Poslovni broj Gž-583/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d. o. o. iz Zagreba, Ulica Grada Vukovara 41, Podružnica Zagrebparking, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d. o. o. iz Zagreba, protiv tuženika KG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-22/2023-9 od 20. prosinca 2024. godine, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-22/2023-9 od 20. prosinca 2024. godine u dijelu točke I izreke u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule poslovni broj Ovrv- 20724/15 od 10. lipnja 2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju na iznos od 26,54 eura isplati pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 01. rujna 2010. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu preko tri postotna poena, te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 28,47 eura, te da mu na taj trošak ovršnog postupka isplati zakonske zatezne kamate.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Povrv-22/2023-9 od 20. prosinca 2024. godine u preostalom dijelu točke I izreke, te u točki II izreke i sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule poslovni broj Ovrv- 20724/15 od 10. lipnja 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 26,54 eura, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos koja teče od 01. rujna 2010. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, te se u tom dijelu usvaja tužbeni zahtjev.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju ukupne troškove postupka u iznosu od 134,95 eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 20. prosinca 2024. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I izreke) u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule poslovni broj Ovrv-20724/15 od 10. lipnja 2015. godine, te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

2. U točki II izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu postupovnog troška.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga, te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode, te predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa od 26,54 eura (ranije 200,00 kuna) za izdanu dnevnu parkirnu kartu od 13. srpnja 2010. godine temeljem ugovora o korištenju javnog parkirališta s naplatom, bez valjane satne karte.

7. U vezi toga utvrđuje da je tuženik dana 13. srpnja 2010. godine parkirao svoje vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu javnog parkirališta u Zagrebu, Trg kralja Tomislava, Glavni kolodvor, kojim u skladu s odredbom članka 2. Odluke o organizaciji i načinu naplate parkiranja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ br. 26/09, u nastavku teksta: Odluka) upravlja tužitelj, ali da istome ne pripada pravo na utuženu naknadu za dnevnu kartu.

8. Naime, u vezi toga utvrđuje kako predmetna dnevna karta predstavlja samo drugi naziv za ugovornu kaznu, te da ista u skladu s odredbom članka 350. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO) ne može biti ugovorena za novčane obveze, odnosno zbog neplaćanja satne karte za uslugu korištenja parkirnog mjesta.

9. Pri tome utvrđuje kako okolnost da tuženik kao korisnik usluge parkiranja nije platio minimalni iznos korištenja te usluge daje pravo tužitelju kao davatelju usluge da od tuženika potražuje isplatu cijene usluge za vrijeme za koje je usluga korištena, pa tako i na zatezne kamate koje bi tuženik bio dužan platiti zbog kašnjenja, ali ne i pravo da zbog neplaćanja cijene usluge potražuje unaprijed određeni iznos neovisno o pruženoj usluzi, odnosno ugovornu kaznu, te da je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i načelu jednakosti činidbi tvrditi da činjenica neplaćanja sata korištenja usluge parkiranja predstavlja pristanak da se plati cijena parkiranja u trajanju od 24 sata.

10. Iz navedenih razloga, a pozivom na odredbe članaka 8. i 451. stavak 3. ZPP-a, odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

11. Prethodno tome, odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje da je ista dospjela na naplatu dana 31. kolovoza 2010. godine, a da je prijedlog za ovrhu podnesen dana 29. svibnja 2015. godine, dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 225. ZOO-a.

12. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

13. Pazeći u ovom postupku u sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih postupovnih povreda.

14. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Naime, odredbom članka 5. stavak 1. Odluke propisano je da parkiranjem vozila na javnom parkiralištu vozač odnosno vlasnik vozila (korisnik parkirališta) sklapa s organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom, u vezi čega je u članku 6. stavak 1. Odluke propisano da za korištenje javnih parkirališta korisnik parkirališta mora imati parkirališnu kartu, te da se ta karta izdaje kao dnevna karta za određenu parkirališnu zonu i vrijedi od trenutka izdavanja do istog vremena u prvom sljedećem danu u kojem se naplaćuje parkiranje, a da se za kraće vrijeme korištenja parkirališta dnevna karta izdaje i kao polusatna, jednosatna ili višesatna parkirališna karta (u daljnjem tekstu: satna karta).

16. Nadalje, odredbom članka 7. stavak 4. iste Odluke propisano je da se u slučaju ako korisnik parkirališta ne kupi odnosno ne preuzme dnevnu kartu na način iz stavka 1. ovoga članka, smatra da je preuzeo dnevnu kartu što mu ju je osoba koju ovlasti organizator parkiranja stavila na vjetrobransko staklo vozila i dužan ju je platiti u roku od osam dana od dana njenog preuzimanja.

17. Prema odredbi članka 8. stavak 1. Odluke, ako korisnik parkirališta ne plati dnevnu kartu u roku iz članka 7. stavaka 3. i 4. ove odluke, dužan je osim iznosa dnevne karte, u daljnjih osam dana platiti i stvarne troškove organizatora parkiranja te zakonsku zateznu kamatu, na što će ga se u nalogu upozoriti.

18. U članku 9. stavak 1. Odluke propisano je da korisnik parkirališta može kupiti satnu kartu na javnom parkiralištu parkirališnim automatom ili mobilnim telefonom, te na ovlaštenim prodajnim mjestima ili na blagajni organizatora parkiranja.

19. Dakle, iz sadržaja naznačenih odredaba Odluke proizlazi da je tuženik, koji je prema utvrđenju prvostupanjskog suda dana 13. srpnja 2010. godine parkirao svoje vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na parkirališnom mjestu javnog parkirališta u Zagrebu, Trg kralja Tomislava, Glavni kolodvor, kojim u skladu s odredbom članka 2. Odluke upravlja tužitelj, parkiranjem tog vozila na naznačenom parkirališnom mjestu (javnom parkiralištu) sklopio s tužiteljem kao organizatorom parkiranja ugovor o korištenju javnog parkirališta s naplatom uz korištenje dnevne parkirališne karte prihvaćajući uvjete propisane ovom odlukom, slijedom čega je u skladu s odredbom članka 7. stavak 4. Odluke dužan platiti predmetnu dnevnu kartu, tj. utuženi iznos od 26,54 eura (ranije 200,00 kuna), zajedno za pripadajućim zateznim kamatama po propisanoj stopi počev od dospjelosti dana 01. rujna 2010. godine do isplate, a s obzirom na pravilno utvrđenje suda o neosnovanosti istaknutog prigovora zastare utužene tražbine.

20. Naime, pogrešno sud prvog stupnja utvrđuje da predmetna dnevna karta predstavlja ugovornu kaznu, u smislu odredbe članka 350. stavak 3. ZOO-a, a to stoga jer je njezino izdavanje posljedica nastalog ugovornog odnosa između tužitelja kao organizatora parkiranja i tuženika kao korisnika parkirališta (članak 5. stavak 1. Odluke), pri čemu se tuženik mogao osloboditi obveze plaćanja dnevne karte kupnjom satne karte, u skladu s odredbom članka 9. stavak 1. Odluke, a što nesporno nije učinio.

21. S obzirom na navedeno, pogrešno je utvrđenje prvostupanjskog suda da bi odredbe Odluke koje su relevantne za ovaj spor bile u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, te načelom jednakosti činidbi, pa da bi kao takve bile ništetne, zbog čega je pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u naznačenim odredbama Odluke, kao i primjenom odredaba članka 336. stavak 1. i 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, trebalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule poslovni broj Ovrv- 20724/15 od 10. lipnja 2015. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da isplati tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 26,54 eura, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos koja teče od 01. rujna 2010. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.

22. Nasuprot tome, pravilno je sud prvog stupnja ukinuo navedeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju na iznos od 26,54 eura isplati pripadajuću zateznu kamatu na taj iznos koja teče od 01. rujna 2010. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu preko tri postotna poena, tj. s uvećanjem za pet postotnih poena, jer se tako uvećana stopa u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a primjenjuje samo na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.

23. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je u točki I izreke pobijane presude ukinuo naznačeni platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da naknadi tužitelju kao ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 28,47 eura, te da mu na taj trošak isplati zakonske zatezne kamate, jer se prema stajalištu ovog suda, koje je zauzeto i na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog dana 02. lipnja 2017. godine u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

24. Budući da iz navedenog proizlazi da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnom sporu, pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a i odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa) pravo na naknadu troškova predmetnog parničnog i prethodnog ovršnog postupka, i to u iznosu od 9,95 eura na ime javnobilježničke nagrade na rješenje o ovrsi i dostavu tog rješenja, u skladu s odredbom članka 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ br. 8/11 i 11412), ali ne i pravo na naknadu preostalog troška ovršnog postupka dosuđenog navedenim rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer isti nije dokazao postojanje i visinu tih troškova. Tužitelju pripada i pravo na naknadu u iznosu od 100,00 eura na ime jednokratne nagrade za zastupanje u predmetnom parničnom postupku (Tbr. 7. toč. 9. Tarife), te u iznosu od 25,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), ali isti nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za presudu, jer nije dokazao da je imao taj trošak.

24.1. Stoga je tužitelju trebalo dosuditi troškove ovršnog i parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 134,95 eura, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja pobijane presude do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a, a u preostalom dijelu odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke presude.

26. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti uspio u žalbenom postupku, pripada mu u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a pravo na naknadu troškova tog postupka od tuženika, i to u zatraženom iznosu od ukupno 62,50 eura za sastav žalbe po punomoćniku-odvjetniku s pripadajućim porezom na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 10. točka 3. i Tbr. 46. Tarife), pa je odlučeno kao u točki III izreke ove presude. Pri tome tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu, jer isti nije dokazao da je platio tu pristojbu.

U Rijeci, 29. svibnja 2025. godine

S U D A C :

Alen Perhat