REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-122/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], Zlatarova zlata 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1b, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Igora Zekića i punomoćnice tuženika, zaposlenice LU, **.**.2025.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 6.500,00 EUR.

II. Dopušta se preinaka tužbe iz podneska tužiteljice od 25. ožujka 2025. i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici EU iznos od 8.700,00 EUR (osamtisućasedamsto eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.000,00 EUR od 2. travnja 2024. do isplate, a na iznos od 1.700,00 EUR od 25. ožujka 2025. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. isplatiti tužiteljici EU zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 6.500,00 EUR od 3. travnja 2024. do 30. listopada 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od 1.700,00 EUR od 2. travnja 2024. do 25. ožujka 2025..

IV. Nalaže se tuženiku Generali osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici EU trošak parničnog postupka u iznosu od 2.430,68 EUR (dvijetisućečetristotrideset eura i šezdesetosam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica EU podnijela je ovom sudu 1. listopada 2024. tužbu protiv tuženika Generali osiguranje d.d. u kojoj je navela da se 26. listopada 2023. u 17,00 sati u Zagrebu, na kolniku ulice Đuke Begovića, SZ od raskrižja sa ulicom Dr. Luje Naletilića dogodila prometna nesreća koju je uzrokovala GU, a u kojoj je tužiteljica nastradala i zadobila teške tjelesne ozljede. Još je navela da je GU svojim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] bez prethodno uvjeravanja u sigurnost namjeravanog kretanja, naletjela na tužiteljicu i njenog unuka, mlt. ŽU, da je vozilo GU tada bilo osigurano kod tuženika sa brojem police [broj police] i da je protiv GU podnesena kaznena prijava radi izazivanja prometne nesreće. Još je navela da joj je zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda pružena medicinska pomoć u Kliničkom bolničkom centru Zagreb pa da slijedom svega navedenog od tuženika traži da joj naknadi nastalu štetu i to da joj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te potrebe za tuđom pomoći i njegom isplati iznos od 7.300,00 EUR pri čemu ovaj iznos smatra pravičnom novčanom naknadom koja za pretrpljene bolove iznosi 2.500,00 EUR, za pretrpljeni strah iznosi 1.500,00 EUR, za smanjenu životnu aktivnost iznosi 1.500,00 EUR, za naruženje iznosi 800,00 EUR te za pruženu tuđu pomoć i njegu iznosi 1.000,00 EUR. Navela je i da se tuženiku 2. travnja 2024. obratila sa odštetnim zahtjevom koji je on odbio. Navela je i da od tuženika traži i da joj plati zakonske zatezne kamate tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate te da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik Generali osiguranje d.d. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da ne spori činjenicu da se dogodio štetni događaj kako je navedeno u tužbi niti odgovornost svoje osiguranice za njegov nastanak, no da spori osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva jer je tužiteljici platio naknadu štete u iznosu od 6.500,00 EUR. Predložio je tužbeni zahtjev odbiti, a tužiteljici naložiti da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužiteljica EU je u nastavku prethodnog postupka još navela da ne spori činjenicu da joj je tuženik na ime naknade štete koja joj je nastala u predmetnom štetnom događaju isplatio iznos od 6.500,00 EUR, no navela je da je tuženik to učinio nakon što je ona podnijela tužbu u ovom postupku. Još je navela kako smatra da joj tuženik ovom isplatom nije naknadio svu nastalu štetu te da mu je uz odštetni zahtjev dostavila svu dokumentaciju koja mu je bila potrebna za donošenje odluke o osnovanosti odštetnog zahtjeva. Predložila je da sud presudom, a obzirom na izvršenu uplatu tuženika, istom naloži da joj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja isplati iznos od 800,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. travnja 2024. do isplate te zakonske zatezne kamate tekuće na isplaćeni iznos od 6.500,00 EUR od 2. travnja 2024. do isplate koja je izvršena 30. listopada 2024. godine. Još je navela kako smatra da joj sud u uspjeh u ovom sporu treba uračunati i isplatu koju joj je tuženik već izvršio.

4. Tuženik se, uredno obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe, o tome nije očitovao pa je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) riješeno kao u toč. I. izreke.

5. Tužiteljica je tijekom glavne rasprave navela da u skladu sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka prof.dr.sc. Karla Houre koji je isti dao na poziv ovog suda u ovom postupku svoj tužbeni zahtjev uređuje pa da sudu predlaže da tuženiku naloži da joj zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 8.700,00 EUR i to stoga što iznos od 15.200,00 EUR smatra pravičnom novčanom naknadom štete koja joj je u predmetnom štetnog događaju nastala pri čemu iznos od 2.300,00 EUR za pretrpljene bolove, iznos od 2.100,00 EUR za pretrpljeni strah, iznos od 7.800,00 EUR za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i iznos od 3.000,00 EUR za tuđu pomoć i njegu, a tuženik joj je platio iznos od 6.500,00 EUR. Navela je i da ostaje kod zahtjeva da joj tuženik na isplaćeni iznos od 6.500,00 EUR isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 3. travnja 2024. do isplate koja je izvršena 30. listopada 2024. godine te kod zahtjeva da joj tuženik na utuženi iznos od 8.700,00 EUR isplati zakonske zatezne kamate tekuće od 2. travnja 2024. do isplate i da joj naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Stav je ovog suda da je tužiteljica ovako preinačila tužbeni zahtjev u smislu odredaba čl. 191. st. 1. ZPP-a izmijenivši (povećavši) utuženi iznos neimovinske štete te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a primjenom odredaba čl. 190. st. 2. i čl. 191. st. 2. ZPP-a i da je ova preinaka dopuštena, iako ju je tužiteljica izvršila nakon zaključenja prethodnog postupka obzirom je to učinila isključivo uslijed u ovom postupku izrađenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka i tako bez svoje krivnje, a tuženik se, obzirom se ova preinaka temelji na istoj činjeničnoj osnovi kakva je iznesena u tužbi, a izvršena je uslijed okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, istoj nije mogao protiviti. Stoga je riješeno kao u toč. II. izreke.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku zapisnika o očevidu (list 4 do 7 spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 8 spisa), presliku dopisa (list 9 spisa), presliku medicinske dokumentacije (list 10 do 24, 44 do 46 te 54 do 182 spisa) i preslike fotografija (list 25 i 26 spisa), saslušao je tužiteljicu (list 194 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Karlu Houri (list 183 do 187 i 199 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev osnovan.

8. Radi utvrđenja među strankama sporne visine tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske i imovinske štete povrh nesporno plaćenog iznosa od 6.500,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Karlu Houri.

9. Sudski je vještak prof. dr. sc. Karlo Houra u svom nalazu i mišljenju od 10. ožujka 2025. naveo da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila sljedeće ozljede: prijelom kralješka Th11, Th12, L1, L2 i L3, prijelom lijeve tjemene i čeone kosti, krvarenje ispod tvrde mozgovne ovojnice obostrano na hemisferi mozga te pored falksa lijevo, difuzno traumatsko krvarenje ispod paučinaste mozgovne ovojnice, multipla nagnječenja mozga obostrano čeono i desno sljepoočno te rezno gnječnu ranu mekog oglavka tjemeno desno, da je joj je inicijalna medicinska pomoć pružena u objedinjenom hitnom bolničkom prijemu KBC Zagreb na dan štetnog događaja kada su joj potvrđene prethodno navedene ozljede te apliciran Schantzov ovratnik, da je potom primljena u jedinicu intenzivne njege Klinike za neurokirurgiju, da je 27. listopada 2023. operirana pri čemu joj je umetnut senzor za mjerenje tlaka čeono desno i da je liječena na ovoj klinici do 7. studenog 2023., a nakon toga na odjelu neurokirurgije do 13. studenog 2023. te da se potom još liječila u Varaždinskim toplicama i ambulantno po kirurgu, neurologu, neurokirurgu i psihologu u trajanju od 13 mjeseci, da je njeno liječenje trajalo do 4. prosinca 2024. kada datira zadnja kontrola neurologa i da ju je pregledao 26. veljače 2025.. Dalje je naveo da su po provedenom liječenju kod tužiteljice zaostale trajne posljedice multiplih kontuzijskih ozljeda mozga, krvarenja ispod tvrde i paučinaste ovojnice mozga, prijeloma svoda lubanje, te prijeloma nekoliko grudnih i slabinskih kralježaka u smislu bolnog cervikalnog, cervikocefalnog sindroma te lumbosakralnog sindroma i smanjene pokretljivosti grudne i slabinske kralježnice u lakom stupnju, u smislu tvrdokornih vrtoglavica i šuma u uhu, u smislu razvoja posttraumatske encefalopatije u vidu postkomocionog sindroma te kognitivnih smetnji lakog stupnja izraženosti objektivizirane učinjenom EEG obradom u dva navrata te psihološkim testiranjem. Naveo je i da kao posljedica kraniocerebralne ozljede tužiteljica boluje od povremenih EPI napada te zaostaje potreba trajnog uzimanja antiepileptičkih lijekova. Dalje je naveo da su ozljede koje je tužiteljica zadobila dovele do povrede njezinog duševnog i tjelesnog zdravija, da je zadobila tešku ozljedu mozga obostrano čeono i sljepoočno desno (jer ne rekonstruira događaj u potpunosti, nađena je dezorijentirana te postoje jasni klinički i neurofiziološki pokazatelji posttraumatske encefalopatije (postkomocionog sindroma), prijelome svoda lubanje, traumatska krvarenja ispod tvrde moždane ovojnice te ispod paučinaste moždane ovojnice kao i o multiple prijelome kralježaka (Thll-L3) koje su ozljede bile liječene na uobičajeni način te su u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Još je naveo da trajne posljedice ozljeđivanja tužiteljice umanjuju njenu opću, životnu kao i radnu sposobnost za 35 % i da u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužiteljice, da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i manjeg intenziteta u trajanju od još dva mjeseca, da radi inicijalnog gubitka svijesti nije pretrpjela primarni strah koji se javlja u trenutku životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, no da je u daljnjem tijeku liječenja postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i njenih posljedica i koji je pretrpjela jačeg intenziteta u trajanju od 7 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana te manjeg intenziteta u trajanju od još dva mjeseca. Naveo je i da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega nakon otpusta iz bolnice u zbrinjavanju svakodnevnih fizioloških i higijenskih potreba 5 sati dnevno kroz 3 mjeseca i potom u smanjenom opsegu 3 sata dnevno kroz idućih 3 mjeseca odnosno do odlaska u Varaždinske toplice te na kraju 1 sat dnevno kroz narednih mjesec dana nakon dolaska kući iz Varaždinskih toplica. Konačno je naveo i da kao posljedica zadobivenih ozljeda nije nastalo naruženje tijela tužiteljice.

10. Opisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. dr. sc. Karla Houre sud je prihvatio kao vjerodostojan jer je izrađen na temelju uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužiteljice koja je priložena spisu i pregleda tužiteljice te je iscrpno, jasno i uvjerljivo obrazložen, a sudski je vještak prema ocjeni suda i jasno, logično i uvjerljivo otklonio prigovor tuženika na njegov nalaz i mišljenje navevši da je tužiteljica prije predmetne nezgode imala tegobe povezane sa kralježnicom koje spadaju u domenu degenerativnih bolesti točnije reumatoidnog artritisa, a da su simptomi njene kliničke slike uslijed predmetne nezgode drugog uzroka odnosno posljedica oštećenja mozga dok je zaostalo smanjenje životne aktivnosti od 35 % kod tužiteljice utvrdio na temelju medicinske dokumentacije priložene spisu te pregleda tužiteljice pri čemu nije bilo niti moguće niti primjereno pojedinačno ocjenjivati taj postotak, da je on uzrokovan multiplim kontuzijama mozga, traumatskim krvarenjem ispod ovojnica mozga (tvrde i paučinaste) prijeloma svoda lubanje, a manjim dijelom prijelomom slabinske i grudne kralježnice što se manifestira smanjenim kretnjama lakog stupnja i da postoje kognitivne smetnje verificirane nalazom psihologa, a i da tužiteljica ima povremene epi napade te trajno uzima antiepileptičke lijekove kao i da bi se kada bi se svi ti postoci matematički zbrojili dobilo smanjenje životne aktivnosti od preko 50 %, no da je korištenjem naučenih formula i kliničkog iskustva donio ocjenu umanjenja od 35 %.

11. Sud je tako na temelju provedenog medicinskog vještačenja nedvojbeno utvrdio da je u predmetnoj prometnoj nezgodi povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) kao i da utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu slijedom odredbe čl. 1100. st.1. ZOO-a.

12. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao što je i u ovom predmetu slučaj, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti koje su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Kako svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu sami za sebe biti dovoljan razlog koji opravdava dosuditi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu to je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju, bilo potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

13. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda kao i sve druge okolnosti ozljeđivanja tužiteljice pri čemu posebno činjenicu da je nosila imobilizaciju vrata te da je operirana sud smatra da bi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. ZOO-a predstavljao zatraženi iznos od 2.300,00 EUR.

14. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen intenzitet i trajanje straha, a ponovno vodeći računa o vrsti i lokalitetu ozljeda kao i svim drugim okolnostima ozljeđivanja tužiteljice pri čemu posebno među strankama nespornu činjenicu da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju stradala kao pješak u prometu, sud smatra da bi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. ZOO-a predstavljao zatraženi iznos od 2.100,00 EUR.

15. Cijeneći nalazom i mišljenjem liječnika vještaka utvrđen opseg pojačanih napora koje tužiteljica mora ulagati u svakodnevnom životu i zbog kojih joj je smanjena životna aktivnost za 35 %, a posebno pojavne oblike kroz koje se te posljedice očituju i to prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka smanjenu mogućnosti kretanja, kognitivne smetnje i povremene epileptične napade te trajnu potrebu uzimanja antiepileptičkih lijekova koji prema stavu ovog suda iznimno negativno utječu na mogućnost tužiteljice da živi sasvim uobičajenu svakodnevicu, sud smatra da bi tužiteljici pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. ZOO-a predstavljao zatraženi iznos od 7.800,00 EUR.

16. S naslova tuđe pomoći i njege, a obzirom na utvrđeni opseg iste od strane vještaka (750 sati) te kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja prema ocjeni suda svakako nije manja od zatraženih 4,00 EUR po satu, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 3.000,00 EUR, a temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a i primjenom čl. 223. ZPP-a. Pri tome valja reći i da je sud na temelju iskaza tužiteljice EU da je ovu pomoć primala od kćeri kod koje je živjela 6 mjeseci od izlaska iz bolnice do odlaska u toplice te koja joj je bila u svemu i svakodnevno potrebna, a koji je iskaz sud ocijenio jasnim, logičnim i životnim pa stoga uvjerljivim, nedvojbeno utvrdio da je tužiteljica primala tuđu pomoć i njegu od kćeri za vrijeme liječenja posljedica ovdje predmetnog ozljeđivanja te da je ta pomoć bila iznimnog opsega jer je obuhvaćala svakodnevno i sveobuhvatno funkcioniranje tužiteljice dok da joj je ta pomoć bila i nužna jasno proizlazi iz prethodno opisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof.dr.sc. Karla Houre.

17. S obzirom na sve izloženo te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužiteljici na pravičnu novčanu naknadu temeljem čl. 1100. st. 1. ZOO-a, to sud smatra da tužiteljici temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 15.200,00 EUR, a kako je među strankama nesporno da joj je tuženik na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 6.500,00 EUR to sud nalazi utvrđenom obvezu tuženika naknaditi tužiteljici preostali dio neimovinske štete te imovinsku štetu radi potrebe za tuđom pomoći i njegom u ukupnom iznosu od 8.700,00 EUR.

18. Tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata za zakašnjelo plaćanje obveze isplate pravične novčane naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, a u vezi s odredbama čl. 1086. i 1103. ZOO-a te sukladno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOOP) tekućih od dana kada je tuženiku podnijela odštetni zahtjev, ovdje nesporno 2. travnja 2024., uvažavajući i ovdje nespornu činjenicu da joj tuženik nije ovu štetu naknadio u rokovima propisanim odredbama čl. 12. ZOOP-a kao i stav ovog suda da je šteta koja je tužiteljici nastala kao posljedica ovdje predmetnog štetnog događaja već u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva obzirom tužiteljica do tada nije bila obavila samo jednu liječničku kontrolu koja je činila tijek njenog liječenja prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof. dr. sc. Karla Houre i koja prema istom nalazu i mišljenju za to liječenje nije imala presudan značaj (kontrola neurologa od 4.12.2024.) (u tom smislu i VSRH u Rev- 365/23, Rev-1156/2022 i Rev-373/2022).

19. Tužiteljici, međutim, u odnosu na povećani dio njenog zahtjeva za isplatom pravične novčane naknade neimovinske štete i imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege podneskom od 25. ožujka 2025., a koji je u odnosu na njen odštetni zahtjev prema tuženiku veći za 1.700,00 EUR, pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata tekućih tek od dana kada je tako povećan zahtjev postavila obzirom tuženik ne može biti u zakašnjenju sa ispunjenjem obveze prije nego je zahtjev za ispunjenjem iste uopće postavljen (tako i VSRH u Rev-1133/21).

20. Tužiteljici su stoga i na nesporno isplaćen iznos naknade štete od 6.500,00 EUR i na ovdje dosuđen iznos naknade štete, a koji ne prelazi iznos koji je od tuženika odštetnim zahtjevom zahtijevala, dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 2. odnosno 3. travnja 2024. (tužiteljica je podneskom od 25. ožujka 2025. ovaj tijek kamata u odnosu na plaćeni dio naknade štete zatražila od 3. travnja 2024.) do isplate koja je u odnosu na plaćeni dio naknade štete nesporno izvršena 30. listopada 2024. dok su joj ove kamate u odnosu na podneskom od 25. ožujka 2025. zahtijevan iznos naknade štete dosuđene u tijeku od tog zahtjeva do isplate, a sve po stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u toč. I., II. i III. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela sa glavnim tužbenim zahtjevom istoj je u cijelosti priznat i dosuđen trošak ovog postupka i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23; u daljnjem tekstu: OT) pa tako trošak sastava odštetnog zahtjeva od 100 bodova (tbr. 32/1), sastava tužbe od 100 bodova (tbr. 7/1), sastava podnesaka od 12.11.2024. i 25.3.2025. od po 100 bodova za svaki (tbr. 8/1), sastava podneska od 10.2.2025. od 25 bodova (tbr. 8/4) i zastupanja na ročištima 23.1.2025., 11.3.2025. i 17.4.2025. od po 100 bodova za svako (tbr. 9/1) te zastupanja na ročištu za objavu presude od 50 bodova (tbr. 9/3) odnosno sveukupno 775 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT i uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.937,50 EUR kao i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR te sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 59,73 EUR i presudu u iznosu od 133,45 EUR i tako ukupan trošak ovog postupka u iznosu od 2.430,68 EUR. Na tako utvrđen iznos parničnog troška tuženiku su u skladu sa odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 25.10.2024. jer isti podneska sastavljen toga dana u ovaj spis nije zaprimljen. Zahtjev tuženika za naknadom ovog troška ocijenjen je u cijelosti neosnovanim jer isti u ovom sporu u odnosu na glavni tužbeni zahtjev nije uspio. Stoga je odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužiteljici EU po punomoćniku

2. Tuženiku Generali osiguranje d.d.