posl.broj: Pp-1387/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VIROVITICI

Prekršajni odjel

33 000 Virovitica, Trg kralja Tomislava 6/I

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Prekršajni odjel po sucu mr.sc. Saši Vujanoviću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Višnjice Benčik kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv OV zbog prekršaja iz članka 163. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („N.N.“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, dalje u tekstu ZSPC), odlučujući o prigovoru na Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave Virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, broj: KLASA: 211-07/24-2/24947; URBROJ: 511-16-05-24-1 od 21. lipnja 2024. godine, u žurnom prekršajnom postupku provedenom sukladno člancima 221. i 222. u svezi sa člankom 244. stavak 1. Prekršajnog zakona („N.N.“ br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu PZ), dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o j e:

I. Na temelju članka 182. točka 3. PZ okrivljenik B r u n o I v a n č a n (rođen **.**.1973. u Virovitici, državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da je dana 21. lipnja 2024. godine u 08.20 sati u [adresa], u [adresa] upravljao osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], a da nije bio vezan sigurnosnim pojasom, pa da bi na taj način počinio prekršaj kažnjiv po članku 163. stavak 8. ZSPC.

II. Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava ovog Suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Policijska uprava Virovitičko-podravska, Policijska postaja Virovitica je na temelju ovlaštenja i obveze iz članka 239. stavak 1. PZ izdala obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika OV, proglasivši ga krivim za prekršaj kažnjiv po članku 163. stavak 8. ZSPC, izrekavši mu novčanu kaznu u iznosu od 130,00 eura, te obvezavši ga na plaćanje troškova postupka u iznosu od 13,27 eura.

2. Okrivljenik je na obavezni prekršajni nalog uložio prigovor kao predviđeni pravni lijek, pa je slijedeći odredbu iz članka 243. stavak 1. PZ ovlašteni tužitelj bez odgode dostavio prigovor zajedno sa spisom predmeta ovom Sudu nadležnom za rješavanje po prigovoru.

3. Razmotrivši pravodobnost i dopuštenost te sadržaj prigovora, Sud je konstatirao da okrivljenik u prigovoru poriče krivnju za prekršaj, pa je slijedom odredbe iz članka 244. stavak 1. PZ stavio izvan snage obavezni prekršajni nalog policije i odredio da će se provesti žurni prekršajni postupak sukladno članku 221. stavak 1. točka 6. PZ. U žurnom prekršajnom postupku (u kome se ne primjenjuju odredbe o glavnoj raspravi u postupku), dana 24. siječnja 2025. godine okrivljenik je ispitan, a gdje je ustrajao na obrani iz pisanog prigovora: da nije počinio prekršaj nevezivanja pojasom, jer da se uvijek veže i inzistirao je da nema govora da bi on ulagao prigovor i dolazio na ročište na Sud u slučaju da je zaista počinio prekršaj. Detaljno je opisao svoju vožnju i tijek prometne kontrole, a nakon čega je nezadovoljan ophođenjem policijskih službenika podnio pritužbu policiji (Sud je pročitao odgovor načelnika Policijske uprave na okrivljenikovu pritužbu). Okrivljenik je ponovno ispitan na ročištu dana 22. svibnja 2025. godine.

4. U dokaznom postupku, osim dopisa načelnika Policijske uprave, pročitan je i Izvadak iz evidencije o dosadašnjem kažnjavanju.

5. Razmotrivši okrivljenikovu obranu u kontekstu navoda optuženja i u kontekstu relevantnih odredbi ZSPC i PZ, Sud je ocijenio da se prema optužnom navodu iz obaveznog prekršajnog naloga i prema okrivljenikovoj obrani i dokazima izvedenim u postupku ne može okrivljenika ponovno proglasiti krivim za počinjenje prekršaja stavljenog mu na teret, jer za takvu odluku nema dovoljno uporišta u materijalnim i procesnim odredbama PZ i prema relevantnim odredbama ZSPC.

6. Naime, prema prirodi prekršaja iz članka 163. stavak 8. ZSPC, neophodno bi u kontekstu okrivljenikove vrlo razložne, životne i logične obrane trebalo konkretnu situaciju provjeriti - ustanoviti na kojem je mjestu točno okrivljenik zatečen u prometu i na koji način je prekršaj utvrđen, a po prirodi stvari ključan dokaz optužbe bio bi iskaz policijskog službenika koji je navodni prekršaj utvrdio, ali tog iskaza u ovom postupku nema, jer svjedok VV (policijski službenik Policijske postaje Virovitica koji je prema popratnom dopisu tužitelja utvrdio prekršaj neposrednim opažanjem) unatoč uredno zaprimljenom pozivu nije se pojavio na ročištu dana 22. svibnja 2025. godine (a bio je pozvan i na ročište dana 24. siječnja 2025. godine), a zbog prirode tog prekršaja stavljenog na teret okrivljeniku, Sud nije našao za shodno sazivati novo ročište na kojem bi se eventualno suočili svjedok optužbe i okrivljenik u kontradiktornim iskazivanjima i to pogotovo uzimajući u obzir načelo ekonomičnosti kao važno načelo prekršajnopravnog postupka i naročito u kontekstu proteka vremena od dana počinjenja navodnog prekršaja. Sud smatra da u ovoj konkretnoj procesno-pravnoj situaciji ne bi bilo korektno bezrezervno uvažiti iskaz samo i jedino svjedoka optužbe (ako bi se u postupku inzistiralo na procesnom ispitivanju svjedoka optužbe, odnosno suočavanju okrivljenika i svjedoka optužbe u kontradiktornim iskazima), pa u konkretnoj procesnoj situaciji Sud smatra da nema načina da bi se prekršaj stavljen na teret okrivljeniku mogao procesno-korektno dokazati, pogotovo u kontekstu okrivljenikove razložne i životno-logične obrane koju je izložio došavši u dva navrata na sazvana ročišta, a na kojima je iznosio obranu.

7. Dakle, optuženje se temelji samo na opažanju svjedoka optužbe koji u postupku nije ispitan, a razmotrivši okrivljenikovu obranu u kontekstu raspoloživih dokaza, Sud i nije mogao drugačije rezonirati nego utvrditi da se ne može okrivljenika tek-tako proglasiti krivim za prekršaj ovakve vrste i razmatrajući okrivljenikovu obranu u kontekstu izostanka suočenja okrivljenika i svjedoka optužbe, Sud je ostao u sumnji da li je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret (da li je ostvario ona obilježja prekršaja kako mu je Obaveznim prekršajnim nalogom stavljeno na teret) u postupku gdje materijalnih dokaza (fotografije ili video zapisa) nema, a graditi uvjerenje o dokazanosti prekršaja samo i jedino na temelju iskaza svjedoka koji je kao službena osoba predstavnik tužitelja, ipak ne bi bilo procesno-pravno korektno u ovom konkretnom postupku, odnosno optuženje bi se trebalo temeljiti na još nekom materijalnom dokazu.

8. Zbog svega toga, Sudu nije preostalo nego konstatirati da činjenice koje idu na štetu okrivljenika nisu utvrđene s izvjesnošću potrebnom da bi se okrivljenik proglasio krivim, pa je Sud ovdje u praksi primijenio jedinstveno i općeprihvaćeno načelo kaznenog procesnog prava in dubio pro reo, a po kojem se načelu okrivljenik oslobađa od optužbe uz argumentaciju da djelo koje mu je stavljeno na teret u prekršajnom postupku nije dovoljno dokazano. Konzekventnom primjenom članka 182. točka 3. PZ Sud je odlučio kao u izreci.

U Virovitici 29. svibnja 2025.

ZAPISNIČARKA:

S U D A C:

Višnjica Benčik, v.r.

mr.sc. CV, v.r.

Protiv ove presude žalba n i j e d o p u š t e n a i presuda je pravomoćna danom donošenja (članak 244. stavak 1. PZ).

DNA:

1. OV, [adresa],

2. PU Virovitičko-podravska, Policijska postaja Virovitica,

na broj: 211-07/24-2/24947,

3. Pismohrana.