Poslovni broj: P.1245/2023
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Zvonko Kristović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB:22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Simonelli, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Split I., radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 16. prosinca 2024. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika stranaka, dana 29. svibnja 2025.
p r e s u d i o je
I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana tužitelju isplati iznos od 1.131,29 EUR na ime imovinske štete, uvećano za zatezne kamate na taj iznos, a koje teku od 5.listopada 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana tužitelju isplati iznos od 2.728,86 EUR na ime neimovinske štete, uvećano za zatezne kamate koje teku na taj iznos od podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana tužitelju na ime tuđe njege i pomoći isplati iznos od 728,00 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku na taj iznos od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku 15 dana tužitelju isplati iznos od 193,24 EUR na ime imovinske štete, uvećano za zatezne kamate na taj iznos, a koje teku od 5.listopada 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku 15 dana tužitelju na ime tuđe njege i pomoći isplati iznos od 227,50 EUR uvećano za zatezne kamate koje teku na taj iznos od presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
V. Dužan je tuženik u roku 15 dana tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.571,05 EUR zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.
II. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbeni zahtjev u dijelu točke II. tužbenog zahtjeva u iznosu od 621,14 EUR.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 10. veljače 2022. doživio izrazito tešku prometnu nesreću kao vozač osobnog automobila kada se na Mostu dr. Franja Tuđmana (Dubrovnik) u tužiteljevo vozilo zabio automobil koji se utrkivao sa drugim automobilom i koja prometna nesreća je za posljedicu imala višestruke tjelesne ozljede koje su detaljnije opisane u liječničkoj dokumentaciji. Nadalje navodi da je u bolnici liječen u razdoblju od 10. veljače 2022. do 16. veljače 2022. te je nakon toga odlazio na redovite kontrole, da se liječio i u specijalnoj bolnici Sv. Katarina te je išao na fizikalnu terapiju kao i na psihijatrijske preglede. Ističe da je do prometne nesreće tužitelj bio psihički zdrav, a od prometne nesreće trpi velike posljedice u vidu napetosti, tjeskobe, paničnih napadaja i ima propisanu terapiju od spec.psihijatra, dr. Davora Grileca. Također navodi da je tuženik u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimiran i da njegova odgovornost po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna kao i da se prije podnošenja ove tužbe, obratio Euroherc osiguranju d.d. i da je tuženik procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete na iznos od 2.475,09 EUR od čega je 2.300,00 EUR procijenjeno kao neimovinska šteta, a 175,09 EUR kao troškovi liječenja i koji iznos od 2.475,09 EUR je tuženik isplatio tužitelju, ali tužitelj taj iznos nije prihvatio kao konačan jer je imao brojne troškove proizašle iz predmetnog štetnog događaja kao što su – posjeti privatnim liječnicima, lijekovi, fizikalna terapija i slično stoga je procijenjeni iznos troškova liječenja od 175,09 EUR određen prenisko. U odnosu na imovinsku štetu, troškovi (po računima) koje je tužitelj imao iznose 1.328,15 EUR te kada se od tog iznosa odbije isplaćeni iznos od 175,09 EUR, tužitelj po osnovi imovinske štete potražuje iznos od 1.153,06 EUR dok je tuženik tužitelju na ime neimovinske štete isplatio 2.300,00 EUR što je nerazmjerno iznosu u odnosu na pretrpljene ozljede već je puni iznos neimovinske štete po procjeni tužitelja bar 5.650,00 EUR te je taj iznos umanjen za isplaćeni iznos od 2.300,00 EUR što iznosi 3.350,00 EUR, stoga, tužitelj na ime neimovinske štete potražuje dodatnih iznos od 3.350,00 EUR. Ističe da je do iznosa od 5.650,00 EUR tužitelj došao primjenjujući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, da po osnovi pretrpljenih bolova tužitelj potražuje iznos od 1.317,93 EUR, da je bolove jakog intenziteta trpio u trajanju od 5 dana što iznosi 368,30 EUR, bolove srednjeg intenziteta trpio je u trajanju od 15 dana što iznosi 656,98 EUR i bolove slabog intenziteta i trajnog karaktera u trajanju od 3 tjedna što iznosi 292,65 EUR dok po osnovu straha potražuje iznos od 1.345,81 EUR obzirom je pretrpio strah jakog intenziteta u trajanju od dva dana što iznosi 147,32 EUR, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 2 tjedna što iznosi 613,18 EUR te strah slabog intenziteta u trajanju od 6 tjedana što iznosi 585,31 EUR. U odnosu na trajne posljedice te smanjenje životne aktivnosti istaknuo je da postoji smanjenje životne aktivnosti za 20% i da u skladu sa Orijentacijskim kriterijima, tužitelj po toj osnovi potražuje 2.986,26 EUR. Nadalje, na ime tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 797,16 EUR jer mu je nakon prometne nesreće bila potrebna tuđa njega i pomoć tjedan dana po 8 sati – 245,28 EUR , tri tjedna po 4 sata dnevno – 367,92 EUR te tri tjedna po 2 sata dnevno – 183,96 EUR a do kojih iznosa je došao množeći broj sati sa minimalnom studentskom satnicom koja iznosi 4,38 €.
2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da nije sporno da je predmetnu prometnu nezgodu, u kojoj je tužitelj zadobio tjelesne ozljede kao vozač sudionik nezgode, skrivio vozač vozila registarske oznake i broja [registarska oznaka], koje je tada bilo osigurano kod tuženika važećom Policom osiguranja od automobilske odgovornosti, pa u tom smislu priznaje pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti kao i da su točni činjenični navodi tužbe kako je tuženik, prije njezinog podnošenja, tužitelju isplatio nespornu naknadu neimovinske štete u iznosu od 2.300,00 eura, te imovinsku štetu s osnove troškova liječenja u iznosu od 175,09 eura. Nadalje navodi da je dužnost svakog oštećenika poduzeti sve razumne mjere u cilju smanjenja štete, a korištenje prava iz oblasti zdravstvenog osiguranja (kojeg za to i plaćamo) svakako spada u takve razumne mjere, što je i jedinstveni stav sudske prakse i da stoga tužitelju ne mogu pripadati kao naknada imovinske štete troškovi liječenja ostvareni u privatnim klinikama, niti tužitelj ičim dokazuje osnovanost takvog potraživanja. U odnosu na preostale troškove liječenja tuženik navodi da je tužitelju naknadio isplatom nespornog iznosa iz točke 2, alineje 2 ovog odgovora na tužbu, pa se više utuženom u točki I. petita tužbenog zahtjeva protivi. Također navodi da tužitelju nije trebala tuđa pomoć i njega jer je sve radnje samozbrinjavanja, koje se i uzimaju u obzir kod ocjene potrebe za tuđom pomoći i njegom, mogao samostalno obavljati kao i da je neovisno o tome, zahtjev svakako postavljen u previsokom iznosu, jer i ako se uzme da mu je tuđa njega i pomoć bila potreba, svakako nije u trajanju koji bi opravdao dosudu utuženog iznosa u točki I. petita, pa kao podredno osporava visina zahtjeva u tom dijelu uzimajući u obzir da tužitelj očito nije koristio usluge profesionalnih ustanova za pružanje pomoći i njege, već su mu istu pružali ukućani i kako se radi o radnjama koje je sposobna obaviti svaka NKV osoba, općeprihvaćeno je da se i visina ove štete odmjerava uvažavajući prosječna primanja NKV radnika u RH. Također navodi da težina povrede prava osobnosti, kao prvog kriterija o kojem ovisi visina dosude naknade neimovinske štete, primarno ovisi o posljedicama koje su po okončanju liječenja i rehabilitacije zaostale, a ne o samoj činjenici ozljeđivanja i da je iz liječničke dokumentacije razvidno kako je kod tužitelja liječenjem došlo do oporavka, te ga zadobivene ozljede praktički neće ni u čemu značajnijem ograničavati kao i da je pri ocjeni štetnih posljedica predmetne nezgode potrebno izuzeti dijagnoze koje se ne mogu smatrati posljedicom ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi, jer isključivo njezine posljedice spadaju u odgovornost tuženika, primjerice, dijagnostika vezana za koljeno, te protruzija diska (što je degenerativne naravi) ne mogu smatrati štetnom posljedicom predmetne nezgode, te ne spadaju u odgovornost tuženika. Nadalje, uzimajući u obzir težinu povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja, te uobičajene kriterije sudske prakse po pitanju visine dosude novčane naknade štete, tuženik smatra kako je isplatom nespornog iznosa naknade neimovinske štete, kako je to navedeno u točki 2. alineji 1. ovog podneska, tužitelju u cijelosti naknadio pretrpljenu štetu koju potražuje točkom II. petita tužbenog zahtjeva, pa se protivi njegovoj visini.
3. Tužitelj je podneskom od 19.studenog 2024. a sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju vještaka uredio svoj tužbeni zahtjev na način da u odnosu na imovinsku štetu, točka I. tužbenog zahtjeva ostaje ista dok u odnosu na neimovinsku štetu, tužitelj potražuje 2.728,86 EUR a do kojeg iznosa je tužitelj došao primjenjujući Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002. odnosno iz 2020. kojim su isti uvećani za 50%. Nadalje navodi da je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio u trajanju od 5 dana što iznosi 368,30 EUR, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana što iznosi 656,98 EUR, slabog intenziteta u trajanju od 3 tjedna što iznosi 292,65 EUR koji ukupan iznos po osnovi pretrpljenih bolova iznosi 1.317,93 EUR, dok je tužitelj strah jakog intenziteta pretrpio u trajanju od 3 dana, što iznosi 220,98 EUR, srednjeg intenziteta u trajanju od oko 2 tjedna što iznosi 613,18 EUR, slabog intenziteta u trajanju od pet tjedana što iznosi 292,65 EUR koji ukupan iznos po osnovi pretrpljenog straha iznosi 1.321,92 EUR. Nadalje navodi i da je smanjenje životne aktivnosti vještak procijenio na 16% te u skladu s time tužitelj po toj osnovi potražuje 2.389,01 EUR. Ističe da je zbroj iznosa po osnovi pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha i smanjenja životnih aktivnosti iznosi 5.028,86 EUR a da je od tog iznosa odbijen iznos od 2.300,00 EUR koje je tuženik isplatio tužitelju na osnovi neimovinske štete te da slijedom navedenog tužitelj za neimovinsku štetu potražuje iznos od 2.728,86 EUR dok u odnosu na tuđu njegu i pomoć, tužitelj potražuje iznos od 955,50 EUR navodeći da minimalna studentska satnica u 2024. iznosi 5,25 EUR, da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna tjedan dana po 8 sati dnevno što iznosi 294,00 EUR, 3 tjedna po 4 sata dnevno što iznosi 441,00 EUR i završno 2-3 tjedna po 2 sata dnevno a što iznosi 220,50 EUR.
3.1. Podneskom od 26.studenog 2024. punomoćnik tuženika ističe da ima primjedaba i prigovora vještačkom nalazu i mišljenju, jer uzimajući u obzir liječničku dokumentaciju u spisu, te općeprihvaćene kriterije i izvore sudskomedicinskih vještačenja, posljedice ozljeđivanja tužitelja su pogrešno i nerealno uvećano procijenjene.
4. U postupku je pregledana medicinska dokumentacija za tužitelja (list 7-32, 34, 36, 41, 44-45 spisa) i računi za preglede u Poliklinici Glavić (list 33, 35, 37spisa), za fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije Stijepa Jarak (list 38-40 spisa), za preglede u Specijalnoj bolnici sv. Katarina (list 42-43 spisa), obrazložena ponuda Euroherc osiguranja od 24.travnja 2023. (list 47 spisa), fotografije (list 48-55 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. VG iz [adresa] (list 69-80 spisa) te su saslušani vještak VG (list 91-92 spisa) i tužitelj KG (list 92-93 spisa).
4.1.Uvidom u račune za preglede u Poliklinici Glavić utvrđeno je da se isti odnose na psihijatrijski pregled i dva kontrolna pregleda kod dr. Davora Grileca, spec. psihijatar u ukupnom iznosu od 195,00 EUR a koji pregledi su bili u razdoblju nakon predmetne prometne nezgode.
4.2. Pregledom računa za fizikalnu terapiju u Privatnoj praksi fizikalne terapije Stijepa Jarak utvrđeno je utvrđeno je da se odnose na pruženu fizioterapijsku uslugu u trajanju od 60 minuta tijekom travnja, svibnja i lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 350,39 EUR.
4.3. Uvidom u račune za preglede kirurga/vertebrologa, MR cervikalne kralješnice, MR torakalne kralješnice i MR lumbosakralne kralješnice u Specijalnoj bolnici sv. Katarina utvrđeno je da su izdani 15.ožujka 2022. u ukupnom iznosu za pružene usluge od 568,05 EUR.
4.4. Pregledom obrazložene ponude Euroherc osiguranja od 24.travnja 2023. utvrđeno je da procijenjeni iznos naknade štete iznosi ukupno 2.475,09 EUR i to neimovinska šteta 2.300,00 EUR i troškovi liječenja 175,09 EUR.
5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, sporna je visina tužbenog zahtjeva s osnova imovinske i neimovinske štete.
6. U odnosu na sporne okolnosti s osnova visine neimovinske i imovinske štete i s osnova tuđe pomoći i njege, sud je pregledao medicinsku dokumentaciju, proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. VG iz [adresa] i saslušao vještaka VG i tužitelja RG.
