REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-811/2025-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja EB (prije ŽB) iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. iz Zagreba protiv tuženika Specijalna bolnica za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB- 75982310877, zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. svibnja 2025. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikše Valjalo, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika ŠB, odvjetničkog vježbenika, 29. svibnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877 da tužitelju EB iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana isplati na ime razlike manje isplaćenih plaća bruto iznos od 1.413,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022. godine, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 7,34 eur od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 12,58 eur od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,15 eur od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,95 eur od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,50 eur od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,83 eur od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 44,23 eur od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 25,15 eur od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,87 eur od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1,39 eur od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 3,98 eur od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,44 eur od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 2,82 eur od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,89 eur od dana 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,39 eur od dana 16. travnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 41,63 eur od dana 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,17 eur od dana 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 45,31 eur od dana 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 17,13 eur od dana 16. rujna 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,28 eur od dana 16. listopada 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,15 eur od dana 16. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 5,65 eur od dana 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 11,84 eur od dana 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,09 eur od dana 16. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,71 eur od dana 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,40 eur od dana 16. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 49,82 eur od dana 16. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,21 eur od dana 16. lipnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,43 eur od dana 16. srpnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 34,27 eur od dana 16. rujna 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 57,48 eur od dana 16. listopada 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 4,07 eur od dana 16. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,58 eur od dana 16. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,81 eur od dana 16. veljače 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,39 eur od dana 16. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 36,73 eur od dana 16. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,48 eur od dana 16. svibnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 26,01 eur od dana 16. lipnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 55,10 eur od dana 16. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 61,48 eur od dana 16. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 74,19 eur od dana 16. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 32,58 eur od dana 16. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 40,87 eur od dana 16. studenog 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,73 eur od dana 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,29 eur od dana 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,78 eur od dana 16. veljače 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 31,26 eur od dana 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,58 eur od dana 16. travnja 2020. godine pa do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanu u dosuđenom bruto iznosu od 1.413,01 eur.

III Nalaže se tuženiku Specijalnoj bolnici za plućne bolesti, Zagreb, Rockefellerova 3, OIB-75982310877, da tužitelju EB iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.957,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Sada pok. tužitelj ŽB je dana 04. veljače 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi navodi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na radnom mjestu medicinske sestre na II pulmološkom odjelu, te da mu je u razdoblju od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. godine, plaća regulirana, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09, dalje ZR/09), Zakona o radu (93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15, dalje KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19, dalje KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/18 , 123/19, dalje, TKU/17).

Nadalje navodi da je 01. travnja 2020. godine stupio na snagu Dodatak III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) kojim je u čl. 2. reguliran način obračuna dodataka na prekovremeni rad.

Također navodi da odredbe čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14 propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Ističe da čl. 51. KU/13 te čl. 49. KU/18 propisuju da se radniku osnovna plaća uvećava za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % te za rad u drugoj smjeni 10 %, ako radnik radi u smjenskom radu ili turnusima. Nadalje ističe da KU/13 u čl. 57., kao i KU/18 u čl. 55., Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) u čl. 21., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (sukladno popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak). Također navodi da KU/13 u čl.58., kao i KU/18 u čl. 56. i Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja u čl. 2.propisuju da će se radnicima u zdravstvu plaća uvećati s osnove položajnog dodatka za postotke utvrđene u popisu koji je sastavni dio navedenih odredbi kolektivnog ugovora. Navodi da KU/18 u čl. 58. propisuje da i ostali zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% temeljem čl. 24. Dodataka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19).

Zatim navodi da KU/13 u čl. 60. propisuje da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to, s navršenih 20 do navršenih 29 godina 4%, s navršenih 29 do navršenih 34 godine 8%, s navršenih 34 i više godina 10%.

Također navodi da KU/13 u čl. 36. st.2. kao i KU/18 u čl. 34. st.2. propisuje da radniku čija narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Nadalje navodi da ZR/09 u čl. 60 st.1. kao ZR/14 u čl. 81. propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.).

Navodi da TKU/12 u čl.59 kao i TKU/17 u čl. 58. st.1. propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, odnosno naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu.

Naglašava da ima pravo na navedene dodatke na plaću i to kumulativno, za posebne uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te položajni dodatak za sve odrađene sate uključujući i prekovremene sate.

Također naglašava da mu u utuženom razdoblju, od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. godine, tuženik nije obračunavao, odnosno nije pravilno obračunavao plaću i naknadu plaće uzimajući u obzir i njegovo pravo na gore navedene dodatke na plaću kao da se isti imaju obračunavati i na prekovremeni rad.

Poziva se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH zauzeto na osmoj sjednici

Građanskog odjela od 09. prosinca 2019.,

Nadalje, ističe da mu je tuženik pogrešno obračunao i naknadu za korištenje godišnjeg odmora kao i eventualnog bolovanja. Pojašnjava da je uskraćen za puni iznos naknade za korištenje godišnjeg odmora, koja predstavlja prosjek njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), kao i pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju.

Također ističe da mu nisu obračunati i isplaćeni dodatak za prekovremeni rad ostvaren u neradne dane, državni blagdan ili praznik koji padaju u radni dan (ponedjeljak – petak) te dodaci po osnovi posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za prekovremene sate rada pa je posljedično tome nastala i razlika u naknadi plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

Naglašava da ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužitelj ne raspolaže te slijedom navedenog podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186. b. st. 2. Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis svu gore navedenu dokumentaciju.

2. Tijekom postupka je umro tužitelj ŽB te je sud rješenjem broj Pr- 4300/2021-29 od 24. ožujka 2025. godine prekinuo postupak zbog smrti tužitelja te je istim rješenjem nastavio postupak i pozvao nasljednika sada pok. tužitelja i to EB (prije ŽB), kćer, koja je preuzela postupak u ovoj pravnoj stvari.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 05. ožujka 2025. godine tužitelj (nasljednik pok. tužitelja ŽB) od tuženika na ime razlike manje isplaćenih plaća potražuje iznos od 1.413,01 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe da u konkretnom slučaju postoje negativne procesne pretpostavke za raspravljanje povodom predmetne tužbe.

Navodi da iz tužbe proizlazi da ista predstavlja tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b. Zakona o parničnom postupku, međutim, da bi se uopće moglo postupiti povodom ovakve tužbe nužno je da tužitelj dokaže da tuženik nije udovoljio njegovom zahtjevu za dostavom potrebnih informacija ili dokumentacije, a koje su mu potrebne za isticanje zahtjeva u parnici. Ističe da s obzirom da tužba ne sadrži dokaz da je tužitelj od njega prethodno zatražio dokumentaciju koju tek sada tužbom potražuje nužno je istu odbaciti. Također ističe da tužitelj potražuje dokumentaciju kojom i sam raspolaže jer mu je istu već dostavio sukladno relevantnim zakonskim odredbama.

Nadalje navodi da je odredbom čl. 18. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13) određeno da ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovog ugovora u kojoj svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog ugovora. Istom odredbom, određeno je da je sjedište povjerenstva u Ministarstvu te da povjerenstvo za tumačenje tog ugovora daje obvezujuća tumačenja odredbi tog ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane, prati izvršavanje tog ugovora, izvještava obje ugovorne strane o kršenju tog ugovora. Ističe da je identična odredba sadržana u odredbi čl. 15 Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19, dalje KU/18)

Naglašava da je odredbom čl. 321. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) određeno da ugovorne strane mogu predvidjeti da će, u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, netko treći tumačiti ugovor, dok je st. 2. određeno da u tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije predviđeno, strane ne mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora. Sukladno navedenom predlaže predmetnu tužbu odbaciti jer u konkretnom slučaju tužitelj, iako želi ostvariti svoje partikularne interese, ne može svoja prava izvoditi iz naprijed navedenih kolektivnih ugovora sve dok u pogledu istih nisu izvršene sve predviđene radnje, odnosno dok nije proveden postupak tumačenja kako je određen čl. 18. KU/13, odnosno čl. 15. KU/18.

Ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani jer niti jedna odredba zakona, kolektivnog ugovora, ugovora ili pravilnika kojima su uređeni radnopravni odnosi kod njega ne daje pravo tužitelju na dodatke koje predmetnom tužbom potražuje.

Također ističe da je ispravno obračunao i isplatio plaću tužitelju, kao i sve dodatke na plaću sukladno relevantnim zakonskim odredbama te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama jer se kod njega obračun plaća izvršava preko Centraliziranog obračuna plaća (COP). Navodi da je COP jedinstven, centraliziran, poslovno - informatički sustav za podršku upravljanja rashodima vezanim za troškove ljudskih resursa u javnom sektoru. Nadalje navodi da je COP sustav koji je temeljem Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od dana 25. listopada 2013. godine između Vlade Republike Hrvatske i Financijske agencije (FINA) povjeren upravo tom tijelu. Ističe da je Vlada RH povjerila FINI posao obračuna plaće za institucije javnog sektora, među kojima je i tuženik te da je sasvim jasno da je plaća tužitelju obračunata ispravno i sukladno relevantnim zakonskim odredbama.

Također navodi da se svi dodaci i uvećanja plaće iz Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. godine obračunavaju na osnovnu plaću. Nadalje, naglašava da je logika tužitelja koju propagira u tužbi - da se više različitih dodataka na plaću i naknada na plaću mogu kombinirati i kumulirati - potpuno pogrešna jer tako nije ugovoreno u Ugovoru o radu, Kolektivnim ugovorima niti takva logika proizlazi iz bilo kojeg drugog pravnog izvora, pa imajući naprijed navedeno u vidu, ima se smatrati da takvo pravo niti ne pripada tužitelju.

Ističe da se tužitelj u svojoj tužbi paušalno poziva na zakonske odredbe, odredbe Kolektivnih ugovora i na temelju istih konstruira navodna prava u odnosu na tuženika što je potpuno pogrešno te se protivi takvom tumačenju.

Naglašava da je ispravno obračunao plaću tužitelju, kao i sve dodatke te ni na koji način nije povrijedio niti jedno pravo tužitelja koje bi proizlazilo iz radnog odnosa među strankama. Također naglašava da teret dokazivanja leži na tužitelju, a da tužitelj nije dokazao da bi postojala ikakva povreda prava od strane tuženika, te bi s obzirom na navedeno tužbu trebalo odbiti u skladu s odredbom članka 221.a ZPP-a.

Opreza radi, ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, kao i prigovor zastare prava tužitelja na potraživanje predmetnih iznosa.

Slijedom navedenog, prvenstveno predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troškova ovog postupka tuženiku.

5. Sukladno prigovoru tuženika, sada pok. tužitelj je podneskom od 28. rujna 2021. ispravio tužbu na način da je postavio određeni tužbeni zahtjev, odnosno naznačio je ukupan iznos koji potražuje od tuženika s osnova razlike plaće, kao i pojedinačne mjesečne iznose na koje potražuje zakonsku zateznu kamatu.

6. Na ročištu održanom 16. svibnja 2025. godine tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

7. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 02. prosinca 2013. (str. 9 -42 spisa), Dodatak I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 04. kolovoza 2015. (str. 43-45 spisa), KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (str. 47-78 spisa), Dodatak I. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 25. ožujka 2019. (str. 79 spisa), Dodatak II. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 27. rujna 2019. (str. 80-95 spisa), Dodatak III. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 05. svibnja 2020. (str. 96 spisa), Temeljeni KU za službenike i namještenike u javnim službama od 18. prosinca 2012. (str. 97-120 spisa), Temeljeni KU za službenike i namještenike u javnim službama od 21. prosinca 2017. (str. 121-140 spisa), obračunske liste plaća, Ugovor o radu i Aneks Ugovora o radu za pok. tužitelja ŽB na CD-u (str. 212 spisa), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza pok. tužitelja ŽB broj O-1181/2022 UPP-OS-VG-226/2022 od 14. prosinca 2022. (str. 247-249 spisa) i drugu dokumentaciju (str. 159-161, 169-193 spisa).

8. Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. (str. 227-237 spisa).

9. Na temelju ovako provedenog postupka, a cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu u kojem tužitelj traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

10. Predmet spora je zahtjev zakonskog nasljednika pok. tužitelja ŽB za isplatom uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada za svaki sat kada je pok. tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, uvećanja plaće po osnovi odgovornosti za svaki sat kada je pok. tužitelj imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata za cijelo utuženo razdoblje, a posljedično tome zahtjev za isplatom razlike naknada plaće koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća - naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

11. Među parničnim strankama nije sporno da je pok. tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća, kao i Ugovora o radu i Aneksa istome.

12. Također nije sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

13. Među parničnim strankama je sporno postoje li procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka, pasivna legitimacija, zatim je li nastupila zastara potraživanja, odnosno je li nastupila zastara prava na potraživanje te je li tuženik pok. tužitelju u utuženom razdoblju platio dodatke za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve odrađene sate rada te je li tuženik pok. tužitelju u utuženom razdoblju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplatio naknade plaće uzimajući u obzir stvarne iznose njegovih plaća sa utuženim razlikama koje mu nisu isplaćene.

14. Sud je ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o nepostojanju procesnih pretpostavki za vođenje ovog postupka. Naime, tuženik je istaknuo prigovor da se ne radi o stupnjevitoj tužbi, a sada pok. tužitelj je, kao što je to naprijed navedeno, podneskom od 28. rujna 2021. ispravio tužbu i uredio tužbeni zahtjev na način da je naznačio ukupan iznos koji potražuje od tuženika s osnova razlike plaće, kao i pojedinačne mjesečne iznose na koje potražuje zakonsku zateznu kamatu. Stoga je sud otklonio navedeni prigovor tuženika. Vezano za prigovor prethodnog nepribavljanja tumačenja kolektivnog ugovora valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu tužitelja za isplatom razlike plaće, a Zakon o radu u takvom slučaju ne predviđa prethodno pribavljanje tumačenja kolektivnog ugovora temeljem kojeg radnik potražuje razliku plaće kao preduvjet za pokretanje i vođenje ovog postupka.

15. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i prigovor tuženika kojim ističe da nije pasivno legitimiran u ovom postupku. Naime, u ovom postupku sada pok. tužitelj je potraživao isplatu razlike plaća, dakle individualnog prava iz radnog odnosa, koju sukladno odredbama Zakona o radu može ostvariti samo prema tuženiku kao svom poslodavcu. Stoga navodi tuženika da je obračun i isplata plaća njegovim zaposlenicima, pa tako i tužitelju, vršena putem COP-a nije odlučna u ovom postupku, jer je on kao poslodavac dužan svojim radnicima isplatiti plaće.

16. Sud je također ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor zastare prava, kao i zastare potraživanja pok. tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o radu kao lex specialis, a ne Zakon o obveznim odnosima kako to navodi tuženik. Nadalje, sud je ocijenio neosnovanim i tuženikov prigovor zastare potraživanja sada pok. tužitelja, jer je odredbom čl. 139. Zakona o radu (NN 93//14, 127/17 i 98/19, dalje ZR) propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 04. veljače 2021. godine, a najstarije potraživanje sada pok. tužitelja dospijeva 16. veljače 2016. godine, nije protekao zastarni rok od pet godina.

17. Odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14 i 127/17, dalje ZR) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.

18. Odredbom čl. 94. ZR-a propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

19. Odredbom čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje KU/13), odnosno čl. 45. st.1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a st. 2. istog čl. da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. St. 3. navedenog čl. propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

20. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13, odnosno čl. 49. st. 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

21. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13, odnosno čl. 55. st. 1. KU/18 i čl. 21. Dodatka II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19, dalje Dodatak II KU/19) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, te su popisana radna mjesta i poslovi zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak kao i postotak tog dodatka.

22. Odredbom čl. 59. a Dodatka I KU (NN 96/15), odnosno čl. 58. KU/18 propisano je da iznimno od čl. 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 (a koji je stupio na snagu 01. rujna 2019. godine) izmijenjen je čl. 58. KU na način da je navedeni dodatak propisan u iznosu od 8%.

23. Odredbom čl. 36. st. 2. KU/13, odnosno čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

24. Odredbom čl. 13. Dodatka II KU/19 izmijenjen je čl. 34. KU, a istim je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

25. Odredbom čl. 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU/12), odnosno čl. 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužitelja, plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13, odnosno KU/18.

26. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da zaposleniku odsutnom s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

27. Radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o.

28. Iz nalaza i mišljenja gore navedenog vještaka od 31. siječnja 2025. godine proizlazi da sada pok tužitelj potražuje razliku plaće na ime neobračunatih dodataka na plaću i to: za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, položajni dodatak i staž u zdravstvu, kao i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje koje proizlazi iz uračunavanja razlika plaće na ime naprijed specificiranih dodataka na plaću za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. godine. Vještak navodi da prema podacima iz obračunskih lista i rješenja o plaći, sada pok. tužitelj nije ostvarivao položajni dodatak, a da je dodatak za staž u zdravstvu uskraćen Zakonom o uskrati prava na uvećanje plaće po osnovi ostvarenih godina radnog staža (NN 41/2014, 157/2014 i 36/2015) od 01. travnja 2014. godine, da bi Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/2015) bio ukinut sa 01. listopada 2015. godine. Slijedom navedenog vještak navodi da sada pok. tužitelj nema potraživanja na ime neobračunatog dodatka za staž u zdravstvu u spornom razdoblju. Također navodi da sada pok. tužitelj u spornom razdobllju nije bio na bolovanju.

Vještak nadalje navodi da je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja da neobračunati dodaci na plaću za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, zajedno sa razlikama naknade plaće za godišnji odmor koje proizlaze iz uračunavanja neobračunatih dodataka na plaću, a za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 01. travnja 2020. godine, iznose ukupno 1.413,01 eur bruto.

29. Tužitelj ni tuženik nisu imali primjedbe na gore navedeni nalaz i mišljenje vještaka, s time da je tužitelj tužbeni zahtjev uskladio sa istim, a tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva.

30. Nalaz i mišljenje vještaka, sud je prihvatio u cijelosti budući je isti stručan, objektivan i sukladan priležećoj dokumentaciji i detaljno obrazložen.

31. Sud smatra da sada pok.tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radio u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te sada pok. tužitelju pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati. Isto se temelji na odredbi čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na gore navedeni dodatak navodi se i radno mjesto sada pok. tužitelja kao radno mjesto za koje mu pripada dodatak za posebne uvjete rada.

32. Vezano za zahtjev sada pok. tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim njegovo potraživanje budući je odredbom čl. 59. a Dodatka I KU-a, odnosno čl. 58. KU/18 utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a čl. 24. Dodatka II KU/19 u iznosu od 8%, a prema mišljenju ovog suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

33. Nadalje, sada pok. tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih gore navedenih dodataka zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad, budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo sada pok. tužitelja na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, odnosno TKU-a, jer i kada je radio prekovremeno također je radio u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i život pacijenata.

34. Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada i po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, međusobno isključuju.

35. Dakle, sada pok. tužitelju treba priznati dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i za posebne uvjete rada neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad.

36. Treba naglasiti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela koja je održana 09. prosinca 2019. godine zauzeo pravno shvaćanje vezano za pravo na uvećanje plaće te sate ostvarene u prekovremenom radu. Sukladno zauzetom shvaćanju zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

37. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužitelja (nasljednika sada pok. tužitelja) za isplatom na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe čl. 94. ZR/14, te čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU/19.

38. Također, sud je utvrdio osnovanim i zahtjev tužitelja (nasljednika sada pok. tužitelja) za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate za 4% prema čl. 59. a Dodatka I KU, odnosno čl. 58. KU/18, te od 01. rujna 2019. godine 8% prema čl. 24. Dodatka II KU/19.

39. Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužitelja (nasljednika sada pok. tužitelja) za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

40. Kako je tuženik učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju (nasljedniku pok. tužitelja) na ime razlike manje isplaćenih plaća za utuženo razdoblje dosudio iznos od 1.413,01 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16. -og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 1.413,01 eur.

41. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 22. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16, 106/18, 121/19, 32/20,138/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

42. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a.

44. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

45. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 28. rujna 2021. i 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8/4) i troška pristupa na ročišta 15. studenog 2021., 25. studenog 2024. i 16. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9/1), kao i troška pristupa na ročišta dana 14. veljače 2024. i 9. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eur za svako (Tbr. 9/2), a što ukupno iznosi 1.300,00 eur.

46. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 325,00 eur, kao i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 332,00 eur, pa ukupan trošak tužitelja iznosi 1.957,00 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 625,00 eur odbijen kao neosnovan.

47. Naime, sud tužitelju nije priznao trošak pristupa na ročište 30. rujna 2021. a koje je odgođeno kako bi se tuženik mogao očitovati na podnesak koji je tužitelj dostavio 2 dana prije održavanja ročišta.

48. Nadalje, sud tužitelju nije priznao niti trošak pristupa na ročišta 14. veljače 2024. i 9. svibnja 2024. u zatraženom iznosu, jer se na istima raspravljalo o procesnim pitanjima.

49. Sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

50. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 29. svibnja 2025. godine

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku