Poslovni broj: Pn-2817/2020-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćniku Mislavu Biočiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, protiv tuženika SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivani Škare odvjetnici iz Zagreba, radi regresa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mislava Biočića odvjetnika te punomoćnika tuženika Ivane Škare odvjetnice, dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 plati sveukupno iznos od 6.180,15 EUR / 46.564,38 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 04.10.2014. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do isplate po stopi obračunato uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku do 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 plati troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate obračunato uvećanje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku do 15 dana.“

II. Tužitelj Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 dužan je tuženiku SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.699,08 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 29. svibnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15.07.2016. godine navodi da je aktivno legitimiran kao tužitelj obzirom da je preuzeo sva prava i obveze od prednika Sunce osiguranja d.d. sukladno rješenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-974-02/15-01/27 Ur.broj: 326-01-660-663-15-6 od 16.10.2015. godine. Zatim se navodi da je u trenutku prometne nezgode 27.09.2003. godine vozilo kojim je uspravljao tuženik bilo osigurano policom od obvezene auto odgovornosti kod Veritas osiguranja d.d. koje je pripojeno Sunce osiguranju i to policom broj: [broj police]. Nadalje se navodi da je tuženik dana 27.09.2003. godine dok je u organizmu imao 1,22 g/kg prisutnosti alkohola što je utvrđeno alko metrom marke Drager upravlja je osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] kolnikom ulice Baruna Trenka srednjom prometnom trakom od zapada u smjeru istoka. Kod kbr. 16 prestrojavao se u lijevu prometnu traku, a da se prethodno nije uvjerio da tu radnju vozilom može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu, Tom prilikom je lijevim bočnim dijelom okrznuo desni bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka] kojim je upravljao PE istim kolnikom, lijevom prometnom trakom u sitom smjeru, koji je nakon okrznuća skrenuo ulijevo te lijevim kotačima naletio na rubni kamen i betonsku žardinjeru, a prednjim lijevim djelom na zadnji dio osobnog automobila [registarska oznaka] dijelim okrenut u smjeru sjeveroistoka.

Od tog naleta sobni automobil [registarska oznaka] u okretanju je zadnjim dijelom odbačen na prednji dio osobnog automobila kojim je upravljao tuženik i koji je kočenjem izbjegao prometnu nesreću, da bi se zatim sa osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] nastavio nekontrolirano kretati u smjeru istoka gdje je prednjim desnim dijelom udario na zadnji dio nepoznatog terenskog vozila.

U prometnoj nesreće nastala je materijalna šteta na vozilima Zg 1982-BF i [registarska oznaka] koju naknadu štete je Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba isplatila oštećenima u ukupnom iznosu od 104.748,11 kuna, a koji iznos je Croatia osiguranje d.d. Potraživalo kao regres kroz parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu Pn-5053/04 od ovdje tužitelja.

Tužitelj tvrdi da je s osnove presude Pn-5053/04 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena presudom Gžn-673/10 Županijskog suda u Zagrebu od 29.07.2014.g. isplatio Croatia osiguranju d.d. dana 03.10.2014. godine sveukupni iznos od 46.564,38 kuna od kojeg iznosa se na:

- iznos od 12.710,77 kuna odnosi na dio dosuđene glavnice,

- iznos od 18.978,05 kuna na zakonsku zateznu kamatu na taj dio glavnice tekuću od dana 01.12.2003.g. pa do dana isplate 03.10.2014.g.,

- iznos od 9.962,68 kuna na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 74.547,85 kuna tekuću od dana 01.12.2003. godine pa do 22.10.2004.g.,

- iznos od 1.693.74 kune na zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 01.12.2003.g. pa do 16.11.2004. godine.,

- iznos od 1.970,00 kn na dosuđene troškove parničnog postupka,

-iznos do 1.249,14 kuna na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka tekuću od dana 05.10.2009.g. pa do dana isplate 03.10.2014.g.

Tužitelj navodi da je predmetnu prometnu nesreću izazvao tuženik upravljajući vozilom pod utjecajem alkohola pa je tužitelj isplatom navedenog regresnog iznosa osiguratelju oštećenih vozila stekao pravo regresa prema tuženiku u visini isplaćenoga sve temeljem odredbe čl. 3 uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti koji su sastavni dio police AO br. 18010100360.

Predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev u cijelosti.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, a posebno osporava nastanak štetnog događaja na način kako ga u historijatu tužbe opisuje tužitelj, zatim osporava pravni osnov i visinu štete, osporava uzročno posljedičnu vezu između navodne alkoholiziranosti ovdje tuženika i nastanka predmetnog štetnog događaja.

Osporava točnost podataka o alkoholiziranosti obzirom da je alko test napravljen uređajem Drager te smatra da je isti toliko neprecizan da može govoriti samo o orijentacionoj metodi, a ne o metodi koja daje točne podatke.

Predlaže dobiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak parničnog postupka.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o prijenosu i preuzimanju portfelja osiguranja (list 5-10 spisa), rješenje od 16.10.2015. godine (list 10-14 spisa), izvadak iz trgovačkog registra (list 15-17 spisa), zapisnik o očevidu s dokumentacijom (list 18-23 spisa), presuda Pn-5053/04 Općinskog građanskog suda u Zagrebu te presuda Gžn-673/10 Županijskog suda u Zagrebu (list 24-32 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (list 34-35 spisa), Uvjeti za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 36-37 spisa), sudska praksa (list 62-59 spisa), polica auto odgovornosti (list 64 spisa), iskaz svjedoka ĐE i GE dani na ročištu održanom dana 13. lipnja 2017. godine (list 68-70 spisa), iskaz svjedoka ŽE dan dna ročištu koje je održano dana 09.10.2017. godine(list 82-83 spisa), iskaz svjedoka JE dan na ročištu održanom dana 15.01.2018. godine (list 74-75 spisa), iskaz svjedoka DE te tužitelja SE dani na ročištu koje je održano dana 21.02.2018. godine (list 76- 78 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Neven Ereš (list 85-92 spisa), sudska praksa (list 96-113 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Zdravka Kovačića (list 115-117 spisa), usmeno očitovanje vještaka Z. Kovačića na ročištu održanom 15.07.2019. godine (list 129- 130 spisa), usmeno očitovanje vještaka dipl. ing. Nevena Ereša dano na ročištu koje je održano danja 17.09.2019. godine (list 132-134 spisa) te u predmet Pn-2984/08 (u privitku), usmeni iskaz vještaka Zdravko Kovačić i Neven Ereš na ročištu dana 15.09.2022. godine (list 187-188 spisa), usmeni iskaz vještaka Zdravko Kovačić i Neven Ereš na ročištu dana 01.06.2023. godine (list 192-194 spisa), sudsku praksu (list 195-211 spisa), iskaz svjedoka KE dan na ročištu 17.10.2024. (list 223-224 spisa) i iskaz svjedoka ŠE dan na ročištu 05.12.2024. godine (list 232-233 spisa).

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Uvidom u dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da je vozilo kojim je upravljao tuženik u trenutku prometne nezgode 27.09.2003. godine bilo osigurano policom od obvezene auto odgovornosti kod Veritas osiguranja d.d. koje je pripojeno Sunce osiguranju i to policom broj: [broj police].

Zatim je sud utvrdio da je tužitelj preuzeo sva prava i obveze od prednika Sunce osiguranja d.d. sukladno rješenju Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga Klasa: UP/I-974-02/15-01/27 Ur.broj: 326-01-660-663-15-6 od 16.10.2015. godine.

Time je sud utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja dok je pasivnu utvrdio uvidom u iskaz samog tuženika te iz zapisnika o očevidu.

U ovoj pravnoj tvari tužitelj kao osiguratelj potražuje od tuženika kao vozača vozila isplatu onog iznosa koje je isplatio za materijalnu i nematerijalnu štetu drugim sudionicima u nesreći iz razloga što smatra da je za nastanak i posljedice predmetne prometne nesreće kriv tužitelj obzirom da je u navedenoj prometnoj nesreći upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola.

Na okolnost postojanja takve regresne osnove zbog koje bi tužitelj izgubio svoja prava iz osiguranja, sud je izvršio uvid u Uvjete za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti te je uvidom u čl. 3 st. 1 tč. 3 utvrdio da je istim propisano da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je u trenutku prometne nezgode kao vozač osiguranog vozila pod utjecajem alkohola droge ili narkotika s tim da se smatra da je pod utjecajem alkohola ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi da udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više, odnosno ako se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.

Vezano uz pitanje alkoholiziranosti tužitelj je u svom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 21. veljače 2018. godine naveo da je izrazio neslaganje s rezultatima alko testa jer je znao da nije pio no da policajac nije htio ponoviti alko test. Zatim je izjavio da mu nisu ponudili mogućnost vađenja krvi kao i da ako test nije potpisao jer se nije slagao s istim. Na kraju je izjavio da je visok 177 cm te da je u to vrijeme imao nekih 60 kg.

Nadalje, a na okolnost utvrđenja da li je tuženi u predmetnoj prometnoj nesreći upravljao motornim vozilom pod nedozvoljenim utjecajem alkohola sud je proveo toksikološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za toksikologiju dipl. ing. Zdravko Kovačić.

Predmetnim vještačenjem je prvenstvo evidentirano da spisu nedostaje zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola veća je samo u zapisniku o očevidu podataka da je EE pod utjecajem alkohola što je utvrđeno alko testiranjem i uvidom u alkometar marke Drager 7410 plus, na kojem je očitana koncentracija alkohola od 1,22 g/kg alkohola u organizmu. U navedenom zapisniku o očevidu nije navedeni vrijem kada je izvršeno alko testiranje tuženika pa se ne zna vrijeme kada je u izdahu utvrđena navedena koncentracija alkohola.

Zatim je navedeno da alkometar ne predstavlja kvantitativnu metodu utvrđivanja koncentracije apsolutnog alkohola u krvi, to je samo orijentacijska metoda ispitivanja je li testirana osoba pod utjecajem alkohola ili ne.

Samo analizom utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola u krivi i mokraći omogućuje da se sa sigurnošću utvrdi koncentracija apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja.

Rezultat alkometrom utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola u izdahu ne može služiti kao osnova za retrogradno preračunavanje koncentracije apsolutnog alkohola u krvi na vrijeme događaja.

Alkometar ne daje podataka u kojoj se fazi nalazi alkohol u organizmu testirane osobe, a li u fazi resorpcije ili eliminacije, a što je osnova za retrogradno preračunavanje koncentracije apsolutnog alkohola u krvi na vrijeme štetnog događaja. Osim navedenog ne postoji jednoznačna korelacija između koncentracije alkohola u izdahu i koncentracije alkohola u krvi.

Nadalje je utvrđeno da s 95 %-nom sigurnošću koncentracija u alkohola u krvi, pod pretpostavkom da je krv uzeta na analizu u vrijeme alko testiranja, koncentracija apsolutnog alkohola u krvi tuženika bi se mogla nalaziti u granicama između 1,03 g/kg i 1,65 g/kg. Usporedbom rezultata alkometra i analizom utvrđene koncentracije alkohola u krvi preračunate na vrijeme alko testiranja proizlazi da se 5,3 % ispitanika ne nalazi unutar granice 95 %-ne vjerojatnosti, što znaci da im koncentracija apsolutnog alkohola u krvi može biti znatno niža od 1,03 g/kg ili znatno viša od 1,65 g/kg.

Zaključno je utvrđeno da se temeljem svega navedenog ne može utvrditi toksikološkim vještačenjem je li ili ne tuženik u vrijeme štetnog događaja bio pod utjecajem alkohola ili ne, a ako je bio, kolika je bila koncentracija apsolutnog alkohola u njegovoj krvi u vrijeme štetnog događaja. Može se sjedino kazati da svaka pa i najmanja koncentracija apsolutnog alkohola u krvi negativno utječe na mogućnost uočavanja situacije oko sebe i upravljanja motornim vozilom. S porastom koncentracije apsolutnog alkohola u krvi negativni utjecaja alkohola na vozačke sposobnosti se povećava.

Obzirom na navode stranaka nakon provedenog toksikološkog vještačenja sud je saslušao ovog vještaka na ročištu.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 15. srpnja 2019. godine stalni sudski vještak za toksikologiju dipl. Ing. Z. Kovačić je izjavio da vozačke sposobnosti kod koncentracije od 1,03 g/kg apsolutnog alkohola u krvi su smanjene ali ne bitno što znači da su osobe relativno nesposobne za sigurno upravljanje motornim vozilom. Kod koncentracije od 1,65 kg/g apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi nalazi se u pijanom stanju bitno smanjenih vozačkih sposobnosti tako da su apsolutno nesposobni za sigurno upravljanje motornim vozilom. Ovdje je potrebno naglasiti da se navedene koncentracije moguće koje bi bile u krvi da je krv uzeta u vrijeme uzimanja uzoraka na analizu odnose na to vrijeme, a ne na vrijeme prometne nesreće. Kada je u izdahu tuženika utvrđena koncentracija od 1,20 g/kg alkohola to iz spisa nije vidljivo jer nedostaje zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola. Na pitanje je li moguće i koja je vjerojatnost da osoba uopće ne konzumira alkohol u dužem periodu prije nesreće, a da se alkotestiranjem utvrdi koncentracija alkohola u izdahu od 1,20 g/kg, kao što je to utvrđeno u ovom slučaju navodi da je to teoretski moguće. U uputama proizvođača Drager alkotesta navedeno je da se alkotestiranje može izvesti tek nakon što prođe minimalno 15 min od konzumacije posljednjeg alkoholnog pića. Tada iako je popijena relativno mala količina alkohola ne veća od 0,3 dcl alkometar može pokazati izrazito visoku konce. alkohola zbog toga jer u aparat zajedno sa izdahom ulaze i kapljice sline koje u sebi još uvijek sadrže relativno visoku količinu alkohola. Osim ovoga moguće je da alkometar pokaže i relativno veliku količinu alkohola u izdahu ako je osoba koju se alkotestira prije alkotestiranja upotrijebila neki dezodorirajući sprej na bazi alkohola i treće ukoliko alkometar nije ispravan tada može pokazati nerealnu koncentraciju alkohola u izdahu. Relativna nesposobnost za sigurno upravljanje motornim vozilom odnosi se na osobe koje u krvi u trenutku prometne nesreće imaju manje od 1,30 g/kg apsolutnog alkohola, a glavne karakteristike ovako alkoholiziranih vozača su precjenjivanje vlastitih vozačkih sposobnosti, prebrza vožnja opasnost se ne uočava realno. Dakle navedene karakteristike su kod relativno nesposobnih za sigurno upravljanje manje izražene. U cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 25.11.2018. godine.

Nakon ukidne odluke sud je ponovo saslušao vještaka toksikologa na ročištu održanom dana 01.06.2023. godine te je tom prilikom isti izjavio da korištenje alkometra marke Dragger predstavlja isključivo orijentacijsku metodu testiranja je li ispitanik pod utjecajem alkohola ili nije. U slučaju pozitivnog nalaza alkometrom, a u svrhu stvarnog utvrđivanja koncentracije alkohola takvu osobu je potrebno voditi na liječnički pregled kojom prilikom se uzimaju uzorci krvi i mokraće radi analize kojom se utvrđuje koncentracija alkohola. Temeljem dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi stvarnu koncentraciju alkohola u krvi tuženika u vrijeme događaja jer spisu nedostaje zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u izdahu (alkometar) pa nema niti vremena kada je izvršeno alkotestiranje. Nema niti jedne relevantne činjenice temeljem koje bi se moglo sa sigurnošću utvrditi je li ili ne, te eventualno s kojom koncentracijom alkohola u krvi tuženik mogao biti u vrijeme štetnog događaj. Na poseban upit pun. tuženika da li se može utvrditi da je tuženik bio pod utjecajem alkohola obzirom da spisu ne prileži zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, i ako ne može, da li u tom slučaju možemo govoriti da bi alkohol bio u uzročno posljedičnoj vezi s prometnom nesrećom, vještak iskazuje da temeljem samo podatka o koncentraciji alkohola u izdahu od 1,22 g/kg alkohola nije moguće, a bez zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola utvrditi je li navedena koncentracija posljedica konzumacije alkohola prije štetnog događaja i nakon štetnog događaja ili isključivo nakon štetnog događaja. Iz navedenog proizlazi da se temeljem dokumentacije u spisu ne može zaključivati o eventualnom utjecaju alkohola na smanjenje vozačkih sposobnosti tuženika u vrijeme štetnog događaja.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zdravka Kovačića, obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju kao i svu drugu dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo te je dano u suglasju sa suvremenim dostignućima toksikologije.

Nadalje, a sukladno uputi iz ukidne odluke sud je saslušao i dva policajca koji su bili na licu mjesta predmetne prometne nezgode.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu održanom dana 17. listopada 2024. godine svjedok KE, policajac, je izjavio da kad ga se upoznaje sa mjestom, datumom, te sudionicima prometne nesreće o čijim se posljedicama raspravlja u ovoj pravnoj stvari može reći da se ne sjeća ničega od navedenog. Mora istaknuti da dok je bio u timu za obavljanje očevida prometnih nesreća oni su ih znali obaviti po 6-7 tijekom smijene pa kad to pomnožite sa brojem godina koliko je u međuvremenu prošlo logično je da se ne sjeća. U to vrijeme on je bio krim tehničar i on se bavio slikanjem i mjerenjem te izuzimanjem tragova i dokaza fiksiranjem vozila te tragova kao posljedica prometne nesreće, a provođenje alkotesta je obavljao vođa ekipe, a to je prvo bio njegov kolega ŠE. Jedino što može reći da se u 2003. g. morao obaviti alkotest nad osobama koje su sudjelovale u prometnoj nesreći i to pomoću aparata marke Dreger. Na poseban upit pun. tužitelja šta to znači ako u zapisnik iz 20023. piše da je provedeno alko testiranje pomoću S te da je ta osoba odbila vađenje krvi i davanje urina odgovorio je da se nje sjeća tog događaja niti učenika niti podataka te je rekao da sam ja radio kao krim tehničar, a ne kao osoba koja vodi ova testiranja. Na poseban upit pun. tuženika da li se nakon izvršeno alko testiranja metodom Dreger sačinjavao zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti i on prilagao zapisnik o očevidu, svjedok navodi da ne zna.

U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 05. prosinca 2024. godine svjedok ŠE, policajac, je izjavio da je 2003. g. radio kao vođe ekipe za očevid. On se potpisuje na zapisnik o ispitivanje alkoholiziranosti a ponekad se može potpisati i kolega tehničar, ponekad to radim on, a poneka to radi tehničar, sve ovisio koliko ima posla na licu mjesta. Kad ga se pita za prometnu nezgodu od 27.9.2003. te da je u njoj sudjelovao SE koji je u to vrijeme bilo policajac odgovara da se toga ne sjeća. On je od 1996.-2010. radio u ekipi za očevide, provo kao krim tehničar, a zatim kao vođa ekipe, smjene su trajale po 12 sati, a u svakoj smjerni smo imali u prosjeku 8-10 očevida pa zbog takve ogromne količine se više ne sjeća ovoga konkretnog. Ispitivanje alkoholiziranosti se radilo uobičajeno sa dregerom. On je uvijek radio po zakonu i pod zakonskim aktima te se ZSPC promijenio nekoliko puta, a pod zakonski propisi još vise puta pa je teško sada konkretno govoriti o tome. Zna da se kod teških prometnih nesreća s poginulima obavezno rade laboratorijska ispitivanja alkohola. Nakon 2010. godine je počeo raditi i potpuno drugačije poslove te ne zna kako sada kolege rade te poslove. Na poseban upit pun. tuženika svjedok odgovara da je postojala obvezan vađenja krvi kod teških prometnih nesreća s smrtnim posljedicama. Na poseban upit pun. tuženika svjedok odgovara da se zapisnik o očevidu prilagao i poseban zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti. Na poseban upit pun. tužitelja svjedok odgovara da ako osoba odbije testiranje dregerom da mu se uzimala vozačka osoba te se to podrazumijevalo kao da je pod utjecajem alkohola.

Prvenstveno sud ukazuje da je sukladno prijedlogu stranaka pokušao pribaviti kao dokumentaciju od MUP-a Republike Hrvatske tako i od Prekršajnog suda u Zagrebu koja se odnosi na predmetni štetni događaj, ali to nije bilo moguće jer je ista uništena. S njom je uništena i dokumentacija koja se odnosi na alko testiranje tužitelja.

Iz provedenih dokaza na okolnost navodne alkoholiziranosti tuženika u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja dana 27.09.2003. godine u ulici Baruna Trenka u Zagrebu gdje su u prometnoj nezgodi sudjelovalo više vozila sud je utvrdio da je nakon predmetne prometne nesreće na lice mjesta izašla policija te da je izvršila alkotestiranje prisutnih, uključujući i samog tuženika.

To je sud utvrdio iz Zapisnika o očevidu te iskaza samog tuženika osobno. Ovdje sud napominje da tu nije navedeno kada je točno izvršeno alkotestiranje tuženika uređajem Dreger, a dokumentacija, uključujući i Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola je uništena kako kod Prekršajnog suda u Zagrebu tako i kod MUP-a Republike Hrvatske.

Zatim, sud je iz provedenog vještačenja utvrdio da je utvrđivanje alkoholiziranosti uređajem marke Dreger vrlo nesigurno i da ne može dati točnu informaciju o tome da i je i koliko alkohola u organizmu imao vozač u vrijeme nastanka prometne nezgode te da je za to trebalo provesti ispitivanje vađenjem krvi i urina te navođenjem točnog trenutka kada je to napravljeno da bi se moglo suvremenim metodama utvrditi kolika je alkoholiziranost tuženika bila točno u vrijeme štetnog događaj kao i da li je alkohol bio u frazi apsorpcije ili eliminacije iz organizma.

Dakle, iz nalaza i mišljenja vještaka nije bilo moguće utvrditi da li je u vrijeme štetnog događaj tuženik imao alkohola u organizmu i ako je u kojoj koncentraciji.

Naime, sud je izvršio uvid u čl. 3. Uvjeta za obvezno osiguranje od AO odgovornosti koji se odnose na predmetnu policu vozila kojim je upravljao tuženik te je utvrdio uvjete pod kojima se smatra da je vozač pod utjecajem alkohola a to su:

- ako se analizom krvi ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu utvrdi a udio alkohola u krvi iznosi 0,5 g/kg i više (0,5 promila i više),

- ako se nakon prometne nezgode odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti.

Dakle, uvjeti propisuju obveze koja je vozač osiguranog vozila dužan napraviti kao ne bi izgubio prava iz osiguranja. Što se tiče drugog uvjeta, taj uvjet je tuženik ispunio jer se podvrgnuo ispitivanju alkoholiziranosti nakon prometne nezgode na način da je puhao u uređaj marke Dreger što je potvrdio i u svom iskazu s tim da je izrazio svoje neslaganje s tim rezultatom.

Što se tiče prvog uvjeta tuženik je ispunio i taj uvjet jer analiza krvi nije navedena kao isključivi način utvrđivanja alkoholiziranost jer se odmah iza tih riječi navodi: "Ili drugom metodom mjerenja količine alkohola u organizmu…" što znači da je uvjet ispunjen ne samo ako se vrši analizira kriv već i ako se nekom drugom metodom utvrđuje alkoholiziranost. Jedna od tih drugih metoda je i puhanje u uređaj marke Dreger što je tuženik i napravio te je tim ispunio uvjet iz čl. 3. st. 1. toč. 3. Uvjeta.

Obzirom da se nigdje ne spominje obveza vozača da ukoliko izrazi nezadovoljstvo ili ospori rezultat iz uređaja marke Dreger mora ići na analizu krvi to ovaj sud smatra da se takav uvjet ne može staviti na teret tuženiku jer ovaj sud smatra da se moraju isključivo cijeniti ugovorne obveze koje su predviđeni citiranim uvjetima.

Obzirom da se radi o ugovornom odnosu između tuženika kao vozača osiguranog vozila te osiguratelja koji je osigurao vozilo, sud smatra da se njihovo ponašanje u smislu prava i obveza mora cijeniti sukladno onome što su stranke ugovorile sklapanjem Ugovora o osiguranju a da se pravila iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama te pravilnika koji uređuju pitanje utvrđivanja alkoholiziranosti od stane policije u vidu utvrđivanja postojanja prekršajne ili kaznene odgovornosti ne mogu nametati strankama kao dodatne otegotne okolnosti jer isto nije ugovoreno njihovim Ugovorom.

Kako je na tužitelju bio teret dokaza te činjenice sukladno čl. 219 i 221a ZPP-a, a to tužitelj nije dokazao sukladno rezultatima naprijed provedenih dokaza, to je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao alkoholiziranost tuženika u vrijeme štetnog događaja u onoj mjeri zbog koje bi isti izgubio prava iz osiguranja te temeljem čega bi nastalo regresno pravo tužitelja prema tuženiku.

Vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja i odgovornost sudionika za nastanak i posljedice istog, sud je proveo slijedeće dokaze.

U svom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 13. lipnja 2017. godine svjedok ĐE je iskazao da se sjeća prometne nesreće iz 2003. godine u Prilazu baruna Filipovića, a u kojoj je sudjelovao kao suvozač u vozilu marke Opel Corsa kojim je upravljao GE. Sjeća se da su se kretali lijevom trakom od tri moguće za njihov smjer kretanja te da je vozilo iz srednje prometne trake skrenulo prema njima, udarilo u njihov auto i odbacilo ih u lijevo na parkirana vozila i žardinjere. Ne sjeća se više koje je marke bilo to drugo vozilo. Koliko se sjeća on nije bio ozlijeđen i misli da nije tražio nikakvu naknadu štete. Sjeća se da je na Opel Corsi bila dosta velika šteta. Za drugo vozilo se sjeća da je bilo neko manje auto, a ne sjeća se koliko je bilo osoba u tom vozilu. Sjećam se da se radilo o večernjim satima, da je bio mrak, a ne sjeća se vremenskih prilika. Sjeća se da je došla policija, ali se ne sjeća hitne i da li su išli doktoru on i vozač. Ne sjeća se niti da li je policija radila alko test. Za drugog vozača se sjeća da se radilo o muškoj mlađoj osobi ali ništa dalje od toga. Na poseban upit pun. tužitelja kojom su se brzinom kretali odgovara da se radi o zelenom valu, da je bilo još vozila te da je brzina bila između 40 i 50 km/h. Ne sjeća se u koji dio vozila u kojem je on bio suvozač je udarilo drugo vozilo. Koliko se sjeća njihovo vozilo se odbilo od parkiranih vozila, a misli da nije bilo drugih naleta. Na poseban upit pun. tuženika da opiše koliko je bilo vozila oko njih odgovara da se više ne sjeća, ali da pretpostavlja da je promet bio gust.

U svom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 13. lipnja 2017. godine svjedokBranimir GE je izjavio da se sjeća prometne nesreće iz 2003.g. u kojoj je sudjelovao kao vozač vozila Opel Corsa. Kretao sam se po zelenom valu u smjeru istoka i to u lijevoj prometnoj traci od ukupno 3. Sama prometna nesreća se dogodila blizu Svačićevog trga. Predmetne prilike kretao se uobičajenom brzinom, ne previše brzo te je već pala noć. Sjeća se da je vozilo iz srednje trake počelo se prestrojavati u lijevu prometnu traku te je udarilo u njegovo vozilo i odbacilo ga u lijevo na žardinjeru. Od nje se vozilo odbilo i vratilo nazad na prometnu traku. To drugo vozilo je udarilo njegovo vozilo u prednji desni bočni dio. Sjeća se da je dosta bilo štete na vozilu posebno zbog udarca u rinzol i žardinjeru. Sjeća se da je dolazila policija, ali se ne sjeća da bi došla hitna pomoć. Ne sjeća se da bi neko treće vozilo sudjelovalo u toj prometnoj nesreći. Sjeća se da je vozač tog drugog vozila bio niži mršaviji gospodin, a nisam siguran da li je s njim bio još netko u vozilu. Njegovo oštećeno vozilo je bilo kasko osigurano te je naknadu štete ostvario upravo po toj polici. Policija je radila alko test no to više pretpostavlja no što se sjeća. Osim danas nisam davao drugdje svoj iskaz. Na poseban upit pun. tužitelja da li je to drugo vozilo dalo pokazivač smjera svjedok odgovara da jedino čega se sjeća da je to drugo vozilo samo skrenulo prema njegovom i da je doslovno skrenulo s ceste. Nadalje govori da misli da je to drugo vozilo bilo malo ispred njegovog za nekih pola dužine kad je počelo skretati u lijevo na njegovu prometnu traku, no detalja se više ne sjeća. Navodi da se radilo o iznenadnom skretanju u lijevo, a ne o postupnom prestrojavanju te da nije imao vremena reagirati.

U svom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 09. listopada 2017. godine svjedok ŽE je izjavio da vezano uz prometnu nezgodu iz 2003. godine sjeća se da je predmetnog dana upravljao osobnim vozilom marke Škoda Fabia srednjom trakom po zelenom valu u smjeru istoka. Njegovo vozilo nije sudjelovalo u samom sudaru već su se sudarila nekoliko vozila s tim da ne zna o kojem se broju radi ali se sjećam da je najmanje jednoj vozilo udarilo u parkirane aute. To se dogodilo u večernjim satima kada je već pala noć, ne sjeća se da li je bilo suho ili mokro. Misli da je policija došla, a za hitnu pomoć se ne sjeća. Više se ne sjeća niti imena niti izgleda ljudi koji su sudjelovali u toj prometnoj nesreći. Jedva se može sjetiti koji je auto vozio. Ne sjeća se niti koja su vozila bila oštećena. Koliko se sjeća za ovu prometnu nesreću prvi puta daje svoj iskaz kao svjedok. Na poseban upit pun. tuženika svjedok navodi da nije vidio sam sudar jer je bio ispred njega a zaustavio se jer je čuo krš i lom iza sebe. Nije davao iskaz niti na prekršajnom sudu.

U svom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 21. veljače 2018. godine svjedok DE je izjavio da se sjeća prometne nezgode iz 2003.g. koja se dogodila na Zelenom valu u Zagrebu. On je bio putnik na stražnjoj klupi osobnog vozila Opel Corsa crne boje, a vozilom je upravljao PE. Ukupno ih je u vozilu bilo troje. Kretali su se u smjeru istoka. Na toj prometnici postoje tri prometne trake za isti smjer kretanja, a oni su se kretali krajnjom lijevom. Sjeća se da je bila noć, možda čak i poslije ponoći, a vremenskih prilika se ne sjeća. Sjeća se da se njihovo vozilo kretalo ravno i sjeća se da ih nije udarilo vozilo odostraga. Oni su završili u vozilima s njihove lijeve strane koja su bila parkirana. Misli da ih je udarilo s desne strane našeg vozila, više naprijed drugo vozilo, ali se toga više dobro ne sjećam. Sjeća se da se njihov prvi prednji lijevi kotač odvojio i ostao daleko iza vozila. Vrlo brzo je došla policija. Ne zna koliko je bilo vozila u drugom vozilu i nije s nikim iz tog vozila bio u kontaktu. Sjeća se da je policija na licu mjesta radila alkotest njihovom vozaču. Mislim da nije dolazila hitna pomoć. Na upit pun. tuženika odgovara da se sjeća da se njihovo vozilo kretalo ravno, a sam trenutak bočnog udarca drugog vozila u naše vozilo nije vidio s tim da napominje da je to vozilo relativno malo i slaba je preglednost iz njega. Njihovo vozilo se kretalo ravno, te ih je udarac tog drugog vozila odbacio u žardinjare i parkirana vozila s njihove lijeve strane. Nadalje navodi da je to drugo vozilo udarilo u bočni dio njihovog vozila. Na upit pun. tuženika da opiše oštećenja na drugom vozilu svjedok pojašnjava da su mu u pamćenju ostale samo neke stvari, a to je da su dijelovi letjeli na sve strane, da je prednji lijevi kotač izbijen iz auta i ostao tri žardinjere iza, te još uvijek ima izbijenu poluosovinu tog vozila kod kuće. Smatra da to vozilo nije vidjelo njihovo vozilo zbog mrtvog kuta.

U svom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 09. listopada 2017. godine tuženik SE je izjavio da je u predmetnoj prometnoj nesreći bio vozač vozila "Suziki swift" crvene boje. Suvozač u njegovom vozilu je bio JE. On je s njim bio na kavi u gradu te su krenuli autom kući prema Dubravi. Skrenuo je na zeleni val u smjeru istoka te je bio u krajnjoj lijevoj traci. Slijedećeg što se sjeća je da je jedno vozilo prelijeće preko njegovog vozila, te pada ispred njega i to na način da sa svojim zadnjim desnim kotačem ili branikom zadnjim desnim udara sa gornje strane u sam prednji lijevi ćošak mog vozila. To vozilo je udarilo u žardinjere i dva parkirana vozila s lijeve strane i od tog udarca se to vozilo podiglo u zrak iznad mene i palo kako je malo prije naveo, a zatim se odsklizalo skroz na krajnju desnu traku i udara u kombi marke "Mercedes" stare proizvodnje. Oni svi izlaze iz vozila i njemu prilazi PE te mu se ispričava što je napravio. Vrlo brzo dolazi i policija. Policija je uzela njegovu izjavu te napravila alkotest s tim da je on rekao da se on s tim alkotestom ne slaže odnosno njegovim rezultatom. Njemu policija kaže da je slobodan te je on ponovno sjeo u vozilo i otišao dalje. Nakon što je dobio tužbu u ovom predmetu išao je na prekršajni sud u Novi Zagreb te je tražio predmet na uvid, no na kraju ga nije dobio jer je dokumentacija bila uništena. Poštom je dobio od istog suda potvrdu da vezano uz predmetni štetni događaj da nije vođen postupak i da ja nisam osuđen. Što se tiče njegovog neslaganja sa rezultatima alko testa to je bilo iz razloga što je znao da nije pio, no policajac nije htio ponoviti alko test već mu je samo rekao da je slobodan. Na poseban upit pun. tuženika da li su mu ponudili mogućnost vađenja krvi odgovara da nisu. Na poseban upit pun. tužitelja da li je potpisao alkotest odgovara da nije jer se nije slagao s njim. Na poseban upit raspravnog suca odgovara da je visok 177 cm, a da je u to vrijeme imao nekih 60 kg. Na pitanje pun. tužitelja da li je tražio naknadu štete, odgovara da nije nikada jer mu je šteta bila oko 100,00 kn i da je za tu štetu umanjio iznos za koji je prodao vozilo.

Nadalje, sud je proveo i prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing. Nevenu Erešu. Predmetnim vještačenjem je utvrđeno da se prometna nesreća dogodila u Zagrebu, na Ulici Baruna Trenka kod kbr. 16 dana 27.09.2003. godine oko 2,15 sati. U samom štetnom događaju su sudjelovala ukupno tri vozila i to Suzuki Swift [registarska oznaka] s vozačem SE, vozilo Opel Corsa [registarska oznaka] s vozačem GE te vozilo Renault Megane [registarska oznaka] s vozačem HE. Provedenim vještačenjem je utvrđeno da tehničkim putem na temelju stanja spisa nije moguće utvrditi sudarne položaje i mjesto sudara te kojim su se točno smjerovima i brzinama kretala oba vozila neposredno prije i u vrijeme sudara pa stoga nije moguće sa sigurnošću zaključivati da li se štetni događaj odigrao na način kako to iskazuje svjedok GE ili na način kako to iskazuje tuženik. Ako se štetni događaja odigrao kako to iskazuje svjedok GE tada je radnja prestrojavanja tuženika iz srednje na lijevu prometnu traku bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. S druge strane, ako se štetni događaj odigrao na način kako to iskazuje tuženik tada je radnja skretanja u lijevo vozila svjedoka GE preko sebi lijevog ruba kolnika te nalet na parkirano vozilo svjedoka HE bila uzrokom nastanka štetnog događaja.

Na kraju je vještačenjem utvrđeno da je na oba vozila nastala totalna šteta s tim da ona vozilu GE iznosi 63.427,79 kn, a na vozilu svjedoka HE iznosi 41.474,72 kn.

Na ročištu održanom dana grada Zagreba brzinom od 40-50 km/h godine stalni sudski vještak Neven Ereš je iskazao da na prigovore tužitelja iz podneska od 03.06.2019. godine navodi da je svoj nalaz i mišljenje izradio na temelju stanja spisa koristeći i fotografije oštećenog vozila svjedoka GE koje se nalaze u priklopljenom spisu Pn-2984/08 OGS u Zagrebu. Na osnovi navedenog nije bilo moguće zaključivati o položaju i obliku zatečenih materijalnih tragova pa stoga sa sigurnošću nije bilo moguć utvrditi dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja. Tehnički gledano kad bi postojao fotografski elaborat policije i skica policije koja prikazuje utvrđene materijalne tragove u mjerilu, tada bi bilo moguće znatno preciznije utvrditi dinamiku predmetnog štetnog događaja. U svom nalazu analizirao je iskazane varijante o sudionicima dok nije posebno analizirao iskaze svjedoka koji se navode u podnesku. Da bi iskaz svjedoka ĐE sa ročišta od 13.06.2017. godine bio u skladu s iskazom svjedoka GE. Iz iskaza svjedoka JE od 15.01.2018. godine nije moguće zaključiti kako su se vozila kretala prije samog štetnog događaja, dok iz iskaza svjedoka DE sa ročišta od 21.02. bi se moglo zaključiti da je u skladu sa iskazom svjedoka GE jer u jednom djelu svog iskaza govori da su se čitavo vrijeme kretali ravno. Iskazi naprijed navedenih svjedoka su tehnički mogući na način da se podudaraju sa iskazom i varijantom od strane svjedoka GE. Ti iskazi u tehničkom smislu bi odgovarali nastalim oštećenjima na vozilu. Na pitanje da li je na temelju tragova kočenja vozila tuženika od 12,70 m moguće utvrditi njegovu brzinu kretanja odgovorio je da bi za utvrđivanje brzine kretanja bilo potrebno nužno poznavati i konačne položaje vozila dok se na temelju ove dužine može reći da je brzina kretanja vozila tuženika iznosila najmanje 52,4 km/h. Ako se vozilo tuženika zaustavilo nakon kraja tragova koćenja onda je njegova brzina kretanja bila veća od navedene i to u ovisnosti o udaljenosti pa bi tako kod veće udaljenosti to upućivalo i na veću brzinu. Na pitanje da li je i pri brzini od 52,4 km/h moguće da vozilo tuženika izbaci s kolnika svjedoka GE na način kako je to iskazao svjedok GE odgovorio je da je to moguće. Na pitanja da li je obzirom na iskaz svjedoka ĐE, njegovom opisu brizne kretanja moguće da dođe do prelijetanja vozila kako to opisuje tuženik u svom iskazu odgovorio je da ne zna što bi to za tuženika značilo prelijetanje. Tehnički gledano do kontakta vozila ne bi niti moglo doći obzirom na takav iskaz jer je iskazana brzina po ovom svjedoku manja od brzine koju je on izračunao na raspravi. U svakom slučaju kod podjednakih brzina kretanja nije realno za očekivati nikakvo prelijetanja jednog vozila preko drugog. Na pitanje može li pojasniti da bi obzirom na današnju izračunatu minimalnu brzinu vozila tuženika, činjenicu da je došlo do sudara, značilo da je vozilo svjedoka GE moralo biti u nekom bržem kretanju od njega i u naletu na parkirana vozila i žardinjere izvan kolnika odgovorio je da stoga ne može iskazati mogućnost da bi pri nekoj većoj brzini moglo doći do podizanja vozila svjedoka GE u odnosu na brzinu koja je izračunata od 52,4 km/h. Ova brzina bi trebala biti najmanje nekih 80 km/h da bi došlo do nekog značajnijeg podizanja vozila u zrak. na temelju nastalih oštećenja ne može isključiti mogućnosti brzine od 80 km/h pa čak i veće od vozila svjedoka GE dok nekakva brzina manja od 50 km/h ne bi bila realna. Provođenje rekonstrukcije bi moglo rezultirati i detaljnijom dinamikom ovisno o pokazivanju sudionika i svjedoka. Tehnički ne može isključiti niti iskaz tuženika i njegovu varijantu štetnog događaja. Iskaz svjedoka JE u pogledu kretanja vozila svjedoka GE bio bi tehnički moguć i na neki način u skladu s iskazom tuženika. Na pitanje da li se može nedvojbeno utvrditi da je tuženik SE kriv odnosno odgovoran za nastanak i posljedice prometne nezgode s prometno tehničke strane odgovorio je da se na temelju stanja spisa ne može zaključivati da li se štetni događaj odigrao na način kako to iskazuje svjedok GE ili kako iskazuje tuženik.

Obzirom na sve provedene dokaze na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja sud je zauzeo stajalište da je radnja prestrojavanja vozila tuženika iz srednje u lijevu prometnu traku zelenog vala u Zagrebu zbog čega je došlo do kontakta između prednjeg lijevog dijela vozila tuženika i prednjeg desnog dijela vozila svjedoka GE, a što je rezultiralo odbijanjem prvo vozila GE prema lijevo na s lijeve strane parkirana vozila i žardinjere sa stablima, a nakon udarca u navedene prepreke i vraćanje vozila GE u svoju prometnu traku.

Time je tuženik postupio protivno odredbi čl. 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometna na cestama (dalje: ZSPC) te je stoga sud sukladno čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) utvrdio da je za nastanak predmetne prometne nezgode isključivo odgovoran upravo tuženik.

Vezano uz varijantu na koju se pozvao tuženik u svom iskazu sud istoj nije poklonio vjeru jer smatra da je životno nelogična. Naime, iz svih iskaza saslušanih osoba proizlazi da su se vozila kretala po Zelenom valu u centru Grada Zagreba brzinom od 40-50 km/h a to je upravo brzina koja je i predviđena sustavnim paljenjem zelenih svjetala na sedam ili osam semafora koji idu po tom Zelenom valu jedan iza drugoga na raskrižjima.

Zbog toga je gotovo i nemoguće ujednačeno voziti većom brzinom jer u tom slučaju se dolazi do sljedećeg semafora gdje se još nije upalilo zeleno svjetlo što bi prouzročilo potrebu kočenja i zaustavljanja. Zbog toga a zbog činjenice da su gotovo sve saslušane osobe govorile o tome da su se sva vozila kretala otprilike brzinom 40-50 k/h sud je prihvatio tu brzinu kao brzinu kretanja i sudionika u prometnoj nesreći. Pri takvim brzinama nemoguće je da bi neko vozilo uslijed nekog manevra ili udarca moglo se naći u zraki i preletjeti neki dio te pasti negdje drugdje o čemu je govorio tuženik te sud smatra da je to opće poznata činjenica svakoj osobi koja je imala bar neke osnovne lekcije fizike u osnovnoj školi te da za to nije potrebno provoditi neko posebno vještačenje. Sud ovdje naglašava i da je sam prometni vještak u svom iskazu od 17.09.2019. godine jasno izjavio da bi vozalo moralo postići brzinu od najmanje 80km/h da bi došlo do nekog značajnije podizanja vozila s tim da je kao brzina vozila tuženika izračunata od 52,4 km/h što govori u prilog ovakvog zaključka suda. Stoga način dinamike odvijanja prometne nesreće kako ju je tuženik naveo sud nije prihvatio.

Vezao uz samu visinu štete sud je uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da se ista sastoji od 46.564,38 kuna od kojeg iznosa se na: iznos od 12.710,77 kuna odnosi na dio dosuđene glavnice, iznos od 18.978,05 kuna na zakonsku zateznu kamatu na taj dio glavnice tekuću od dana 01.12.2003.g. pa do dana isplate 03.10.2014.g., iznos od 9.962,68 kuna na zakonsku zateznu kamatu na iznos od 74.547,85 kuna tekuću od dana 01.12.2003. godine pa do 22.10.2004.g., iznos od 1.693.74 kune na zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 01.12.2003.g. pa do 16.11.2004. godine., iznos od 1.970,00 kn na dosuđene troškove parničnog postupka, iznos do 1.249,14 kuna na zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka tekuću od dana 05.10.2009.g. pa do dana isplate 03.10.2014.g. Primjenom službenog konverzijskog tečaja sud je dobio iznos od 6.180,16 EUR te je u tom iznosu sud utvrdio osnovanim navode tužitelja o visini tužbenog zahtjeva. Obzirom da je cjelokupni navedeni iznos tužitelj isplatio CROATIA osiguranje d.d. dana 03.10.2014. godine to je pravno relevantna i zahtjev tuženika za dosudom zakonskih zateznih kamata na taj iznos od 04.10.2014. godine pa do isplate.

Ali kako je sud utvrdio da nije utvrđeno da je trenutku štetnog događaja tuženik bio pod nedozvoljenim utjecajem alkohola to je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te ga je stoga odbio kako je navedeno u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Sud tužitelju nije priznao trošak niti u jednom dijelu obzirom da je njegov tužbeni zahtjev odbijen.

Sud je tuženiku priznao trošak odgovora na tužbu te podnesaka od 05.10.2016., 28.09.2018., 11.12.2018., 04.02.2020. i 01.03.2021. godine sa 100 bodova za svaki podnesak (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročište 06.05.2019. i 09.03.2021. godine sa 25 bodova za svako ročište (tbr. 9/5), trošak pristupa na ročišta 02.02.2017., 18.04.2017., 13.06.2017., 09.10.2017., 15.01.2018., 21.02.2018., 15.07.2019., 17.09.2019., 24.10.2019., 07.02.2022., 15.09.2022., 01.06.2023., 18.03.2024., 17.10.2024., 05.12.2024. i 16.04.2025. godine sa 100 bodova za svako ročište (tbr. 9/1), trošak pristupa na ročište za objavu sa 50 bodova (Tbr. 9/3) ili ukupno 2.200 bodova, a što uz cijenu jednog boda od 2,00 EUR ima iznosi 4.400,00 EUR.

Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 46) u iznosu od 1.100,00 EUR te trošak plaćenog predujma za vještačenje od 199,08 EUR pa sveukupni trošak tuženika iznosi 5.699,08 EUR koji mu je i dosuđen.

Tuženiku je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženiku od 29. svibnja 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste, pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.