Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Povrv-250/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužitelja INKASATOR d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, protiv tuženika LI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nataši Lisac, odvjetnici u Dugom Selu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, po objavi 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnih bilježnika Marine Augustinović – Željke Tranfić iz [adresa], poslovni broj Ovrv- 2648/2020-2 od 19. listopada 2020. i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Inkasatoru d.o.o. Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4, OIB: 51671452481, da tuženiku LI, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 337,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je Javnim bilježnicima Marini Augustinović – Željki Tranfić iz [adresa], dana 9. listopada 2019. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika, radi isplate iznosa od ukupno 9.210,34 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako je to pobliže navedeno u toč. 1. izreke presude i rješenju, kao i troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javni bilježnik Marina Augustinović – Željka Tranfić sa sjedištem u [adresa] je dana 19. listopada 2020. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 2648/2020-2, protiv kojeg je tuženik podnio pravovremeni prigovor u kojem je osporio utuženo dugovanje.

3. Povodom navedenog prigovora, Općinski sud u Karlovcu je rješenjem poslovni broj Povrv-228/2021-2 od 05. srpnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja Općinski sud u Karlovcu je donio presudu poslovni broj Povrv-228/2021-14 od 04. srpnja 2022. koja odluka je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3317/2022-2 od 28. studenog 2022. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka (list 7 do 10 spisa), rješenje (list 30 spisa), presliku računa (list 31 spisa), rješenje (list 32 do 33 spisa), presliku računa (list 34 spisa), otvorene stavke kupca od 30. listopada 2019. (list 35 spisa), karticu kupca od 11. studenog 2019. (list 36 do 37 spisa), rješenje Hrvatskih voda od 4. svibnja 2022. (list 52 spisa) i rješenje Grada Karlovca od 3. svibnja 2022. (list 53 spisa).

6. Sud nije uzeo u obzir dokaze koje je tuženik dostavio uz podnesak od 18. svibnja 2022. (list 62 – 91) kao ni dokaze koje je tužitelj dostavio uz podneska od 07. travnja 2025. iz razloga što su isti dostavljeni nakon rokova iz čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), a imajući u vidu i činjenicu da je odlukom drugostupanjskog suda prvostupanjski postupak vraćen u stadiji glavne rasprave, a ne pripremnog ročišta.

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

8. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja koje se odnosi na režijske troškove stanovanja za prostor u [adresa], na adresi [adresa], za razdoblje od lipnja 2019. do zaključno kolovoza 2020., a koji troškovi obuhvaćaju fiksni dio vodne usluge skupljanja otpadnih voda (FCK), fiksni dio usluge pročišćavanja (FCR), fiksni dio osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe (FCV), komunalnu naknadu (NKN), naknadu za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada (NOS), naknadu za uređenje voda (NUV), naknadu za korištenje voda (UVI), varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge skupljanja otpadnih voda (UVK), varijabilni dio osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe (UVP), varijabilni dio usluge pročišćavanja (UVR), naknadu za razvoj (UVV), naknadu za zaštitu voda (UVZ), a što je utvrđeno uvidom u izvod otvorenih stavaka od 02. listopada 2020. (list 6 – 10).

9. Tuženik tijekom postupka ne osporava da je on vlasnik odnosno korisnik nekretnine u [adresa], na adresi [adresa] kao i da utužene iznose troškova stanovanja u navedenoj nekretnini nije platio.

10. Sporno je pitanje je li za naplatu svih utuženih tražbina stvarno nadležan sud, nalaze li se u nekretnini tuženika, dva prostora, stambeni i poslovni, odnosno jesu li u predmetnom prostoru ugrađena dva vodomjera prema čijem očitovanju se tuženiku ispostavljaju računi.

11. Tužitelj je tijekom postupka naveo da se radi o dva prostora na istoj adresi, dakle u ovoj pravnoj stvari predmet potraživanja su troškovi stanovanja za stambeni prostor veličine 244,80 m2 sa svim naknadama (komunalna, voda, čistoća, Hrvatske vode), a na istom objektu postoji poslovni prostor veličine 58,20 m2 za kojeg tužitelj naplaćuje samo vodu zajedno sa naknadama koje se računaju po potrošnji u korist Hrvatskih voda. Na predmetnoj nekretnini postoje dva vodomjera prema evidencijama koje ima tužitelj i to vodomjer za kuću 01140240 sa potrošnjom po mjesecima i to veoma malom, dok je vodomjer za poslovni prostor 01140250 u mjesečnoj potrošnji cca 4m3 u prosjeku. Tužitelj ne potražuje komunalnu naknadu niti naknadu za uređenje voda za poslovni prostor, a dostavljeno rješenje ovom sudu služilo je samo kao dokaz da poslovni prostor postoji. Svaki obveznik i vlasnik dužan je direktno u vodovodu prilikom prijenosa utvrditi svoj broj vodomjera, obzirom vodovod mjesečno dostavlja tužitelju očitanja za dva vodomjera po brojevima kako su navedeni u prijašnjem iskazu. Broj vodomjera naveden je u primjerku računa koje je tužitelj priložio sudu radi evidencije o vrstama naknada na pojedinom računu i dokaz da se radi o dva vodomjera.

12. Tuženik je tijekom postupka osporavao navedene tvrdnje tužitelja navodeći da se podataka koje je tužitelj dostavi na spis predmeta ne može utvrditi za koje uslugu ovrhovoditelja traži naknadu, za koju nekretninu i temeljem kojeg pravnog osnova, radi čega osporava aktivnu legitimaciju. Nadalje, tuženik tvrdi da mu je nejasno koje namete tužitelj želi naplatiti, a ako se isti odnose na komunalnu naknadu, naknadu za korištenje voda, naknadu za zaštitu voda itd. na naplatu istih tužitelj nema pravo iz razloga što se naplata ovih davanja vrši sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu i naplaćuje je tijelo koje je i izdalo rješenje kojim se utvrđuje visina ovih naknada i to na isti način kao što se naplaćuje porez na dohodak. Tuženik zaključuje da tužitelj nema aktivnu legitimaciju na naplatu ovih naknada.

13. Iz Izvoda otvorenih stavaka od 02. listopada 2020. (list 6 – 10 spisa) proizlazi, da je se dio računa odnosi na prisilnu naplatu komunalne naknade(oznaka NKN) za razdoblje od 06/2019 do kolovoza 2020. kao i naknade za uređenje voda (oznaka NUV) za razdoblje od srpnja 2019 do kolovoza 2020.

14. Odredbom čl. 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne Novine broj 68/18, 110/18, 32/20) koji je na snazi kroz utuženo razdoblje propisano je da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Iz stavka 1. istog članka zakona proizlazi da se naprijed navedeno rješenje donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade. Sukladno st. 3. istog članka zakona rješenje iz stavka 1. donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako tim Zakonom nije propisano drukčije.

15. Dakle, prema citiranoj odredbi članka 100. stavak 3.. Zakona o komunalnom gospodarstvu izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno poreza na dobit.

16. Prisilna naplata normirana je poglavljem IV Općeg poreznog zakona (dalje: OPZ - NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 ) pa je ovršni postupak normiran u smislu tog Zakona kao dio porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava te se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi protiv kojeg se može izjaviti žalba u roku od 8 dana. Zatim, odredbama OPZ-a određen je ovrhovoditelj kao porezno tijelo koje provodi ovrhu, a ovršenik kao porezni dužnik. Vjerodostojna isprava je u smislu odredbi OPZ-a izvadak iz poslovnih knjiga potpisan od ovlaštene osobe poreznoga tijela. Konačno, normirana je supsidijarna primjena odredbi OZ-a ukoliko tim (OPZ-om) zakonom nije propisano drugačije.

17. Što se tiče naplate naknade za uređenje voda ista je uređena odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine broj 153/2009, 90/2011, 56/2013, 154/2014, 119/2015, 120/2016, 127/2017, 66/2019, 36/2024) te je odredbom čl. 72. navedenog zakona propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada. Izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka su rješenja o obračunu naknade za uređenje voda.

18. Prema odredbi čl. 37 st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje – OZ) općinski sudovi su stvarno nadležni određivati ovrhu osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.

19. Dakle, iz naprijed citiranih zakonskih odredaba proizlazi da ovršni postupak koji se vodi radi prisilna naplate tražbine koju čini neplaćana komunalna naknada i naknada za uređenje voda ne spada u nadležnost suda ni javnog bilježnika već nadležnog upravnog tijela. (tako ŽS u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-4152/11-2 od 16. siječnja 2012., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-5907/14 od 20. ožujka 2017. i VSRH u odluci poslovni broj Rev-761/199-2 od 05. veljače 2003.) slijedom čega je osnovan prigovor nenadležnosti suda u odnosu na naplatu tražbine s osnove komunalne naknade i naknade za uređenje voda, istaknut po tuženiku.

20. Međutim, osim naprijed navedenih tražbina s osnove komunalne naknade i naknade za uređenje voda tužitelj u ovom predmetu potražuje i naplatu fiksnog dijela vodne usluge skupljanja otpadnih voda (FCK), fiksnog dijela usluge pročišćavanja (FCR), fiksnog dijela osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe (FCV), naknade za skupljanje, odvoz i odlaganje komunalnog otpada (NOS), naknade za korištenje voda (UVI), varijabilnog dijela osnovne cijene vodne usluge skupljanja otpadnih voda (UVK), varijabilnog dijela osnovne cijene vodne usluge javne vodoopskrbe (UVP), varijabilnog dijela usluge pročišćavanja (UVR), naknade za razvoj (UVV), te naknade za zaštitu voda (UVZ).

21. Među strankama je u odnosu na naprijed navedene tražbinu sporno nalaze li se u nekretnini tuženika, dva prostora, stambeni i poslovni, odnosno jesu li u predmetnom prostoru ugrađena dva vodomjera prema čijem očitovanju se tuženiku ispostavljaju računi.

22. Tužitelj je tijekom postupka istaknuo da se radi o dva prostora na istoj adresi te da je poslovni prostor tuženika zadužen samo za vodu i vodne naknade, dok je stambeni prostor tuženika zadužen komunalnom naknadom, naknadom za uređenje voda, vodom i vodnim naknadama i odvozom smeća, međutim na tu okolnost sudu nije dostavio dostatne dokaze na temelju kojih bi sud mogao nesporno utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na naprijed navedene tražbine.

23. Naime tužitelj visinu tražbine u postupku dokazuje samo izvodom otvorenih stavaka od 02. listopada 2020. (list 6 – 10 spisa), Otvorenih stavkama kupca po nivou i naknadi – zbrojeno od 31.10.2019. (list 35 spisa) i Karticom kupca po nivou i naknadi

- zbrojeno od 11. studenog 2019. (list 36 – 37 spisa) koje nisu dokaz pravne osnove, posebice kada su osporeni kao u konkretnom slučaju (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-2428/13-3 od 31. listopada 2017.) kao i računima iz kojih nije moguće utvrditi u odnosu na koji od dva prostora tuženika zaveden u evidencijama tužitelja je svaki pojedini račun izdan.

24. Također tužitelj u odnosu na prigovor tuženika da mu tužitelj izdaje dvostruke račune za isti periodu, odnosno svoju tvrdnju da je tuženik zadužen jednim računom za svoj poslovni prostor, a drugim računom za stambeni prostor nije dostavio niti jedan dokaz na temelju kojeg bi sud mogao utvrditi je li tuženik vlasnik odnosno korisnik dva prostora na adresi [adresa], kako to tvrdi tužitelj ili se radi o dupliranju računa za isti prostor kako to tvrdi tuženik.

25. Slijedom navedenog sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. u vezi čl. 221. a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje – ZPP) tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim u cijelosti te temeljem odredbe čl. 451. st. st. 3. ZPP – a odlučio kao u toč. I. izreke.

26. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP – a.

27. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku pripada trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude u iznosu od 187,50 EUR sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023, dalje – Tarifa) te trošak sastava podneska od 29. travnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife.

28. Dakle tuženiku pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 337,50 EUR kao je odlučeno u toč. II. izreke.

U Karlovcu 29. svibnja 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. INKASATOR d.o.o., Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 4

2. Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu