Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2868/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LRH iz [adresa], OIB; 22921156749, koju zastupaju odvjetnici odvjetničkog društva Jelić, Čavlina Zrinšak i Sardelić d.o.o., protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB; 23057039320 iz Rijeke, Jadranski trg 3a, koji je zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8701/2019-42 od 25. srpnja 2024., u sjednici održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8701/2019-42 od 25. srpnja 2024., kao i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8701/2019-42 od 25. srpnja 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetan članak 8. ugovora o kreditu, broj [broj kredita]-1031262160/51400607-5104195997, sklopljenog između tužiteljice i tuženika (točka I. izreke), pa je tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 1.613,08 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na pojedine iznose kako je to specificirano izreci presude, kao i da joj plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.140,45 eura zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 9. rujna 2021. (točka I. izreke), dok nije dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom tužiteljice od 18. veljače 2022. (točka II. izreke).

1.2. Protiv te presude, kao i protiv tog rješenje u dijelu pod točkom I. izreke, žali se tuženik pobijajući ih zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

1.3. Na žalbu nije odgovoreno.

1.4. Žalba je neosnovana.

2. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu i rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

2.1. Posebno je za istaknuti kako, suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreka pobijane presude i pobijanog rješenja je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude i rješenja. Razlozi pobijane presude i rješenja su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i danih iskaza i samih tih isprava i iskaza.

2.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbe ugovora o kreditu broj [broj kredita]-1031262160/51400607-5104195997 od 19. prosinca 2008. koji je tužiteljica obvezana platiti tuženiku na razdoblje od 189 mjeseca iznos od 54.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, a koju odluku korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru potvrđuje, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.613,08 eura iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i stope kamata koje su se kasnije mijenjale odlukama banke.

4. Nesporno je da su stranke sklopile ugovora o kreditu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama tuženika kao kreditora.

5. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka prvostupanjski sud zaključio je da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a o kojoj odredbi ugovorne stranke nisu pregovarale niti je korisnik kredita imao utjecaj na njihov sadržaj jer su takve odredbe ugovora protivne načelu savjesnosti i poštenja zbog čega je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev.

5.1. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud, s time što ni žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u sumnju.

6. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici, a glede promjenjive kamatne stope za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi ugovora o kreditu mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 125/07., 79/09. i 89/09., dalje: ZZP/07.).

6.1. Odredbom članka 96. stavka 1. ZZP/07. propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok je odredbom stavka 2. tog članka, propisano da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

6.2. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi naveo da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj se promjeni nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi.

6.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. (kao i u odluci Rev 18/15.), također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, s obzirom na to da postoji temeljem odredbe članka 502.c ZPP-a, a isto tako i odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 41/14. i 110/15., dalje: ZZP/14.) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz odredbe članka 106. stavka 1. ZZP/14., a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru.

6.4. Polazeći od toga da su odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, bez prethodnog pregovaranja o tome s tužiteljicom kao korisnicom kredita, nepoštene i stoga, ništetne prema odredbi članka 322. stavka 1. i članka 324. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine« broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO), pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je utvrdio da su odredbe ugovora o kreditu u švicarskim francima kojima je tuženik promjenljivu kamatnu stopu odredio sukladno aktima banke, bez suglasnosti i sudjelovanja tužiteljice, ništetne.

7. Također je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pravilno zaključio da nije došlo do zastare tužiteljičine tražbine jer nije nastupila zastara zbog proteka zastarnog roka od pet godina od podnošenja tužbe u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

7.1. Naime, prema presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. i presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., zastara tražbina, među kojima je i predmetna tražbina, prekida se podnošenjem kolektivne tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koja je podnesena 4. travnja 2012., a zastara individualnih zahtijeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe, a to je 13. lipnja 2014., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 13. lipnja 2019.

7.2. S obzirom na to da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na isplatu tog iznosa iz predmetnog ugovora. Kako se u ovom slučaju radi o obveznopravnom odnosu iz stjecanja bez osnove, a prva dospjela tražbina se odnosi na svibanj 2009., dok je kolektivna tužba radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnesena 4. travnja 2012. i presuda donesena 13. lipnja 2014., a tužba u ovom predmetu je podnesena 13. lipnja 2019., to nije nastupila zastara tužiteljičine tražbine.

8. Visina tužiteljičinog potraživanja utvrđenja je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijske struke Darka Prpića, dipl.oec., a iz kojeg proizlazi da razlika između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu iznosi 1.613,08 eura.

8.1. Polazeći od navedenog, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka financijske struke pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je na temelju odredbe članka 1111. ZOO-a, naložio tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.613,08 eura iz osnove razlike kamatnih stopa prvotno ugovorene kamatne stope i kamatne stope koja se mijenjala jednostranom odlukom tuženika skupa s pripadajućim kamatama.

9. Tužiteljica je konačno postavila tužbeni zahtjev s izračunom vještaka podneskom od 9. rujna 2021. čemu se tuženik posebno protivio, a po ocjeni ovog suda tužiteljica je svoj zahtjev uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka budući da ne raspolaže stručnim financijsko-knjigovodstvenim znanjima da bi u tužbi mogala postaviti precizan zahtjev u odnosu na visinu potraživanja.

9.1. Ukazuje se da je prema Zaključku poslovni broj Su IV- 162/2021 sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, pa neosnovano tuženik prigovara da je preinaka nedopuštena, a potraživanje u zastari.

10. Inače, tuženik ni ostalim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, s time što su isti u suštini prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotno pravilnim i detaljnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, koja u cijelosti kao takva prihvaća i ovaj žalbeni sud, što se ponovno navodi.

11. Zbog navedenog bez utjecaja su na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. U odnosu na žalbene navode glede tuženikove tražbine za navesti je da je prvostupanjski sud svojom dopunskom presudom poslovni broj P-8701/2019-47 od 8. travnja 2025. odlučio o tuženikovom prigovoru prijeboja od 7. rujna 2021. na način da ga je odbio, a na koju dopunsku presudu, prema stanju spisa, tuženik nije izjavio žalbu, pa su ti žalbeni navodi bespredmetni u odnosu na pobijanu presudu.

12. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) kada je naložio tuženiku da naknadi tužiteljici ukupan parnični trošak u iznosu od 2.140,45 eura.

12.1. Svojim žalbenim navodima tuženik osporava dosuđeni parnični trošak navodeći kako je prvostupanjski sud suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa) primijenio vrijednost boda. Međutim, prema Tbr. 52. stavku 1. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka, pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio vrijednost boda od 2,00 eura prema odredbi članka 54. Tarife.

12.2. Isto tako, svojim žalbenim navodima tuženik osporava dosuđeni trošak za pristup na ročišta od 9. srpnja 2020. i 13. svibnja 2022., navodeći da su krivnjom tužiteljice odgođeni, međutim, tužiteljici zastupanoj po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada trošak pristupa na ta ročišta sukladno Tbr. 9.5. Tarife u visini od 25 bodova, kako je to pravilno i dosudio prvostupanjski sud, jer je punomoćnik tužiteljice pristupio na ta ročišta.

13. Slijedom svega navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. i članka 380. točke 2. ZPP-a i odlučiti u izreci, ove presude.

Split, 29. svibnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević