Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3188/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević, kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Duško Žurić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Žurić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P-1738/2021-43 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P-1738/2021-43 od 28. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, poslovni broj P-1738/2021-43 od 28. kolovoza 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je.

„ I. Utvrđuje se da su ništetni, nepošteni i bez ikakvog pravnog učinka pojedini dijelovi odredbi članaka 2., 4. i 8. Ugovora o kreditu broj 201354 zaključenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 14. prosinca 2006.godine, a koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita pod poslovnim brojem OU-621/06-1 dana 15.prosinca 2006. godine:

1. Da kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 20.196,00 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja (čl. 1)

2. Da je kamatna stopa promjenjiva ovisno o odluci tuženika kao banke (čl. 2),

3. Da se otplata mjesečnih anuiteta određuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF (čl. 4).

II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka, OIB:87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb (kao pravnom slijedniku subjekata: Nova hrvatska banka d.d., ranije: SBERBANK d.d.; ranije: VOLKSBANK d.d.) da isplati tužitelju VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, iznos od 3.337,88 EUR (tri tisuće tristo trideset sedam eura i osamdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2,23 EUR od 01.02.2007.g.

- 1,80 EUR od 01.03.2007.g.

- 2,20 EUR od 01.04.2007.g.

- 4,61 EUR od 01.05.2007.g.

- 6,35 EUR od 01.06.2007.g.

- 7,37 EUR od 01.07.2007.g.

- 6,74 EUR od 01.08.2007.g.

- 5,95 EUR od 01.09.2007.g.

- 8,08 EUR od 01.10.2007.g.

- 8,30 EUR od 01.11.2007.g.

- 6,75 EUR od 01.12.2007.g.

- 6,58 EUR od 01.01.2008.g.

- 3,75 EUR od 01.02.2008.g

- 1,13 EUR od 01.03.2008.g.

- 6,62 EUR od 01.04.2008.g.

- 1,33 EUR od 01.05.2008.g.

- 0,43 EUR od 01.06.2008.g.

- 1,95 EUR od 01.07.2008.g.

- 1,85 EUR od 01.08.2008.g.

- 1,29 EUR od 01.09.2008.g.

- 1,28 EUR od 01.10.2008.g.

- 16,45 EUR od 01.11.2008.g.

- 5,31 EUR od 01.12.2008.g.

- 20,51 EUR od 01.01.2009.g.

- 22,21 EUR od 01.02.2009.g.

- 23,07 EUR od 01.03.2009.g.

- 21,03 EUR od 01.04.2009.g.

- 20,74 EUR od 01.05.2009.g

- 17,54 EUR od 01.06.2009.g

- 14,73 EUR od 01.07.2009.g

- 15,72 EUR od 01.08.2009.g

- 17,80 EUR od 01.09.2009.g

- 19,43 EUR od 01.10.2009.g

- 18,26 EUR od 01.11.2009.g

- 20,95 EUR od 01.12.2009.g

- 23,51 EUR od 01.01.2010.g.

- 26,20 EUR od 01.02.2010.g.

- 25,49 EUR od 01.03.2010.g.

- 30,02 EUR od 01.04.2010.g.

- 28,86 EUR od 01.05.2010.g.

- 31,14 EUR od 01.06.2010.g.

- 43,97 EUR od 01.07.2010.g.

- 41,05 EUR od 01.08.2010.g.

- 52,00 EUR od 01.09.2010.g.

- 46,22 EUR od 01.10.2010.g.

- 41,88 EUR od 01.11.2010.g.

- 55,09 EUR od 01.12.2010.g.

- 63,26 EUR od 01.01.2011.g.

- 57,34 EUR od 01.02.2011.g.

- 58,21 EUR od 01.03.2011.g.

- 53,95 EUR od 01.04.2011.g.

- 55,27 EUR od 01.05.2011.g.

- 69,73 EUR od 01.06.2011.g.

- 71,77 EUR od 01.07.2011.g.

- 87,78 EUR od 01.08.2011.g.

- 81,97 EUR od 01.09.2011.g.

- 72,91 EUR od 01.10.2011.g.

- 72,67 EUR od 01.11.2011.g.

- 71,68 EUR od 01.12.2011.g.

- 74,97 EUR od 01.01.2012.g.

- 78,59 EUR od 01.02.2012.g.

- 78,70 EUR od 01.03.2011.g.

- 76,42 EUR od 01.04.2012.g.

- 77,35 EUR od 01.05.2012.g.

- 78,71 EUR od 01.06.2012.g.

- 77,24 EUR od 01.07.2012.g.

- 77,37 EUR od 01.08.2012.g.

- 76,02 EUR od 01.09.2012.g.

- 73,52 EUR od 01.10.2012.g.

- 76,56 EUR od 01.11.2012.g.

- 77,67 EUR od 01.12.2012.g.

- 77,23 EUR od 01.01.2013.g.

- 72,78 EUR od 01.02.2013.g.

- 75,86 EUR od 01.03.2013.g.

- 76,57 EUR od 01.04.2013.g.

- 75,19 EUR od 01.05.2013.g.

- 71,09 EUR od 01.06.2013.g.

- 68,54 EUR od 01.07.2013.g.

- 70,80 EUR od 01.08.2013.g.

- 72,35 EUR od 01.09.2013.g.

- 76,32 EUR od 01.10.2013.g.

- 74,14 EUR od 01.11.2013.g.

- 75,11 EUR od 01.12.2013.g.

- 77,39 EUR od 01.01.2014.g.

do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.954,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu s žalbenim razlozima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužene djelomično je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po služenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama a ne postoji niti drugi nedostatci zbog kojih se pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pobijana presuda nije proturječna pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u žalbi.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke kao i zahtjev za isplatom iznosa od ukupno 3.337.88 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koji je tužitelj isplatio banci temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

8. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj kao korisnik kredita s trgovačkim društvom VOLKSBANK d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 201354 solemniziran 15. prosinca 2006. po javnom bilježniku Vedrani Bilan iz Splita pod poslovnim brojem OU-621/06-1 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg mu je kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.196.00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a kao što je navedeno u čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu,

-da nije sporno da je sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti,

-da je odredbom čl. 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5.10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, dok je odredbom čl. 8. ugovoren način otplate na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 286.40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća te da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. (prvog) u mjesecu počevši od 1. veljače 2007., a da je korisnik kredita dužan osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta.,

-da je sukladno odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu ugovoren rok otplate od 84 mjeseca te da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o kreditu, odnosno da je isplatio iznos glavnice zajedno sa zateznim kamatama tako da je zadnji anuitet kredita otplaćen 1. siječnja 2014.

-da je u navedenim odredbama č. 1., 2., 4. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula na način da je glavna obveza korisnika kredita o isplati glavnice i kamata vezana za stranu valutu, švicarski franak (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, a isto tako nije sporno da je odredom čl. 2.1. Ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena kao promjenjiva sukladno internoj odluci banke.,

-da je tuženik pravni sljednik kreditora VOLKSBANK d.d., prema podacima iz povijesnih izvadaka iz sudskog registra za kreditora te podacima iz priloženih rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023.,

-da iz navedenih isprava proizlazi da je Sberbank d.d. pravni sljednik kreditora VOLKSBANK d.d. s kojim je tužitelj i zaključio Ugovor o kreditau, da je Nova hrvatska banka d.d. pravni sljednik Sberbank d.d., i konačno da je pravni sljednik Nove hrvatske banke d.d. upravo ovdje tuženik Hrvatska poštanska banka d.d.,

-da je pravni prednik tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu kao trgovac, u okviru svoje registrirane poslovne djelatnosti, i da se radi o namjenskom kreditu iskorištenom za kupnju automobila.

-da je visina preplaćenih iznosa kredita koji predstavljaju razliku iznosa anuiteta koji je tužitelj banci uplatio i iznosa anuiteta koji bi platio da se nisu primijenile ništetne ugovorne odredbe utvrđena financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Anti Blaževiću, odnosno njegovim nalazom i mišljenjem od 22. siječnja 2024. te pisane dopune od 5. travnja 2024. i usmene dopune na raspravi održanoj 20. svibnja 2024., i to u ukupnom iznosu od 3.337,88 EUR.

10. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je, utvrdio ništetnim ugovorene odredbe u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te u djelu odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

11. Prihvaćajući nesporno utvrđenu visinu kao i tijek kamata sud je obvezao tuženika da tužitelju isplati traženi iznos kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog anuiteta do isplate zasnovan na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženo u spisu, utvrđujući kako je radi ugovorne valutne klauzule u CHF tužitelj platio više radi porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita ukupan iznos od 3.337,88 eura.

12. Ovaj drugostupanjski sud za sada se ne može u cijelosti složiti sa zaključkom suda prvog stupnja, jer je žalbenim navodima doveden u sumnju, a posebice glede istaknutog prigovora zastare.

13. Ovdje prvenstveno valja napomenuti da je u pitanju parnica koja je pokrenuta nakon što je određeni broj potrošačkih udruga pokrenuo parnični postupak po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa u smislu odredbe članka 132. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu koje su banke, tako i tuženica, sklapale s potrošačima nisu bile uočljive niti jasne, kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz osnovna načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne.

15. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojim se utvrđuje da je tuženica u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, ugovorima o kreditu na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, te Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO-a).

16. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u dijelu kojim je utvrđeno da su povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu – na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirale o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

17. Navedene presude donesene su na temelju odredbe članka 131. ZZP/07, a temeljem odredbe članka 138. istog Zakona, odluka kojom sud prihvaća takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka.

18. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja polazeći od toga da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača te ocjenjujući da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene što ih čini ništetnim.

19. Navedeni pravni stav prvostupanjskog suda sukladan je pravnom stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-3142/18 po kojem odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženih banaka, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, o čemu se radi u ovom slučaju.

20. Odredbe jasno propisuju da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, odnosno, propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

20.1. Uzimajući u obzir sve okolnosti prilikom sklapanja ugovora u konkretnoj situaciji, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja u točci I. izreke, kada je utvrdio da iste predstavljaju nepoštene ugovorne odredbe s obzirom da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su napisane od strane tuženika.

21. Imajući u vidu naprijed navedeno, a kako nisu ostvareni žalbeni navodi niti je ovaj sud nalazio ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu odluku u u dijelu pod točkom I. izreke, čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

22. Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 31. siječnja 2022. zauzeo je shvaćanje da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno je povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora općenito, neovisno od već postojećeg utvrđenja o pravnim učincima tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno, u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."

23. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok sukladno tekstu oba pravna shvaćanja počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zaključak se odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF), stranke (tuženike) iz tog postupka.

24. Prema tome, sud prvog stupnja pravilno je odbio kao neosnovan prigovor zastare u odnosu na potraživanja s osnove porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja koji je važio na dan isplate kredita, pozivom na odredbu članka 225.ZOO-a, prema kojoj tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a obzirom da je pokretanjem postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare sukladno članku 241. stavak 1. istog zakona (navedeni stav zauzet je na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) te je zastarni rok za utuženu tražbinu ponovno počeo teći od pravomoćnosti odluke koja je donesena u tom postupku što znači od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. Naime, navedena presuda postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018. pa bi zastarni rok istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 05. svibnja 2021., to je ista podnesena prije isteka zastarnog roka.

25. Međutim, u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. zbog čega sud prvog stupnja u pobijanoj presudi griješi kada smatra da bi zastarni rok kao i kod valutne klauzule istekao s 14. lipnjem 2023., a zastara nastupila 15. lipnja 2023. Naime, u konkretnom slučaju zastarni rok u odnosu na zahtjev za isplatu s ovog osnova (kamatna stopa) istekao je 13. lipnja 2019. a zastara je nastupila 14. lipnja 2019., pa kako je tužbu u ovom postupku podnesena 05. svibnja 2021., to je sasvim jasno da je u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike u kamati nastupila je zastara.

26. Kako iz spisa predmeta nije jasno koji pojedinačni iznosi sa sa pripadajućom zateznom kamatom se odnose na potraživanje s osnova porasta važećeg tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta (valutna klauzula), a koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, to ovaj drugostupanjski sud nije mogao primjeniti odredbu članka 373. ZPP-a, i u tom dijelu preinačiti odluku.

27. Stoga je, djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika , pobijanu presudu valjalo ukinuti, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uključujući i odluku o troškovima postupka, temeljem odredbe članka 370. u svezi s odredbama članka 166. stavak 3. ZPP-a.

28. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će upotpuniti činjenično stanje imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja, kao i žalbenih navoda glede nepodudarnosti ukupnog zbroja pojedinačnih iznosa u odnosu na ukupni iznosa, te će razmotriti sporne okolnosti i pitanja na koja je u rješenju ukazano, nakon čega će ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

U Splitu, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević