REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-380/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Đeni Broznić, u upravnom sporu tužitelja ZŠ iz [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu u Matić & Poljak d.o.o., Split, Domovinskog rata 61, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, radi utvrđivanja nepripadne isplate starosne mirovine, 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03025434269, URBROJ: 341-99-05/3- 25-174 od 28. veljače 2025., kao i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Karlovac, KLASA: UP/I 140-02/24-01/03025434269, URBROJ: 341-07-

05/3-24-13713 od 3. prosinca 2024.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 500,00 eura (slovima: petsto eura) u roku od 30 dana od dana donošenja pravomoćne odluke u ovom upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03025434269, URBROJ: 341-99-05/3- 25-174 od 28. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja i izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Karlovac, KLASA: UP/I-140-02/24-01/03025434269, URBROJ: 341-07-05/3-24-13713 od 3. prosinca 2024. kojim je u točki 1. izreke tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023. u svoti od ukupno od 1.775,62 eura, dok je u točki 2 izreke rješenja tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa državnog proračuna navedenog u uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja.

1.1. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/25-01/03025434269, URBROJ: 341-99-05/3-25-174 od 28. veljače 2025., a posljedično tome i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Karlovac, KLASA:

UP/I-140-02/24-01/03025434269, URBROJ: 341-07-05/3-24-13713 od 3. prosinca 2024., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 3. travnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj je u tužbi koja je sadržajno jednaka žalbenim navodima, u bitnome naveo, da nije obvezan vratiti iznos od 1.775,62 eura koji mu je određen prvostupanjskim rješenjem iz razloga što je sukladno zakonskim propisima obavijestio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje o svakoj promjeni svog statusa. Istaknuo je, da se zaposlio na radno vrijeme od 4 sata dnevno 1. lipnja 2023. u trgovačkom društvu ZAKLADY REMONTOWE ENERGETYKI KATOWICE S.A. PODRUŽNICA SERVIS CENTAR, KARLOVAC i da je o navedenom zaposlenju odmah obavijestio tuženika na način da je poslodavac izvršio prijavu putem obrasca eM-1P o početku osiguranja i zaposlenju, i do 31. svibnja 2023. te je prijava obrađena 1. lipnja 2023. Unatoč tome, tuženik da je nastavio s vršenjem plaćanja pune najniže starosne mirovine. Napomenuo je, da je tužitelj imao opravdana očekivanja da je tuženik proveo prijavu u svojem sustavu te je smatrao da je iznos mirovine koji je primao, doista i iznos mirovine koji mu pripada i nije imao razloga sumnjati niti misliti ili znati da mu ne pripada iznos koji mu je mjesečno uplaćivan na račun. Smatra da ne može nakon 20 mjeseci trpjeti negativne posljedice radi propusta tuženika, dok je s druge strane ispunio sve dužnosti i obveze. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. veljače 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 3. prosinca 2024., čime bi meritorno bio riješen ovaj upravni spor, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 5. svibnja 2025. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je tužitelj u razdoblju od 1. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023., u kojem je bio zaposlen, isplaćivana najniža mirovina te ostvario materijalnu korist na štetu proračuna Republike Hrvatske i u ovoj upravnoj stvari da se ne utvrđuje čijom krivicom je došlo do nepripadne isplate, već se utvrđuje stjecanje bez osnove u korist tužitelja i obveza vraćanja stečenog bez osnove, u skladu s odredbom članka 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22).

2.1. Naposljetku, tuženik je istaknuo da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje i prava na povrat nepripadne isplate, koja zastarijeva za 5 godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a sve imajući u vidu odredbu članak 168. ZOMO-a. te činjenicu da je nepripadna isplata najniže mirovine utvrđena prvostupanjskim rješenjem od 3. prosinca 2024. Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U ovom upravnom sporu, 22. svibnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 u nastavku teksta: ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta postupka te je rasprava zaključena.

4. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelju, hrvatskom branitelju i dragovoljcu iz Domovinskog rata rješenjem prvostupanjskog tijela od 26. srpnja 2021. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 23. lipnja 2021. prema odredbi čl. 26. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19, 84/21, 156/23 u nastavku teksta ZOHOBDR) te je određeno da će se umjesto mirovine određene prema odredbama ZOMO-a, uz primjenu odredbi ZOHOBDR-a, odrediti kao povoljnije mirovinsko primanje isplata najniže mirovine, prema čl. 49 ZOHOBDR-a.

4.1. Utvrđeno je, da je tužitelj 1. lipnja 2023. zasnovao radni odnos na polovicu punog radnog vremena, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 28. studenoga 2024. u tč. I. izreke obustavljena isplata najniže starosne mirovine tužitelju s danom 31. svibnja 2023., u tč. II. izreke uspostavljena je isplata starosne mirovine od 1. lipnja 2023. u svoti od 360,33 eura mjesečno koja je usklađena s pripadajućim povećanjem od 1. srpnja 2023. iznosi 390,53 eura mjesečno, dok je u tč. III. izreke određeno da se obustavlja isplata starosne mirovine s danom 31. prosinca 2023. a u tč. IV. izreke se uspostavlja isplata najniže starosne mirovine od 1. siječnja 2024. u svoti od 686,22 eura mjesečno, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 156/23) koji je na snazi od 1. siječnja 2024.

4.2. Utvrđeno je, da je tužitelju u razdoblju od 1. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplaćena mirovina u većoj svoti od pripadajuće u svoti od 1.775,62 eura prema Odsjeku za obračun primitaka i naknada korisnicima, zbog čega je prvostupanjskim rješenjem od 3. prosinca 2024. tužitelju utvrđena nepripadna isplata najniže starosne mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2023. do 31. prosinca 2023. u svoti od 1775,62 eura mjesečno koju svotu je tužitelj obvezan uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa državnog proračuna navedenog u uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja.

4.3. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 3. prosinca 2024. tužitelj izjavio tuženiku žalbu koja je sadržajno jednaka tužbenim navodima, a o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 28. veljače 2025. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a čiju zakonitost tužitelj osporava u predmetnom upravnom sporu.

5. Odredbom članka 166. ZOMO-a propisano je, da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

6. U stavku 2. citiranog članka 166. ZOMO-a propisano je, da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

7. Odredbom članka 166. stavak 3. ZOMO propisano je da Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovom članku, dok je u stavku 4. članka 166. ZOMO propisano da Zavod može potraživanje s osnova nepripadne isplate iz stavka 1. i 2. članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primjena korisnika.

8. Sukladno članku 165. i 166 ZOMO Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnova prema članku 165 i 166. ZOMO.

9. Odredbom članka 102. ZOMO-a propisano je, da korisnik prava, opunomoćenik, centar za socijalnu skrb, odnosno ustanova za zbrinjavanje starijih i nemoćnih osoba iz članka 101. ovoga Zakona dužni su u roku od 15 dana prijaviti Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim ili u stvarnim okolnostima koja utječe na pravo ili na opseg korištenja toga prava.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz niže obrazloženih razloga.

11. Prvo valja tužitelju ukazati, a imajući u vidu odredbu članka 168. ZOMO-a, da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje niti na povrat nepripadno isplaćene mirovine, a sve imajući u vidu da je prvostupanjskim rješenjem od 3. prosinca 2024. utvrđena nepripadna isplata mirovine, a istim rješenjem određena je i obveza tužitelja na povrat nepripadne isplate koja zastarijeva za 5 godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je u stavku 2. citiranog članka 168. ZOMO-a propisano da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, a saznao je 1. lipnja 2023., dakle zastara prava počinje teći. 1. siječnja 2024., a zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata, a iz čega je razvidno da nije nastupila zastara prava na utvrđivanje niti prava na povrat nepripadne isplate mirovine.

12. Međutim, iako nije nastupila zastara prava na utvrđivanje niti na povrat nepripadno isplaćene mirovine, ukazuje se tuženiku da je iz spisa predmeta upravnog postupka, kojeg je tuženik dostavio ovome sudu uz odgovor na tužbu, kao i cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora, proizlazi, da je tužitelj u skladu s odredbom čl. 102. ZOMO-a prijavio Zavodu svaku promjenu nastalu u osobnim i stvarnim okolnostima koje utječu na pravo i na opseg korištenja tog prava pa je tako prijavio činjenicu zaposlenja na radno vrijeme od 4 sata dnevno od 1. lipnja 2023 u trgovačkom društvu ZAKLADY REMONTOWE ENERGETYKI KATOWICE S.A. PODRUŽNICA SERVIS CENTAR, KARLOVAC na način da je poslodavac izvršio prijavu putem obrasca eM-1P o početku osiguranja i zaposlenju i do 31. svibnja 2023. te je prijava obrađena 1. lipnja 2023., a što je razvidno iz prvostupanjskog rješenja od 28. studenoga 2024. kojom se tužitelju obustavlja, a potom uspostavlja isplata najniže starosne mirovine.

13. Navedenu odlučnu činjenicu da je tužitelj prijavio činjenicu zaposlenja niti tuženik ne spori u odgovoru na tužbu, niti u tijeku upravnoga postupka pa s tim u svezi ukazuje se tuženiku na presudu Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske od 13. prosinca 2007. zahtjev broj 32457/05) iz koje proizlazi da bi propusti državnih tijela trebali ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes odnosno drugim riječima rizik svake greške što je napravilo državno tijelo, trebalo bi snositi država i propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog građanina (vidi, mutatis mutandis, G v. [adresa], br. 65582/01, § 50, 24. svibnja 2007. ), a takvo postupanje se protivi i načelu pravne sigurnosti, koje je citirano u članku 6. stavku 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda( pročišćeni tekst MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10), koji stav je i zauzet i u presudi Vijatović protiv Hrvatske od 21. rujna 2017., (zahtjev broj 502-00/13).

14. Pri tome ukazuje se tuženiku i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-11/18 od 8. studenog 2018. prema kojoj Ustavni sud Republike Hrvatske napominje da se u demokratskom društvu posebna važnost pridaje načelu dobrog upravljanja koje podrazumijeva jasne i transparentne radnje tijela javne vlasti koje moraju postupiti osobito pažljivo kad je riječ o postupcima kojima u konačnici ovisi materijalna egzistencija pojedinca, kao što je to u konkretnom slučaju pravo na mirovinu, a navedeno osobito podrazumijeva dužnost postupanja na vrijeme te na prikladan i dosljedan način, a istovjetno stajalište zauzeo je i Europski sud za zaštitu ljudskih prava u predmetu Moskal protiv Poljske, broj 10373/05, presuda od 15. rujna 2009. i u predmetu Čakarević protiv Hrvatske broj 48921/13, presuda od 26. travnja 2018., dok pritom Ustavni sud ne dovodi u pitanje pravo i obvezu javnih tijela da postupaju u skladu sa zakonom i u javnom interesu, međutim takvo postupanje ne smije biti na teret građana pa obzirom da je do nepripadne isplate mirovine došlo greškom javnopravnih tijela, a ne tužitelja, to se sadržajno ima primijeniti navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i odluke Europskog suda za zaštitu ljudskih prava.

15. Slijedom navedenog, na temelju članka 117. stavak 1. ZUS-a, ovaj sud je poništio osporavano rješenje tuženika od 28. veljače 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 3. prosinca 2024. čime je meritorno riješio ovaj upravi spor.

16. Odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a, propisano je, da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano pa je tužitelju priznat zatraženi trošak za sastav tužbe u iznosu od 250,00 eura (koji je uvećan za trošak PDV-a), a kako je to tužitelj specificirao u tužbi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u nastavku teksta Tarifa) te trošak zastupanja na ročištu održanom 22. svibnja 2025. u istom iznosu od 250,00 eura, a kako je to tužitelj zatražio na zapisniku na održanom ročištu za raspravu pa je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura, u koji iznos je uračunat i PDV od 25%, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci 29. svibnja 2025.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu u Matić & Poljak d.o.o., Split, Domovinskog rata 61

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb,

Mihanovićeva 3