REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1070/2019-69

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja OO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Škare, odvjetnica u Zagrebu, protiv 1. tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica NO, odvjetnica u [adresa] i 2. tuženika Ameropa žitni terminali d.o.o., Vranjic, Vranjički put 16, OIB: 97966928557, kojeg zastupa punomoćnica Ana Crnković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Buterin & Posavec iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Gordana Škare, odvjetnika, punomoćnice 1. tuženika NO, odvjetnice i punomoćnice 2. tuženika EO, odvjetnice, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku Generali osiguranje d.d. i 2. tuženiku Ameropa žitni terminali d.o.o. solidarno isplatiti tužitelju OO iznos od 3.420,00 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 3.100,00 EUR teku od 15. veljače 2019., a na iznos od 320,00 EUR od 29. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja OO za isplatu zateznih kamata na iznos od 320,00 EUR koje teku od 15. veljače 2019. do 28. svibnja 2025.

III. Nalaže se 1. tuženiku Generali osiguranje d.d. i 2. tuženiku Ameropa žitni terminali d.o.o. solidarno naknaditi tužitelju OO parnični trošak u iznosu od 5.217,65 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika Generali osiguranje d.d. za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.365,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 29. svibnja 2025. do isplate.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika Ameropa žitni terminali d.o.o. za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.500,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 18. travnja 2019. navodi kako je 14. travnja 2017. prilikom izvođenja radova kod poslodavca, 2. tuženika, u Solinu došlo do eksplozije u silosu u vlasništvu 2. tuženika. Navodi kako je zadobio višestruke tjelesne ozljede zbog čega mu je povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Navodi kako je 2. tuženik u trenutku nastanka predmetnog štetnog događaja s 1. tuženikom imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti prema djelatnicima u svezi kojeg je izdana polica br. P13-1020183592. Navodi kako se 1. tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od 14. veljače 2019. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 10. rujna 2024. i na ročištu održanom 24. ožujka 2025. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 3.420,00 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik navodi kako nije sporan nastanak štetnog događaja kao niti činjenica da je toga dana 2. tuženik s 1. tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema vlastitim radnicima. Osporava solidarnu odgovornost tuženika. Ukazuje na propuste u poslovanju 2. tuženika i krajnju nepažnju tužitelja, imajući u vidu da je uzrok nastanka eksplozije nepropisno zavarivanje prije kojeg se, između ostalog, trebao isključiti i pogon elevatora, što nije učinjeno. Navodi kako je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo optužnicu protiv 2. tuženika i odgovornih osoba 2. tuženika radi počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti. Nadalje navodi kako iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 30. lipnja 2017. proizlazi da 2. tuženik nije izradio priručnik o protueksplozijskoj zaštiti (Ex-priručnik). Osim što nije izradio Ex-priručnik tuženik je propustio osposobiti sve radnike i odgovorne osobe za rad na siguran način sukladno odredbama Pravilnika o najmanjim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te tehničkom nadgledanju postrojenja, opreme, instalacija i uređaja u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom. Navodi kako je odredbom čl. 5. st. 1. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju propisano da osiguranje ne pokriva odgovornost osiguranika za štete koje je osiguranik uzrokovao namjerno ili svjesnim postupanjem protivno propisima po kojima se obavlja djelatnost. Zbog toga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ne osporava da je tužitelj 14. travnja 2017. bio u radnom odnosu kod 2. tuženika. Radni odnos prestao je odlukom o osobno uvjetovanom otkazu 30. srpnja 2018. Navodi kako je s tužiteljem sklopio sporazum 31. srpnja 2018. kojim su regulirali međusobna prava i obveze koja proizlaze iz radnog odnosa po prestanku istog. Sporazumom je utvrđeno da će 2. tuženik isplatiti tužitelju pored plaće i naknade plaće za vrijeme trajanja otkaznog roka i iznos od 110.000,00 kn na ime otpremnine. Navodi kako je u sporazumu nadalje utvrđeno da tužitelj prema 2. tuženiku izuzev navedenih potraživanja nema nikakvih potraživanja s osnove radnog odnosa niti po bilo kojoj drugoj osnovi. Ističe da je šteta koju tužitelj potražuje ovom tužbom obuhvaćena tim sporazumom, jer je do nastanka štetnog događaja došlo za vrijeme rada tužitelja kod 2. tuženika. Osporava odgovornost za štetni događaj, ističe prigovor doprinosa tužitelja štetnom događaju, osporava pravnu osnovu i visinu štete. Ističe da je u cijelosti osigurana zaštita na radu radnika sukladno pozitivnim propisima te da 2. tuženik kao poslodavac ispunjava obveze propisane Zakonom o zaštiti na radu i posebnim pravilnicima. Kod 2. tuženika je napravljena procjena rizika, na snazi su Pravilnik o zaštiti na radu i Pravilnik o zaštiti od požara, a tužitelj je bio osposobljen za rad na siguran način. Navodi kako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu od 15. travnja 2017. (list 5-8), prijavu o ozljedi na radu od 18. travnja 2017. (list 9-10), medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 11-42, 97-105, 110-111, 126, 315-380), obavijest o šteti od 20. travnja 2017. i 26. travnja 2017. (list 43, 46), policu osiguranja od odgovornosti od 4. siječnja 2017. (list 53-54), Uvjete za osiguranje od odgovornosti 1. tuženika br. 113-0103 (list 55-62), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2017. (list 63- 73), odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2018. (list 77- 78), sporazum od 31. srpnja 2018. (list 79-80), svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 6. ožujka 2017. (list 119), zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 9. travnja 2009. (list 120), uvjerenje o osposobljenosti od 9. travnja 2009. (list 121), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Splitu posl. br. K-492/2019, izvršen je uvid u plan evakuacije i spašavanja za slučaj iznenadnog događaja 2. tuženika (list 133-149), Pravilnik o zaštiti od požara 2. tuženika (list 150-174), Pravilnik o zaštiti na radu 2. tuženika (list 175-193), program osposobljavanja 2. tuženika (list 194-245), e-mail korespondenciju između tuženika (list 254-262), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka IO (list 287-290), BO (list 293-295), OOP (list 295-297), tužitelja (list 304- 306), pročitan je iskaz svjedoka VO (list 308-310), kao i svjedoka DO (list 310-311), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Jakši Filipoviću i dr. Lani Mužinić Marinić (list 316-317, 385-387), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja, izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po istim vještacima (list 420-421), saslušanjem vještaka (list 438-439), izvršen je uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara Jerka Novakovića (list 445-489), pročitan je iskaz svjedoka ĐO (list 68 spisa).

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio u štednom događaju od 14. travnja 2017. i to na radnom mjestu kao radnik 2. tuženika, a za koju je odgovoran poslodavac, ovdje 2. tuženik te osiguratelj poslodavca, ovdje 1. tuženik temeljem sklopljene police osiguranja od odgovornosti.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Sporna je pasivna legitimacija 1. tuženika, odnosno sporno je li isključena odgovornost 1. tuženika po polici sklopljenoj s 2. tuženikom. Sporno je je li Sporazumom zaključenim između tužitelja i 2. tuženika tužitelju isplaćena i predmetna šteta. Sporna je odgovornost, pravna osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u zapisnik o očevidu od 15. travnja 2017. sastavljen po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu utvrđeno je da je uslijed eksplozije u silosu u vlasništvu 2. tuženika došlo do nanošenja teških tjelesnih ozljeda više osoba te znatne imovinske štete. Kao jedan od žrtava u zapisniku je naznačen i tužitelj, radnik 2. tuženika.

9. Iz prijave o ozljedi na radu razvidno je da je istu sastavio 2. tuženik, 18. travnja 2017., da je ozlijeđena osoba tužitelj, da je do ozljeđivanja došlo 14. travnja 2017. u radnom okolišu opisanom kao stari silos, prizemlje zapad, strojarnica, 7. kat istok. Nadalje proizlazi da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja obavljao poslove prebacivanja robe iz ćelije 5 preko elevatora 2. i 3. u ćeliju 23 i 41, a specifična aktivnost koju je obavljao u vrijeme ozljeđivanja je kontrola komandne ploče. Uzrok ozljede je eksplozija, a način ozljeđivanja prolaz kroz dim i vatru.

10. Uvidom u policu osiguranja od odgovornosti od 4. siječnja 2017. utvrđeno je da je ista sklopljena između 2. tuženika kao ugovaratelja osiguranja, ujedno osiguranika i 1. tuženika kao osiguratelja. Početak osiguranja je 31. prosinca 2016., a istek 31. prosinca 2017. Predmet osiguranja je osiguranje od opće odgovornosti, između ostalog, osiguranje od odgovornosti prema trećima te prema vlastitim djelatnicima. U polici se navodi da su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju uz tu policu ponuda br. N13-1020002103, upitnik, ponuda za osiguranje od odgovornosti, Opći uvjeti za osiguranje imovine 108-0103, informacije ugovaratelju osiguranja o osiguranju imovine 109-1803, Uvjeti za osiguranje od odgovornosti 113-0103.

11. Uvidom u Uvjete za osiguranje od odgovornosti 113-0103 (dalje: Uvjeti) utvrđeno je da je predmet osiguranja prema tim uvjetima izvanugovorna odgovornost za štetu zbog smrti, povrede tijela ili zdravlja, kao i oštećenja ili uništenja stvari treće osobe. Nadalje proizlazi da se osiguranje odnosi na odgovornost, između ostalih, svih drugih zaposlenika osiguranika dok djeluju u tom svojstvu. Odredbom čl. 3. Uvjeta propisano je da se osiguranikovim zaposlenicima smatraju osobe koje s osiguranikom imaju zaključen ugovor o radu.

12. Iz odredbe čl. 5. Uvjeta proizlazi da osiguranje ne pokriva odgovornost osiguranika za štete koje je osiguranik uzrokovao namjerno ili svjesnim postupanjem protivno propisima po kojima se obavlja djelatnost, odnosno zanimanje kao izvor rizika naveden u polici osiguranja. Smatra se da je jednako namjeri: činjenje ili propuštanje dužne radnje, ako je osiguranik postupao svjesno, iako je bilo vjerojatno za očekivati da će takvo činjenje, odnosno propuštanje, izazvati štetne posljedice, ukoliko je osiguranik znao ili je morao znati za nedostatke ili štetnost proizvedene, isporučene ili nabavljene robe, odnosno obavljene usluge.

13. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru nad 2. tuženikom, Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 22. svibnja 2017. proizlazi da je ovdje tužitelj lakše ozlijeđen u eksploziji silosa, da je bio osposobljen za rad na siguran način što je utvrđeno u zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način kao i da je bio zdravstveno sposoban za poslove transportnog radnika, a što je utvrđeno uvidom u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 6. ožujka 2017.

14. Nadalje se u zapisniku navodi da je uvidom u mišljenje vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 19. svibnja 2017. utvrđeno da je uzrok primarne eksplozije u prostoru elevatora silosa eksplozivno zapaljene smjese uskovitlane zapaljive prašine organskog podrijetla i kisika iz zraka iskrom ili užarenom česticom nastalim tijekom procesa ručnog elektrolučnog zavarivanja. Primarna eksplozija uzrokovala je i sekundarnu eksploziju u prostoru suterena. Usmenim rješenjem na navedenom zapisniku zabranjeno je 2. tuženiku izvođenje radnog postupka zavarivanja pogona starog silosa za vrijeme dok ne isplanira, pripremi i provodi radni postupak i primijeni tehnologiju rada tako da ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, uvažavajući najvišu moguću razinu zaštite od rizika na radu i uvezi s radom, u skladu s pravilima zaštite na radu i drugim propisima. Također, zabranjeno je 2. tuženiku raspoređivanje radnika na radna mjesta zavarivača, tj. na radna mjesta na kojima postoji specifična i ozbiljna opasnost za vrijeme dok im ne osigura odgovarajuće upute i osobnu zaštitnu opremu.

15. Uvidom u odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 30. srpnja 2018. utvrđeno je da je istom tužitelju otkazan ugovor o radu od 3. svibnja 2008. na neodređeno vrijeme. Uvidom u Sporazum od 31. srpnja 2018. (dalje. Sporazum) utvrđeno je da su isti zaključili 2. tuženik i tužitelj. Istim se 2. tuženik obvezao isplatiti tužitelju plaću i naknadu plaće koja mu pripada za trajanje otkaznog roka i otpremninu u iznosu od 110.000,00 kn neto, dok je čl. 4. Sporazuma utvrđeno kako potpisom istog tužitelj izjavljuje da osim potraživanja iz čl. 3. prema poslodavcu nema nikakvih drugih potraživanja kako temeljem radnog odnosa tako niti po bilo kojoj drugoj osnovi.

16. U svom iskazu svjedok IO, šef operative 2. tuženika navodi kako su sa tvrtkom Kovinomont u siječnju 2017. dogovorili bravarske radove. S tom firmom su već i ranije surađivali, od 2010. i oni su bili upućeni u njihov poslovni proces. Na temelju narudžbenice u siječnju 2017. došli su njihovi radnici VO kao bravar i TO kao pomoćni bravar. Oni bi ujutro najprije otišli u svoju firmu Kovinomont, uzeli bi alat, vozilo, opremu te bi došli kod 2. tuženika, a naputke za posao im je davao ĐO, šef održavanja 2. tuženika. Ti radnici su bili obučeni za bravarske poslove, imali su liječničku svjedodžbu da su zdravi, bili su obučeni za rad na siguran način i imali su uvjerenje za prvotno gašenje požara. Bili su upozoreni na način rada kod 2. tuženika i na opasnosti koje mogu proizaći iz bilo kojeg drugačijeg načina rada. Na pristupu silosu na svim su mjestima bile table na kojima je pisalo što se smije, a što ne smije raditi u silosu. Tako je, primjerice, pisalo da se ne smije koristiti iskreći alat, da je zabranjeno pušenje, da je zabranjeno zavarivanje i sl. Da bi se izvršili popravci kvarova koji se mogu dogoditi u silosu, primjerice, od rupa koje nastaju na cijevima potrebno je utvrditi mjesto kvara i vrstu kvara dok pogon radi. Nakon toga bi se trebali vratiti u radionu, dogovoriti oko načina i vremena otklanjanja kvara, jer se pogon mora ugasiti prije popravka. Uskovitlana prašina je eksplozivna i na to su radnici upozoreni. Ako prašinu digne vjetar ili od vrtnje samog stroja može doći do eksplozije, uz iskru i kisik. Radnicima je rečeno da dok pogon radi da se ništa na pogonu ne smije popravljati. Osim toga, prije početka popravljanja trebalo je čekati da se prašina slegne. Toga dana **.**.2017. VO i TO došli su u 7,00 sati. Nikakvo varenje u silosu toga dana nije bilo dogovoreno. Ujutro je voditelj smjene prijavio da u silosu curi i zbog toga su nakon pauze VO, TO i RO koji je električar, otišli u strojarnicu kako bi našli mjesto gdje curi. Nakon toga je RO otišao po potreban alat i materijal, a VO i O je rekao da čekaju u strojarnici dok se ne obavi procedura. On je trebao sići s 9. kata i trebao pitati najprije šefa održavanja što će se raditi, a onda je šef održavanja to trebao pitati svjedoka, kao voditelja silosa. Dok je RO sišao s liftom prema radioni dogodila se eksplozija. Ne zna što su dečki radili, jer nije bio s njima. Vatrogasci su prilikom uviđaja našli upaljen aparat za varenje. Na kućištu elevatora pronađen je jedan var na mjestu gdje se nije trebalo variti, a pretpostavlja se da je var bio tu, jer su VO i TO htjeli probati ima li mase ili je var nastao slučajno. Osobno ne vjeruje da su htjeli variti nakon svega što su kod njih prošli. Ne vjeruje da su to namjerno napravili. Misli da je iskra skočila, ušla elevator i dogodila se eksplozija. Misli da je to tako jer je taj var koji je pronađen bio prekratak. Tužitelj je u tom trenutku bio kod 2. tuženika transportni radnik i u trenutku eksplozije nalazio se u komandnoj sobi. Eksplozija je prošla ispod komandne sobe, a taj je pritisak morao ući unutra, jer su ormari bili podignuti preko vodova. Zna da je tužitelj bio poslije na hitnoj pomoći i zna da se liječio. Tužitelj nije imao nikakve veze s nastankom eksplozije. Zna za sporazum sklopljen s tužiteljem kojim je regulirana otpremnina. Tužitelj je za 11 godina rada trebao dobiti 55.000,00 kn, a dobio je 110.000,00 kn na ime otpremnine. Tim sporazumom odrekao se svih potraživanja prema firmi. Nije sudjelovao u pregovorima s tužiteljem prije zaključivanja sporazuma, a sudjelovali su voditelj silosa ŽO i direktorica OOP. Tužitelj je bio na bolovanju u trenutku potpisivanja sporazuma. U trenutku štetnog događaja 2. tuženik nije imao ex-priručnik, bio je u izradi. Radili su na način koji je propisan ex-priručnikom, samo ga u tom trenutku nisu imali napisanog.

17. U svom iskazu svjedok ŽO, voditelj operative 2. tuženika navodi kako nema neposrednih saznanja o eksploziji. S tužiteljem je krajem 2017. ili početkom 2018. vodio razgovore o odlasku iz firme, kojima je prisustvovala i OOP. Ti razgovori su bili na inicijativu tužitelja koji je izrazio želju da ode iz firme i uzme otpremninu. Došli su do toga da bi imao pravo na otpremninu u iznosu od oko 50.000,00 kn, a ponudili su mu oko 100.000,00 kn iz razloga pretrpljenih ozljeda, odnosno kao naknadu za pretrpljene ozljede. Ne zna zašto je donesena odluka o otkazu od strane poslodavca, iako je tužitelj inicirao pregovore oko odlaska, a ne zna ni zašto je nakon otkaza potpisan i sporazum o prestanku radnog odnosa. Ne zna u kojoj fazi je bilo tužiteljevo liječenje u trenutku potpisivanja sporazuma, ali je rekao da je njegovo liječenje pri kraju i da se nema namjeru vraćati. Na sastanku s direktoricom tužitelj je rekao da ima zdravstvene tegobe i da više ne može raditi kod 2. tuženika. Na tom sastanku mu je rečeno da ma pravo na otpremninu u iznosu od 5.000,00 kn za jednu godinu staža, a da su mu voljni ponuditi dupli iznos otpremnine na ime pretrpljenih ozljeda, na što je tužitelj odgovorio potvrdno. Tužitelj je u tim razgovorima naveo koje tegobe ima, da ga boli rame, da loše spava i sl., bilo ih je dosta i na temelju tih iznesenih tegoba ponuđen mu je daljnji iznos od 50.000,00 kn na ime otpremnine.

18. U svom iskazu svjedokinja OOP, direktorica 2. tuženika u vrijeme štetnog događaja navodi kako joj je ŽO rekao da ga je tužitelj kontaktirao i da je tužitelj htio razgovarati s njom o svojoj budućnosti kod 2. tuženika. Tužitelj se nakon eksplozije više nije vratio na posao. Znala je da tužitelj ide na terapije i da ima problema s ramenom. Na sastanku na kojem su bili i tužitelj i ŽO, tužitelj je rekao da bi otišao iz firme. Da je tužitelj dao otkaz ne bi imao pravo na otpremninu. Imao je pravo na otpremninu u iznosu od 5.000,00 kn po godini staža. Rekao je da ima problema, da ga boli rame, da ide na terapije i da se boji. Rekla mu je da mu mogu isplatiti dvostruku otpremninu, jer je tu situaciju doživjela kao ozljedu na radu. Tužitelj je pristao. Pripremljen je osobno uvjetovani otkaz i sporazum, to je uobičajene dokumentacija i oni uvijek tako rade. Kad je dokumentacija pripremljena pozvali su tužitelja, on je potpisao, kao i svjedokinja. Zna za jedan slučaj jednog drugog zaposlenika koji je pretrpio ozljedu na radu koja je bila prijavljena i provedena i tada ju je kolegica iz knjigovodstva upozorila da u tom slučaju zaposlenik ima pravo na dvostruku otpremninu. Ne zna zašto u sporazumu ne piše da se istim regulira pitanje naknade štete iz štetnog događaja. Da se tužitelj nije žalio na ozljede ne bi mu se ponudio daljnji iznos od 50.000,00 kn na ime otpremnine, a ovako je smatrala da je to pravedna kompenzacija za pretrpljene ozljede. Tužitelju je izričito rekla da se taj iznos isplaćuje iz razloga pretrpljenih ozljeda.

19. Stranke su se usuglasile da se kao dokaz u ovom postupku koriste iskazi svjedoka VO i DO koje su dali u postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-2664/17, a iz zapisnika sastavljenog kod Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 30. rujna 2020. koji sud je po zamolnici saslušao navedene svjedoka.

20. Čitanjem iskaza svjedoka VO utvrđeno je da se toga dana svjedok nalazio kod 2. tuženika u funkciji vozača i pomoćnog bravara. Naputke za rad im je davao gospodin ĐO. Gospodin ĐO im je rekao da moraju izvršiti nekakve popravke u silosu. S njim su otišli na 9. kat, obavili obilazak i on im je pokazao jednu sitnu rupu na silosu kroz koju je curila pšenica i koju je trebalo pokrpati. Otišli su po alat, aparat, masku i dvije elektrode. TO i on su došli gore, a on je uključio aparat u struju. TO je držao kockicu koju je trebalo zavariti i kad se istoj približio s aparatom došlo je do eksplozije. Mjesec dana prije toga konstantno su dolazili raditi kod 2. tuženika. Koliko se sjeća na ulazu u silos i katove u postrojenju postoje znakovi upozorenja i zapaljenja. Obučen je za radove koje je izvršavao. Rupa je bila pola centimetra, a krenuli su je zakrpati pločicom 4x4 cm na način da bi istu zavarili i tako zakrpali rupu. Prije štetnog događaja za 2. tuženika je obavljao sitne bravarske radove te mijenjanje dotrajalih elemenata. Sve naputke su dobivali od gospodina ĐO, a koji je naloge dobivao od gospodina IO. Zadatke su dobivali usmeno. Nisu provjeravali koncentraciju plinova. Toga dana dobili su nalog za obavljanje zadatka kojeg su krenuli obaviti. Od 2. tuženika su dobili upozorenje da se radi o materijalu koji može stvoriti eksplozivnu atmosferu, ali nisu spominjali eksploziju.

21. U svom iskazu svjedok TO navodi kako su on i VO toga dana došli uobičajeno kao i svakog dana na posao. Zadatke im je davao ĐO. Poslije pauze toga dana išli su u obilazak da vide gdje ispuštaju cijevi. Rečeno im je da to zavare i naprave. Spustili su se u garažu po alat i išli to gore zavariti. VO je vario, a on je držao cijev nakon čega je uslijedila eksplozija, baš u trenutku zavarivanja. Rupica je bila mala te su u garaži našli pločicu i krenuli zavariti rupu na način da su stavili pločicu na tu rupu koju je kliještima držao, a VO je krenuo variti te je nakon prve iskre nastala eksplozija. I prije je radio na tom elevatoru. Navodi da, a koliko je njemu poznato, da su se pogoni gasili prije varenja. U trenutku štetnog događaja pogon je bio u funkciji. Navodi da nije bio obučen za varenje u svojstvu pomoćnog bravara. Sve naloge su dobivali usmenim putem od ĐO. Ništa nisu radili na svoju ruku. O gašenju elevatora odlučivali su ĐO i IO. Nije provjeravao koncentraciju plinova i prašinu. Bio je upozoren da se može zapaliti, ali nitko nije spominjao eksplozije.

22. Stranke su se suglasile da se kao dokaz koristi iskaz ĐO koji je dan prilikom provedbe inspekcijskog nadzora te je sadržan u zapisniku Inspektorata rada od 22. svibnja 2017. U tom iskazu ĐO navodi da je u vrijeme štetnog događaja kod 2. tuženika radio kao voditelj održavanja i nabave. Toga dana radnici VO i TO su dobili zadatak od njega i šefa operative IO da krenu u obilazak postrojenja od 7. do 9. kata i da vide gdje treba sanirati pogon, tj. mjesta gdje pušta robu. Pogon je radio u trenutku kada je oko 12,00 sati došlo do eksplozije. RO koji je s radnicima VO i N bio u kontaktu je prema njegovom saznanju dogovorio da ide po neke stvari u radionu i da ne počnu s radovima dok se on ne vrati. RO mu je rekao da su radnici rekli da neće ništa dirati dok se on ne vrati. Radnici su najprije trebali ustanoviti ima li curenja robe. Prije obavljanja varenja minimalni rok je pola sata da se pogon stabilizira, s tim da aspirator radi minutu duže da se stabilizira prašina. Ti radnici su bravarske poslove na pogonu obavljali već duže vrijeme, 3-4 mjeseca. Nisu dobivali pisane upute nego usmena naređenja. S navedenim radnicima su obavili više razgovora o rizicima koji mogu nastati prilikom obavljanja poslova varenja. Znali su da je u pogonu bilo koja iskra problem, a za svaku posebnu poziciju su se dogovarali i koristili zaštitna sredstva. Znali su da pogon treba biti u stanju mirovanja i da trebaju njihovu dozvolu za početak varenja. Usmena dozvola je obično dobivena od svjedoka, IO ili RO.

23. U svom iskazu tužitelj navodi da se u trenutku štetnog događaja nalazio u kontrolnoj sobi u prizemlju, a koja soba se nalazi u samom centru silosa. Inače je radio kao transportni radnik, na utovaru i istovaru brodova, vagona, kamiona, na čišćenju silosa. U kontrolnoj sobi se nalazio s JO i UO. U jednom trenutku je došlo do eksplozije. Osjećaj je bio kao da se pod ispod njih podigao metar u zrak. Cijevi hidranta su pukle i počela je curiti voda. Svi osigurači su izletjeli. Željezna vrata su izbijena i vatra je ušla unutra. Nakon par sekundi krenuli su bježati. Na sebi je imao radno odijelo, radne cipele, kacigu, rukavice. Misli da nije imao desnu rukavicu, jer ga je opeklo po desnoj ruci, a opeklo ga je i po licu. Kasnije na pregledu vidjeli su da ima ranu na ramenu, nešto ga je udarilo u rame. Bio je rastrojen nakon eksplozije i ništa nije osjetio. Kad je skinuo cipele vidio je da su mu prsti krvavi. Još uvijek se boji kad se vozi liftom, nekih jačih zvukova, škripi zubima dok spava po noći. Više puta mu se dogodilo da kad po noći prođe kamion da izleti iz kuće od straha i ostavi ženu i djecu. Psihičkih posljedica je imao i iz razloga što je vidio dvojicu kolega koji su ostali invalidi nakon eksplozije. Na bolovanju je bio 2-3 godine. Obavljao je fizikalne terapije, liječio se kod psihijatra. Još uvijek pije tablete za spavanje, tablete za smirenje samo ponekad. Nakon dvije i pol ili tri godine nazvao ga je ŽO i pitao ga misli li se vratiti. Odgovorio mu je da to doktori moraju odlučiti. Pitao ga je bi li htio otpremninu i da mu mogu ponuditi duplu otpremninu. Dali su mu papire koje su pripremili i on je to pročitao. Nakon tjedan dana je došao kod OOP, tamo je bio i ŽO i sve je potpisao. Isplatili su mu 110.000,00 kn na ime dvostruke otpremnine. S OOP i ŽO nije razgovarao o bilo kakvoj šteti, odnosno naknadi štete za predmetni štetni događaj. Nudio im je medicinsku dokumentaciju da ju pogledaju, ali oni su rekli da ih to ne zanima. Ovaj štetni događaj je dosta utjecao na njegovo psihičko zdravlje. Nakon štetnog događaja pomagala mu je supruga u higijeni, oblačiti se, kuhati i pripremati hranu, odlazila je u kupovinu i sl. Ništa nije mogao prvih mjesec dana. Nakon što je prestao radni odnos kod 2. tuženika nije se zaposlio, jer fizički nije sposoban raditi. Boli ga rame. Nakon potpisa sporazuma i prestanka radnog odnosa i dalje se liječio.

24. Sud je kao relevantne cijenio iskaze svjedoka VO, DO i ĐO, a koje svjedoke sud nije neposredno saslušao već su se stranke usuglasile u vezi korištenja njihovih iskaza. Iako su VO i TO različito iskazivali od svjedoka ĐO, a u dijelu koji se odnosi na činjenicu jesu li dobili zadatak da odmah zavare rupicu koja je uočena prilikom pregleda silosa ili ne, sud nije utvrđivao čiji iskazi su u tom dijelu istiniti, jer za odluku u ovoj pravnoj stvari u kojoj se odlučuje o tužbi tužitelja, radnika 2. tuženika koji je štetu pretrpio na radu, nije odlučno je li postojao nalog za varenje ili nije.

25. Sud je povjerovao iskazu svjedoka IO, jer je isti iskazivao uvjerljivo i u skladu s ispravama koje se nalaze u spisu, a u dijelu koji je relevantan za odluku u ovoj pravnoj stvari. Sud nije posebno cijenio iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je iskazivao o pregovorima s tužiteljem prethodno zaključenju sporazuma, jer on s tužiteljem nije pregovarao, nije sastavljao sporazum, niti je bio prisutan prilikom potpisivanja istog. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer je njegov iskaz uvjerljiv, sud je ocijenio da je isti iskazivao iskreno, a uostalom njegov iskaz nije suprotan ostalim izvedenim dokazima pa tako ni sadržaju samog Sporazuma koji je sklopio s 2. tuženikom.

26. Sud nije povjerovao iskazima BO i OOP u dijelu u kojem navode da su tužitelju rekli da će mu isplatiti dvostruku otpremninu, a zbog toga što je zadobio ozljede u predmetnom štetnom događaju. Naime, njihovi iskazi u tom su dijelu neuvjerljivi, a i suprotni su sadržaju Sporazuma. Naime, s obzirom da je 2. tuženik sastavljao odluku o osobno uvjetovanom otkazu, kao i Sporazum, nelogično je i neživotno da u istom ne bi naznačio da se isplata dvostruke otpremnine vrši zbog štete koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, odnosno da navedeno predstavlja kompenzaciju za štetu. Upravo suprotno, u Sporazumu se predmetni štetni događaj uopće ne spominje, kao ni činjenica da bi tužitelj pretrpio štetu i s tog osnova imao potraživanje prema 2. tuženiku, a što je sve 2. tuženik, da je tome doista bilo tako, mogao unijeti u Sporazum, ali nije.

27. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je njega kontaktirao ŽO, dok je SO iskazao suprotno, odnosno iskazao je da je tužitelj bio taj koji je prvi kontaktirao 2. tuženika i rekao da ne zna hoće li se vratiti na svoje radno mjesto ili će otići iz firme. Sud je u povjerovao iskazu tužitelja i utvrdio da je prvi kontakt i razgovore s tužiteljem oko njegovog odlaska iz firme pokrenuo upravo 2. tuženik, odnosno njegovi djelatnici. Drugotuženik je odlučio da se tužitelju da osobno uvjetovani otkaz i zajedno s tim potpiše Sporazum, jer je to bila uobičajena procedura i oni su tako radili, što je u svom iskazu izričito navela svjedokinja direktorica OOP.

28. Prema odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 93/14 i 127/17 – dalje: ZOR) radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove iz čl. 41. ovog Zakona, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu ovim Zakonom.

29. Iako u predmetnom slučaju situacija nije ista kao ona koja je regulirana navedenom odredbom jer liječenje tužitelja u trenutku potpisivanja Sporazuma nije bilo završeno (što proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije, ali i činjenice da se u tom trenutku tužitelj još uvijek nalazio na bolovanju), sud smatra da je 2. tuženik tužitelju ponudio dvostruku otpremninu upravo zbog navedene zakonske odredbe.

30. Naime, a kako je to utvrđeno iz prijave o ozljedi na radu koja je dostavljena uz tužbu, upravo je 2. tuženik sastavio i podnio navedenu prijavu pa iz navedene prijave, ali i druge pisane dokumentacije u spisu (zapisnika o inspekcijskom nadzoru, zapisnika o očevidu i sl.) proizlazi da je 2. tuženik znao da je tužitelj zadobio ozljedu na radu.

31. Uostalom, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje OOP, navedena svjedokinja je bila upoznata s tim da radnik koji je pretrpio ozljedu na radu ima pravo na dvostruku otpremninu.

32. Slijedom svega navedenog sud ne nalazi osnovanim navode 2. tuženika da bi isplatom iznosa od 110.000,00 kn prema Sporazumu zaključenom između tužitelja i 2. tuženika, tužitelju bila isplaćena i šteta iz predmetnog štetnog događaja.

33. U odnosu na navode iz odgovora na tužbu 1. tuženika, a u vezi činjenice je li tužitelj bio u radnom odnosu kod 2. tuženika, koliko dugo i na kojem radnom mjestu, valja reći da iz dostavljene Oluke o osobno uvjetovanom otkazu i iskaza saslušanih svjedoka IO, SO i OOP proizlazi da je tužitelj kod 2. tuženika bio zaposlen od 3. svibnja 2008. kad je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta ''transportni radnik'', a navedeni poslovi su se prema iskazu tužitelja sastojali od obavljanja poslova na utovaru i istovaru brodova, vagona, kamiona, čišćenju silosa.

34. Stoga sud zaključuje kako poslovima koje je obavljao tužitelj odgovara opis radnog procesa koji je obavljao tužitelj u trenutku štetnog događaja naveden u prijavi ozljede na radu, a iskazu tužitelja i svjedoka IO o tome da se tužitelj u trenutku štetnog događaja nalazio u kontrolnoj sobi odgovara opis specifične aktivnosti koju je tužitelj obavljao u trenutku štetnog događaja, kako je navedeno u prijavi ozljede na radu.

35. U odnosu na prigovore 1. tuženika valja reći još i to da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način (Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 9. travnja 2009.), a bio je i zdravstveno sposoban (Svjedodžba o zdravstvenoj sposobnosti od 6. ožujka 2017., koja je izdana malo više od mjesec dana prije štetnog događaja).

36. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika, koji taj prigovor obrazlaže pozivanjem na odredbu čl. 5. st. 1. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti valja reći sljedeće. Na temelju svih izvedenih dokaza, a osobito iskaza svjedoka koji su neposredno saslušani pred ovim sudom i pročitanih iskaza drugih svjedoka te isprava koje se nalaze u spisu, osobito zapisnika o očevidu, zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru, nalaza i mišljenja vještaka Jerka Novakovića, sud je utvrdio da je došlo do niza propusta od strane 2. tuženika u vidu nepostupanja sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o mjerama zaštite od požara pri izvođenju radova zavarivanja, rezanja, lemljenja i srodnih tehnika rada, Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim ili pokretnim gradilištima, Pravilnika o najmanjim zahtjevima sigurnosti i zaštite zdravlja radnika te tehničkom nadgledanju postrojenja, opreme, instalacija i uređaja u prostorima ugroženim eksplozivnom atmosferom te što 2. tuženik nije imao izrađen tzv. ex-priručnik.

37. Međutim, a imajući na umu odredbi čl. 5. Općih uvjeta, sud smatra da 2. tuženik u konkretnoj situaciji koja je dovela do nastanka štetnog događaja nije postupao namjerno. To ne proizlazi niti iz jednog izvedenog dokaza, odnosno ne proizlazi da bi bilo koji sudionik (radnici – nadređeni) na bilo koji način namjerno sudjelovao u nastanku eksplozije. Sud ne smatra ni da bi se radilo o svjesnom postupanju 2. tuženika protivno propisima po kojim se obavlja djelatnost kao izvor rizika naveden u polici. Naime, iako je 2. tuženik nedvojbeno postupao protivno nekim propisima, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Jerka Novakovića, sud ne smatra da se radi o svjesnom postupanju, a sve iz razloga što iz izvedenih dokaza proizlazi da su nadređene osobe 2. tuženika (IO, ĐO) bile jako dobro upoznate s procedurom u slučaju potrebe poduzimanja varenja u silosu. Također proizlazi da su nadređene osobe (IO i ĐO) bile upoznate s tim da se radi o zapaljivoj atmosferi i da je varenje dopušteno samo kad je pogon ugašen. Također proizlazi da je s činjenicom da pogon mora biti ugašen bio upoznat i TO, a i VO i TO su znali da se radi o zapaljivom materijalu i eksplozivnoj atmosferi. Zašto su VO i TO svejedno odlučili započeti postupak varenja dok pogon radi, sud nije smatrao potrebnim utvrđivati u ovom postupku, a s obzirom da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu i kojem štetnom događaju nije doprinio ni na koji način. Međutim, a s obzirom na prigovor 1. tuženika o isključenju odgovornosti, ovaj sud je bio dužan cijeniti okolnosti koje su dovele do nastanka štetnog događaja, sve u vidu ocjene postojanja namjere, odnosno svjesnog postupanja osiguranika protivno propisima.

38. Kako je već navedeno, sud smatra da 2. tuženik nije svjesno postupao protivno propisima, jer su nadređene osobe 2. tuženika itekako bile svjesne radnog okruženja i postojanja opasnosti od zapaljenja, o čemu su podučili i DO i VO koji nisu bili zaposlenici 2. tuženika. Izričito su i pred ovim sudom i u provedbi nadzora prilikom očevida navodili kako je uvijek potrebno isključiti pogon za obavljanje poslova zavarivanja kao i da je to bio uobičajeni način rada, a osporavali su i da bi nalog za poduzimanje varenja bez isključenja pogona bio dan VO i O. Uslijed svega navedenog, ne proizlazi da je ispunjen uvjet iz čl. 5. Uvjeta jer nije bilo namjere ni svjesnog postupanja osiguranika, a dapače, postojala je svjesnost da bi poduzimanje zavarivanja u trenutku dok pogon radi izazvalo štetne posljedice. Da nema svjesnosti i namjere na strani osiguranika sud zaključuje i iz toga što su u silosu postojali znakovi upozorenja vezani za zapaljivost, a što je svjedok VO, primjerice, i uočio.

39. Uslijed svega navedenog sud nalazi neosnovanim prigovor 1. tuženika da je u konkretnom slučaju došlo do isključenja iz osiguranja pa da stoga 1. tuženik ne bi odgovarao za predmetnu štetu. Zbog toga se i njegov prigovor promašene pasivne legitimacije nalazi neosnovanim.

40. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Prema odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

41. U ovom konkretnom slučaju nedvojbeno je da je tužitelj pretrpio štetu na radu, a uostalom, kako to i proizlazi iz prijave o ozljedi na radu od 18. travnja 2017. Pritom, a s obzirom da se radi o objektivnoj odgovornosti poslodavca te šteti nastale od opasne djelatnosti, za odluku o zahtjevu tužitelja za naknadu pretrpljene štete, nije odlučno je li do štetnog događaja došlo zbog propusta poslodavca primijeniti odredbe zakona i podzakonskih propisa koji se odnose na zaštitu na radu, osobito imajući na umu specifično radno okruženje 2. tuženika ili je do štetnog događaja došlo uslijed radnji osoba za koje poslodavac odgovara. Naime, iako radnici VO i TO nisu bili zaposlenici 2. tuženika, nije sporno da je 2. tuženik angažirao navedene radnike zaposlene kod drugog poslodavca u svrhu obavljanja određenih radnih zadataka u nedostatku svojih radnika za obavljanje tih poslova, slijedom čega 2. tuženik kao poslodavac odgovara i za propuste takvih radnika.

42. Drugotuženik nije dokazao da je šteta potekla od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (čl. 1067. st. 1. ZOO-a), imajući na umu sve povrede Zakona o zaštiti na radu i drugih podzakonskih propisa koje su navedene u nalazu i mišljenju vještaka Jerka Novakovića (za koji su se stranke usuglasile da se koristi kao dokaz u ovom postupku), a od strane 2. tuženika. Stoga ne postoje okolnosti koje bi dovele do oslobođenja 2. tuženika od odgovornosti za štetu tužitelju.

43. Drugotuženik nije dokazao da bi tužitelj doprinio nastanku štete na bilo koji način. Tužitelj je obavljao svoje radne zadatke, a u trenutku štetnog događaja nalazio se u komandnoj sobi, dakle, nije se nalazio na mjestu odakle je krenula iskra koja je prouzročila eksploziju, nije obavljao radne zadatke varenja, niti je na bilo koji način bio u vezi sa radnjom koja je dovela do štetnog događaja.

44. Stoga 2. tuženik kao poslodavac odgovara tužitelju za štetu sukladno odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a i čl. 1045. st. 3. i 1064. ZOO-a, a sve s obzirom na postojanje uzročne veze između štetne radnje i ozljede koju je tužitelj pretrpio na radu

45. Prema odredbi čl. 943. st. 1. ZOO-a, kad se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom. Prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a, u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik.

46. S obzirom da je 2. tuženik kao ugovaratelj i osiguranik s 1. tuženikom kao osigurateljem zaključio ugovor o osiguranju od odgovornosti, između ostalog i prema vlastitim djelatnicima, to je sukladno citiranim odredbama dužan tužitelju naknaditi nastalu štetu.

47. Kako su za štetu tužitelju odgovorni i 1. tuženik s osnova osiguranja od odgovornosti i 2. tuženik kao poslodavac i prema općim načelima obveznog prava, to su štetu tužitelju dužni naknaditi solidarno.

48. U svrhu utvrđenja visine štete sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Jakši Filipoviću Čuguri i dr. Lani Mužinić Marinić. U svom nalazu i mišljenju vještak dr. Jakša Filipović Čugura navodi kako je tužitelj u štetnom događaju zadobio natučenje lijevog ramena. Zadobivena ozljeda u uzročno-posljedičnoj je vezi s predmetnim štetnim događajem. Zaostale su trajne posljedice uslijed manje redukcije kretnji i povremene bolnosti od 1-2%. Pretrpio je bol jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 45 dana. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od jednog dana, srednjeg intenziteta 4 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana. Tuđa pomoć bila mu je potrebna 2 sata dnevno kroz 40 dana. Vještakinja dr. Lana Mužinić Marinić u svom nalazu i mišljenju navodi kako je posljedično štetnom događaju kod tužitelja došlo do trajnih psihičkih smetnji u vidu posttraumatskog stresnog poremećaja što je dovelo do smanjenja životnih aktivnosti od 7% s psihijatrijske strane. Navedeno smanjenje odnosi se na prisjećanje na događaj, pojačanu pobuđenost, napetost, smetnje spavanja.

49. Tužitelj nije prigovarao nalazu i mišljenju, a istom je prigovorio 1. tuženik, nakon čega je pribavljen zdravstveni karton tužitelja pa je vještacima u zadatak dano da izrade dopunu nalaza i mišljenja po izvršenom uvidu u zdravstveni karton.

50. Uvažavajući podatke iz zdravstvenog kartona tužitelja vještakinja dr. Lana Mužinić Marinić korigirala je ocjenu smanjenja životnih aktivnosti vezano za štetni događaj sa psihijatrijske strane te je isto ocijenila s 5%, a vezano za posljedice psihičke traume uslijed štetnog događaja, odnosno posttraumatskog stresnog poremećaja. U dopuni nalaza i mišljenja vještaci su se očitovali kako ukupno smanjenje životnih aktivnosti posljedično štetnom događaju sa kirurške i psihijatrijske strane iznosi 6%.

51. Dopunskom nalazu i mišljenju prigovorili su tuženici pa su vještaci saslušani usmeno na ročištu održanom 17. veljače 2025. U iskazima vještaci navode kako nema razloga za ponovnim pregledom tužitelja. Odluku o dužini trajanja tuđe pomoći od 40 dana opravdavaju time što je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je u početku tijeka liječenja bila značajna redukcija kretnji lijevog ramenog zgloba koja je tijekom liječenja značajno poboljšana. U tom periodu tužitelj je imao teškoće u svakodnevnom obavljanju dijela fizioloških i higijenskih potreba kao i funkcioniranju u svakodnevnom životu gdje je bilo potrebno opterećenje oba gornja ekstremiteta. Nedvojbeno je da je tužitelj liječen zbog problema iz kruga ovisnosti o opijatima te je imao supstitucijsku terapiju. Od 30. listopada 2019. opisuje se zadovoljavajuće stanje kod tužitelja, a s tog aspekta. S druge strane, u priloženoj dokumentaciji u sudskom spisu prati se psihijatrijsko liječenje nakon štetnog događaja u kojem se utvrđuje kronificirani posttraumatski stresni poremećaj vezan za traumatski događaj te da smetnje perzistiraju i dalje unatoč redovitom liječenju uz česta pogoršanja simptoma PTSP-a. Objektivizirani medicinski podaci kao što su podaci iz zdravstvenog kartona dostatni su vještacima za konačnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti kod tužitelja sa psihijatrijske strane.

52. Sud je nalaze i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipović Čugure i dr. NOP kao i dopunu nalaza i mišljenja prihvatio, jer su isti jasni, neproturječni kako sami sebi tako i medicinskoj dokumentaciji u spisu, zdravstvenom kartonu i iskazu tužitelja. Prigovore tuženika na nalaze i mišljenja vještaci su s uspjehom otklonili u dopunskom nalazu i mišljenju te svojim usmenim očitovanjem. Stoga sud nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje dopunskog vještačenja na način da se tužitelj dopunski pregleda, a sve s obzirom da je vještakinja dr. Lana Mužinić Marinić iskazala kako su objektivizirani medicinski podaci iz zdravstvenog kartona dostatni za konačnu ocjenu smanjenja životne aktivnosti. Iz istog razloga sud nije prihvatio niti prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim vještačenjem po vještaku psihijatru.

53. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a, čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

54. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir obrazložene kvalifikatorne okolnosti i to utvrđenu jačinu i trajanje pretrpljenih fizičkih boli, vrstu i lokalitet ozljeda, utvrđeni intenzitet i duljinu trajanja pretrpljenog straha i utvrđeno smanjenje životnih aktivnosti pri čemu je sud osobito cijenio okolnosti nastanka predmetnog štetnog događaja, činjenicu da je do istog došlo na radnom mjestu te činjenicu da su u istom teško nastradali kolege tužitelja čemu je tužitelj svjedočio te je našao da sve činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 3.100,00 EUR kao pravične novčane naknade.

55. Temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO-a, tužitelju za 80 sati potrebne tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Na ročištu održanom 17. veljače 2025. stranke su učinile nespornom cijenu sata tuđe pomoći i njege u visini od 4,00 EUR. Stoga je tužitelju s ovog osnova dosuđen iznos od 320,00 EUR. Sud utvrđuje da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i to za obavljanje higijene, pomoć pri oblačenju, pripremanju hrane, obavljanju kupovine i sl., a kako je to tužitelj iskazao pred ovim sudom. Tužitelju je pomoć pružala supruga.

56. Slijedom svega navedenog sud je našao da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 3.100,00 EUR i na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 320,00 EUR, odnosno ukupno 3.420,00 EUR, koju su mu štetu dužni solidarnosti naknaditi tuženici.

57. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na dosuđeni iznos štete, a iste u odnosu na pravičnu novčanu naknadu od 3.100,00 EUR teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 15. veljače 2019., sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a. Zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova tuđe pomoći i njege, dakle, za iznos od 320,00 EUR teku od donošenja ove presude, jer je tek donošenjem ove presude ista dospjela na naplatu, a sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 320,00 EUR teku od 15. veljače 2019. do 28. svibnja 2025., kao neosnovan. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

58. Punomoćnica tužitelja na ročištu održanom 17. veljače 2025. odustala je od prijedloga da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka JO, MO i UO. Na istom ročištu pun. 2. tuženika odustala je od prijedloga da se izvedu dokazi saslušanjem svjedoka ZO i RO, jer smatra da je u pogledu okolnosti na koje su predloženi navedeni svjedoci, dovoljan iskaz svjedoka IO kao i dokumentacija u spisu.

59. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka PO, GO, ĆO i ČO, koje su tuženici predlagali saslušati na okolnost da 2. tuženik nije zaprimio Opće uvjete od 1. tuženika, a sve iz razloga što sud nije smatrao potrebnim izvoditi navedene dokaze s obzirom na sadržaj police osiguranja. Naime, u polici osiguranja izričito je navedeno da su sastavni dijelovi ugovora o osiguranju uz tu policu i uvjeti koji su uručeni ugovaratelju, između ostalih i Uvjeti za osiguranje od odgovornosti 113-0103, što je 2. tuženik potvrdio potpisom police (ugovora).

60. O parničnom trošku tužitelja odlučeno je prema odredbama čl. 154. st. 1. i 5. i čl. 155. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' br. 138/23 - dalje: Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, sastava tužbe u visini 100 bodova prema Tbr. 7/1 Tarife, sastava podnesaka od 19. studenoga 2019., 27. svibnja 2022., 16. svibnja 2023. i 10. rujna 2024. u visini od 100 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/1 Tarife, sastava podnesaka od 22. studenoga 2019., 8. siječnja 2020., 25. listopada 2021. i 15. rujna 2022. u visini 25 bodova za svaki podnesak prema Tbr. 8/4 Tarife, zastupanja na ročištima održanim 5. prosinca 2019., 9. ožujka 2020., 4. rujna 2020., 26. studenoga 2020., 16. travnja 2021., 13. srpnja 2021., 5. listopada 2021., 27. listopada 2023., 6. prosinca 2024., 17. veljače 2025. i 24. ožujka 2025. u visini 100 bodova za svako ročište prema Tbr. 9/1 Tarife, odnosno 1800 bodova. Vrijednost jednog boda prema Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR pa tužitelju pripada iznos od 3.600,00 EUR uz PDV od 25% (900,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 92,91 EUR, sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 92,91 EUR, predujam za medicinsko vještačenje u iznosu od 398,19 EUR, razliku predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 133,64 EUR, odnosno ukupno 5.217,65 EUR.

61. Tužitelju nije dosuđen trošak pristupa na ročište 10. ožujka 2020., jer tada nije održano ročište u ovom predmetu. Nije mu dosuđen ni trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer na isto nije pristupio.

62. Iako je zahtjev za isplatu zateznih kamata djelomično odbijen kao neosnovan, radi se o sporednom zahtjevu, a svakako i o neznatnom neuspjehu tužitelja u sporu pa je stoga trošak tužitelju dosuđen u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

63. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Parnični trošak tuženici sud dužni naknaditi tužitelju solidarno, a s obzirom da su solidarni dužnici u pogledu glavne stvari.

64. Kako tuženici nisu uspjeli u ovom postupku, to je odbijen zahtjev 1. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.365,06 EUR kao i zahtjev 2. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.500,00 EUR (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

65. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužitelja

2. Punomoćnici 1. tuženika

3. Punomoćnici 2. tuženika