjelinu, već o projektu koji utječe na cjelokupno poslovanje. Danas se to više ne primjenjuje i voditelj 3 ne postoje, jer to su bili manji poslovi. RV su dostavili sve potrebno za savjetovanje u okviru namjeravanog viška i o nakon toga su savjetovali pojedinačne otkaze. Od početnih 32 ljudi koji su obuhvaćeni viškom dvoje ljudi su pronašli posao unutar kompanije u drugoj organizacijskog cjelini, a 30 ljudi je utvrđeno kao višak, i te smo otkaze savjetovali. Dijelu tih ljudi ponuđeno je otkaz sa ponudom izmijenjenog ugovora o radu, tri do četiri zaposlenika, a drugi su imali poslovno uvjetovani otkaz uz dva osobno uvjetovan otkaza. Nakon provedenog savjetovanja uručili smo otkaze i povratno su dobili tužbu od tri radnika. Utužili su ih trojica. Osobno je razgovarala sa tužiteljem zajedno sa njemu nadređenim i poslovnim partnerom, jer mu se najavljivala reorganizacije i ukidanje tog radnog mjesta jer se za njim nije vidjela potreba. Tužitelju je spomenuto obzirom na otvorenu poziciju i njegove kompetencije da nema niti jedno drugo adekvatno mjesto izuzev radnom mjestu Call Centru. Unutar kompanije postaje interna burza rada. Postoji interna edukacija na koju se prijavljuje, interne prekvalifikacije – Postoji portal koji se zove "znam što želi i na koji se može javiti". Tužitelj iako je znao za sve to , a broj poslova bio je minimalan , on se nije uopće javio na edukaciju, nije pokazao želju da se skrasi unutar firme premda je znao da će mu biti ukinuto radno mjesto. Tužitelj je bio jedini radnik na radnom mjestu Voditelj projekta 3, a unutar kompanije možda je bio eventualno jedan radnik na tom radnom mjestu. To su bazični poslovi koji mogu preuzeti drugi radnici, a danas i program AI. Tužitelj nije bio zainteresiran za radno mjesto agenta u Call centru. Poslodavac je dostavio sve čak i više nego što je tražio pa i čl. 127.st.3.ZR.Čak je traženo da se dostavi nacrt otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora za radnike koji su to prihvatili. Tražena je dokumentacija koju već imaju i koja nije bila propisana. Na tim sjednicama i sastancima su detaljno odgovorili na sva pitanja i na dopise. Na sjednicu su dolazili relevantni ljudi za određena područja, pa čak i direktori i direktori koji su imali relevantna znanja. Napravljeno je sve od strane poslodavca, da razmotri i obrazloži sve mogućnosti i prijedloge RV koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika. RV su rekli tko će preuzeti poslove radnika koji su utvrđeni viškom i to stoji u samoj namjeri. Tamo su točno naznačeno koje radne uloge preuzimaju poslove radnih mjesta koji se ukidaju. RV je dostavljen je popis radnika koji obavljaju iste ili slične poslove, a to su radnici koji su raspoređeni na to radno mjesto. Tužitelj je spadao u kategoriju radnika čije se radno mjesto ukida tu ne postoji usporedba sa nekim drugim radnim mjestom koje se ne ukida. Tužitelj nije uspoređen s radnicima koji preuzima njegove poslove. RV dostavljeni su podaci o radnim ulogama koji će preuzeti poslove tužitelja. Nije uspoređivan tužitelj sa drugim radnicima van njegove jedinice sa nazivom voditelj 3, jer nije sigurna da je postojao još jedan voditelj projekta 3 u firmi. Poslovi voditelja 3 su poslovi koji su izbrisani iz sistematizacije. Tužitelju je ponuđeno radno mjesto u Call Centru.
17. Svjedokinja CŠ je iskazivala izričito u korist poslodavca, a obzirom da se radi o zaposleniku, sud je ocijenio kako iskaz nije objektivan. U više navrata je naglasila kako je tužitelju ponuđeno mjesto u Call Centru, premda je isto tako potvrdila postojanje kontinuiteta poslova koje je obavljao tužitelj. Svjedok tvrdi kako je Savjetovanje sa RV jako dugo trajalo, no u ovom postupku se ne utvrđuje vremensko trajanje, već da li su ispunjeni uvjeti koje predviđa ZR kao preduvjet donošenja zakonite Odluke kod kolektivnoga otpuštanja više od 5 radnika. Isto tako sud je dužan ispitati da li je poslodavac ispunio obvezu, a glede pojedinačne odluke vezano konkretno uz tužitelja. Svjedok je iskazao kako tužitelj nije uspoređen sa drugim radnicima jer se ne radi o Projektu koji je uključen u malu cjelinu, već koji utječe na cjelokupno poslovanje, i kako ovisi o govorio o stupnju kompleksnosti vođenja projekata, iskustvu samih radnika, iskustvu u materiji i iskustvu vođenju projekata, o obimu projekata, utjecaja projekta na poslovanje. Obzirom na procjenu svjedoka, vezano uz rad tužitelja, i okolnosti da je njegov posao preraspodijeljen, saslušan je tužitelj.
18. Tužitelj GŠ, izjavio je da 22 godine zaposlenik Hrvatskog telekoma i cijelo vrijeme radio je u poreznom sektoru. Poslovi koje je obavljao odnosili su se na analizu poreznih transakcija sa aspekta priznavanja porezno priznatih i nepriznatih troškova. Osim poslova koje je naveo poslovi koje je obavljao su : pregled i davanje mišljenja na ugovore o sponzorstvu, ugovori o donacijama. Nakon 2016 vratio se u tvrtku po pravomoćnoj odluci ŽS o nedopuštenosti otkaza, došao je u grupu za poreze sa promijenjenim nazivom radnoga mjesta, jer je prije bio Viši specijalist za poreze, a onda su ga vratili na radno mjesto Voditelja projekta. Kada se vratio na radno mjesto radio je sa prijašnjim kolegama. Druga odluka o otkazu uručena mu je 03. mjesecu 20023. Poslovi koje jer radio bili dosta zahtjevni, svakodnevno je trebalo pratiti kontu troška i u sustavu ih analizirati , da bi se na kraju obračunskog razdoblja ti podaci objedinili i pripremali za daljnje potrebe analize. Znalo se raditi i prekovremeno, obzirom na rokove koji su bili zadani i treba je posao uklopiti u zadane rokove. To su bili interni rokovi do kada se trebaju izvršiti određena knjiženja. Radili su se mjesečno. Ugovori su rađeni na tjednoj bazi i na njih su davana mišljenja s poreznog aspekta. S njim je radilo još dvoje kolega vezano za poslovne transakcije i analize porezno priznatih troškova, dok je druga kolegica radila vezano za ugovore o sponzorstvima i vezano sa donacijama. Prije otkazivanja ugovora o radu nije mu data opcija ni procjena u 2021. i 2022. Od 2018. nije dobivao ocjenu i procjenu za svoj rad, dok je prijašnjih godina bila uredno radni učinak čak i preko 100 %. Tada je pismeno dobivao ocjenu rada i u sustavu. Zadnji godišnji učinak mu ni priopćen jer se radio nakon što se on vratio na posao. LŠ pozvao ga je na sastanak zajedno sa dvoje ljudi iz kadrovskog u prosincu 2022. gdje mu je rečeno da će tvrtka reorganizirati i tu mu je ponuđeno da sa 31.12. dobrovoljno napusti tvrtku. To mu nije bilo prihvatljivo, nisu mu nuđeni dodatni poslovi koji bi mogli eventualno predstavljati drugo radno mjesto jer se cijeli sektor reorganizirao. Kada je tražio dokumentaciju od RV pripremajući se za sastavljanje tužbe, onda je vidio u toj dokumentaciji da je uspoređivan sa kolegom koji je imao isti naziv radnog mjesta unutar projekta 3, ali nije radio u poreznom sektoru, odnosno u grupi za poreze i nije imao nikakvog doticaja sa porezima. Prema sistematizaciji postoji 35 radnih mjesta voditelja projekta 3. Poslove koje je radio i dalje su u grupi za poreze, ti poslovi su raspoređeni na kolege.
19. Tužitelj je u svome iskazu potvrdio kako poslovi koje je radio i dalje postoje, ali su prebačeni na kolege sa kojima je do otkaza radio. Radi se o analizu poreznih transakcija sa aspekta priznavanja porezno priznatih i nepriznatih troškova, pregledu i davanju mišljenja na ugovore o sponzorstvu, te ugovori o donacijama. Kada je dokumentacija prilikom savjetovanja dostavljena F, fiktivno ga se usporedilo sa kolegom koji ne obavlja iste poslove.
20.Iz iskaza tužitelja kojem je sud poklonio vjeru jer je u tijeku postupka utvrđeno da je i dalje postojala potreba za radom tužitelja i da trenutno taj posao radi troje ljudi. Isto tako, iz iskaza Predsjednika RV, i dokumentacije koja prileži spisu, razvidno jest, kako na učestale zahtjeve RV, i konačni zaključak kako Savjetovanje nije provedeno, protivno odredbi članka 127. st. 3 a u vezi članka 150 st.1 ZR tuženik nije dostavio sve relevantne podatke o radnicima kojima se otkazuju Ugovori o radu, a isto tako i o ekonomskoj opravdanosti zbrinjavanja viška radnika, obzirom da se evidentno posluje sa dobitkom. Hrvatski telekom d.d. profitabilno je društvo, koje posluje i zapošljava veliki broj radnika. Isto tako sud je utvrdio da je fingirana procjena radnog učinka koja je dana nakon RV kao razlog otkazivanju ugovora o radu tužitelju, nije udovoljila propisane zakonske kriterije.
21. Stoga je Odluka o otkazu ugovora o radu od 24.03.2023. kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu broj H3-867044-19-2020 od 1.3.2020., utvrđena nezakonitom, a s tim u vezi radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao. Stoga je sukladno odredbi članka 124 st 1. ZR naložio tuženiku da vrati tužitelja na radno mjesto Voditelj projekta 3 - Sektor riznice i računovodstva odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tužitelju je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125,00 eura što ukupno iznosi 625,00 eura.
23. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.
U Zagrebu, 29. svibnja 2025.
Sudac:
Ivana Starčević
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .
DNA
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
