Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-200/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Damira Krahuleca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. RU, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-455/2018-123 od 10. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. RU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj K-455/2018-123 od 10. ožujka 2025., opt. RU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. KZ/11 te je na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11 opt. RU osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24; nadalje ZKP/08), opt. RU oslobođen je u cijelosti obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 6. ZKP/08, dok je dužan sukladno čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08 naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude s time da će sud o visini troškova donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. RU putem branitelja Stjepana Gomerčića, odvjetnika iz Čazme zbog "svih žalbenih osnova", s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu, te da prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloni istaknutu bitnu povredu kaznenog postupka, te provede sve dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih, u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donese novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku. Podredno, da drugostupanjski preinači pobijanu presudu, na način da donese oslobađajuću presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. RU nije osnovana.

6. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, optuženik parafrazira tekst navedene zakonske odredbe upirući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je sud morao izložiti nesporne činjenice, razloge za dokazane i nedokazane činjenice, dati ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, razloge zbog kojih je odbio prijedloge stranaka za izvođenjem dokaza, a posebno razloge za postojanje kaznenog djela i krivnje optuženika da presuda mora biti jasno napisana kako ne bi bilo dvojbe o tome što je i kako odlučeno te pri tome ukazuje na presudu Vrhovnog suda iz koje proizlazi da prvostupanjska presuda "mora sadržavati dostane i jasne razloge koji se odnose na sve bitne elemente kaznenog djela, a razlozi o ocjeni dokaznog materijala moraju biti temeljiti, logični i uvjerljivi".

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u toč. 5. iznio nesporne, a u toč. 6. sporne okolnosti, razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge obrane, nakon što je izreproducirao izvedene dokaze dao je ocjenu istih, pa i onih proturječnih, iznio je dostatne razloge o ispunjenu objektivnog i subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela (toč. 19. pobijane presude), tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje optuženik.

6.2. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. i 3. ZKP/08 u vezi s čl. 421. st. 2. ZKP/08 ukazuje da je prvostupanjski sud bez valjanog obrazloženja odbio dokazne prijedloge obrane za provođenjem psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja oštećenika radi utvrđivanja vjerodostojnosti njegovog iskaza, dokazni prijedlog za ponovnim ispitivanjem svjedoka ZU i ošt. BU te svjedoka UU.

6.2.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, optuženiku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer nema povrede načela jednakosti oružja koje podrazumijeva da se glede dokazivanja objema stranama u postupku osiguraju jednake ili bar približne šanse, odnosno da ih se dovede u isti ili barem sličan procesni položaj. Naime, iako je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog za ponovnim ispitivanjem svjedoka ZU i BU, svjedoka UU te provođenje psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja oštećenika, tijekom postupka u više navrata je prihvatio dokazne prijedloge obrane i to dokazni prijedlog za provođenjem sudsko-medicinskog vještačenja ozljeda oštećenika te ispitivanjem svjedoka FU, ĆU, JU, IU te VU. Prema tome, sud je ispitao pet svjedoka obrane te proveo sudsko-medicinsko vještačenje ozljeda oštećenika pa se u takvom slučaju nipošto ne može govoriti da mu je postupanjem suda teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, odnosno da je prvostupanjski sud svojim postupanjem narušio načelo "jednakosti oružja".

6.2.2. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer je dao argumentirane razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge obrane. Naime, u toč. 12. obrazložio je zbog čega je odbio dokaz obrane postavljen na raspravi 17. veljače 2025. za ispitivanjem žrtve BU i svjedoka ZU, s obzirom su isti u prisutnosti stranaka ispitani u više navrata na raspravama pa tako ošt. GU **.**.2019. i 20. siječnja 2021., a svjedok MU **.**.2024., zbog čega je njihove iskaze u skladu s odredbom čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitao. Također je dao jasne i dostatne razloge u toč. 12.1. obrazloženja presude zbog čega odbija prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka UU, smatrajući ga odugovlačećim. Navedeni dokazni prijedlog prethodno je prihvaćen od strane suda te je isti svjedok više puta pozivan na rasprave na koje se nije odazivao, svoj izostanak nije opravdavao, drugi svjedoci obrane ispitani su na okolnosti o kojima je taj svjedok trebao iskazivati, a činjenično stanje bilo je u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenjem odluke. Napokon, sud je odbio i dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja ošt. BU, o čemu je također iznio dostatne razloge pod toč. 12.2. obrazloženja presude, na koje se žalitelj upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga, iz navedenih razloga nema relativno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 s obzirom je sud primijenio odredbu čl. 421. st. 2. ZKP/08, tako da na raspravi nije došlo do povrede prava obrane optuženika.

7. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik osporava zaključak prvostupanjskog suda upirući da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio izvedene dokaze, odnosno njihovu vjerodostojnost, uslijed čega je došlo i do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U bitnom ponavlja navode iz svoje obrane sugerirajući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, posebice iskaza ošt. BU i njegovog brata ZU s obzirom na njihovu rodbinsku povezanost, ukazujući da je sud propustio utvrditi određene činjenice (gdje je bio optuženik, gdje oštećenik, a gdje svjedok u vrijeme prije događaja jer je optuženika prepoznao po glasu, je li oštećenik pobjegao u smjeru župnog ureda, je li svjedok MU po izlasku iz lokala vidio nasrtaje optuženika na oštećenika ili zaključio da ga je ovaj tukao s obzirom na riječi EU "nemoj ga više, ostavi ga", jesu li oštećenik i njegov brat nakon događaja otišli kući ili su ostali na terasi lokala dočekavši policijsku patrolu te jesu li po dolasku policijske patrole naznačili napadača, kao i da nije osiguran dokaz u vidu tragova krvi oštećenika na rukama, šakama, odjeći te obući optuženika), te da su oštećenik GU i njegov brat MU dva puta ispitani, a da su pri tome mijenjali iskaze u pogledu odlučnih činjenica.

7.1. Ispitujući prvostupanjsku presudu u povodu istaknutih žalbenih navoda optuženika, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne okolnosti i za svoja utvrđenja dao detaljne i jasne, logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.2. Naime, pravilnom analizom izvedenih dokaza, posebice iskaza ošt. BU, svjedoka ZU, medicinske dokumentacije na ime ošt. BU - prijave Opće bolnice Bjelovar od 22. travnja 2017. (str. 7 spisa), otpusnog pisma Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, otpusnice te otpusnog pisma Opće bolnice Bjelovar (str. 24- 27 spisa) te nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještačenja, prvostupanjski je sud utemeljeno zaključio kako opt. RU u vrijeme i na mjestu kako to stoji u izreci presude na terasi Ugostiteljskog objekta "Zrinski" s leđa prišao ošt. OU, uhvatio ga za nadlaktice, srušio na tlo, tijekom kojeg pada je oštećenik glavom udario u zid, a onda dok je ležao na tlu nogama ga više puta udario u predjelu glave nanijevši mu u izreci navedene ozljede, koje u svojoj ukupnosti čine tešku tjelesnu ozljedu. Pri tome je za ukazati kako je prvostupanjski sud s razlogom obranu optuženika ocijenio neistinitom u kojoj je iskazivao da je u lokal došao tek oko 01,00 sati iza ponoći, pa da onda nije niti mogao počinio predmetno kazneno djelo, da s oštećenikom nikada nije bio u verbalnom ili fizičkom sukobu, da je nakon događaja "okretao" sijeno kod brata oštećenika te da ga je ošt. GU lažno optužio jer se druži samo s jednom osobom, PU, s kojim on nije u dobrim odnosima te da ga je na njegov nagovor prijavio.

7.3. Ovo stoga što iz iskaza svjedoka obrane EU i JU proizlazi da je ranije tijekom te večeri bio u Ugostiteljskom objektu "Zrinski", pri čemu je također svjedok MU iskazao da u vrijeme događaja nije bio na terasi lokala, no kada je izašao, zatekao je brata GU kako leži pod zidom gdje su se nalazili optuženik i ČU, kada nije vidio da optuženik tuče njegovog brata, no vidio je da je pretučen, pri čemu je ČU držao optuženika te mu govorio "nemoj ga više, ostavi ga", a kako se nalazio iza optuženika obgrlio ga je rukama oko struka, držao ga, a kada je GU došao k snazi, otišli su zajedno kući, a zvao je i policiju i hitnu pomoć. Pri tome je za ukazati kako iskaz ošt. NU korespondira s materijalnom dokumentacijom u spisu u vidu medicinske dokumentacije, ali i nalazom i mišljenjem sudsko-medicinskog vještaka Petra Škavića, dr.med., koji je mišljenja da su tijekom liječenja oštećenika utvrđene ozljede i postavljene dijagnoze krvni podljev ispod lijevog oka, krvni podljev i zrak kapaka lijevog oka, ranu razderotinu gornje usnice, izbijen gornji lijevi centralni sjekutić, pomičnost gornjeg desnog centralnog sjekutića zajedno s dijelom alveolarnog grebena, slobodan zrak unutar lubanje, prijelom desne sljepoočne kosti, višeiverni prijelom prednjeg te oba bočna zida lijeve gornjočeljusne šupljine s pomakom ulomaka, prijelom dna lijeve očne šupljine, prijelom krova lijeve očne šupljine u području dna lijeve šupljine čeone kosti, prijelom unutarnjeg bočnog zida lijeve očne šupljine, prijelom luka lijeve jagodične kosti, višeiverni prijelom nosne pregrade s pomakom ulomaka, prijelom prednjeg zida šupljine klinaste kosti, višeiverni prijelom unutarnjeg bočnog i stražnjeg zida desne gornjočeljusne šupljine s pomakom ulomaka, prijelom dna desne očne šupljine, prijelom oba krilasta nastavka klinaste kosti s pomakom, patološki sadržaj - krv u lijevoj šupljini čeone kosti obostrano u celulama rešetnice, nosnoj šupljini te obje gornjočeljusne šupljine i plin u mekim česticama lijeve strane lica i lijeve očne šupljine, koje ozljede pripadaju skupini tzv. nespecifičnih mehaničkih ozljeda te je u odnosu na svaku ozljedu opisao način nastajanja, jačinu sile kojom je nastala, kao i položaj oštećenika i osobe koja mu nanosi ozljedu, pri čemu je ukazao da je u trenutku nanošenja utvrđenih ozljeda oštećenik osobi koja mu nanosi ozljede bio okrenut sučelice ili pod nekim manjim otklonom, a ako su utvrđene ozljede ili dio ozljeda nastale udarcem noge, oštećenik je morao biti u nekom nižem položaju, a za nastanak svih utvrđenih ozljeda bila su potrebna najmanje tri neovisna djelovanja sile. Ujedno je vještak utvrdio da su utvrđene ozljede nastale udarcima, a ne padom o neku tupo-tvrdu prepreku ili podlogu s obzirom na tijelu oštećenika nisu utvrđene ozljede koje tipično nastaju padom te da su intenziteti sile udarca bili srednjeg do jakog, ili jakog intenziteta, a da se takve ozljede u pravilu viđaju udarcem stisnute šake, noge obuvene u cipelu, koljena ili lakta, a što je prvostupanjski sud naveo pod toč. 11. obrazloženja pobijane presude.

