REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

P-516/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom po sucu toga suda Mate Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Perkušiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. (OIB 02535697732), sa sjedištem u [adresa], zastupana po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima iz Splita, radi isplate, a nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15.05.2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, te zamjenika punomoćnika tuženika JA, odvjetničkog vježbenika, 29. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d. isplatiti tužitelju BA iznos od 1.158,28 eura sa zateznom kamatom sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine i to na iznos od:

- 1,09 eura počevši od 01.04.2008.,

- 0,09 eura počevši od 03.04.2008.,

- 13,23 eura počevši od 01.11.2008.,

- 0,02 eura počevši od 01.12.2008.,

- 2,64 eura počevši od 06.12.2008.,

- 8,48 eura počevši od 01.01.2009.,

- 6,21 eura počevši od 16.01.2009.,

- 0,15 eura počevši od 17.01.2009.,

- 0,35 eura počevši od 01.02.2009.,

- 8,18 eura počevši od 07.02.2009.,

- 7,18 eura počevši od 14.02.2009.,

- 0,44 eura počevši od 01.03.2009.,

- 18,11 eura počevši od14.03.2009.,

- 2,58 eura počevši od 01.04.2009.,

- 9,48 eura počevši od 16.04.2009.,

- 0,11 eura počevši od 17.04.2009.,

- 9,13 eura počevši od 16.05.2009.,

- 2,90 eura počevši od 21.05.2009.,

- 0,20 eura počevši od 01.06.2009.,

- 0,14 eura počevši od 09.06.2009.,

- 8,84 eura počevši od 16.06.2009.,

- 0,08 eura počevši od 17.06.2009.,

- 0,05 eura počevši od 01.07.2009.,

- 10,39 eura počevši od 16.07.2009.,

- 0,09 eura počevši od 17.07.2009.,

- 0,27 eura počevši od 01.08.2009.,

- 6,65 eura počevši od 15.08.2009.,

- 1,08 eura počevši od 26.08.2009.,

- 10,98 eura počevši od 16.09.2009.,

- 8,41 eura počevši od 17.10.2009.,

- 9,77 eura počevši od 14.11.2009.,

- 12,04 eura počevši od 23.12.2009.,

- 15,04 eura počevši od 28.01.2010.,

- 15,59 eura počevši od 16.03.2010.,

- 18,43 eura počevši od 29.04.2010.,

- 20,22 eura počevši od 05.05.2010.,

- 21,07 eura počevši od 01.06.2010.,

- 32,82 eura počevši od 18.07.2010.,

- 17,36 eura počevši od 16.09.2010.,

- 0,34 eura počevši od 22.09.2010.,

- 42,98 eura počevši od 25.09.2010.,

- 73,65 eura počevši od 20.10.2010.,

- 28,98 eura počevši od 29.10.2010.,

- 29,20 eura počevši od 16.11.2010.,

- 35,03 eura počevši od 16.12.2010.,

- 51,40 eura počevši od 18.01.2011.,

- 50,90 eura počevši od 25.03.2011.,

- 82,41 eura počevši od 28.04.2011.,

- 98,47 eura počevši od 26.05.2011.,

- 118,59 eura počevši od 19.07.2011.,

- 196,44 eura počevši od 19.10.2011., te

- 50,00 eura počevši od 28.10.2011., kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 1.553,86 eura sa zateznom kamatom počevši od 29.05.2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Privredne banke Zagreb d.d. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom 18. prosinca 2006. sklopio ugovor o kreditu broj 9012178159, a na temelju kojeg ugovora mu je tuženik stavio na raspolaganje iznos od 22.055,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti u svrhu kupnje osobnog vozila.

1.1. Međutim, tužitelj u ovoj tužbi ukazuje da nisu valjane odredbe ugovora u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, posebno ukazujući u tom smislu na sudske odluke u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača gdje je jedan od tuženika bio i tuženik iz ovog spora, a koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. Zbog vrste navedenog postupka, ukazuje na to da su sudovi vezani utvrđenjima iz tih odluka, a u postupcima koje potrošač osobno pokrene protiv jednog od tuženika.

1.2. Kako tvrdi da je u utuženom razdoblju plaćao rate kredita upravo na temelju ništetnih odredbi vezano za navedenu valutnu klauzulu, tužitelj smatra da je s obzirom na sve navedeno tuženiku platio i više nego što je trebao, pa specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijeva isplatu ukupnog iznosa od 1.158,28 eura s pripadajućom zateznom kamatom i to sve traži uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Ističe prigovor zastare te u tom smislu i prekluzije na isticanje ništetnosti budući da je kredit u cijelosti vraćen tijekom 2012., a tužba podnijeta 2021. godine. U tom smislu tijekom postupka tuženik uporno ponavlja, da sve i da se radi o ništetnosti, da se radi o zabrani manjeg značaja, pa kako je kredit u cijelosti vraćen (ugovor ispunjen), da se tužitelj ne može naknadno pozivati na ništetnost. Osporava da bi se na ovu parnicu mogle odnositi odluke donijete povodom kolektivne tužbe. Smatra da su odredbe o valutnoj klauzulu, kao i promjenjivoj kamatnoj stopi dopuštene, ali i da su jasne i razumljive te da se ne mogu smatrati nepoštenima. Osporava i visinu tražbine ukazujući da nije razvidno kako je tužitelj došao do iznosa kojeg traži tužbom.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o kreditu od 18.12.2006. (list 8–12 spisa), presliku plana otplate (list 13-14 spisa), presliku potvrde o podmirenju duga (15 spisa) presliku pregleda uplata po kreditu (list 16-17 spisa), presliku Općih uvjeta poslovanja tuženika (list 64-72 spisa), presliku knjigovodstvene kartice (209-277), a osim navedenog izveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu (list 192-208 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 183 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; nadalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju ispunjavao obveze po ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom 18. prosinca 2006. i to tako što je plaćao rate sukladno ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu za švicarski franak (CHF), a nije sporno niti to da je tužitelj u spornom razdoblju platio veći iznos nego što bi ga platio da je svoju obvezu plaćanja rata kredita plaćao na temelju tečaja CHF u odnosu na kunu koji je važio u vrijeme isplate kredita.

5.1. Nadalje, između stranaka nije sporno da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12, a koji je pravomoćno okončan, a sve povodom tužbe udruge Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, time da je predmet tog spora (između ostalog) upravo bila valjanost ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu u kontekstu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača u smislu nepoštenosti tih odredbi.

6. Između stranaka je sporno jesu li odredbe ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF ništetne, te u tom smislu ima li, i u kojoj mjeri, odluka suda iz spomenutog postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača učinka na ovaj postupak, a sporno je i je li nastupila zastara tražbine, kao i visina tražbine.

7. Glede prigovora zastare istaknutog od strane tuženika, valja reći da isti nije osnovan. Naime, pokretanjem postupka radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača došlo je do prekida zastare sukladno odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO). Kako je taj postupak pokrenut 4. travnja 2012. tada je i došlo do prekida zastare, te je danom pravomoćnog okončanja predmetnog spora u odnosu na ovu tražbinu i to 14. lipnja 2018. (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17) zastara počela teći iznova, pri čemu se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa, a takav stav je izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., ali i u pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020.

7.1. S obzirom da se radi o tražbini koja zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku sukladno odredbi članka 225. ZOO-a, razvidno je da je podnošenjem tužbe 08. travnja 2021. tužitelj podnio tužbu unutar petogodišnjeg zastarnog roka, pa stoga, kako je rečeno, istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

8. Što se tiče učinka odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, mišljenje je ovog suda da predmetna odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a.

8.1. To vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 01. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19) odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo) sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, kao i da je u odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naznačeno da se utjecaj odluke iz tog postupka odnosi na posebne parnice za naknadu štete. To iz razloga jer je općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj (kojem je povrijeđeno pravo i kada je to utvrđeno takvom odlukom iz spora povodom te tužbe) traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla.

9. U ovom postupku, a kako je već naznačeno, tužitelj tvrdi da je nepoštena i ništetna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, a pozivajući se na zaključke iz odluka u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

9.1. Kako je sud vezan utvrđenjima iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a kako je već argumentirano, valja ukazati da je Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 01. studenog 2004. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 01. studenog 2004. do 06. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

9.2. Uvidom u predmetni ugovor o kreditu (list 8-12 spisa) utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača time da je za naglasiti da je takav stav (izražen u spomenutoj odluci Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013.), potvrđen odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-575/16 od 03. listopada 2017. i Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., kao i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a pitanje valutne klauzule i u tom kontekstu valjanosti odredbe bilo je i predmet postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske koji je povodom toga potvrdio u bitnome jednak stav kao u navedenim odlukama, a u svojoj odluci broj U-III-2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016.

9.3. Slijedom svega navedenog, a ponovno ukazujući da je ovaj sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz navedenih odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, zaključak je ovog suda da je ništetna odredba predmetnog ugovora kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u kontekstu promjene tečaja, a sve sukladno navedenim odredbama.

9.4. U kontekstu svega naprijed navedenog, iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je isti kao potrošač realizirao predmetni kredit u svrhu kupnje osobnog vozila za osobne potrebe, kao i da je upravo od djelatnika banke informiran da je kredit s valutnom klauzulom u CHF najpovoljniji kredit bez nuđenja bilo koje druge opcije kredita, te da nije mogao imati nikakvog utjecaja na sadržaj ugovora u smislu pregovaranja o pojedinim odredbama, niti je bio upozoren na rizik promjene tečaja.

9.4.1. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao vjerodostojan jer je životan i logičan, posebno kada se promatra u kontekstu utvrđenja iz spomenutih odluka iz kolektivnog spora.

10. Kako je, dakle, odredbom članka 323. ZOO-a propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platio na temelju ništetnog dijela odredbi.

10.1. U tom smislu, za ukazati je da nisu osnovani prigovori tuženika da se tužitelj ne može pozivati na ništetnost predmetnih odredbi iz razloga jer je kredit otplaćen u cijelosti 2012. godine. Naime, točno je da je ugovor u cijelosti ispunjen sukladno odredbi čl. 326. st. 2. ZOO-a na koju se poziva tuženik, te je točno i da je tom odredbom propisano da se u slučaju ispunjenja ugovora u cijelosti na ništetnost ugovora ne može pozivati ona stranka ugovora kada je ispunila ugovor u cijelosti a zabrana je bila manjeg značaja.

10.1.1. Međutim, tuženik pri tumačenju te odredbe ispušta iz vida da je valutna klauzula bitan sastojak predmetnog ugovora jer o njoj ovisi stvarna visina obveze korisnika kredita, pa se ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli ne može smatrati zabranom manjeg značaja. To posebno kada se uzme u obzir da je ta zabrana odnosno ta ništetnost rezultirala preplatom u iznosu od 1.158,38 eura (što će biti razvidno iz narednih točaka obrazloženja), a to se svakako ne može smatrati zanemarivim iznosom, barem za prosječnog potrošača, ako ne i za tuženika.

11. U pogledu temelja za obračun tražbine, ispravan je pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir u obzir tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, jer nema drugog odgovarajućeg parametra za obračun, posebno uzimajući u obzir da sud ništetnu odredbu ne može mijenjati nekom drugom odredbom već ugovor može ostati na snazi bez ništetnog dijela ili je alternativa ništetnost cijelog ugovora, a sve u kontekstu odredbe članka 324. ZOO-a.

12. Sukladno svemu navedenom, sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Beusu te je iz tog dokaza utvrđeno da je zbog promjene tečaja odnosno utjecaja valutne klauzule tužitelj kao korisnik kredita platio tuženiku više kredita u iznosu od 1.158,38 eura, bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

12.1. Ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje kao stručno i objektivno, budući da je vještak jasno obrazložio nalaz i mišljenje detaljno i pregledno iskazujući razlike po zadatku suda za svaki mjesec zasebno i u ukupnom iznosu, a za ukazati je da stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka.

13. U skladu sa svim navedenim, a kako je tužitelj postavio svoj tužbeni zahtjev točno prema nalazu i mišljenju vještaka, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja pa je i odlučeno kao u izreci ove presude.

14. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je uvidom u otplatni plan te nalaz i mišljenje vještaka, a u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a i u vezi s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a, time da je stopa zatezne kamate dosuđena sukladno članku 1. Uredbe u visini stope zatezne kamate, te sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

15. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tuženiku naknaditi mu trošak parničnog postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tako je primjenom Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04 i 148/09; dalje Tarife) tužitelju dosuđeno po 150,00 € za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 13.11.2024. i 25.04.52025., te za zastupanje na ročištima od 12.12.2024., 22.01.2025. i 15.05.2025., 75,00 eura za sastav žalbe od 15.04.2021., te po 37,050 eura za zastupanje na ročištima od 24.10.2024., 06.03.2025. i 03.04.2025. što ukupno iznosi 1.087,50 € na što je valjalo pridodati i trošak vještačenja u iznosu od 400,00 €, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 € i presudu u iznosu od 39,82 €, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

16. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 29.05.2025. pa do isplate.

17. S obzirom da je u cijelosti izgubio parnicu, u cijelosti je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 29.05.2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Žalba se može izjaviti samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.