REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-85/2023-5

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Branka Ivića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene RU, zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru od 06. veljače 2023. br. K-381/2021, u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optužene RU, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se optužena RU za kazneno djelo iz članka 205. stavka 1. KZ/11., zbog koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, temeljem istog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca te se na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda, tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optužena u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo

II. U ostalom dijelu žalba optužene RU odbija se kao neosnovana, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Zlataru pod brojem K-381/2021 od 06. veljače 2023. optužena RU proglašena je krivom zbog kaznenog djela ubijanja životinja iz članka 205. stavka 1. KZ/11, pa je na temelju tog zakonskog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da je imenovanoj optuženoj primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako ista u roku od dvije godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 ,36/24 i 72/25 -dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da se oštećeni SU sa imovinsko pravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 naloženo je optuženici da plati troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 79,63 eura/ 600,00 kuna[1] , trošak vještačenja po Veterinarskom fakultetu 275,81 eur /2.078,13 kuna, putni trošak [adresa],13 eura/114,00 kuna, putni trošak svjedoka [adresa],89 eura/180,00 kuna u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.

4.Protiv te presude žalbu je podnijela optužena RU osobno, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je optuženica podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženicu oslobodi od optužbe, a podredno „molim smanjenje kazne“.

5.Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

7.Žalba je djelomično osnovana.

8. Žaliteljica u žalbi navodi da je svjedoka PU jedino prvostupanjski sud obavijestio da će biti svjedok u predmetnom postupku, pa stoga smatra da je iskaz svjedoka PU „potpuno neprihvatljiv te se isti niti ne može smatrati svjedokom“. Dakle, optuženica suštinski smatra da je došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. Protivno žalbenim navodima, iz članka 173. stavka 1. ZKP/08 proizlazi da poziv svjedoku ili vještaku za dokazno ročište ili raspravu dostavlja sud.

8.1. Stoga su žalbeni navodi žaliteljice potpuno neutemeljeni, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede materijalnog prava na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, žalba optuženice iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

9. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se optuženica žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, analizirajući kompletan tijek dokaznog postupka, te povezujući inkriminirano postupanje optuženice s provedenim dokazima, valja istaći da ista pogrešno ocjenjuje provedene dokaze i subjektivno zauzima stav u pogledu istih.

9.1. Potpuno neosnovano i neutemeljeno optuženica u žalbi preocjenjuje iskaz oštećenika te nalaz i mišljenje Zavoda za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu broj: [obrt] 1. studenog 2021. Naime, optuženica u žalbi tvrdi da iako je više puta upozorila oštećenika da njegove životinje čine štetu u optuženičinom vrtu da inkriminirane prigode nije usmrtila predmetnog purana već da ga je „živa i pokretna“ prebacila preko svoje ograde. Pri tome, optuženica napominje da njena izjava da joj je žao za smrt predmetnog purana ne znači da se smatra krivom za smrt istog.

9.2. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, ispravno je prvostupanjski sud iskaz oštećenika ocijenio dosljednim, uvjerljivim i suglasnim s materijalnim dokazima u spisu, a iz kojeg proizlazi da je inkriminirane prigode, trideset minuta nakon što je oštećenik čuo da optuženica psuje jer su njegove životinje ušle u optuženičin vrt, pronašao svog mrtvog purana s vanjske strane ograde optuženičinog vrta, dok je unutar tog vrta bila hrpa perja. Zatim je sud prvog stupnja naprijed navedeni iskaz oštećenika pravilno doveo u vezu s nalazom i mišljenjem Zavoda za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu iz kojeg proizlazi da postoji sumnja da je predmetna životinja uginula od posljedica tupe traume. Uz to iz Zapisnika o očevidu Policijske uprave Krapinsko-zagorske, Policijske postaje Pregrada od 4. listopada 2021. s priloženom fotodokumentacijom proizlazi da je na glavi lešine pronađena ozljeda u vidu puknuća kože na gornjem dijelu tjemena. Prema tome, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu optuženice iz koje proizlazi da je predmetnog purana živog ostavila s druge strane ograde svog vrta cijeneći je da je usmjerena izbjegavanju kazneno pravne odgovornosti.

9.3. Slijedom navedenog, s obzirom na okolnosti da je oštećenik pronašao svog mrtvog purana s vanjske strane ograde optuženičinog vrta pola sata nakon što je čuo optuženicu da psuje zbog ulaska njegovih životinja u optuženičin vrt, a imajući u vidu činjenice da je predmetni puran imao puknuće kože na gornjem dijelu tjemena te da iz nalaza i mišljenja Zavoda za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu proizlazi da postoji sumnja da je predmetna životinja uginula od posljedica tupe traume tada se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nameće sasvim logičan zaključak da je upravo optuženica usmrtila predmetnog purana.

9.4. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi optuženice u kojima tvrdi da je iskaz oštećenika lažan jer je naveo da ima svjedoka PU, a on se „ne može smatrati svjedokom“. To iz razloga jer je kao svjedok u postupku saslušan PU. Stoga, žalbeni navodi optuženice nisu ničim doveli u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, pa je žalba izjavljena iz ovog žalbenog razloga, neosnovana.

10. Međutim, u pravu je optuženica kada se u žalbi žali zbog odluke o kazni te ističe da do sada nije kažnjavana te da se protiv nje nije vodio nikakav drugi kazneni postupak. Osim toga“već sam godinu dana na bolovanju zbog ozljede te podvrgnuta dvjema operacijama, uz to imam supruga koji boluje od zloćudne bolesti.“

10.1. Prvostupanjski sud je utvrdio sve okolnosti odlučne za odmjeravanje kazne u smislu odredbe članka 47. KZ/11. Tako je optuženici olakotnim cijenio činjenice da je prethodno neosuđivana, da je zaposlena i majka dvoje djece, dok otegotnih okolnosti nije našao. Potom je optuženicu osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, time da je optuženoj RU primjenom članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ako ista u roku od dvije godine od pravomoćnosti pobijane presude ne počini novo kazneno djelo. Naime, iako je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni ispravno utvrdio sve olakotne okolnosti i činjenicu da nema otegotnih okolnosti, nije ih adekvatno cijenio, pogotovo u odnosu na to da je optuženica prethodno neosuđivana osoba, što ukazuje na okolnost da se radi o osobi koja je do sada bila primjerenog i društveno prihvatljivog ponašanja, a u svom dosadašnjem životu, ista se u cijelosti pridržavala važećih zakonskih normi i nije dolazila u sukob sa zakonom, što govori u prilog činjenici da ovo kazneno djelo, za koje je optuženica proglašena krivom, predstavlja eksces u njenom do sada besprijekornom životu i stoga se ne radi o uobičajenom obrascu optuženičinog ponašanja. Prema tome, ovaj drugostupanjski smatra da sve pobrojene okolnosti ,težina i opasnost počinjenog djela predstavljaju i adekvatan temelj za zaključak da se svrha izricanja kazne u ovom slučaju može postići i najmanjom zakonom propisanom kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca na koju će se na temelju članka 56. KZ/11 primijeniti uvjetna osuda, tako da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako optuženica u roku od jedne godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

10.2. Ovako izrečena uvjetna osuda, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjerena je težini i okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi optuženice, te je za očekivati da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. te ispuniti zahtjevi specijalne i generalne prevencije. U odnosu na žalbene navode optuženice da je bolesna i da joj je bolestan suprug treba reći da nisu ničim dokazani pa da se iz tog razloga ne mogu cijeniti olakotnim.

11. Konačno, a glede odluke o trošku, nije u pravu žaliteljica kada osporava obvezu snošenja ukupnih troškova predmetnog kaznenog postupka, a posebno kada osporava trošak nalaza i mišljenja Zavoda za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tvrdnjom „nije mi jasno iz kojeg razloga se teretim za troškove navedene analize iz koje nije apsolutno ništa zaključeno“. Suprotno izloženom navodu žalbe, na temelju članka 145. stavka 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka su svi oni izdaci od njegova započinjanja do završetka, kao i izdaci za dokazne radnje prije početka kaznenog postupka. Razmatrajući činjenicu da je optuženica zaposlena osoba, prvostupanjski je sud, sve sukladno odredbi članka 148. ZKP/08, pravilno zaključio da plaćanjem troškova kaznenog postupka, u koje svakako ulaze i žalbom problematizirani troškovi nalaza i mišljenja Zavoda za veterinarsku patologiju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje iste i osoba koje je ona dužna uzdržavati. Zbog izloženog, osnovano je sud prvog stupnja odlučio da je optuženica dužna naknaditi cjelokupan trošak ovog kaznenog postupka, dok na pravilnost i zakonitost izložene odluke, ni na koji način nije od utjecaja žaliteljičina subjektivna ocjena kvalitete naprijed navedenog nalaza i mišljenja. Ovo ne ograničava optuženicu da u smislu odredbe članka 148. stavka 6. ZKP/08 naknadno zatraži donošenje posebnog rješenja o oslobađanju dužnosti naknade troškova kaznenog postupka uz dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

12. Slijedom navedenog, temeljem članka 486. stavka 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao izreci.

Šibenik, 29. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac