Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž R-441/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik iz Zagreba, Hruševačka 1, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu – Studentski centar u Zagrebu, Savska cesta 25, Zagreb, OIB: 22597784145, koji je zastupan po punomoćniku ŽO iz Odvjetničkog društva Šunić, Lisec, Kancir, Kancir d.o.o., Donje Svetice 99A, Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-706/2022-23 od 28. svibnja 2024., u sjednici održanoj 29. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana, a djelomično se uvažava, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr- 706/2022-23 od 28. svibnja 2024.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženiku da isplatiti tužiteljici iznos od 2.105,19 eura s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose, a kako je to navedeno u izreci presude, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tom bruto dosuđenom iznosu, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.
b) preinačuje u pobijanom dijelu po točkom I. izreke, kojim je tuženiku naloženo da isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.105,19 eura, tako da se zahtjev tužiteljice u tom dijelu odbija kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.105,19 eura skupa s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče na mjesečne iznose od dospijeća do isplate, a kako je to specificirano u izreci presude (točka I. izreke). Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da isplatiti tužiteljici iznos od 2.015,45 eura na ime naknade parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2024. do isplate (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači tako da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od mjeseca siječnja listopada 2017. do siječnja 2022. u iznosu od 2.105,19 eura skupa s pripadajućim kamatama,
6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće:
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijem na radnom mjestu blagajnika u restoranu,
- da je prema članku 6. Ugovora o radu, rad tužiteljice organiziran u šest radnih dana u tjednu, te da se tužiteljica obvezala raditi u punom radnom vremenu 40 sati tjedno i to u smjenama,
- da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u smjenama,
- da prema odredbi članka 16. stavka 4. i 5. Pravilnika o plaćama i drugim primanjima radnika tuženika iz studenog 2015. (u daljnjem tekstu: Pravilnik), proizlazi da se radom u smjenama (smjenskim radom) smatra svakodnevni redovni rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu tuženika koji radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (prva smjena), poslijepodnevnom (druga smjena) ili noćnom (treća smjena) dijelu dana. Rad u prvoj smjeni traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati,
- da je odredbom članka 44. stavak 3. alineja 2. Kolektivnog ugovora od 9. prosinca 2016. (u daljnjem tekstu: KU) propisano uvećanje plaće za smjenski rad od 5%, a Pravilnikom u odredbi članka 16. dodatno je propisano uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%,
- da Povjerenstvo za tumačenje odredbi i praćenje primjene KU-a u Zaključku od 7. veljače 2017. smatra da je člankom 44. stavkom 3. alinejom 2. KU-a propisano da pravo na uvećanje plaće za smjenski rad ostvaruju svi radnici u prehrani koji u ugovoru o radu imaju propisanu obvezu smjenskog rada.
6.1. Na temelju ovih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo na uvećanje osnovne plaće za smjenski rad neovisno o tome radi li se o smjenskom radu ostvarenom u prvoj ili nekoj drugoj smjeni, pri čemu da citirana odredba članka 44. stavak 3. alineja 2. KU-a ne propisuje da bi smjenski rad bio samo rad odrađen u drugoj smjeni.
6.2. Na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio da razlika bruto plaće tužiteljice u utuženom razdoblju s uvećanjem za rad u smjenama od 5% prema članku 44. stavak 3. KU-a i uvećanjem plaće za 10% za rad u drugoj smjeni primjenom članka 16. Pravilnika, iznosi ukupno 2.105,19 eura. Pritom je prvostupanjski sud zaključio da se navedene odredbe KU-a i Pravilnika međusobno ne isključuju, pa da tužiteljica na temelju KU-a ima pravo na dodatak za smjenski rad od 5% za sate odrađene u režimu smjenskog rada, a za rad u drugoj smjeni sukladno tuženikom Pravilniku od 10%, navodeći da je materijalno pravo propisano aktom tuženika povoljnije u odnosu na KU-a., zbog čega je taj sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.
7. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim razlozima tuženika nisu dovedeni u sumnju.
8. Naime, osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na prihvaćeni tužbeni zahtjev, tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 44. stavak 3. KU-a kojom je određeno da se osnovna plaća radnika uvećava za smjenski rad za 5% i odredbu članka 16. tuženikovog Pravilnika kojom je propisano uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni za 10%, jer da tužiteljica može eventualno ostvariti samo jedan od tih dodataka, pa da je slijedom toga prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje.
9. Neosnovano tuženik žalbom pobija pravilnost pravnog zaključka prvostupanjskog suda vezano za dodatke na plaću u odnosu na tužiteljičin smjenski rad odnosno rad u drugoj smjeni. Prema stajalištu ovoga suda, pritom cijeneći da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila u smjenama, da se radom u smjenama smatra svakodnevni redovan rad radnika prema utvrđenom radnom vremenu tuženika koji radnici obavljaju naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prvoj smjeni koja traje od 6,00 do 14,00 sati, u drugoj smjeni od 14,00 do 22,00 sati i u trećoj smjeni od 22,00 do 6,00 sati, što je sukladno članku 16. stavak 3. i 5. Pravilnika i da odredba članka 16. Pravilnika propisuje uvećanje plaće za rad u drugoj smjeni od 10%, dok odredba članka 44. KU-a propisuje pravo na uvećanje plaće od 5% za rad u prvoj smjeni, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na uvećanje plaće za rad u smjenama od 5% prema članku 44. stavak 3. alineja 2. KU-a i na uvećanje plaće od 10% za rad u drugoj smjeni prema članku 16. Pravilnika, pri čemu se navedene odredbe Pravilnika i KU-a međusobno ne isključuju.
9.1. Kako je financijskog, knjigovodstvenim vještačenjem pravilno, sukladno zadaći suda izvršen obračun uvećanja plaće na način da je dodatak za prvu smjenu od 5%, sukladno KU,koja također ulazi u režim smjenskog rada dodan na osnovnu plaću, dok je sukladno odredbi članka 16. Pravilnika pravilno obračunata razlika plaće za rad u drugoj smjeni u visini od 10%, pa kako matematički izračun daje kupan iznos od 2.105,19 eura, to je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjeve tužiteljice u ovom dijelu, zbog čega ga je trebalo potvrditi.
10. Međutim, neosnovano je potraživanje tužiteljice s naslova zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržano u dosuđenom bruto iznosu, sve prema odredbi članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), prema kojoj, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 14. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju; i odredbi članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15.), prema kojoj primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se iznosi zatezne kamate isplaćene po osnovi plaće ili mirovine koje poslodavac i isplatitelj primitka odnosno plaće i mirovine iz članka 14. Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima po sudskoj presudi. Kamate koje se isplaćuju po osnovi plaće ili mirovine isplaćene sa zakašnjenjem, bez sudske presude ili na temelju izvansudske nagodbe smatraju se primitkom od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona i članku 11. ovoga Pravilnika u ukupnom iznosu.
10.1. Nadalje, odredbom članka 22. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 115/16.) propisano je da, ako poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće i mirovine iz članka 21. ovoga Zakona isplaćuje radniku i fizičkim osobama te umirovljenicima plaću ili mirovinu po sudskoj presudi, sudskoj nagodbi ili izvansudskoj nagodbi, propisane zatezne kamate isplaćene po toj osnovi ne smatraju se primitkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju. Primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju se niti zatezne kamate isplaćene na temelju arbitražnih odluka u skladu s posebnim propisom, zatezne kamate isplaćene prema rješenju službeničkih sudova te zatezne kamate isplaćene na temelju nagodbi sklopljenih u postupcima za mirno rješenje spora do visine zakonske stope zateznih kamata.
10.2. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće, a što sve osnovano u žalbi tvrdi i tuženik, zbog čega je u ovom dijelu pobijanu odluku trebalo preinačiti, jer se predmetni dodaci smatraju dijelom plaće, a u preostalom dijelu dosuđenu kamatu potvrditi.
11. Pravilna je i odluka o trošku jer je ista pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koju ni tuženik posebnim žalbenim razlozima ne pobija.
12. S obzirom na navedeno, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. odlučeno je kao u točki I. izreke, ove odluke.
13. Budući da je tuženik uspio u razmjerno neznatnom dijelu žalbe, to istome nije dosuđen trošak žalbenog postupka na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP-a, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke, ove odluke.
U Splitu 29. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča
