REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-564/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Duku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 07. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos €653,41. s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11.1.2021. pa do isplate.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos od €1.164,89, kao neosnovan.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeve za isplatu iznosa od €44,99 EUR ,s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 10. rujna 2020. godine u Zagrebu na križanju Botinečke ulice i Ulice Gundulićeve Dubravke, tužitelj stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka] te tom prilikom zadobio tjelesne ozljede. Za nezgodu je odgovoran vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) PS, koji je ne pridržavajući se prometnog propisa, oduzeo pravo prednosti kretanja tužitelju, prilikom čega je udario u vozilo tužitelja, što je posljedično dovelo do uzrokovanja prometne nezgode i nastanka predmetne štete. Vozilo štetnika s kojim je uzrokovana prometna nezgoda je u vrijeme nastanka nezgode bilo osigurano kod DEVK ALLGEMEINE AG (D-5513), broj police D5513/853361429 u Saveznoj Republici Njemačkoj. Tuženik je odgovoran za štetu nastalu uporabom vozila inozemne registracije sukladno članku 34. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a radi čega mu je pružena pomoć u Kliničkom bolničkom centru "Zagreb" u Zagrebu. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda bio prisiljen koristiti bolovanje u razdoblju od 10. rujna 2020. godine do 4. siječnja 2021. godine što upućuje na težinu zadobivenih ozljeda. Tužitelj potražuje sljedeću naknadu štete: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu 30.000,00 kn. Gornji iznos tužitelj smatra pravičnom naknadom, imajući u vidu sljedeće činjenice: pretrpljeni bolovi, za koje potražuje iznos od 10.000,00 kn, pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 10.000,00 kn, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 8.000,00 kn, za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 2.000,00 kn. Tužitelj se dana 11. siječnja 2021. godine obratio odštetnim zahtjevom tuženiku , no isti mu do danas nije uplatio nikakvu naknadu za nastalu štetu. Tužitelj sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu potražuje zakonske zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku , odnosno od 12. siječnja 2021. godine, pa do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost vozača vozila strane reg. oznake. Tuženik ističe kako je isplatio s naslova nesporne naknade štete iznos od 16.300,00 u pogledu neimovinske štete te imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege. Imajući u vidu medicinsku dokumentaciju s kojom je tuženi bio upoznat i koja mu je dostavljena uz odštetni zahtjev tuženik smatra da je u cijelosti nadoknadio štetu imajući u vidu postavljen odštetni zahtjev. Imajući u vidu navedeno tuženik osporava postavljeni tužbeni zahtjev. Iz dostavljene dokumentacije je vidljivo da je moguć potpun opseg pokreta vrata bez smetnji nakon 25/11/2020 kao i da nema nikakvih smetnji vezano za desno koljeno. Tuženik predlaže obvezati tužitelja na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona te medicinske dokumentacije i dijagnostičkih nalaza vezanih za ranija ozljeđivanja i bolesti iste ili slične naravi , a kako bi se utvrdilo koje ozljede i bolesti je tužitelj pretrpio odnosno imao prije ovog štetnog događaja, a čije posljedice eventualno koincidiraju s posljedicama iz ovog štetnog događaja. Tuženik zadržava pravo predlaganja medicinskog nadvještačenja ukoliko nalaz i mišljenje vještačenja predloženih po tužitelju ne budu objektivni i prema pravilima struke pa shodno navedenom takav prijedlog stavlja već sada. Tuženik predlaže da se u okviru medicinskog vještačenja utvrdi da li je liječenje okončano te ukoliko jest , kada je okončano te kada je zdravstveno stanje u dovoljnoj mjeri stabilizirano da se može utvrditi ukupnost trajnih posljedice te ukupan opseg i visina štete na temelju objektivnih činjenica koje proizlaze iz medicinske dokumentacije. Slijedom navedenog tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti. Predlaže se za sada odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate po stopi iz čl. 29 st.2. ZOO-a.

Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo slijeće dokaze: uvid u: potvrdu policije (list 5 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 8 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 13 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prim. dr. Tomislavu Trajbaru (list 48 spisa) te je dopunski saslušan na ročištu održanom 7. svibnja 2025. godine (list 74 spisa).

Druge dokaze sud nije izvodio temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07 i 84/08 – dalje: ZPP).

Valja reći, da je temeljem odredbe čl. 219.st.1. ZPP-a, svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze suprotne strane, što znači da svaka stranka treba dokazivati istinitost tvrdnje o postojanju činjenica koje su za nju povoljne pa u situaciji kada stranka nije podastrla sudu dovoljno adekvatnih dokaza kojom se utvrđuje činjenica na koju se ista poziva u svoju korist sud izvodi zaključak da ta činjenica nije dokazana te da navedena tvrdnja nije točna.

Ocjenjujući izvedene dokaze sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid na glavnoj raspravi, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, te odredbama zakona.

Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

S obzirom da odgovornost niti dinamika događaja nisu sporne, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem radi utvrđenja osnovanosti i visine štete zbog ozljeda po svim kriterijima.

Vještak prim. dr. Tomislav Trajbar je u svom vještačenju zaključio da je tužitelj u štetnom događaju od 10.9.2020. zadobio gore navedene lake tjelesne ozljede. Nakon propisno provedenog konzervativnog kirurškog liječenja i fizikalne terapije nisu zaostale su trajne posljedice u vidu smanjenja funkcije ozlijeđenih dijelova tijela. Navod tužitelja da nakon nesreće zbog pretjeranog stezanja volana u trenutku štetnog događaja i pojavu škljocavog malog prsta desne šake ne mogu s medicinskog stajališta i svog dugogodišnjeg kirurškog iskustva povezati sa istim. I to iz slijedećeg razloga. Za razvoj škljocavog prsta uzrokovanog prsta prema mojim spoznajama potrebno je mnogo duži period učestalih mehaničkih podražaja na mjestu flexorne tetive bilo kojeg prsta kako u učestalosti i jačini istih. Jedan možda pojačani stisak šake u neočekivanoj situaciji kao što je to bilo ovdje prema vještakovom mišljenju nije dovoljan da se razvije zadebljanje flexorne tetive. I zaključno nakon terapije Depo Medrolom funkcija prsta je uredna. Između nastanka ozljeda i ozljeda postoji direktna uzročno posljedična veza. Duševne boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti nema.

Isti je vještak dopunski saslušan na ročištu održanom 7. svibnja 2025. godine te je u svom iskazu naveo sljedeće. Nakon uvida u prigovore tužitelja na njegov nalaz i mišljenje iz podneska od 10. prosinca 2024. izjavljuje sljedeće. U vještačenju za gospodina CS detaljno je naveo koje ozljede je zadobio u štetnom događaju od 10. rujna 2020. Iste je utvrdio prema spisu priloženoj medicinskoj dokumentaciji koju je detaljno citirao. Učinio je i klinički pregled tužitelja, saslušao ga o njegovim tegobama koje su bile povremene, a ne trajne prema njegovom iskazu te pregledao ozlijeđene dijelove tijela. Dominantna ozljeda u ovom štetnom događaju je bila trzajna ozljeda vratne kralješnice zbog koje se propisno i u skladu sa strukom kirurški liječio. Provedena je i fizikalna terapija. Nakon završenog liječenja, ponavlja, zaostale su povremene tegobe navedene u vještvu, a klinički nalaz na vratnoj kralješnici i desnom koljenu je bio funkcionalno uredan. Imajući to u vidu te objektivne nalaze kliničkih pregleda (RTG FSVK rađen u dva navrata), koji je bio uredan i svoj nalaz smatra i ostaje kod toga da duševnih boli zbog smanjenja općih životnih i radnih sposobnosti kao posljedice ovog štetnog događaja nema. Prigovoreno je i ocjeni ostalih vidova nematerijalne štete (strah, tuđa pomoć, fizičke boli) koje je donio temeljem medicinske dokumentacije i svog dugogodišnjeg kirurškog iskustva u liječenju takovih i sličnih bolesnika. Sve te ocjene smatra primjerene i kod njih u potpunosti ostaje. Prigovoreno je i da nije prihvatio ozljedu petog prsta desne šake koja se je manifestirala kao 'trigger finger", a radi se o posljedicama dugotrajnijeg mehaničkog podražaja na taj dio šake, to znači, povećanog pritiska ili uzastupnih udaraca. To je detaljno u mišljenju i obrazložio. Ponavlja, da bi se takva pojava pojavila nakon jednog udarca u ovom slučaju, konkretno, pri sudaru i jačeg stiska desne šake o volan, smatra da je životno medicinski nemoguće. To tvrdi temeljem naučene teorije te svoje prakse. Osim toga, provedeno je i adekvatno konzervativno liječenje uštrcavanjem hormonskog preparata koji smanjuje upalu i vezivnu reakciju tkiva na tom mjestu te je nakon toga funkcija prsta bila potpuno uredna. Dakle, da ju je priznao opet ne bi mogao dati nikakvu ocjenu. Na postavljeno pitanje pun. tužitelja da li tegobe koje je tužitelj pri pregledu iskazao koje su povremenog karaktera ne trajnog i sa sudsko-medicinskog stajališta se ne mogu priznati kao duševne boli, a pogotovo, kad je klinički nalaz, odnosno funkcija uredna. Na daljnje pitanje pun. tužitelja da li su one postojale u trenutku pregleda, odnosno nalaza, vještak odgovara da mora vjerovati pacijentu kada mu opisuje navedene tegobe, a uzimajući u obzir i urednu medicinsku dokumentaciju. Na daljnje pitanje pun. tužitelja, vezano 'trigger finger' da li je imao drugih tegoba vezanih za prst, vještak navodi da iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužitelj liječen zbog škljocavog prsta, ali tek pri pregledu fizijatra, mjesec dana nakon ozljeđivanja, a prethodno je bio u dva navrata kod kirurga. U drugom nalazu kod kirurga spominju se trnci u desnoj podlaktici i spazmi u području 5. prsta desne šake. Trauma desne šake se kao takva ne spominje. U preostaloj dokumentaciji koju je tužitelj priložio nije našao podatak o ozljedama ili tegobama 5. prsta desne šake. Na postavljeno pitanje je već odgovorio da direktna trauma u tom području može izazvati i izaziva sterozirajući tendovaginitis, ali za to treba duži vremenski period, vještak je takve tegobe operirao više puta. Na postavljen upit hipotetskog pitanja da li je trauma prsta bila okidač za pojavu 'trigger fingera' u odnosu na stečenu predispoziciju prsta, vještak ne može odgovoriti, jer o tome nema podataka u dokumentaciji. Primarni strah bio je intenzivan i kratkotrajan. Sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, a slabijeg intenziteta još 2 tjedna Fizičke boli jakog intenziteta imao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, a slabijeg intenziteta još 4 tjedna. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila mu je potrebna kroz 2 tjedna.

Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo dopunsko očitovanje, sud prihvaća i smatra da su napravljeni u skladu s pravilima znanosti i vještine, te su prihvaćeni kao stručna pomoć u dokazivanju relevantnih činjenica, jer su stručni i obrazloženi u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaze i mišljenje, decidirano navodeći koje činjenice nalaze utvrđenima temeljem takvih nalaza i mišljenja.

Valja i reći, da je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta, a isto tako mu je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, fizičke bolove i strah budući da su isti u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužitelja (rođen 1986. godine – mlađa osoba), a s obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sav pretrpljeni strah tužitelja u ovom štetnom događaju, a u cilju izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja i prepisivanja), sud je, ocijenio da tužitelju zbog navedenih činjenica pripada i razlika pravične novčane naknade:

- po osnovi fizičkih bolova iznos od i straha iznosi od po €1327,23 (sve uz sve uz uvećanje odštetnih iznosa od 50%, sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz lipnja 2020. godine),

-tužitelj potražuje i naknadu štete za duševne bolove, za koje je vještak izričito naveo da ih nije bilo (??)

- što se tiče tuđe pomoći i njege, vještak je naveo u svom nalazu i mišljenju da je tužitelju bila potrebna i tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 42 sata nestručne pomoći ukućana (drugačije nije niti dokazano, a da jest, tuženik bi morao platiti i više), a visina sata od €4 odmjerena je po slobodnoj ocjeni suda s time da su stranke suglasne o tome – l.76 spisa, ukupno €167,33, to bi temeljem odredbe čl. 1095. ZOO tužitelju pripadala ukupna naknada imovinske štete u visini od €2.821,79.

Uz činjenicu da je tuženik već uplatio iznos naknade štete nakon podnošenja tužbe u visini od €2.168,38, preostaje razlika do utuženog iznosa od €1.818,00, u visini od € 653,41.

Prema tome, tužbeni zahtjev iz točke 1. petita konačno postavljenog zahtjeva (l. 72) po ovoj osnovi je neosnovan za iznos od €1.164,89.

Kamate su dosuđene sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a te 1103. istog zakona.

Što se tiče petita točke 2. konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, riječ je o "obračunatim odnosno uglavničenim kamatama" na već isplaćeni iznos od €2163,38 koje tužitelj traži. Točno je da bi tužitelj imao pravo na iste jer je tuženik u zakašnjenju, no uopće nije razvidno na koji je način tužitelj izvršio obračun istih i po kojoj matematičkoj formuli, tako da se zbog nepovjerljivosti istoga ovaj iznos niti ne može dosuditi tužitelju (sa sporednim potraživanjem kamata) jer ga sud ne može provjeriti, uz činjenicu da tužitelj nigdje u podnesku od 14. veljače 2025. godine nije niti naveo kako je točno matematički izvršio sam obračun.

Odluka o trošku parničnog postupka tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za : zastupanje u mirnom postupku 100 bodova Tbr 7/1, sastav tužbe 100 bodova Tbr 7/1, ročišta 23. ožujka 2023. godine i 07. 05.2025. godine svako po 100 bodova Tbr. 9/1 a dana 13. veljače 2025. godine 25 bodova Tbr. 9/5, te podnesak od 14. veljače 2025. godine 100 bodova Tbr. 8/1, ukupno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 10 kuna, odnosno 15 kuna nakon radnji od 03.11.2022. godine, iznosi 6.875,00 kuna, uz PDV-t 25% 8.593,75 / € 1.141,26. Na ovaj trošak sud dosuđeni i trošak pristojbe na tužbu €43,16 i ovu odluku €26,56, vještačenje €270, - ukupno €1.480,98. Sukladno omjeru uspjeha tužitelja u postupku od 35,06%, taj je iznos u visini od €519,23.Kamate na trošak teku od presuđenja pa do isplate, po prethodno navedenoj kamatnoj stopi.

Preostali podnesci nisu dosuđeni jer predstavljaju požurnice i neodlučne podneske s argumentacijom koja nije prihvaćena (čl. 155 ZPP-a) te podneske koji materijalni trošak odvjetničkog ureda.

Nadalje, iako novčana jedinica kuna u trenutku pisanja ove presude više ne postoji u Republici Hrvatskoj, taj je trošak preračunat prema fiksnom tečaju u € 1/7,53.

Za istaknuti je, da iako je Odvjetnička komora izmijenila Tarifu o nagradama i nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 24. listopada 2022. godine, ona se primjenjuje od 02. studenog 2022. godina na odvjetničke radnje od tog datuma, a ne retroaktivno na sve radnje unatrag kako je zatraženo u troškovniku tužitelja (takvo tumačenje bi bilo potpuno pogrešno i nepravično prema strankama u postupku). Naime, ne može se prihvatiti tumačenje o retroaktivnom djelovanju ove izmjene, jer ju treba tumačiti teleološki, prema svrsi i cilju donošenja, a ne samo puko i paušalno formalno. Ova je izmjena Tarife nedvojbeno donesena radi ekonomske krize u svijetu, podivljale inflacije i nestabilnosti valuta - stoga, traženje povisivanja vrijednosti boda unatrag po visini od 15 kuna po bodu, a prema trenutku kada navedenih činjenica za povišenje Tarife nije niti bilo (u nekim postupcima i 10 ili više godina unatrag) je ne samo moralno pogrešno - prema strankama i onima koji moraju taj trošak platiti, nego i pogrešno zbog svrhe donošenja ove izmjene Tarife kako je prethodno objašnjeno.

Osim toga, valja imati na umu da je sama Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika praktično cehovski propis odvjetnika, a ne zakon koji se odnosi u parlamentu, zbog čega je i obveza primjene iste drugačija od samih zakona po snazi (nije strogo kogentna norma), a primjenjuje se isključivo zbog aktualne sudske prakse i u tome je podložna tumačenju suda.

Ovakav stav ovog suda potvrđen je i recentnom odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-2450/23 od dana 30. kolovoza 2023. godine, a i dvjema odlukama Županijskog suda u Zagrebu iz mjeseca ožujka ove godine.

Što se tiče zatraženog troška koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku tužitelja na prethodnom ročištu za objavu presude, isti nije dosuđen; naime, sukladno odredbi čl. 164. st. 3. ZPP-a, zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka stranka je dužna podnijeti najkasnije do završetka raspravljanja, a takvim zahtjevom mogu se tražiti samo troškovi nastali do završetka raspravljanja - navedenim zahtjevom se ne mogu tražiti budući i neizvjesni troškovi postupka koji do tog trenutka nisu nastupili, a kakav trošak predstavlja i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu za objavu presude, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave nije bilo izvjesno da li će taj trošak nastati odnosno da li će na navedeno ročište punomoćnik tužiteljice uopće pristupiti - odnosno tužitelj je tražio trošak unaprijed za radnju koja u trenutku traženja uopće još nije nastala, što nije predviđeno a niti dopušteno sukladno odredbama ZPP-a) - stav viših sudova, primjerice Gž-2019/16 od 03. siječnja 2017. godine, ŽS Rijeka.

Osim toga, uspostavljam e- oglasne ploče na ovom sudu, dolazak punomoćnika na ročište nije neophodan te bi samo stvarao novi nepotrebni trošak postupka, s čime je tužiteljica upoznata (ili bi morala biti) s obzirom da ima profesionalnog punomoćnika - odvjetnika.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine

SUDAC:

Marko Duk

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Županijskom sudu, u roku od 15 dana, sukladno Zakonu o parničnom postupku. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u 3 primjerka.

DNA

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.