Poslovni broj: P-4670/2024-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja OF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice EF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Damir Mokrović, odvjetnik iz Zagreba, Trakošćanska 20, protiv tužene AF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. travnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Damira Mokrovića, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika JF, odvjetničkog vježbenika, dana 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda Zagreb određena rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj 31 Ovr-5207/18 od 23. siječnja 2019. g., koja ovrha je određena po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika AF iz [adresa], oib [osobni identifikacijski broj] protiv prvoovršenika - tužitelja OF iz [adresa], oib [osobni identifikacijski broj], i drugoovršenika - tužitelja EF iz [adresa], oib [osobni identifikacijski broj], na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige, koji je potvrđen - solemniziran kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Av. Dubrovnik 12, dana 20. svibnja 1999. g. pod brojem OU-317/99, Ov-6819-6820/99, a koji je postao ovršan u odnosu na tražbinu ovrhovoditelja dana 16. srpnja 2015. godine, određena pljenidbom novčane tražbine na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima prvoovršenika OF, [adresa], oib [osobni identifikacijski broj] i drugoovršenika EF, [adresa], oib [osobni identifikacijski broj], prema osobnom identifikacijskom broju prvoovršenika i drugoovršenika, te prijenosom tako zaplijenjenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja otvoren kod Erste&Steiermarkische Bank d.d., Zagreb, broj računa : [broj bankovnog računa], radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 146.229,48 Eura (koji iznos odgovara iznosu od 286.000,00 DEM prema fiksnom tečaju na dan 01. ožujka 2002., 1 EUR=1,95583 DEM) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. zajedno sa zateznim kamatama koja od 26. lipnja 1996. do 28. veljače 2002. teče po stopi koju Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaća na devizne štedne uloge po viđenju u DEM, od 01. ožujka 2002. do 31. prosinca 2005. teče po stopi koju Zagrebačka banka d.d. Zagreb plaća na devizne štedne uloge po viđenju u EUR, od 01. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi obračunatoj sukladno čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04), od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. teče po stopi utvrđenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Zagrebačke banke d.d. na dan isplate, te troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do ovrhovoditeljevog namirenja, te se ukidaju sve provedene radnje.

II. Tuženica je dužna tužiteljima nadoknaditi prouzročene parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se I. tužitelju OF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljici EF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj AF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 13.09.2019. godine navodi da je zaključkom naslovljenog suda od 19. srpnja 2019. g., kojeg je punomoćnik ovršenika u ovršnom postupku koji se pred naslovljenim sudom vodi pod poslovnim brojem 31 Ovr- 5207/18 zaprimio dana 27. kolovoza 2019. g., upućeni su ovršenici (ovdje tužitelji) da u roku od 15 dana od dostave tog zaključka, pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe (koja je određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda Zagreb poslovni broj Ovr-5207/18 od 23. siječnja 2019. godine nedopuštenom, zbog razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1 toč. 9 i 11 Ovršnog zakona.

Tužitelji ističu da su protiv rješenja o ovrsi podnijeli žalbu u kojoj su osim razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 9 i 11 Ovršnog zakona, istaknuli i žalbeni razlog iz točke 7, radi kojeg je također tužitelje trebalo uputiti u parnicu. Tužitelji ustraju i na tom žalbenom razlogu, te smatraju da s obzirom da su isti istaknuli u žalbi, imaju pravni interes podnijeti tužbu i zbog tog žalbenog razloga.

Navode da tužena svoje pravo na namirenje temelji na Ugovoru o ustupu tražbine od 24.11.2016. g., ovjerenih potpisa stranaka ugovora kod javne bilježnice Vlaste Zajec iz Zagreba pod brojevima OV-13393/16 dana 26.11.2016. g. i OV-13575/16 dana 30.11.2016. g., i Ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom prva vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige od 06.05.1999. g. potvrđenog kod javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba pod brojem OU-317/99 i Ov-6819-6820/99 20.05.1999. g.. Tužitelji navode da ih nitko nije obavijestio da se vrši ustup potraživanja, niti su na to pristali. Ako tužena tvrdi suprotno, teret dokaza ove činjenice je na tuženici. Smatraju da ustupatelj IF nije mogao na tuženu prenijeti potraživanja i prava koja nije imao prema tužiteljima. Prijenos vlasništva fiducijom bio je već konzumiran na način da je Općinski građanski sud Zagreb temeljem odluke Županijskog suda Zagreb broj Gž-3296/10 odbio upis IF, i on je temeljem navedenog brisan u zemljišnoj knjizi.

Predmetni Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige, odnosi se na ovrhu na nekretnini. Stoga se temeljem te isprave ne može pokretati ovrha na novčanim sredstvima tužitelja. Navode da je tužena je pred naslovljenim sudom protiv tužitelja već pokrenula ovršni postupak temeljem iste osnove na nekretnini tužitelja. Postupak ima poslovni broj Ovr-3282/17. Nakon podnesene žalbe od strane tužitelja, tužitelji su u tom postupku upućeni u pokretanje parničnog postupka radi nedopuštenosti ovrhe, što su i učinili. Postupak se pred naslovljenim sudom vodi pod poslovnim brojem P-5061/17, te je donesena nepravomoćna presuda kojom je ovrha proglašena nedopuštenom.

Tužena kao ovrhovoditelj nema pravni interes nakon već pokrenutog ovršnog postupka pred istim sudom protiv tužitelja kao ovršenika, pokretati novi ovršni postupak temeljem iste osnove protiv istih ovršenika, jer takva mogućnost nije predviđena Ovršnim zakonom. Kao posljedica takvog postupanja, sada se temeljem zaključka zbog istih razloga pokreće novi parnični postupak pred naslovljenim sudom radi nedopuštenosti ovrhe, jer tužitelji nemaju drugog načina (uz podnesenu žalbu protiv rješenja o ovrsi koju su podnijeli) da se zaštite od takvog nezakonitog postupanja tužene.

Temeljem navedenog, nema uvjeta za predmetnu ovrhu. Iz navedenog razloga ostvaren je žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 t. 7 Ovršnog zakona, jer tuženica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju javnobilježničke isprave koja glasi na prijenos prava vlasništva na nekretnini, niti je na temelju nje ovlaštena tražiti ovrhu protiv tužitelja protiv kojih već vodi ovršni postupak pred naslovljenim sudom, protiv kojeg se vodi parnični postupak radi nedopuštenosti ovrhe.

Zbog razloga brisanja fiducijarnog vlasništva s imena IF, nastupila je naknadna nemogućnost ispunjenja uslijed okolnosti za koje tužitelji ne odgovaraju, te je tražbina prestala. Prednik tuženice, IF, bio je temeljem ove javnobilježničke isprave upisan kao fiducijarni vlasnik, ali je u žalbenom postupku temeljem odluke Županijskog suda Zagreb broj Gž-3296/10 brisan. Temeljem navedenog ispunjen je žalbeni razlog iz čl. 50 st. 1 t. 9 Ovršnog zakona.

Predmetna javnobilježnička isprava nije stekla svojstvo ovršnosti dana 16.07.2015. g.. Iz čl. 2 Ugovora je vidljivo da je zadnji anuitet dospio 01.10.2000. g.. Činjenica da javnobilježnička isprava nije mogla postati ovršna petnaest godina poslije dospjeća. Temeljem navedenog, nema pretpostavke da se ovrha pokreće i provodi sedamnaest godina nakon dospjeća zadnjeg anuiteta.

Temeljem čl. 50 st. 1 t. 11 Ovršnog zakona nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno tkz. ovršnom ispravom. Po Ugovoru o zajmu od 25.06.1996. g., dospjeće je 25.06.1997. g.. Po Ugovoru o kreditu od srpnja 1998. g., rok vraćanja je sukcesivno do 01.09.2000. g.

Navodne tražbine iz Ugovora o zajmu i Ugovora o kreditu koje su osiguravane Ugovorom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige od 06.05.1999. g., i koje su predmet ovršne isprave, zastarjele su temeljem Ugovora o zajmu 25.06.2002., i temeljem Ugovora o kreditu 01.09.2005. godine.

Ističu da je iz ovršne isprave vidljivo da je njome bilo predviđeno anuitetno plaćanje tražbine, s dospijećem zadnjeg anuiteta 01.10.2000. godine.

Povremena davanja koja proistječu iz javnobilježničke isprave ubuduće, zastarjevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina. Kako je dospijeće i zadnjeg anuiteta bilo 01.10.2000. g. zastara i zadnjeg anuiteta nastupila je 01.10.2003. g., te je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno javnobilježničkom ispravom, u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina, a to je tri godine od dospijeća zadnjeg anuiteta. U tom slučaju zastara je nastupila 01.10.2003. godine.

Smatraju da u slučaju da se zastara tražbine računa od zastare zadnjeg anuiteta i da traje deset godina, zastara je nastupila 01.10.2013. godine, a ovršni postupak je pokrenut 01.09.2017. godine, nakon više od deset godina i nakon zastare zadnjeg anuiteta. Temeljem navedenog, nastupila je zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom te je izdana potvrda ovršnosti nakon što je istekao desetgodišnji rok koji se primjenjuje za ovršne isprave radi naplate tražbine prisilnim putem. Protekao je rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha. Tužitelji predlažu da sud po provedenom dokaznom postupku usvoji njihov tužbeni zahtjev u cijelosti.

Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kao i da je raniji vjerovnik IF ustupio ovdje tuženoj koji ima prema I. i II. tužitelju temeljem Ugovora o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige,a koji je potvrđen – solemniziran od javnog bilježnika Željke Maroslavac iz Zagreba, Av.Dubrovnik 12, dana 20. svibnja 1999. godine, pod brojem Ou-317/99, Ov-6819-6820/99, a koji je postao ovršan u odnosu na tražbinu vjerovnika IF dana 16.07.2015. godine zajedno sa svim sporednim pravima. Popis strana ugovora ovjeren je po javnom bilježniku Vlasti Zajec pod brojem Ov-13393/16 (ustupitelj) dana 26.11.2016. godine i Ov-13575/16 (primatelj) dana 30.11.2016. godine.

Tužena tvrdi da je time dokazala prijenos tražbine u smislu čl. 32.st.1. Ovršnog zakona, te da za ustup nije potrebno dopuštenje dužnika sukladno čl. 82. Zakona o obveznim odnosima. Dalje se navodi da obzirom da tužitelji niti ne tvrde da su isplatili dug bilo kojem od vjerovnika, da notifikacija nije niti neophodna. Ističe se da su I. i II. tužitelji izrijekom ovlastili pravog prednika tužene da se namiri sa svojim potraživanjem iz nekretnine određene čl. 8. Ugovora, a ako to ne uspije onda iz cjelokupne imovine sukladno čl. 11. Ugovora. Dalje navodi da se nije uspio namiriti iz nekretnine premda je to pokušao u postupku Z-10743/99.

Vezano uz prigovor zastare, ističe da se primjenjuje desetogodišnji zastarni rok te da se taj rok prekida podnošenjem tužbe i svakog drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranje i ostvarivanja tražbine sukladno čl. 241. ZOO-a.

Navodi se da je prijedlog tužene odbijen drugostupanjskim rješenjem iz razloga što je već na predmetnoj nekretnini bila zabilježena ovrha, odnosno zbog postupanja ovdje tužitelja, a ne zbog povlačenja prijedloga od strane tuženika.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te potražuje trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate.

Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao Zaključak Ovr-5207/18 (list 5 spisa), prijedlog za ovrhu s rješenjem Ovr-5207/18 od 23.01.2019. godine (list 6-7 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 8-9 spisa), Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva (list 10-13 spisa), Ugovor o zajmu (list 14 spisa), zk izvadak (list 16 spisa), preslika osobnih iskaznica (list 17 spisa), presuda ovog suda P-5061/17 od 05.11.2018. godine (list 18-21 spisa), zk izvadak (list 22-25 spisa), Ugovor o ustupu tražbine s dokumentacijom (list 34-39 spisa), sudska praksa (list 40-42 spisa), dodatna ista dokumentacija (list 45-49 spisa), Rješenje ŽS u Varaždinu Gž Ovr-945/19 od 11.12.2019. (list 67-69 spisa), te je izvršen uvid u predmete P-5061/17 i Ovr-1168/20.

Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda posl.br. P-5061/17 te je utvrdio da je isti pokrenut tužbom koju su 29.09.2017. godine podnijeli tužitelji OF i EF protiv tužene AF radi proglašenja ovrhe Ovr-3282/17 od 21.04.2017. godine nedopuštenom. U tom predmetu je dana 05.11.2018. godine donesena presuda kojom je proglašena ovrha nedopuštenom, odbijen je dio kojim se tražilo da sud ukine sve provedene radnje, a tuženoj je naloženo da tužiteljima naknadi parnični trošak. Protiv te presude je uložena žalba. Županijski sud u Šibeniku je svojom odlukom Gž-138/19 od 02.03.2021. godine potvrdio navedenu presudu osim u manjem dijelu koji se odnosi na parnični trošak, gdje je istu preinačio.

Uvidom u sadržaj tog predmeta sud je utvrdio da se radilo na ovrsi na nekretninama tužitelja koje su upisane u zemljišnim knjigama ovog suda u zk ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je označena kao zkč. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća u [adresa] i dvorište površine 37,3 čhv odnosno 135 m2, a radi naplate novčane tražbine od 146.229,48 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa troškovima i kamatama. Nadalje je sud iz obrazloženja naprijed citirane presude utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio da je nastupila zastara u trenutku izdavanja klauzule ovršnosti zbog proteka desetogodišnjeg roka, te je to bio razlog za donošenje usvajajuće presude.

Sud je izvršio uvid u predmet ovog suda Ovr-1168/20 koji je ranije nosio oznaku Ovr- 5207/18 i Ovr-6640/17.

Sud je utvrdio da je navedeni ovršni prijedlog započet podnošenjem prijedloga za ovrhu AF protiv ovdje tužitelja OF i EF dana 01.09.2017. godine radi naplate potraživanja od 146.229,48 EUR sa pripadajućim kamatama i troškovima, i to pljenidbom po svim računima ovršenika. U tom predmetu je dana 23.01.2019. godine doneseno rješenje o ovrsi Ovr-5207/18 kojim je usvojen ovršni prijedlog u cijelosti.

U privitku istoga se nalazi Ugovor o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva na nekretnini koja je upisana u zemljišne knjige između RF kao vjerovnika te OF i EF kao dužnika od 06.05.1999. godine radi tražbine od 286.000 DEM koja sada iznosi 146.229,48 EUR.

Također, sud je utvrdio da spisu prileži i Ugovor o zajmu između RF kao vjerovnika te OF i EF kao dužnika od 25.06.1996. godine radi tražbine od 286.000 DEM.

Zatim, tom spisu prileži i Ugovor o kreditu između kreditora IVAR d.o.o. zastupan po RF te kao korisnika kredita OF i EF iz [adresa], vezano za iznos od 457.717,50 kn sa promjenjivom kamatnom stopom sklopljen u srpnju 1998. godine. Nadalje, spisu prileži i izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu upisanu u zk ul br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina je označena kao zkč. br. [katastarska čestica] oznake zemljišta kuća u [adresa] i dvorište površine 37,3 čhv odnosno 135 m2. Uz njih su dostavljene i preslike osobnih iskaznica ovdje tužitelja.

Nadalje, spisu prileži Ugovor o ustupu tražbine od 24.11.2016. godine kojom RF ustupa tražbinu od 286.000 DEM AF, a vezano uz ugovor o zajmu koji je ustupitelj sklopio sa OF i EF.

Zatim, u spisu se nalazi rješenje ovog suda Ovr-6640/17 kojim se odbija prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 01.09.2017. godine kao neosnovan na koje rješenje je uložena žalba, a koja je uvažena od strane Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, rješenjem broj Gž Ovr-635/18 od 06.05.2018. godine.

Isto tako, spisu prileži i žalba ovršenika OF i EF protiv rješenja o ovrsi Ovr-5207/18 od 23.01.2019. godine.

Nakon toga, se u spisu nalazi rješenje ovog suda Ovr-5207/18 od 18.07.2019. godine kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, a protiv istoga je uložena žalba, te je nakon toga stavljen i prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti.

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici je dana 11.12.2019. godine donio rješenje broj Gž Ovr-945/19-2 kojim je usvojio žalbu ovršenika te je preinačio rješenje o ovrsi ovog suda Ovr-5207/18 od 23.01.2019. godine te je odbio prijedlog za ovrhu podnesen 01.09.2017. godine. Istim rješenjem je odlučeno i troškovima ovršnog postupka.

Iz svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je slijedom zadnje citirane sudske odluke drugostupanjskog suda ukinuto rješenje o ovrsi Ovr-5207/18 od 23.01.2019. godine što znači da nakon 11.12.2019. godine više to rješenje ne egzistira jer je ukinuto.

Vezano uz pravovremenost tužbe, a na što je upozorio u svom ukidnom rješenju drugostupanjski sud, utvrđeno je slijedeće. Tužitelji su rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-5207/18 od 19. srpnja 2019. godine upućeni u parnicu u smislu da u roku od 15 dana od dana primitka tog zaključka pokrenu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50 st. 1 tč. 9 i 11 ovršnog zakona.

Prema podacima iz e-spisa te preslike ovršnog spisa sud je utvrdio da je navedeni zaključak zapirimo punomoćnik ovršenika odvjetnik Damir Mokrović dana 27.08.2019. godine pa stoga od prvog slijedećeg dana počinje teći rok od 15 dana za podnošenje tužbe u ovom predemetu..

Kako su ovršenici (ovdje tužitelji) pokrenuli parnicu na koju su upućeni citiranim zaključkom dana 10.09.2019. godine, to su isti to učinili unutar roka do 15 dana takao da je tužba u ovoj pravnoj stvari pravovremena te stoga sud nije navedenu tužbu rješenjem odbacio.

Nadalje, a temeljem gore utvrđenog činjeničnog stanja, a koje niti nije sporno između parničnih stranaka, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan iz razloga što ne postoje uvjeti da bi se utvrdilo da je ovrha nedopuštena jer ovrhe nema, odnosno rješenje o ovrsi više ne postoji.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda ovrha postoji kada je rješenjem o ovrsi na temelju ovršen isprve prihvaćen prijedlog za ovrhu i na temelju takovog rješenja se ovrha odmah može i provesti.

Ali, obzirom da je u žalbenom postupku takvo rješenje o ovrsi ukinuto, te je odbijen prijedlog za ovrhu od 01.09.2017. godine koje je bilo temelj za donošenjem rješenja o ovrsi, tada ovrha u ovom konkretnom slučaju ne postoji te se stoga samo može donijeti presuda kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja da se ovrha proglasi nedopuštenom (tako i u Gž- 941/13 od 04. veljače 2014. godine ŽS Varaždin, Stalna služba Koprivnica).

Ovdje sud posebno naglašava da je uzeo u obzir i dio ukidne odluke o tome da ovrhovoditelji (ovdje tuženik) ne može uspješno voditi ovrhu iz razloga predviđenih čl. 50 st. 1 tč. 7 i 9 Ovršnog zakona, ali se o tome nije posebno očitovao obzirom da je o osnovanosti ovršnog prijedloga odlučio Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici rješenjem Gž Ovr-945/19 od 11. prosinca 2019. godine kada je preinačio rješenje o ovrsi na način da je odbio prijedlog za ovrhu od 01.09.2019. godine. U tom predmetu je istim rješenjem naložio ovrhovoditelju da podmiri trošak ovršenicima. Ova situacija ponovo dovodi do istog zaključka, a to je da više ne postoji ovrha koje se predlaže učiniti nedopuštenom, pa je stoga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan te ga je valjalo odbiti u cijelosti.

Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je odlučeno kao u tč. I. izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12 i dr.).

Obzirom da je sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti to je sud dosudio tuženiku u cijelosti trošak na teret tužitelja. Pritom valja naglasiti da tužitelji nisu nakon zaprimanja drugostupanjske odluke u predmetu Ovr-5207/18 (donijeta još 11.12.2019. godine) povukli tužbu u ovoje pravnoj stvari iako su tom drugostupanjskom odlukom ostvarili svoj prani interes.

Sud je tuženiku priznao trošak odgovora na tužbu od 15.04.202. godine sa 250 bodova (tbr. 8/1), trošak pristupa na ročišta 18.06.2020., 02.03.2021., 12.05.2021., 11.12.2024. i 16.04.2025. godine sa 250 bodova za svako ročište (tbr. 9/1), trošak pristufpa na ročište za objavu sa 50 bodova (tbr. 9/3) ili ukupno 1.550 bodova, a što uz cijenu jednog boda od 2,00 EUR iznosi 3.100,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV (tbr. 42) u iznosu od 775,00 EUR pa se dobiva iznos od 3.875,00 EUR koji je i dosuđen tuženiku na teret tužitelja.

Tuženiku je na njegov zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tuženiku od 29. svibnja 2025. godine pa do isplate.

Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 29. svibnja 2025. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima po pun.

2. Tuženiku po pun.