Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-657/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja KM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belušiću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženice KMO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-375/2022-17 od 2. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P-375/2022-17 od 2. studenog 2023. u dijelu pod točkom I. izreke i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.244,28 eura zajedno sa zateznim kamatama

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženici KMO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da solidarno sa SM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati tužitelju KM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 70.560,00 Kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počev od 17.08.2012. godine pa do 31 srpnja 2015. godine po stopi iz čl.29. Zakona o obveznim odnosima (NN.35/05), odnosno po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici KMO, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da solidarno sa SM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati tužitelju KM, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.306,00 Kn, sa zateznim kamatama koje teku od 16.02.2016. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici da tuženiku naknadi troškove ovog postupka, sa zateznim kamatama koje teku počev od dana od 16.02.2016. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana“

1.1. Točkom II. izreke pobijane presude naloženo je tužitelju naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 1.244,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice odbijen, kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke i dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška, žali se tužitelj (žalba očitom omaškom naznačena kao žalba tuženika), zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu da prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica solidarno sa SM isplati iznos od 70.560,00 kn, a koji iznos predstavlja tražbinu tužitelja prema SM, suprugu ovdje tuženice, temeljem pravomoćne i ovršne presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Labinu poslovni broj: P- 3103/2015 od 16. veljače 2016.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru propisanom odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske oduke iz razloga kako slijedi.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da tužitelj ima potraživanje prema SM na temelju pravomoćne i ovršne presude posl.br. P-3103/2015 u iznosu od 70.560,00 kn, zajedno sa pripadajućim kamatama u iznosu od 2.306,00 kn, da tražbina tužitelja prema SM potječe iz poslovanja obrta "[obrt]" kojeg je bio vlasnik SM, da tužitelj navedenu tražbinu do trenutka podnošenja tužbe nije uspio namiriti od SM, te da tužitelj smatra kao je sredstva ostvarena poslovanjem tog obrta SM koristio za namirenje tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice

- da je saslušan svjedok SM, te da je isti u bitnom naveo da su se sredstva ostvarena poslovanjem obrta "[obrt]", a koji je u međuvremenu prestao sa radom, isključivo korištena za isplatu plaće zaposlenicima, te da tuženica nije bila zaposlena u navedenom obrtu već kod drugog poslodavca, da isti zajedno sa obitelji živi u kući bake i djeda tuženice, te da financira obiteljsku zajednicu uz pomoć tuženice i svojih roditelja

- da je iz potvrda o visini dohotka utvrđeno kako je SM ostvario dohodak i to za 2012. godinu u iznosu od 91.745,80 kn, za 2013. i 2014. godinu nije ostvario dohodak, za 2015. u iznosu od 9.747,13 kn, dok je za 2016. godinu ostvario dohodak u iznosu od 21.734,54 kn. Nadalje, tuženica KMO ostvarila je dohodak za 2012. godinu u iznosu od 34.805,35 kn, za 2013. godinu iznos od 11.817,85 kn, za 2014. i 2015. godinu nije ostvarila dohodak, te je za 2016. godinu ostvarila dohodak u iznosu od 10.456,26 kn

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi se novčana sredstva ostvarena poslovanjem obrta u vlasništvu bračnog druga tuženice koristila radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice istog, pa da stoga tužbeni zahtjev nije osnovan. S navedenim utvrđenjima suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

8. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da iz potvrde o visini dohodaka za 2012. godinu proizlazi kako su prihodi SM, koji je tada poslovao s tužiteljem, bili znatno viši od tadašnjih prihoda tuženice, pa da su stoga neuvjerljivi navodi SM da su ostvareni prihodi obrta korišteni isključivo za tekuće poslovanje istog. Također ističe da prvostupanjski sud nije cijenio to što uredno pozvana tuženica nije pristupila na ročište za saslušanje stranaka.

9. Odredbom članka 43. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/15., 98/19. i 47/20., dalje: Obz) propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice ne odgovara drugi bračni drug.

10. Odredbom članka 44. Obz-a je propisano da za obveze koje jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u svezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

11. Odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Obzirom da je na tužitelju bio teret dokaza, a isti nije tijekom postupka dokazao da bi suprug ovdje tuženice, sredstva ostvarena poslovanjem vlastitog obrta s tužiteljem, koristio za tekuće potrebe bračne zajednice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio tužbeni zahtjev istog kao neosnovan. Pritom su neodlučni žalbeni navodi tužitelja o visini prihoda tuženice i njenog supruga, obzirom da iz istih samo proizlazi da je suprug tuženice 2012. ostvario nešto više prihode od tuženice a iz čega nužno ne proizlazi i zaključak da bi isti bili utrošeni za tekuće potrebe bračne zajednice. Naime, tužitelj kao dokaz na navedenu tvrdnju jedino predlože saslušanje svjedoka SM, supruga tuženice, koji je iskazivao suprotno navodima iz tužbe.

13. Uz rezultate izvedenih dokaza, okolnost da se tuženica nije odazvala pozivu suda na saslušanje, dok je u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu osporavala tužbene navode, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne daje osnovu za zaključak da bi činjenično stanje saslušanjem iste bilo drukčije utvrđeno od onog kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

14. Konačno, tužitelj u žalbi tek paušalno navodi da osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka, ali svoje navode posebno ne obrazlaže. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tuženici priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tuženici pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tužitelja.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 29. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica