Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31 000 Osijek
P-532/2023-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
N A T E M E LJ U O D R I C A NJ A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Guljaš & Lamza u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljica OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se ništetnim dio odredbi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke od 23. kolovoza 2007. godine, potvrđenog dana 27. kolovoza 2007. godine po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-12565/07, u dijelu u kojima se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu, i to u slijedećim člancima:
Članak 2.
„…. u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.600,00 CHF (slovima: šesnaeststotinašesttisuća CHF), po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita.…“
Članak 3. toč. 2.
„….Na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.600,00 CHF (slovima: šesnaeststotinašesttisuća CHF) …“
Članak 3. toč. 4.
„…a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke...“
„..kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke…“
Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužitelju, OJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti novčani iznos od 2.600,41 EUR / 19.592,81 kn na ime preplate zbog tečajne razlike, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od uplate do 31.12.2007.g. u visini od 15 % godišnje, zatim od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 5 postotnih poena, od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:
na iznos od 0.19 EUR / 1,43 kn od 14.09.2007. do isplate
na iznos od 0.19 EUR / 1,39 kn od 07.12.2007. do isplate
na iznos od 1.73 EUR / 13,06 kn od 10.01.2008. do isplate
na iznos od 4.17 EUR / 31,40 kn od 12.02.2008. do isplate
na iznos od 6.21 EUR / 46,76 kn od 11.03.2008. do isplate
na iznos od 3.72 EUR / 28,02 kn od 10.04.2008. do isplate
na iznos od 2.07 EUR / 15,61 kn od 12.05.2008. do isplate
na iznos od 1.68 EUR / 12,65 kn od 10.06.2008. do isplate
na iznos od 2.84 EUR / 21,41 kn od 01.10.2008. do isplate
na iznos od 14.10 EUR / 106,26 kn od 01.11.2008. do isplate
na iznos od 5.27 EUR / 39,70 kn od 01.12.2008. do isplate
na iznos od 16.39 EUR / 123,52 kn od 01.01.2009. do isplate
na iznos od 17.90 EUR / 134,86 kn od 01.02.2009. do isplate
na iznos od 19.10 EUR / 143,93 kn od 01.03.2009. do isplate
na iznos od 16.90 EUR / 127,33 kn od 01.04.2009. do isplate
na iznos od 16.54 EUR / 124,64 kn od 01.05.2009. do isplate
na iznos od 13.73 EUR / 103,48 kn od 01.06.2009. do isplate
na iznos od 11.33 EUR / 85,39 kn od 01.07.2009. do isplate
na iznos od 12.17 EUR / 91,68 kn od 01.08.2009. do isplate
na iznos od 14.01 EUR / 105,56 kn od 01.09.2009. do isplate
na iznos od 13.02 EUR / 98,12 kn od 01.10.2009. do isplate
na iznos od 11.98 EUR / 90,29 kn od 01.11.2009. do isplate
na iznos od 14.37 EUR / 108,30 kn od 01.12.2009. do isplate
na iznos od 16.57 EUR / 124,87 kn od 01.01.2010. do isplate
na iznos od 18.93 EUR / 142,61 kn od 01.02.2010. do isplate
na iznos od 18.47 EUR / 139,16 kn od 01.03.2010. do isplate
na iznos od 22.30 EUR / 168,04 kn od 01.04.2010. do isplate
na iznos od 21.37 EUR / 161,01 kn od 01.05.2010. do isplate
na iznos od 23.34 EUR / 175,83 kn od 01.06.2010. do isplate
na iznos od 34.65 EUR / 261,09 kn od 01.07.2010. do isplate
na iznos od 32.07 EUR / 241,65 kn od 01.08.2010. do isplate
na iznos od 41.71 EUR / 314,26 kn od 01.09.2010. do isplate
na iznos od 36.77 EUR / 277,07 kn od 01.10.2010. do isplate
na iznos od 32.94 EUR / 248,15 kn od 01.11.2010. do isplate
na iznos od 44.70 EUR / 336,77 kn od 01.12.2010. do isplate
na iznos od 51.88 EUR / 390,86 kn od 01.01.2011. do isplate
na iznos od 46.73 EUR / 352,08 kn od 01.02.2011. do isplate
na iznos od 47.82 EUR / 360,28 kn od 01.03.2011. do isplate
na iznos od 43.87 EUR / 330,56 kn od 01.04.2011. do isplate
na iznos od 45.18 EUR / 340,40 kn od 01.05.2011. do isplate
na iznos od 58.01 EUR / 437,10 kn od 01.06.2011. do isplate
na iznos od 60.00 EUR / 452,10 kn od 01.07.2011. do isplate
na iznos od 74.27 EUR / 559,56 kn od 01.08.2011. do isplate
na iznos od 69.20 EUR / 521,36 kn od 01.09.2011. do isplate
na iznos od 61.30 EUR / 461,88 kn od 01.10.2011. do isplate
na iznos od 61.10 EUR / 460,37 kn od 01.11.2011. do isplate
na iznos od 60.40 EUR / 455,04 kn od 01.12.2011. do isplate
na iznos od 63.37 EUR / 477,46 kn od 01.01.2012. do isplate
na iznos od 66.74 EUR / 502,81 kn od 01.02.2012. do isplate
na iznos od 67.09 EUR / 505,51 kn od 01.03.2012. do isplate
na iznos od 65.00 EUR / 489,75 kn od 01.04.2012. do isplate
na iznos od 66.01 EUR / 497,37 kn od 01.05.2012. do isplate
na iznos od 67.29 EUR / 506,98 kn od 01.06.2012. do isplate
na iznos od 66.14 EUR / 498,29 kn od 01.07.2012. do isplate
na iznos od 66.31 EUR / 499,57 kn od 01.08.2012. do isplate
na iznos od 65.19 EUR / 491,20 kn od 01.09.2012. do isplate
na iznos od 63.08 EUR / 475,25 kn od 01.10.2012. do isplate
na iznos od 65.93 EUR / 496,71 kn od 01.11.2012. do isplate
na iznos od 67.09 EUR / 505,51 kn od 01.12.2012. do isplate
na iznos od 66.77 EUR / 503,08 kn od 01.01.2013. do isplate
na iznos od 62.80 EUR / 473,19 kn od 01.02.2013. do isplate
na iznos od 65.84 EUR / 496,09 kn od 01.03.2013. do isplate
na iznos od 66.53 EUR / 501,27 kn od 01.04.2013. do isplate
na iznos od 65.40 EUR / 492,73 kn od 01.05.2013. do isplate
na iznos od 61.71 EUR / 464,94 kn od 01.06.2013. do isplate
na iznos od 59.48 EUR / 448,13 kn od 01.07.2013. do isplate
na iznos od 61.67 EUR / 464,68 kn od 01.08.2013. do isplate
na iznos od 61.88 EUR / 466,23 kn od 12.08.2013. do isplate
sve to u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, tužitelju OJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.“.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi navela kako je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek odnosno Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Tužiteljica je u svojstvu korisnika kredita s tuženikom sklopila ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na pokretnini u korist Banke od 23. kolovoza 2007., potvrđenog 27. kolovoza 2007. po javnom bilježniku Biserki Arambašić iz Osijeka pod brojem OU-12565/07 te je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, odobrio iznos od 16.600,00 CHF, a stavio u otplatu iznos od 16.602,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Predmetnim ugovorom ugovoren je rok otplate kredita u trajanju od 6 godina, odnosno jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, na dan dospijeća, odnosno plaćanja. Na iznos kredita ugovorena je kamata od 5,25% godišnje, dekurzivno dok je efektivna kamatna stopa ugovorena od 6,42% godišnje, koja je člankom 4. predmetnog ugovora određena kao promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke. Namjena navedenog kredita bila je – za kupovinu osobnog vozila (članak 2. Ugovora), Opel Astra classic (članak 10. Ugovora). Predmetni kredit uredno je otplaćen i nije konvertiran. Predmetnim ugovorom ugovorena je dakle promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Slijedom navedenog, tuženik je tijekom otplate kredita, jednostrano i bez suglasnosti tužitelja kao i mogućnosti da tužitelj posebno pregovara o promjenama, u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu. Uslijed navedenih jednostranih promjena tuženik je po osnovi više plaćene kamate po svakom mjesečnom anuitetu, neosnovano stekao iznos od 4.681,08 kn/621,29 eura. Tužitelj je, s obzirom na gore navedeno već ranije (5.6.2019.) protiv tuženika ustao s tužbom te se pred naslovljenim sudom vodi parnični postupak pod brojem P-1890/2019. U tom parničnom postupku tužitelj od tuženika, na ime razlike između plaćene i ugovorene kamate, potražuje iznos od 4.681,08 kn/621,29 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Obzirom na sve navode iznesene u tužbi, te pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi, tužitelj je od početno ugovorenog anuiteta, isplaćenog u kunskom iznosu na dan realizacije kredita, izračunao razliku u isplaćenim anuitetima, nastalu jednostranom promjenom kamatne stope te porastom tečaja, jer je tužitelj na dan puštanja kredita nesporno primio točno određeni iznos kuna (CHF u kunskoj protuvrijednosti) obračunat upravo po tom početnom tečaju i početnoj kamatnoj stopi. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnima odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za CHF (i u spomenutim Presudama VTS- a povodom kolektivnih tužbi, VSRH te Ustavnog suda, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga ima se uzeti da je početno ugovoreni anuitet plaćen u kunama nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da je početno ugovoren anuitet plaćen po tečaju za CHF na dan korištenja kredita, pomnožen s brojem plaćenih anuiteta upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, a razlika koju je platio je preplata i kamatne stope i tečajne razlike te mu je upravo taj iznos banka dužna vratiti zajedno sa zzk. Uzevši u obzir navedene ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na način promjene kamatne stope, kao i na ugovaranje valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF, te činjenicu da predmetni kredit nije konvertiran i da je otplaćen u cijelosti, tužitelj je obvezu po kreditu po obje navedene osnove (kamata i valuta) platio više za iznos od 24.273,89 kn, od toga s osnove „kamate“ 4.681,08 kn, a s osnove „valute“ iznos od 19.592,81 kn. Tužiteljica je ovom tužbom potraživala preplate po osnovi tečajne razlike u iznosu od 2.600,41 eura/19.592,81 kn (preračunato po fiksnom tečaju konverzije - 7,53450), s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ističe prigovor dvostruke litispendencije sukladno članku 194. Zakona o parničnom postupku, te prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe, a osporava i potrošačko svojstvo o kreditu. S obzirom da uplate po spornom ugovoru o kreditu nisu izvršene samo od strane tužitelja, nego i od strane drugih osoba, tužitelj ima pravo potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam izvršio, kada bi uopće zahtjev za isplatu tužitelja bio osnovan, a što se osporava u cijelosti. Neosnovan je između ostalog i tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti u točki I. traži da se utvrdi djelomična ništetnost odredbe članka 2. i članka 3. točke 2. predmetnog Ugovora o kreditu. Odredbom članka 2. Ugovora o kreditu kreditor je odobrio ovdje tužitelju kao korisniku kredita, iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.600,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita. Tuženik osobito ukazuje da takva ugovorna odredba nije suprotna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva. Tuženik prvenstveno ističe kako sama činjenica da je tuženik napisao Ugovor o kreditu i dao ga tužitelju na potpis ne znači da bi u konkretnom slučaju bilo riječi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Ono što je bitno jest je li sadržaj istoga rezultat pregovora i suglasnosti volja ili je jedna strana u potpunosti sastavila i utjecala na sadržaj ugovora. Tuženik je ozbiljno i potpuno informirao tužitelja o smislu i sadržaju odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF. Tuženik ističe da je tužitelj u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imao stvarnu mogućnost Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj. Ako se u obzir uzme definicija prosječnog potrošača, tuženik ističe da je tužitelj imao obvezu pažljivo pročitati svaku ugovornu odredbu, tražiti odgovarajuća pojašnjenja ako mu je nešto bilo nejasno ili nerazumljivo, i tek nakon toga donijeti odluku o prihvatljivosti iste u smislu ugovaranja ili zatražiti odgovarajuću izmjenu. Osim samim potpisivanjem Ugovora i prilikom solemnizacije javni bilježnik je potvrdio da sporna ugovorna odredba predstavlja pravu volju tužitelja, te se uvjerio da tužitelj ima potrebnu poslovnu sposobnost da sklopi ovakav Ugovor o kreditu i razumije značenje njegovih odredbi. Također, javni bilježnik je prilikom solemnizacije na potvrdi naveo kako je sudionicima ovog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio ih da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Valja istaknuti kako je tužitelj u svakom trenutku imao mogućnost napraviti konverziju u neku drugu valutu, zakonsku mogućnost prijevremeno djelomično ili u cijelosti otplatiti kredit ili se poslužiti pravnim institutom pravične izmjene ugovora o kreditu radi promijenjenih okolnosti. Naime, tuženik kao niti druge banke, nakon što plasira kredit u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu i njezine posljedice nije imao na raspolaganju mehanizme kojima bi na bilo koji način mogao izravno jednostrano utjecati (intervenirati) u predmetni ugovorni odnos. S druge strane, tužitelj je kao korisnik kredita bio ovlašten u bilo kojem trenutku, pa tako i u trenutku rasta tečaja CHF, zatražiti konverziju kredita u drugu valutu, kojim zahtjevima je tuženik aktivno udovoljavao i odobravao ih, te se vršila konverzija kredita u drugu valutu za koju konverziju nije naplaćivana naknada, a sve sukladno preporuci Vlade Republike Hrvatske. Tužitelju je, pod pretpostavkom da je postupao pažnjom koja se zahtjeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, konkretno CHF-u. Tuženik ističe da je upravo tužitelj tražio sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a što proizlazi i iz kreditnog prijedloga i zahtjeva za kredit. Ističe prigovor zastare.
3. Tijekom postupka, a nakon provedenog vještačenja, svojim zajedničkim podneskom od 26. svibnja 2025., tužiteljica i tuženik su izvijestili ovaj sud kako su predmetni postupak riješili mirnim putem, odnosno tuženikovom isplatom novčanih iznosa tužiteljici temeljem sklopljene izvansudske nagodbe, te se s obzirom na navedeno tužiteljica odriče tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, a tuženik ne potražuje trošak postupka. Parnične stranke su suglasne da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, te ne potražuju trošak, budući da su predmetni postupak okončali mirnim putem.
4. Sukladno članku 279. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) propisano je kako sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na temelju odricanja…, dok je člankom 312. stavkom 3. ZPP propisano je da je izvan ročišta za glavnu raspravu sudac pojedinac ovlašten da u povodu izjave … tužitelja dane u pisanom obliku … donese presudu na temelju odricanja. Člankom 331. stavkom 1. ZPP propisano je da ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud će do daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja), dok je stavkom 2. propisano kako za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Člankom 338. stavkom 5. ZPP propisano je da u obrazloženju … presude na temelju odricanja iznijet će se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takve presude.
5. Kako za odricanje tužbenog zahtjeva nije potreban tuženikov pristanak, a svojim zajedničkim podneskom su naveli kako ne potražuju trošak, pa je na temelju članka 331.a stavka 1. i 2. ZPP valjalo donijeti presudu kojim se tužbeni zahtjev odbija.
6. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Osijek, 29. svibnja 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, po primitku istog. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju odricanja nezadovoljna stranka može pobijati zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kada parnična stranka presudu na temelju odricanja pobija zbog toga što je izjava o odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje (članak 353. stavak 3. i 4. ZPP-a).
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
