Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-53/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika JA, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona ( Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-155/2019 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se žalba optuženika JA, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se na temelju članka 453. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), preinačuje prvostupanjska presuda, te se izriče:
optuženik JA, Oib: [osobni identifikacijski broj], sin J i ĆA, rođene Ć, rođen **.**.1982. u [adresa], stanuje na adresi [adresa]. kbr. 10 Vela Luka, državljanin Republike Hrvatske, brodostrojar, pomaže u obiteljskom obrtu, honorarno mjesečno zaradi 4.500,00 kuna, sa završenom srednjom školom, srednjeg imovnog stanja, živi u izvanbračnoj zajednici, ima malodobnog sina, skrbi o supruginoj kćeri iz prvog braka, ne vodi se drugi kazneni postupak
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da je dana 02. prosinca 2018. oko 01,40 sati ispred caffe bara Plaf u Veloj Luci i u nakani da teško tjelesno ozlijedi ČA, udario ga tvrdim predmetom u lice, od kojeg udarca je ČA pao i udario glavom od tlo te izgubio svijest, i kojom prilikom je ČA zadobio prijelom donje čeljusti s gubitkom jednog zuba (prvog sjekutića dolje lijevo), prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, ranu razderotinu područja donje usne i nosa, krvni podljev i oguljotinu kože čela desno, a koje ozljede u svome zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.
Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. istoga Zakona te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: K-155/2019 od 9. veljače 2023., optuženik JA proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u vremenskom trajanju od 10 (deset) mjeseci.
1.1. Temeljem odredbe članka 148. stavka 1. ZKP/08, prvostupanjski sud obvezao je optuženika da namiri troškove postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 106,18 eura, troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 362,97 eura, te ga je obvezao da te troškove podmiri u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN: [broj bankovnog računa], model HR64 poziv na broj primatelja 6084-3847-1552019, te dokaz o uplati dostavi sudu.
2. Protiv navedene presude dvije žalbe je podnio optuženi jednu putem branitelja Ane Birmiša, odvjetnice iz Dubrovnika, a drugu putem branitelja Bojana Lujaka, odvjetnika iz Dubrovnika, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Žalbe optuženika razmatrat će se kao jedinstvena žalba.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku i predložilo da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.
4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
5. Žalba optuženika je osnovana.
6. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, izveo pogrešan zaključak da je dokazano da bi optuženi počinio terećeno kazneno djelo, shodno čemu ga je proglasio krivim zbog predmetnog kaznenog djela, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.
6.1. Pogrešno je prvostupanjski sud ocijenio da iz iskaza oštećenika, ispitanih svjedoka, te nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, kao i materijalne dokumentacije prikupljene i provedene tijekom dokaznog postupka je moguće na nedvojben način utvrditi da je optuženik osoba koja je kritične zgode na način opisan u optužnici teško tjelesno ozlijedio ČA, a to iz razloga što prema stavu ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju iz dokaza prikupljenih i provedenih tijekom postupka nije bilo moguće sa sigurnošću potrebnim za zauzimanje pravnog stava o nečijoj kaznenopravnoj odgovornosti, utvrditi činjenice koje na nedvojben način ukazuju da je optuženik počinitelj predmetnog kaznenog djela.
7. Naime, prvostupanjski je sud, kako to pravilno ukazuje optuženik u svojoj žalbi, u konkretnom slučaju trebao primijeniti pravno pravilo “in dubio pro reo“ kao univerzalno pravno pravilo u situaciji kada u pogledu postojanja odnosno nepostojanja neke činjenice egzistira dvojba, koja se onda uklanja na taj način da se uzima da postoji, odnosno ne postoji ona činjenica koja je za optuženog povoljnija. Kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Sud pri tome nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Tek ukoliko nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravno-logičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist optuženika. Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu, pa tada u sumnji odlučiti u korist optuženika. Sumnja u smislu članka 3. stavka 2. ZKP/08, postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravno- logično pomagalo.
7.1. No, prema stanju stvari u ovom predmetu, primjena pravno-logičkog pomagala ovdje izgleda potrebna jer ne postoje određeni dokazi koji jasno i nedvojbeno ukazuju na postojanje odlučnih okolnosti i sastavnica subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela koje je predmet optužbe. Ako bi u situaciji postojanja proturječnih dokaza čiji sadržaj (ne) upućuje na (ne)postojanje objektivnih i subjektivnih sastavnica kaznenog djela uvijek odlučivali primjenom članka 3. stavka 2. KZ/11, onda bi se radilo o postupanju suprotnom temeljnim postavkama kaznenog postupka, uključujući i dužnost svestranog raspravljanja predmeta, savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, te slobodne ocjene dokaza. Takvo postupanje dovelo bi u pitanje djelotvornost kaznenog postupka uopće i vjerodostojnost sudskih odluka, ali u konkretnoj situaciji takva dvojba jasno postoji, sud je u dokaznom postupku, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, pogrešno utvrdo da ima dovoljno dokaza da je optuženi počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
8. Naime, oštećeni na čijem iskazu se temelji sudska odluka tijekom postupka mijenja svoj iskaz i više nije siguran da ga je upravo optuženi kritične zgode udario, ispitani svjedoci svi od reda nemaju neposrednih saznanja o predmetnom događaju, a optuženi negira počinjenje djela, stoga kada se uzme u razmatranje gore navedeno i dovede u vezu s nalazom medicinskog vještaka, koji u svome nalazu i mišljenju navodi da iz navedene medicinske dokumentacije proizlazi da je ČA zadobio prijelom donje čeljusti s gubitkom jednog zuba (prvog sjekutića dole lijevo), prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom, ranu razderotinu područja donje usne i nosa, krvni podljev i oguljotinu kože čela desno, prijelom donje čeljusti s gubitkom jednog zuba (prvog sjekutića dole lijevo) i rana razderotina područja donje usne čine cjelinu i predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, prijelom nosnih kostiju s minimalnim pomakom i rana razderotina područja nosa čine cjelinu i predstavljaju tjelesnu ozljedu, krvni podljev i oguljotina kože čela predstavljaju tjelesnu ozljedu navedene ozljede u svome zbiru predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, navedene ozljede mogle su nastati jednim udarcem tupotvrdog sredstva nekim jačim intenzitetom, u obzir dolazi udarac nogom obuvenom u cipelu, ukoliko bi ozljede nastale udarcem tupotvrdog sredstva manje površine kao što je šaka, bila bi potrebna najmanje dva udarca jedan jačeg, a jedan slabijeg intenziteta, tada se sa sigurnošću koje je potrebnom za zauzimanje stava o nečijoj kaznenoj odgovornosti ne može zauzeti stava da je dokazano da bi optuženik bio počinitelj predmetnog djela.
9. Obzirom da je prvostupanjski sud na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, te na njemu zasnovao svoju odluku, valjalo je prihvatiti žalbu optuženika, te preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude, odnosno optuženika osloboditi od optužbe zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. KZ/11.
10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 149. stavak 1. ZKP/08.
11. Slijedom navedenog, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.
Vukovar, 29. svibnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