7.4. Iako se žalbom ukazuje da su iskazi oštećenika i svjedoka KU u određenim dijelovima nedosljedni, odnosno da postoje određena odstupanja u iskazu svjedoka KU, pravilno je prvostupanjski sud takva odstupanja smatrao životnim i logičnim jer se protekom vremena svjedok ne može sjetiti svih detalja dinamičnog događaja, pri čemu je njegov iskaz u bitnom i glede odlučnih činjenica bez značajnih odstupanja, tako da nisu utjecala na vjerodostojnost iskaza svjedoka. U odnosu na ostale uvodno navedene žalbene navode, za ukazati je da ona utvrđenja koja je prema žalbenim navodima propustio utvrditi prvostupanjski sud ne predstavljaju odlučne niti druge važne činjenice, dok je dio činjenica koje je prema mišljenju žalitelja prvostupanjski sud propustio utvrditi, prvostupanjski sud utvrdio, a kako je to navedeno pod toč. 10. i 15. obrazloženja pobijane presude.

8. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona opt. RU ukazuje da je prvostupanjski sud tek selektivno naveo provedene dokaze, a iz kojih proizlazi da u konkretnom slučaju postoji zatvoreni krug indicija koje upućuju na optuženika kao počinitelja. Takve navode opširno u žalbi elaborira.

8.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, ukazuje se optuženiku da je prvostupanjski sud svoju odluku zasnovao na provedenim i pravilno vrednovanim dokazima na temelju kojih je utvrdio odlučne i druge važne činjenice, a niti iz jednog dijela presude ne bi se dao izvući zaključak da je prvostupanjski sud svoju odluku donio zbog toga što je utvrdio da postoji skup indicija koje tvore zatvoreni krug indicija, a koje bi upućivale na jedini mogući zaključak, tj. da je upravo optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Stoga, nije utemeljena žalba niti iz ovog žalbenog osnova.

9. Iako se žali zbog svih razloga, pa dakle, i zbog odluke o kazni, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, no po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne te je u tom smislu pravilno utvrdio i vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, pri čemu olakotne okolnosti koje je našao u činjenici da je otac osmero djece od kojih je dvoje bolesno, nije podcijenio, a niti je precijenio otegotne okolnosti u vidu njegove dosadašnje višestruke osuđivanosti. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije opt. RU je šest puta pravomoćno osuđivan u razdoblju od 2009. do 2023. godine i to u dva navrata zbog uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), jedanput zbog kaznenog djela izigravanje zabrana sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude iz čl. 308. st. 2. KZ/97, u dva navrata zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 te jednom zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 u stjecaju s kaznenim djelom neizvršenje sudske odluke iz čl. 311. st. 2. KZ/11, za koja su mu kaznena djela u tri navrata izrečene uvjetne osude, jedanput kazna zatvora koja je zamijenjena radom za opće dobro, a u dva navrata je osuđivan na bezuvjetne kazne zatvora. Dakle, radi se o višestrukom povratniku, koji je do sada osuđivan, između ostalih, i zbog kaznenih djela s elementima nasilja, pri čemu sve dosadašnje izrečene kaznenopravne sankcije nisu na njega odgojno utjecale da se suzdrži od činjenja kaznenih djela jer je i dalje nastavio s činjenjem istih. Stoga je prvostupanjski sud, i po nalaženju ovog vijeća, u skladu s čl. 47. st. 1. KZ/11 pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne, pravilno zaključio kako se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11 u konkretnom slučaju može postići jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju šest mjeseci, koja kazna predstavlja donju granicu zapriječene kazne (za kazneno djelo iz čl. 118. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina). Upravo navedena bezuvjetna kazna zatvora adekvatna je stupnju krivnje, okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. RU pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 29. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić