Poslovni broj Gž-519/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari tužitelja Komunalnog društva Grad d. o. o. iz Supetra, Ulica Žedno Drage 7, OIB: 79182010236, zastupanog po punomoćnicima Ivici Restoviću i Ivani Restović, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-815/2022-13 od 31. siječnja 2025. godine, dana 29. svibnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-815/2022-13 od 31. siječnja 2025. godine u točki I. izreke, te u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 638,27 eura.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-815/2022-13 od 31. siječnja 2025. godine u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura (preko dosuđenog iznosa od 638,27 eura do dosuđenog iznosa od 950,77 eura) i sudi:
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita poslovni broj Ovrv-18466/2022 od 02. rujna 2022. godine, te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.
2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju da u roku od 8 dana naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 950,77 eura.
3. Protiv te presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj, koji tu odluku sadržajem žalbe pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.
6. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 662,34 eura na ime izvršene usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada sa nekretnine u vlasništvu tuženika u razdoblju od srpnja 2021. godine do travnja 2022. godine.
7. U vezi toga utvrđuje neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene tražbine, jer utvrđuje da najstarije potraživanje tužitelja koje se odnosi na mjesec srpanj 2021. godine dospijeva 15. kolovoza 2021. godine, a da je prijedlog za ovrhu podnesen javnom bilježniku dana 30. svibnja 2022. godine, dakle unutar jednogodišnjeg zastarnog roka propisanog odredbom članka 232. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO).
8. Nadalje utvrđuje kako je odredbom članka 13. stavak 3. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada na području Grada Supetra od 31. siječnja 2018. godine („Službeni glasnik Grada Supetra“ br. 2/18, u nastavku teksta: Odluka) propisano da korisnik usluge ukoliko želi odvoz otpada postavlja spremnik na javnu površinu ispred svog obračunskog mjesta i time iskazuje nedvojbenu potrebu za usluge pražnjenja spremnika, te da se prilikom primopredaje smatra da je spremnik u cijelosti popunjen ovom vrstom otpada obzirom je kriterij za obračun javne usluge volumen spremnika i broj pražnjenja odnosno broj primopredaja na obračunskom mjestu korisnika. Dakle, da korisnici ostavljaju spremnike na mjestu primopredaje isključivo dok su puni, te da na obračunskom mjestu prilikom primopredaje ove vrste otpada davatelj javne usluge evidentira primopredaju putem RFID transpondera („čip“) koji je ugrađen na spremniku, a da davatelj javne usluge temeljem evidencije o broju primopredaja obračunava korisniku usluge cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (varijabilni dio cijene).
9. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik tijekom postupka osporavao da mu je tužitelj pružao uslugu odvoza komunalnog otpada na propisani način, odnosno u skladu s Odlukom, te da je tužitelj kao dokaz potrošnje i pružene usluge odvoza komunalnog otpada priložio samo račune, Cjenik komunalnih usluga i Izjavu o načinu korištenja javne usluge, a da nije dokazao evidenciju odvožnje komunalnog otpada putem RFID transpondera („čipa“) koji je ugrađen na spremniku, te da je isti temeljem evidencije o broju primopredaja bio dužan obračunati korisniku usluge cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i osnovom takvog obračuna dostaviti tuženiku račune koji bi tek tada dokazali osnov potraživanja, a podredno i visinu utužene tražbine, pa pozivom na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP- a odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.
10. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbi članka 155. ZPP-a, te na odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, u nastavku teksta: Tarifa).
11. Pazeći u ovom postupku u sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih postupovnih povreda.
12. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.
13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao evidenciju odvožnje komunalnog otpada putem RFID transpondera („čipa“) koji je ugrađen na spremniku, dakle da nije dokazao da je u razdoblju na koje se odnosi utužena tražbina pružao tuženiku javnu uslugu odvoza miješanog komunalnog otpada za kojeg od istoga potražuje naknadu, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a odlučio kako je naznačeno u točki I. izreke pobijane presude.
14. U vezi toga na navode tužitelja kako isti nije obračunavao tuženiku cijenu javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (varijabilni dio cijene), već isključivo cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio cijene), kako je navedeno na poleđini svakog priloženog računa, valja odgovoriti da je u situaciji kada je tuženik tijekom postupka između ostalog osporavao i da je tužitelj izvršio uslugu za koju u ovom sporu potražuje naknadu od istoga, a imajući u vidu da je iz priloženih računa vidljivo da se utužena tražbina odnosi na obračunatu minimalnu javnu uslugu za posudu od 120 litara, koja obuhvaća i trošak dva odvoza mjesečno, to je tužitelj prema pravilnom utvrđenju suda trebao dokazati da je izvršio tu uslugu, jer o tome ovisi njegovo pravo na naknadu u visini koju potražuje u ovoj parnici.
15. Budući da tužitelj osnovanost predmetne tražbine nije dokazao na način propisan odredbom članka 13. stavak 3. Odluke, niti na neki od načina propisanih odredbom članka 19. Odluke (npr. GPS praćenje vozila, video nadzor na vozilu i sl.), pravilno je odlučeno na opisani način, pa je u tom kontekstu neosnovano pozivanje žalitelja na odredbe članaka 75. i 76. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 84/21), niti su s obzirom na navedeno od značaja za odluku o žalbi, u dijelu koji se odnosi na odluku iz točke I. izreke pobijane presude, preostali žalbeni navodi tužitelja.
16. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu pripada pravo na naknadu parničnih troškova od tužitelja, jer na to ukazuje odredba članka 154. stavak 1. ZPP-a, ali je pogrešnom primjenom materijalnog prava dosudio tuženiku taj trošak u iznosu od 950,77 eura.
16.1. To stoga jer tuženiku u skladu s odrebama Tarife pripada pravo na slijedeći trošak za radnje njegovog punomoćnika-odvjetnika: iznos od 100,00 eura za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 200,00 eura za sastav obrazloženih podnesaka od 24. studenoga 2022. godine i 20. studenoga 2024. godine (iznos od 100,00 eura po podnesku-Tbr. 8. toč. 1. Tarife), iznos od ukupno 200,00 eura za zastupanje na ročištima od 07. listopada i 03. prosinca 2024. godine (iznos od 100,00 eura po ročištu- Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te iznos od 125,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), što zajedno sa plaćenom pristojbom za prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 13,27 eura daje iznos od 638,27 eura, u kojem dijelu je trebalo usvojiti zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a u preostalom dijelu odbiti njegov zahtjev po toj osnovi.
17. Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu naznačenom u točki I izreke ove presude, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a djelomičnim uvaženjem njegove žalbe i primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II izreke presude.
18. Budući je tužitelj u žalbenom postupku uspio jedino u odnosu na dio pobijane presude koji se odnosi na dio dosuđenih parničnih troškova u korist tuženika, kao sporednog zahtjeva, a zbog tog dijela istome nisu nastali posebni troškovi, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova tog postupka.
U Rijeci, 29. svibnja 2025. godine
S U D A C :
Alen Perhat