7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. VG od 28.listopada 2024. proizlazi da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelju predmetnom događaju zadobio oguljotine obje šake i lijeve potkoljenice, krvni podljev mekog oglavka čeono obostrano, poprečni prijelom trnastog nastavka 7.vratnog kralješka, ozljedu slabinskog dijela kralježnice s prijelomom poprečnog nastavka 2., 3. i 4. slabinskog kralješka na lijevoj strani i rascjepom vezivnog prstena u području međukralježničke ploče slabinske kralježnice i krvne podljeve mekih tkiva zdjelično-slabinskog područja a koje ozljede su mogle nastati u predmetnom događaju i s njim su direktno uzročno- posljedično povezane. Nadalje proizlazi i da se naknadno evidentiraju i tegobe desnog koljena koje s obzirom na vremenski odmak od 8 mjeseci nakon ozljeđivanja nije moguće sa sigurnošću povezati sa predmetnim događajem. Također proizlazi i da su svi medicinski postupci i tijek dijagnostike i liječenja protekli na uobičajeni način , da je liječenje provedeno konzervativno i dovršeno uz zaostale trajne posljedice. Nadalje, uzimajući u obzir bolove koje je tužitelj trpio prilikom ozljeđivanja proizlazi da je ukupno osjećao bolove jakog inteziteta koji su trajali 3-5 dana, srednjeg inteziteta 10-15 dana, slabog inteziteta i trajnog karaktera 2-3 tjedna a koji bolovi slabog inteziteta i povremenog karaktera ulaze u smanjenje životne aktivnosti. Nadalje, da je strah jakog inteziteta primarnog karaktera trajao koliko i sami događaj ozljeđivanja, da zabrinutost za ishod liječenja ima karakter sekundarnog straha koji je ukupno bio jakog inteziteta 2-3 dana, srednjeg inteziteta oko 2 tjedna i slabog inteziteta oko 4-5 tjedana i da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice, stanje nakon prijeloma trnastog nastavka 7.vratnog kralješka i stanje umanjene pokretljivosti vratne kralježnice lakog stupnja, stanja nakon prijeloma poprečnih nastavaka 2., 3. i 4. slabinskog kralješka te umanjenje pokretljivosti slabinske kralježnice srednjeg stupnja, povremenog trnjenja i povremenih bolova te kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 16% zbog čega trpi duševnu bol. Također proizlazi i da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega po 8 sati dnevno, naredna 2-3 tjedna po 4 sata dnevno te završno 2-3 tjedno po 2 sata dnevno tjedan dana radi privikavanja na novonastalu situaciju te smanjenje pokretljivosti radi koje je tužitelju bila potrebna pomoć u svakodnevnim aktivnostima te se smanjivala i mijenjala tijekom vremena od početne pomoći prilikom oblačenja i održavanja osobne higijene, nabavke, pripreme i posluživanja hrane, održavanja prostora u kojem boravi, mobilnost u kući te potom u izlascima, pomoć pri odlasku na kontrole i terapije kao i da je radi ozljeda zadobivenih u predmetnom događaju bio u potpunosti nesposoban za obavljanje svojih uobičajenih aktivnosti te narednih 4-6 tjedana djelomično nesposoban obavljanje svojih uobičajenih aktivnosti a koje su vezane uz teži fizički rad (dizanje teških tereta, savijanje i naprezanje leđa), dugotrajno sjedenje ili stajanje, vožnju automobila, obavljanje fizičkih sportskih aktivnosti i slično.
8. Vještak VG u cijelosti je ostao kod danog nalaza i mišljenja a na poseban upit punomoćnika tuženika kako je došao do postotka smanjenja životne aktivnosti od 16%, iskazao je da je uzeo u obzir kriterije koje se navode u orijentacijskim tablicama pri tome je jedan kriterij bio smanjena pokretljivost vratne kralježnice, a drugi kriterij je bilo stanje nakon prijeloma poprečnih nastavaka najmanje 3 slabinska kralješka, a što se tiče stanja nakon prijeloma poprečnih nastavaka slabinske kralježnice vrijednosti u orijentacijskim tablicama, a pri tome misli na tablice Hrvatskog liječničkog zbora i orijentacijske tablice iz sudske medicine deontologije u izdanju medicinske naknade variraju od 5-15 % dok je smanjena pokretljivost vratne kralježnice nakon prijeloma u jednim i drugim tablicama 5 % i kad je ujedinio ta dva postotka došao je do jedinstvenog smanjena životne aktivnosti od 16 % a koje ujedinjavanje postotaka je proveo po formulama koje se preporučuju u svakoj od navedenih orijentacijskih tablica. Iskazao je i da se u hrvatskom liječničkom zboru primjenjuje baltazareva metoda, dok za orijentacijske tablice iz knjige sudske medicine deontologija ide po principu prva ozljeda 1+ 2. ozljeda 2/3 + 3. ozljeda 1/2 + 4. ozljeda 1/4 i tako dalje i dobio je između 9 i 18% ukupnu cifru i odlučio se na 16 % temeljem sličnih ozljeda koje je imao u sudskoj praksi, temeljem kliničkog pregleda i dokumentacije i da se smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja očituje u smanjenju pokretljivosti vratne kralježnice blagog stupnja i u smanjenju pokretljivosti slabinskog djela kralježnice srednjeg stupnja povremenih bolova. Također je iskazao i da danas ne može nositi teže terete pri tome misli na 15-20 kila, dugotrajno sjediti pri čemu osjeća nelagodnosti i u slabinskom dijelu kralježnice, ne može se više baviti sportskim aktivnostima npr. trčanja, igranje nogometa, da ima prisutnost povremenih bolova pri promjeni vremena i prisilnim položajima i radi tih prijeloma za očekivat je da je stanje kralježnice takvo kakvo jest i da će se degenerativne promjene još pogoršavati. Nadalje je iskazao da je tužitelj nakon izlaska iz bolnice imao dvije ortoze, jednu za slabinski dio kralježnice i torakalni dio kralježnice, a druga ortoza je bila namijenjena za stabilizaciju u vratu i nakon odlaska iz bolnice naloženo mu je mirovanje i bio je otežano pokretan, mogao je hodati ali je vrlo otežano mogao stat na noge i morao je mirovati zajedno sa ortozama , nije mogao poći sam do WC-a i za sve potrebe mu je bila potrebna tuđa pomoć kao i da je po medicinskoj dokumentaciji ortoze skinuo nekih 30-35 dana nakon događaja.
9. Saslušan tužitelj iskazao je da je završio u bolnici odmah nakon prometne nesreće i da je bio u bolnici 6 dana tijekom kojih je osjećao ogromnu bol u leđima pogotovo tijekom noći te bi molio medicinske sestre da mu daju još nešto protiv bolova međutim oni bi rekli da su mu dali dosta toga i da mu ne smiju dati i nakon nekih 6 dana bol se smanjila i onda je počela bol u nozi gdje je imao opeklinu kao da je strugao po asfaltu i dosta dugo je trajala ta bol negdje oko 2 tjedna. Nadalje je iskazao da su ga iz bolnice otpustili jer je u bolnicu došla bolnička bakterija te su mu rekli da ako se ima tko o njemu brinuti kod kuće da bolje da pođe doma, a za vrijeme dok je bio u bolnici najgore od svega mu je bilo što je morao nositi pelene jer se nije smio dizati iz kreveta te je morao nuždu vršiti u pelene, a što mu je čak bilo dosta gore nego sama bol i tad su ga nakon 6 dana pustili doma tako da su ga u invalidskim kolicima sa sanitetom dovezli kući. Kad je došao kući po kući se prvih 20-tak dana kretao sa invalidskim kolicima, odnosno koristila su mu za doći do WC-a gdje bi mu 2 osobe trebale pomoći da sjedne na WC, odnosno nakon 7 dana kod kuće jedna osoba mu je bila dovoljna za pomoći da sjedne na WC. Nakon toga je počela bol u bubrezima, međutim liječnici su mu rekli da ta bol nema veze sa bubrezima i da je to refleksija od kralježnice i sve ga je bolilo kao da mu je netko cijelo tijelo izmlatio sa palicom, a također su ga bolila i rebra i nakon toga mu je krenulo trnjenje u ruci, pa nakon toga trnjenje u 3 prsta i glava mu je bila rascvjetana jer iz nekog razloga mu je nisu šili i svi ti bolovi su trajali jako dugo, sigurno nekih mjesec dana osim vratne kralježnice gdje su bolovi trajali još duže dok je ovratnik nosio dosta dugo sigurno barem mjesec dana a kad ga je skinuo nije se mogao vratom okretati na lijevu i desnu stranu, nego samo cijelim tijelom. Nadalje je iskazao da je sam strah u trenutku prije udara bio jako velik jer je u tom trenutku vidio dva vozila kako idu prema njemu i zaključio da nema šanse da ih izbjegne te je mislio da je gotov i pao je u nesvijest a nakon nekog vremena je počeo čuti glasove, ali nije mogao disati, puna su mi usta bila stakla jer su se prozori rasuli i osjetio je da se ne može pomaknuti kao i da je mokar od benzine, a kasnije je i saznao da se cijeli rezervoar od benzine rasprsnuo te je bio cijeli od benzine. Iskazao je i da su bolovi bili takvi da nije mogao disati i bilo ga je strah da će umrijeti i da su u 7. mjesecu počeli napadaji panike, a kad je bio napadaj panike u 8. mjesecu tad je završio na hitnoj, pa kod psihijatra koji mu je objasnio da je to osjećaj koji mora kontrolirati te ga savjetovao što će mu pomoći da taj osjećaj prođe i kako da diše uz pomoć papirnate vrećice. I dan danas osjeća da više ništa nije isto, preko noći još uvijek ne prolazi preko mosta kući, nego idem drugim putem preko rijeke dok je preko dana uspio proći preko mosta gdje se dogodila ta nesreća, a jednom ga je uhvatio napad panike kad je bila kiša i kad se vraćao kući i jedva je došao doma i zapravo taj napadaj panike je dosta trajao i ne može reći da li je do danas prestao dok mu strah i do danas nije prestao. Nadalje je iskazao i da je išao i kod psihijatrice Crnogorac koja mu je dosta pomogla, da je ranije mislio da u psihijatra idu mekši ljudi, ali sad vidi da mu je dosta pomogla. Što se tiče same pomoći i njege nekih 25-30 dana mu je stalno bila potrebna jer nije mogao stati na nogu ne samo radi kralježnice nego i radi noge, a neko vrijeme je koristio i štake po kući kad mu je noga bila već malo bolje, a bila mu je bolje nakon nekih mjesec dana jer je išao kod fizioterapeuta CG koji mu je pokazao vježbe koje i dan danas čini a također je išao kod fizioterapeuta R, a dosta mu je pomogla i punica sa nekim travama, spasila ga je. Jedan put kad je išao na bazene s djecom htio se spustiti s njima, a što je bilo nakon prometne nesreće međutim osjetio je bol u gornjem dijelu kralježnice. S obzirom da je ugostitelj iskazao je da mora paziti na dizanje stvari i kad dođe roba gleda da netko drugi to odradi a prije je mogao dignuti gajbu, dvije bez problema. Iskazao je i da svako jutro radi vježbe i toga se nastoji pridržavati jer mu je fizioterapeut rekao da što je stariji da mu stanje neće biti bolje, preporučio mu je i plivanje, prije je dosta plivao, a sada malo manje, obožavao je trčati međutim ne može više trčati radi koljena a prije nesreće nikad nije imao problema sa koljenom, a ne može dugo ni sjedati i zbog donjeg dijela kralježnice a i zbog koljena. Također više ne pije niti kavu jer mu odma unese neki nemir, nastoji sve prirodnim putem riješiti, pazim i na prehranu. U početku je znao poći sa normabelom na posao čisto da ga ima ako ga uhvati bol a inače nije pio tablete do tada ni za glavobolju međutim možda ga je 2 puta popio na poslu, ali ga je nosio zbog straha da ga ne uhvati bol. Dopunski saslušan iskazao je da kad je imao prvi napadaj panike da se raspitao gdje bi bilo najbolje da pođe te su mu predložili Polikliniku Glavić, dr. Grilec i nakon prve seanse kod njega rekao mu je odnosno preporučio mu je da nastavi dalje ići na psihoterapije kod psihoterapeuta Crnogorac u bolnicu, i nakon prve seanse koja je prošla sasvim uredu i kad mu je dala drugi termin, došao je na termin te mu je rečeno da je psihoterapeutkinja pošla na bolovanje te da nisu sigurni hoće li se tako skoro vratiti, a kad je pitao ima li netko drugi koji bi ga mogao preuzeti umjesto nje rekli su mu da nema te se ponovno vratio u Polikliniku Glavić i nastavio koristit usluge od dr. Grileca. U odnosu na priložene račune privatne prakse fizikalne terapije UG istaknuo je da je kod njega privatno išao skoro 2 godine otprilike iako je išao i kod drugih terapeuta a ne samo kod CG i to ne samo radi leđa nego i radi koljena, dok u bolnicu nije uopće išao na fizikalnu terapiju poznavajući tamo kakvo je stanje i koliko se tamo čeka, a on u tom trenutku nije mogao tamo stajati i čekati i da je bio poučen sa iskustvom kad mu je dijete imalo teški prijelom noge te je znao da te sestre koje su tamo na fizikalnoj terapiji ne mogu adekvatno obraditi svakog pacijenta koji dođe već bi mu samo pokazale vježbe koje bi morao raditi kod kuće a i sin mu je prilikom prijeloma morao ići za sve u Split zato što u Dubrovniku nema dovoljno stručnjaka jer npr. ortoped dolazi jedanput mjesečno iz Zagreba. Što se tiče bolnice sv. Katarina u Zagrebu tamo je išao na snimanje kralježnice s obzirom da su tamo specijalisti baš za kralježnicu i najstručniji su dok se u Dubrovniku u bolnici za bilo kakvo snimanje čeka jako dugo a s obzirom da su mu ruke trnule prepao se i odlučio potražiti što bržu i što kvalitetniju uslugu. Također je iskazao da su ga nakon prometne nezgode u bolnici obradili i napravili sva potrebna snimanja međutim nakon otpusta iz bolnice ga više nisu smatrali hitnim slučajem i za sve što se prijavio morao je jako puno čekati te je iz navedenog razloga odlučio koristiti privatne usluge za koje je i priložio račune dok bolove koljena nije smatrao hitnim u tom trenutku te je čekao otprilike oko pola godine kako bi mogao snimiti navedeno koljeno u Općoj bolnici Dubrovnik.
10. Sukladno članku 19 st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u nastavku ZOO-a) svaka fizička i prana osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom. Pod pravnim osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
10.1. Nadalje, sukladno članku 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
10.2. Odredbom članku 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja dok je odredbom članka 1100. ZOO-a propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno o naknadi imovinske štete, kao i u slučaju kada nje nema i da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
10.3. Nadalje, sukladno članku 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
11. Ovaj sud smatra da utvrđene težine povreda i okolnosti slučaja opravdavaju utvrđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu za tužitelja sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a pri čemu je sud utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi tj. fizičke bolove, strah i smanjenje životne aktivnosti koje su u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO- a mjerilo odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu stoga je sud uzeo u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha te utvrdio visinu naknade za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za duševne boli zbog smanjenja opće životne aktivnosti.
12. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. S obzirom da se radi o jedinstvenoj naknadi zbog povrede prava osobnosti koja se ocjenjuje uzimajući u obzir kvalifikatorne okolnosti kao što su duševne boli, strah, fizičke boli, to tužitelju pripada jedinstvena naknada. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je prije svega uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti kako slijedi:
- utvrđena jačina i trajanje pretrpljenih fizičkih boli opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.317,93 EUR,
- utvrđeni intenzitet i opseg pretrpljenog straha opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 1.321,92 EUR
- i da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice, stanje nakon prijeloma trnastog nastavka 7.vratnog kralješka i stanje umanjene pokretljivosti vratne kralježnice lakog stupnja, stanja nakon prijeloma poprečnih nastavaka 2., 3. i 4. slabinskog kralješka te umanjenje pokretljivosti slabinske kralježnice srednjeg stupnja, povremenog trnjenja i povremenih bolova te kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 16% zbog čega trpi duševnu bol što opravdava dosudu pravične naknade u iznosu od 2.389,01 EUR a uzimajući u obzir trajnost posljedica i životnu dob tužitelja opravdava dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.728,86 EUR, a sve sukladno važećim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete u vrijeme donošenja odluke, a uzimajući u obzir i da je tuženik isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos od 2.300,00 EUR. Dakle, na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.
13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 182 sata te je sukladno važećoj sudskoj praksi valjalo po jednome satu tuđe pomoći utvrditi iznos od 4,00 EUR obzirom se naknada materijalne štete s osnova troškova tuđe pomoći utvrđuje u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka odnosno u vrijeme pružanja usluge, što pomnoženo s brojem potrebnih sati iznosi 728,00 EUR, a uzimajući u obzir zadobivene ozljede i karakter potrebne tuđe pomoći utvrđene liječničkim vještačenjem sud je primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, a primjeno odredbe čl. 223. ZPP-a dosudio je tužitelju s osnova tuđe pomoći i njege novčani iznos od 728,00 EUR, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev.
13.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na troškove liječenja i s te osnove zatražene isplate iznosa od 1.153,06 EUR, isti je djelomično osnovan, a osnovu i visinu sud je utvrdio uvidom u dostavljene račune koji prileže spisu, a odnose se na psihijatrijski pregled i dva kontrolna pregleda spec. psihijatar u ukupnom iznosu od 195,00 EUR, a koji pregledi su bili u razdoblju nakon predmetne prometne nezgode, fizikalnu terapiju u Privatnoj praksi fizikalne terapije Stijepa Jarak a odnose se na pruženu fizioterapijsku uslugu u trajanju od 60 minuta tijekom travnja, svibnja i lipnja 2022. u ukupnom iznosu od 350,39 EUR i preglede kirurga/vertebrologa, MR cervikalne kralješnice, MR torakalne kralješnice i MR lumbosakralne kralješnice u Specijalnoj bolnici sv. Katarina od 15.ožujka 2022. u ukupnom iznosu za pružene usluge od 568,05 EUR, a koje troškove je sud cijenio nužnim i svrsishodni za liječenje tužitelja jer su u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a činjenica što je tužitelj iste obavio u privatnim zdravstvenim ustanovama koje usluge je i platio gotovinom ne oslobađa tuženika obveze plaćanja istog bez obzira što je navedene pretrage tužitelj mogao obaviti na teret HZZO-a uzimajući u obzir opće poznatom činjenicu dugotrajnosti čekanja pretraga na teret HZZO-a i da su ozlijeđene osobe nakon bilo koje vrste štetnih događaja prinuđene same pobrinuti se za svoj oporavak i zdravstveni status kako bi se što prije oporavili a navedeno iz razloga dužine liste čekanja pretraga na teret HZZO-a, stoga se korištenje usluga privatne zdravstvene zaštite ukazuje opravdanim i svrsishodnim posebno uzimajući u obzir da je navedene preglede i terapije obavio za vrijeme dok je u potpunosti nesposoban za obavljanje svojih svakodnevnih aktivnosti odnosno djelomično nesposoban za obavljanje svojih uobičajenih aktivnosti kao i da nije za očekivati da će se kod napadaja panike na prvi pregled kod psihijatra naručiti i čekati slobodan termin, slijedom navedenog, a temeljem odredbe čl.1095 ZOO-a tužitelju je na ime troškova liječenja dosuđen iznos od 1.131,29 EUR, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj nije dokazao na što se odnosi, te je odlučeno kao u točkama I., II.
III. i IV. tužbenog zahtjeva.
14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154.st.2. u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/15, 80/22, 114/22, 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Prema vrijednosti predmeta spora tužitelju su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku, odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i nakadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: NN 138/2023 u daljnjem tekstu Tarifa), i to za sastav tužbe (100b, Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištima 12. lipnja 2024., 16. prosinca 2024. i 7.svibnja 2025. (svako po 100 b, Tbr. 9/1) te ročište za objavu (50 b, Tbr.9/3) te za sastav podneska od 19. studenog 2024. (100 b, Tbr. 8/1), što zajedno s PDV-om 25% čini iznos od 1.375,00 EUR kao i troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 600,00 EUR što ukupno iznosi 1.975,00 EUR i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 49,73 EUR i presudu u iznosu od 94,76 EUR, koji je zatražen u skladu s Tbr. 1. st. 2 u vezi s Tbr. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13, dalje: ZS) budući da je tužitelj pristojbu obvezan platiti, što ukupno iznosi 2.119,49 EUR.
14.1. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife i to za sastav odgovora na tužbu od (100 b,Tbr. 8/1), sastav podneska od 26.studenog 2024. (25 b, Tbr. 8/1) te za zastupanje na ročištima 12. lipnja 2024., 16. prosinca 2024. i 7.svibnja 2025. (svako po 100 b, Tbr. 9/1), što zajedno s PDV-om 25% čini iznos od 1.062,50 EUR.
14.3. Kako je u postupku bila sporna visina tužbenog traženja, s obzirom na naprijed navedena utvrđenja, utvrđeno je da je tužitelj uspio u postupku u visini od 77,50 %, pa je tužitelju stoga, razmjerno tom uspjehu, od utvrđenog troška (2.119,49 EUR) valjalo na ime troška priznat iznos od 1.810,11 EUR (kad se tome pribroje zatraženi troškovi vještačenja prema računu vještaka (600,00 EUR) i zatraženih sudskih pristojbi (144,49 EUR) koji pripadaju tužitelju u cijelosti bez obzira na uspjeh u sporu jer su bili nužni za vođenje postupka, a tuženiku razmjerno njegovom uspjehu u sporu od 22,50%, od utvrđenog troška (1.062,50 EUR) valjalo priznati iznos od 239,06 EUR. Prebijanjem priznatih troškova stranaka, proizlazi razlika u svoti od 1.571,05 EUR u korist tužitelja, koliko je dužan tuženik naknaditi tužitelju, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.
15. Kamate na parnični trošak temelje se na odredbi čl. 30.st.3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br 112/12, 25/13-u daljnjem tekstu OZ), dok je kamatna stopa određena temeljem odredbe čl. 29. st.2. ZOO-a.
16. Rok za izvršenje činidbe određen je na temelju odredbe čl. 328. st. 1 i st. 2 ZPP-a.
17. Na temelju odredbe čl. 190. Zakona o parničnom postupku dopuštena je preinaka tužbe u ovom predmetu smatrajući je svrsishodnom za rješenje predmeta, stoga je riješeno kao u točki I. izreke rješenja.
18. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, dalje: ZPP) propisano je da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane, a ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je tuženik pristao na povlačenje, stoga je slijedom navedenog, obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, u skladu s odredbom čl. 193. st. 2. ZPP- a, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Dubrovnik, 29. svibnja 2025.
Sutkinja
Ines Bračanov Čuljat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DN-a:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika