REPUBLIKA HRVATSKA

P-3154/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika pod 1 ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i pod 2 TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po pun. Krešimir Bobanović odvj. u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Stjepan Čaljkušić odvj. u Podstrani, radi utvrđenja i predaje, nakon glavne i javne rasprave održane dana 16.svibnja 2025. god. u prisustvu zamj. pun. tužitelja-protutuženika pod 1 i pod 2 Franko Rozga odvj. vjež. u Splitu i zamj. pun. tuženika-protutužitelja MT odvj. vjež. u Podstrani, dana 29. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj zauzeo dio nekretnine u vlasništvu tužitelja-protutuženika pod 1 i pod 2 označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina] zv. "Brižine" na način da je na južnom dijelu predmetne nekretnine izgradio betonski zid, čime je uzurpirao 9 m2 zemljišta tužitelja- protutuženika pod 1 i pod 2, sve u skici lica mjesta dipl.ing.geodezije Nevena Kovačić "U Jesenicama, 13.lipnja 2008.godine" označeno slovima A-B-C-D-A ukupne površine 9 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je isti dužan porušiti izgrađeni betonski zid i ukloniti sav otpadni materijal s nekretnine tužitelja-protutuženika pod 1 i pod 2, ili će to učiniti tužitelji-protutuženici pod 1 i pod 2 o trošku tuženika-protutužitelja, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

-Dužan je tuženik-protutužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljima-protutuženicima pod 1 i pod 2 troškove parničnog postupka."

II Utvrđuje se da je tuženik-protutužitelj vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] i to upravo dijela te nekretnine, na skici lica mjesta dipl.ing. Nevena Kovačića od 13.06.2008.godine označene slovima A-B-C-D-A ukupne površine 9 m2, pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude formirati tu česticu u nadležnom područnom uredu katastra i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje tog prava sa imena tužitelja-protutuženika pod 1 i pod 2, a što su tužitelji-protutuženici dužni trpjeti.

II Dužni su tužitelji-protutuženici pod 1 i pod 2 naknaditi tuženiku-protutužitelju parnični trošak u iznosu od 4.735,53 Eur, u roku 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Pravna prednica tužitelja-protutuženika pok. ŠT iz [adresa], dana 30.rujna 2005. god., podnijela je ex. Općinskom sudu u Omišu tužbu protiv pravnog prednika tužene-protutužiteljice pok. AT iz [adresa], u kojoj navodi da je vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), Z. U. [broj ZK uloška], zv. Brižine, K. O. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik južno položene nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), K.O.

Jesenice, koje nekretnine međusobno graniče.

Navodi da je prednik tužene na južnom dijelu tužiteljičine nekretnine izgradio betonski zid dužine cca. 12 m, visine cca. 0,50 m i širine cca. 0,20 m, čime je uzurpirao dio njenog zemljišta u površini od oko 25 m2.

Prednik tuženik je kupio svoju nekretninu od prodavatelja Ljubomira Trgo u površini od 300 m2 na temelju kupoprodajnog ugovora "U Omišu, 31.05.1979.godine". Međutim, tuženik se upisao kod Ureda za katastar Split-Ispostava Omiš, kao posjednik za 325 m2, premda je kupio stvarnu površinu od 300 m2.

Njen punomoćnik je uputio dopis predniku tužene dana 16.studenog 2004.god., kojim ga je pozvao na uklanjanje spornog zida sa zemljišta tužiteljice uz upozorenje da će u protivnom ista zatražiti sudsku zaštitu. Premda se prednik tužene odazvao na razgovor, isti do danas nije uklonio navedeni zid sa nekretnine tužiteljice.

Slijedom navedenog, prednica tužitelja je predložila sudu da donese odluku kojom će utvrditi da se je tuženik zapačao u nekretninu tužiteljice označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) zv. Brižine, K. O. [katastarska općina], na način da je na južnom dijelu ove nekretnine izgradio betonski zid dužine cca. 12 m, visine cca. 0,50 m i širine cca. 0,20 m, čime je uzurpirao oko 25 m2 nekretnine tužiteljice, te odluku kojom će naložiti tuženiku da uspostavi prijašnje stanje na način da poruši sporni zid, te ukloni otpadni materijal, te se ubuduće kani takvog i sličnog pačanja u nekretnine tužiteljice.

U odgovoru na tužbu od 08.ožujka 2006.god., prednik tužene navodi da je napravio zid na graničnoj crti između čestice tužiteljice i svoje čestice, ali na način da je napravio zid na čestici prednika tužene, i on je i dalje međna linija između dvije čestice, s tim da je stari kameni suhozid obnovljen betonskim zidom. Zid je napravljen prije 28 godina, tako da prednjaci prednice tužitelja nikada nisu postavljali spornost te međe. To pitanje nije postavljala ni prednica tužitelja do ove tužbe.

Točno je da je prednik tužene kupio česticu u površini od 325 m2, bez obzira što je u prvotnom ugovoru kupljena jedinstvena čestica od strane tuženika i NT. Nakon cijepanja-parcelacije, utvrđene su dvije čestice, i to čestica br. 7196/2 (4911/1) površine 325 m2 sa zapadne strane koja je pripala predniku tužene, a druga istočna je pripala NT. Prema tome, ovdje se radi isključivo o vlasništvu čestice 7196/2 (4911/1), K. O. [katastarska općina], koja je vlasništvo prednika tužene. To je vlasništvo stečeno prije 28 godina, i koje nitko nikada nije osporavao, kao ni napravljeni zid između čestica. Prednjaci prednice tužitelja nikada nisu tužili za ometanje posjeda i podnijeli tužbu za zaštitu prava vlasništva. Prema zemljišnim knjigama i prema Katastru, prednik tužene je zakoniti posjednik i vlasnik navedene čestice i navedenog zida, čije vlasništvo i posjed uživa 28 godina. Zbog toga je tužba neosnovana, a time stavlja prigovor zastare, kako stvarnog, tako i obvezno pravnog zastarijevanja.

U podnesku od 13.srpnja 2006.god., prednica tužitelja navodi da je pored predmetnog betonskog zida, prednik tužene na njenoj nekretnini izgradio i dijelom obiteljsku kuću, o čemu sud treba voditi računa prilikom identifikacije predmeta spora, a slijedom čega je preinačila tužbu u dijelu koji se odnosi na uspostavu prijašnjeg stanja na način da je predložila sudu naložiti predniku tužene da uspostavi prijašnje stanje na način da poruši sporni zid kao i dio obiteljske kuće, te ukloni otpadni materijal, te se ubuduće kani takvog i sličnog pačanja u nekretninu u vlasnosti prednice tužitelja.

Na očevidu dana 14.srpnja 2006.god., prednik tužene navodi da je sporni betonski zid i betonski podest izgradio prije 28 godina, a prednica tužitelja, odnosno njena majka pok. ĐT je znala za tu gradnju. Betonski zid je postavljen po tada na terenu izgrađenom suhozidu.

Stalni sudski vještak za geodeziju i hidrografiju Tomislav Čipčić dipl.inž.geod., u vještvu od 12.rujna 2006.god., navodi da je dana 14.srpnja 2006.god., izišao u svojstvu vještaka mjernika na očevid granice između čest. zem. [katastarska čestica] (kat.oznake 7203/1) i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina]. Iz katastarske ispostave u Omišu je preuzeo kopiju katastarske mape mjerila 1:1000, kao i skice mjerenja iz geodetskih elaborata (cijepana čest. zem. [katastarska čestica] odnosno uplana kuće na čest. zem. [katastarska čestica]).

Temeljem terenskog izvida i svih dostupnih podataka, vidljivo je da posjed prednika tužene u stvarnosti predstavlja zapadno krilo dvojnog objekta i dvorište koje je ograđeno betonskim zidom sa juga, zapada i sjevera. Posjed prednice tužitelja se nalazi sjeverno od posjeda prednika tužene, i u naravi predstavlja zemljani teren. Očevidom je utvrdio da je prednik tužene izgradio betonski zid širine 0,15 m i visine cca. 0,3 m, koji je udaljen od njegove kuće 2,8, odnosno 3 m u smjeru sjevera. Prostor između kuće i tog zida je betonirao, kao što je vidljivo na fotografiji u prilogu.

Pregledom i analizom skica mjerenja iz geodetskog elaborata koje je dobio na uvid u katastarskoj ispostavi u Omišu, utvrdio je da se dio dvorišta sjeverno od kuće prednika tužene nalazi unutar čest. zem. [katastarska čestica], kat. oznake 7203/1 (vlasništvo prednice tužitelja), i to upravo onaj dio koji je na skici premjeravanja u prilogu i fotografiji, označio slovima A, B, C, D, A i crvenim kosim linijama. Površina tog dijela posjeda tuženika koji se nalazi unutar čest. zem. [katastarska čestica], kat. oznake 7203/1 (vlasništvo tužiteljice) iznosi 9 m2.

U podnesku od 04.travnja 2007.god., prednica tužitelja navodi da je vještak dipl.ing. Tomislav Čipčić prepoznao problem i potvrdio njene tvrdnje iz tužbe, da je prednik tužene izvršio čin pačanja u njenu nekretninu na način da je istu uzurpirao u njenom južnom dijelu. Poriče navode prednika tužene sa očevida jer su njeni odnosi sa majkom bili od takvog povjerenja da bi ona to svakako povjerila svojoj kćerki- tužiteljici, tim prije što je njena majka umrla prije 13 godina, te joj je svoju nekretninu darovala za života.

Nadalje navodi da u vještvu nije uzeta u obzir cijela južna granica čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) prema čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), koja se 1980.godine elaboratom Geoprojekt-Split cijepa na čest. zem. [katastarska čestica] jer je upravo vidljivo da je pojas između južne granice čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) nastala nacrtom geodetske radnje "Đometar" Omiš br. 47/98 od 1998.god., i južne granice čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) vlasnosti tužiteljice, cca. 4-5 m, dok je po sadašnjoj katastarskoj mapi taj dio sužen za 1,5 m.

Posebno se napominje da se na službenoj katastarskoj mapi DL30, K. O. [katastarska općina], i to baš preko čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), prije rečeno da se cijepa u podčestice 4911/1, /21, /22, /23, vidi stinica-pokos-međa, označeno vidljivo službenom oznakom (trokuti i točke). Uvijek se naime, od davnina, razlikovalo vlasništvo na temelju podnožja i gornjeg nivoa međašnika. Zemljište između naprijed navedenih čest. zem. [katastarska čestica] je sa južne strane bilo označeno linijom (trokuti i točkaste oznake), te je vidljivo preklopom sudske i katastarske mape da isto zemljište ulazi cca. 4-5 m u kat. čest. [katastarska čestica]. Kontinuitet iste stinice-međe je vidljiv i dalje prema istoku, a vještvo ga nije definiralo.

Prednica tužitelja navodi da se iz svega navedenog može konstatirati da je vještvo potvrdilo opravdanost tužbe, uz podatak da je vještvo identično skici premjeravanja PGR " Ć" br. 47/98. Međutim, vještak nije u izradi vještva uzeo u obzir stanje prema staroj mapi i vidljivom detalju iz službene katastarske mape stinice- pokosa, odnosno vertikalnih međa, premda je to bio dužan, a što proizlazi iz priložene dokumentacije. Radi navedenog prigovara vještvu u navedenom smislu i predlaže da sud odredi drugog vještaka geodetske struke kojem će prezentirati priloženu dokumentaciju, te ponovno radi utvrđenja cjelovitog činjeničnog stanja, odrediti očevid na licu mjesta.

Prednik tužene u podnesku od 23.travnja 2007.god., navodi da se ne protivi novom vještačenju ukoliko to sud smatra potrebnim, a posebno se ne protivi očevidu na licu mjesta kako bi se utvrdilo stvarno stanje na predmetnoj katastarskoj čestici u njegovom vlasništvu, obzirom da je stanje na teretnu definirano i nesporno. Osporava navode prednice tužitelja ističući da pretpostavlja da je vještak u svom nalazu koristio katastarsku mapu koja je na snazi i pravomoćna. Po nalazu vještaka, površina spornog dijela posjeda tuženika koji se nalazi unutar čestice 7203/1, koja je vlasništvo prednice tužitelja iznosi 9 m2. Tuženik nema razloga sumnjati u stručnost od suda određenog vještaka, a sporna površina u iznosu od 9 m2 na predmetnoj površini ne predstavlja značajnije odstupanje koje bi značajnije promijenilo oblik i površinu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Smatra da je sama površina uzurpacije, kako je naziva prednica tužitelja, bez značaja za rješavanje ove pravne stvari, te da bi novo vještačenje samo proizvelo nove troškove koje ne želi i nije u mogućnosti snositi.

Nadalje navodi da su svi njegovi navodi na očevidu 14.srpnja 2006.god., u potpunosti istiniti. Betonski zid i betonski podest je izgradio prije 28 godina i sasvim je neprihvatljivo da majka prednice tužitelja ne bi znala za tu gradnju, jer je betonski zid vidljiv na terenu i nije činjenica koja se pretpostavlja, već je na terenu jasna i definirana. Obzirom da se ovdje radi o tužbi radi nepačanja, ističe da se nalazi u zadnjem mirnom i nesmetanom posjedu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], više od 20 godina, a kao vlasnik i posjednik je uknjižen u katastarskom operatu i u zemljišnoj knjizi u zk. ulošku [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]. Zemljište je kupio kao gradilište i na istom na temelju građevne dozvole izgradio kuću. Svoj posjed od trenutka kupnje uživa u obliku i površini nepromijenjeno do danas, a betonski zid sa juga, zapada i sjevera je izgradio prije 28 godina, a prostor između kuće i zida koji dijeli posjed prednice tužitelja i njegov posjed je betonirao. Smatra da je njegov posjed pošten jer ga je njegov pravni prednik od kojega je kupio predmetno zemljište, uveo u posjed upravo takav kakav i danas koristi. Pravna prednica tužiteljice, njezina majka ĐT, nikada nije osporavala tuženiku pravo na njegov posjed, niti je ustala tužbom radi smetanja posjeda i uzurpacije njezine katastarske čestice. Obzirom da su rokovi za podizanje tužbe radi smetanja posjeda odavno protekli, smatra da tužbu treba odbaciti kao nepravovremenu.

Ukoliko bi se sud upustio u utvrđenje prava vlasništva na spornih 9 m2 čemu prigovara iz razloga što smatra da nije predmet ovog sudskog postupka, želi istaknuti da je više od 20 godina u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upravo u obliku i površini kako je čestica definirana na terenu, te da su stoga ispunjeni svi zakonski uvjeti da se tuženik smatra vlasnikom i spornih 9 m2, a temeljem dosjelosti.

Na očevidu dana 13.lipnja 2008.god., prednica tužitelja navodi da granice po novom premjeru i granice po starom premjeru prije parcelacije, međusobno ne odgovaraju, te da je upravo ta razlika u površini predmet ovog spora, a radi se isključivo o sjevernoj granici čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Smatra da je navedena razlika nastala zbog greške u izradi elaborata iz 1980.godine.

Prednik tužene na istom ročištu ističe da je prednica tužitelja, odnosno njena prednica ĐT bila upoznata sa svim izmjenama granica na terenu, te se istima nije usprotivila.

Sudski vještak za geodeziju Neven Kovačić dipl.ing.geodezije u vještvu od 18.svibnja 2009.god., navodi da je dana 13.lipnja 2008.god., izvršen očevid na čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) i čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], "Brižine". Na očevidu je izvršio identifikaciju, premjer i fotografiranje na temelju čega je sačinio skicu lica mjesta i fotoelaborat sporne nekretnine. Izvršio je uvid u arhivu katastra i suda da bi cjelovito mogao izraditi vještvo. Navodi da je granica između spornih nekretnina na skici označena slovima E-D-A. Ista je između točaka E- D definirana betonskim zidom, dok između točaka A-D ista nije vidljiva i proteže se po betonskom dvorištu. Lik označen slovima A-B-C-D-A je dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) i predstavlja dio betoniranog dvorišta površine 9 m2.

Nadalje navodi da iz uvida u arhivu katastra i suda, te na temelju očevida zaključuje slijedeće:

-da je granica između kat. čest. [katastarska čestica] evidentirana i utvrđena novim katastarskim premjerom za K. O. [katastarska općina] dana 15.04.1980.godine,

-dana 03.10.1980.god., na temelju lokacijske dozvole br. [broj dozvole] je izrađen parcelacijski elaborat kojim je cijepana kat. čest. [katastarska čestica] u kat. čest. [katastarska čestica], te su tim elaboratom iste usklađene tako da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara čest. zem. [katastarska čestica], i ista joj odgovara po površini i obliku. Ovaj elaborat je ovjeren od katastra dana 03.11.1980.godine,

-isto tako prilikom formiranja kat. čest. [katastarska čestica], izrađen je parcelacijski elaborat dana 01.05.1998.god., i isti je ovjeren od katastra 14.01.1999.godine. U skici premjeravanja iz ovog elaborata, snimljena je identična granica između spornih nekretnina, te dio dvorišta u površini od 9 m2, a koje se nalazi u sklopu kat. čest. [katastarska čestica],

-dana 19.07.2005.god., izvršena je uplana objekta izgrađenog na kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]), te je uplana izvršena na kat.čest. koja je usklađena,

Vještak navodi da iz gornjeg može konstatirati da je granica između spornih nekretnina evidentirana u katastru 1980.god. i kao takva usklađena i evidentirana u zemljišnu knjigu, parcelacijskim elaboratom od 03.10.1980.god., te je kao takva prikazana na njegovoj skici lica mjesta i označena slovima A-D-E.

U podnesku od 20.rujna 2010.god., prednica tužitelja navodi da nema primjedbi u odnosu na dostavljeno vještvo. Naime, vještak Neven Kovačić navodi da je granica između nekretnina stranaka na skici označena slovima E-D-A. Ista je između točaka E-D definirana betonskim zidom, dok između točaka A-D ista nije vidljiva i proteže se po betonskom dvorištu. Sporni dio je vještak označio slovima A-B-C-D-A, koji predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) i predstavlja dio betonskog dvorišta površine 9 m2. Ovaj dio neprijeporno predstavlja dio nekretnine u njenom vlasništvu. Do identičnog rezultata je došao i raniji vještak dipl.ing. geodezije Tomislav Čipčić što je isti prikazao u svom vještvu od 12.rujna 2006.godine. Dakle, temeljem naprijed navedenih vještava i utvrđenja, nesporno je da je prednik tužene uzurpirao dio zemljišta tužiteljice označenog kao čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) K.O.

[adresa] u površini od 9 m2.

Slijedom svega navedenog, prednica tužitelja je precizirala tužbeni zahtjev na način da je predložila sudu da donese odluku kojom će utvrditi da ju je prednik tužene uznemirio u vlasništvu njene nekretnine time što je na južnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (dio kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] zv. Brižine, izgradio betonski zid čime je uzurpirao 9 m2 zemljišta tužiteljice, sve u skici lica mjesta dipl.ing. geodezije Nevena Kovačić "U [adresa], 13.lipnja 2008.god." označeno slovima A-B-C-D-A ukupne površine 9 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa mu se nalaže da uspostavi ranije stanje na način da poruši predmetni betonski zid te ukloni otpadni materijal ili će u protivnom ona to učiniti o trošku prednika tužene, te se ubuduće kani takvog ili sličnog uznemiravanja prednice tužitelja u vlasništvu njene nekretnine.

U podnesku od 11.listopada 2010.god., prednik tužene navodi da je po vještvu sudskog vještaka za geodeziju Nevena Kovačić dipl.ing., čestica kojoj je on vlasnik označena brojem 7196/2, K. O. [katastarska općina], formirana još 1980.god., na temelju lokacijske dozvole br. [broj dozvole] i parcelacijskog elaborata kojim je formirana u katastru, i kao takva usklađena u zemljišnoj knjizi (čest. zem. [katastarska čestica]), pa joj odgovara po obliku i površini. U navedenom vještvu je također utvrđeno odstupanje između međe kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to u površini od 9 m2, koji predstavljaju dio zemljišta između važeće katastarske međe i betonskog zida izgrađenog na terenu na dijelu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina].

Prednik tužene ponovno ističe da je navedeni betonski podest i zid izgrađen prije 30 godina, i da nikada nije bilo spora između njega i majke prednice tužitelja, koja je bila vlasnica i posjednica kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dakle njene pravne prednice. Navodi da je prednica tužitelja ustala sa ovom tužbom u trenutku kada je on želio geodetskim elaboratom upisati, odnosno ucrtati svoju legalno izgrađenu kuću na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. U postupku upisa predmetne kuće je prednica tužitelja uložila žalbu u kojoj je navela niz neistina, između ostalog da dio njegove kuće leži na dijelu kat. čest. [katastarska čestica]. Navedeni postupak upisa kuće prednika tužene je okončan u njegovu korist, presudom Upravnog suda, te je utvrđeno da su navodi prednice tužitelja neistiniti i udovoljeno je njegovom zahtjevu.

Smatra da je svrha tužbe bila upravo onemogućavanje prednika tužene da svoju kuću ucrta u katastarske planove i upiše u zemljišnu knjigu. Također smatra da se u ovom postupku ne može utvrđivati pravo vlasništva na spornih 9 m2, te predlaže da sud odredi da ta granica stoji u stanju mirovanja s obzirom da granica miruje već 30 godina.

Prednik tužene u podnesku od 27.listopada 2010.god., navodi da se ne protivi nalazu i mišljenju sudskog vještaka Neven Kovačić dipl.ing.geodezije od 18.svibnja 2009.godine.

Prednica tužitelja u iskazu od 27.travnja 2011.god., navodi da se sporni zid nalazi na njenoj zemlji. Taj zid je na njenoj zemlji postavio prednik tužene neovlašteno i samovlasno. Postavio ga je prije nekoliko godina. Ona je tražila da ga on poruši jer nema pravo da ga tu podigne, ali se je on oglušio na njene zahtjeve. Otud ova tužba jer dugog načina ona nije imala. Napominje da je inače ta zemlja (predmetna nekretnina) na kojoj se nalazi sporni zid, od davnina u njenoj obitelji, tu je sada šuma koju ona, a prije njeni prednici, koristi za drva za ogrjev i slično. Uostalom, činjenica da se sporni zid nalazi na njenoj nekretnini označenoj sa čest. zem. [katastarska čestica] je jasno razvidna u provedenom vještačenju. Drugo nema što izjaviti.

Tužena-protutužiteljica FT, saslušana u svojstvu svjedoka, u iskazu od 27.travnja 2011.god., navodi da je predmetni zid sagradio njen suprug pok. AT prije više od 25 godina. Dakle taj se zid tamo nalazi preko 25 godina. Nitko nikada nije njenom predniku i njoj, kao njegovoj supruzi, osporavao postojanje tog zida prije ove parnice. Drugo nema što izjaviti.

Svjedok JT, u iskazu od 18.srpnja 2011.god., navodi da su mu poznati prednica tužitelja i prednik tužene. Naime, on je tu u blizini susjed, pa mu je po prirodi stvari poznato ono o čemu ima svjedočiti. Poznato mu je vrlo dobro gdje se nalazi sporni betonski zid na terenu tj. gdje se proteže. Kada mu se pokazuje skica lica mjesta od 13.lipnja 2008.god. (list 54 spisa), te fotoelaborat skupa sa fotografijama lica mjesta (list 55-58 spisa), ističe da ne odgovara istini protezanje i položaj spornog betonskog zida kako to sugerira skica lica mjesta od 13. lipnja 2008.god. (list 54 spisa), utoliko što se navedeni zid proteže zapravo točkama E, D, C, te nešto dalje iza točke C u smjeru sjeverozapada, te se dalje lomi prema točki B. To je pravi položaj i protezanje spornog betonskog zida kakav je danas na terenu, a tako je oduvijek od kada je taj zid prvobitno podignut od strane prednika tužene još 1979.godine. Kada ga je tuženik postavio navedenom trasom, navedeni zid nitko mu nije osporavao.

Posebno upitan navodi da on povremeno živi u blizini mjesta prijepora, a povremeno u Splitu. Ništa pobliže mu nije poznato o spornim odnosima među strankama, a koliko je primijetio nikakvih spornih pitanja među njima nije bilo do ove parnice.

Svjedok GT u iskazu od 18.srpnja 2011.god., navodi da su mu poznati prednica tužitelja i prednik tužene. On je tu susjed na udaljenosti od nekih 100 m. Poznat mu je i predmetni sporni zid. Štoviše, radio je tj. pomagao predniku tužene koji ga je gradio tamo 1979.-1980.godine. Nitko nikada, koliko je to njemu poznato, nije osporavao predniku tužene gradnju toga zida. Taj zid kako je izgrađen, njegova pozicija je i dan danas ista. Nakon što su mu predočene fotografije iz priložene fotodokumentacije, ističe da je na tim fotografijama vidljiv sporni betonski zid. Međutim, ne može točno precizirati njegovo protezanje i položaj na skici lica mjesta od 13.lipnja 2008.god. (list 54 spisa). Uglavnom, taj se zid proteže duž garaže prednika tužene i iza njegove kuće. Konačno, ističe i da mu ništa pobliže nije poznato o prirodi spornih odnosa među strankama i prirodi spora među njima, pa tako niti o granicama između njih. Također ističe da mu uopće nije poznato gdje prednica tužitelja ima svoju nekretninu tj. njezin položaj.

Svjedok LT u iskazu od 16.studenog 2011.god., navodi da prednicu tužitelja i prednika tužene poznaje kao susjede. Tako vrlo dobro zna predmetni sporni betonski zid koji dijeli nekretnine stranaka, konkretno kuću prednika tužene od nekretnina zemljišta prednice tužitelja. Sve je to jasno i pregledno na priloženim fotografijama uz vještačenje vještaka za geodeziju Kovačića od 18.svibinaj 2009.god. (list 52-60 spisa). Taj predmetni sporni zid je sagradio prednik tužene, ali ga je sagradio na nekretnini prednice tužitelja, dakle nije ga sagradio na svojoj nekretnini. Naime, on je osobno bio prisutan kada je prednik tužene kopao temelje za svoju kuću koja se nalazi u blizini uz spomenuti zid. Sjeća se vrlo dobro da je prednik tužene kopao temelje za svoju kuću u neposrednoj blizini nekretnine prednice tužitelja sa kojom graniči, pa je tome dosljedno sasvim izvjesno da sporni zid koji se nalazi dalje od kuće nije na nekretnini prednika tužene, već nedvojbeno na nekretnine prednice tužitelja.

Svjedok ZT u iskazu od 16.studenog 2011.god., navodi da su joj prednica tužitelja i prednik tužene poznati jer su joj susjedi. Tako joj je vrlo dobro poznat predmetni sporni zid koji je jasno razvidan na fotografijama uz provedeno vještačenje, koje se nalazi u spisu. Taj zid dakle dijeli nekretnine stranaka, konkretno kuću prednika tužene razvidnu na fotografijama, od zemljišta prednice tužitelja. Međutim, pouzdano zna da je sporni zid sagrađen baš na zemljištu prednice tužitelja. To zna zato što joj je poznato da je samu kuću prednik tužene gradio u neposrednoj blizini granice razdvajanja sa zemljištem prednice tužitelja, pa je tome dosljedno sasvim izvjesno da je sporni zid koji se nalazi dalje od kuće, sagrađen na zemljištu prednice tužitelja.

Presudom ovog suda posl.br. P-1398/09 od 01.prosinca 2011.god., tužbeni zahtjev je prihvaćen u cijelosti.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu, ukinuta je presuda ovog suda posl.br. P- 1398/09 od 01.prosinca 2011.god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju ukidne odluke suda drugog stupnja se navodi da se za sada ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužiteljica vlasnica spornog dijela nekretnine, odnosno da taj dio pripada čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], jer presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka i u žalbi, tuženik je isticao da se nalazi u poštenom posjedu spornog dijela nekretnine duže od 20 god., da je prije 26 godina sagradio betonski zid, i da ga u posjedu toga dijela nekretnine nije nitko smetao. Ovako istaknutim prigovorom tuženik u biti negira pravo tužiteljice kao vlasnice, jer u naravi ističe da je stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti, što je sud prvog stupanja propustio cijeniti. Prilikom pružanja pravne zaštite sud je vezan činjeničnim supstratom iznesenim u tužbi i sadržajem tužbenog zahtjeva. Ukoliko bi tuženik bez valjanog pravnog osnova oduzeo tužiteljici posjed dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ne bi se radilo o tužbi u smislu čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već bi zahtjev tužiteljice trebao biti koncipiran sukladno čl. 162 ZV-a.

Na ročištu dana 15.siječnja 2013.god., prednica tužitelja navodi da se prednik tužene ne može pozivati na dosjelost kraj činjenice da je znao da je sporni dio nekretnine u njenom vlasništvu. Nakon što je saznala da je tuženik na njenom dijelu nekretnine izgradio sporni betonski zid, ista je reagirala, a prednik tužene obećavao da će to ukloniti, a kada nije, onda je bila prisiljena ustati ovom tužbom. Prema tome, nema nikakvoga govora da bi prednik tužene mogao steći bilo kakva vlasnička prava na nekretnini kod činjenice da zna da je sporni dio nekretnine u njenom vlasništvu.

Prednik tužene na istom ročištu ponovno ističe da je izgradio sporni betonski zid prije 30-tak godina, i nikad ništa sa tim u vezi nije bilo sporno između njega i majke prednice tužitelja. Kasnije kada je majka tužiteljice umrla, prednica tužitelja je počela to osporavati.

U podnesku od 01.veljače 2013.god., prednica tužitelja navodi da prednik tužene u dosadašnjem tijeku postupka nije ponudio nikakav dokaz da bi dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornom dijelu nekretnine, osim što tvrdi da je prije više godina izgradio sporni zid. Međutim, neovisno o tome kada je tuženik izgradio sporni zid, premda poriče da je sagrađen kada tuženik tvrdi već znatno kasnije, nije pravna osnova za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Ovdje je bitno istaknuti činjenicu da je ona nakon što je otkrila da je zid izgrađen na njenom zemljištu, i reagirala na način da je odmah i tražila od prednika tužene da ga ukloni. Prednik tužene je obećavao da će istog ukloniti, a nakon dužeg oklijevanja se oglušio o njene pozive, pa je i ustala ovom tužbom. Navodi da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izrijekom propisuje kakva svojstva treba imati posjed (kakvoća posjeda) da bi se steklo pravo vlasništva temeljem dosjelosti. Posjed mora biti zakonit, istinit i pošten. Tako Zakon propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti ima dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Slijedom iznijetog, očigledno je da je prednik tužene bez ikakve provjere očito samovlasno i potajno uzurpirao dio zemljišta u njenoj vlasnosti za koji zna da mu ne pripada. Ona ni na koji način nije znala za tu uzurpaciju, a kada je saznala odmah je i reagirala, najprije pozivom predniku tužene da ukloni sporni zid, a kada se ovaj oglušio onda je ustala ovom tužbom. Sama okolnost da se ona dugi niz godina nije interesirala za predmetnu nekretninu ne može se tumačiti u prilog savjesnosti tuženika (VSH, Rev-2031/87 od 04.05.1988.godine).

Slijedom navedenog, prednica tužitelja je precizirala tužbeni zahtjev, te je predložila sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je tuženik zauzeo dio nekretnine u vlasništvu tužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica] (bio kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], zv. Brižine na način da je na južnom dijelu predmetne nekretnine izgradio betonski zid, čime je uzurpirao 9 m2 zemljišta tužiteljice, sve u skici lica mjesta dipl.ing.geodezije Nevena Kovačić "U Jesenicama, 13.lipnja 2008.godine" označeno slovima A-B-C-D-A ukupne površine 9 m2, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je isti dužan porušiti izgrađeni betonski zid i ukloniti sav otpadni materijal s njene nekretnine, ili će to učiniti ona o trošku prednika tužene.

Prednik tužene u podnesku od 19.veljače 2013.god., navodi da tužbeni zahtjev preciziran podneskom od 01.veljače 2013.god., nije koncipiran u skladu s odredbom čl. 162 ZV-a. Naime, predmetni članak utvrđuje pravo vlasnika da ustane vlasničkom tužbom na predaju u posjed nekretnine koju netko drugi drži u posjedu bez pravnog osnova. Ukoliko bi sud precizirani tužbeni zahtjev smatrao podnesenim u skladu s odredbom čl. 162 ZV-a ističe prigovore sukladno čl. 163 st. 1 ZV-a.

Navodi da je u posjed spornog dijela nekretnine stupio danom kupnje svoje nekretnine od KT, a temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog 23.kolovoza 1978.godine. Kupio je svoju nekretninu označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], dok je njegov susjed NT od istog prodavatelja kupio susjednu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina]. Prodavatelj je uveo kupce u posjed kupljenih nekretnina, te im pokazao na terenu međe kupljenog zemljišta. Tada je ogradio svoju nekretninu upravo u granicama kako je i danas koristi. U to vrijeme vlasnica kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] (čest. zem. [katastarska čestica]) je bila pok. ĐT majka prednice tužitelja. Nakon što je ogradio svoju parcelu izgradivši betonski zidić i s južne strane nekretnine, a prema kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], tadašnja vlasnica predmetne nekretnine nije prigovarala tako uspostavljenoj međi, niti je ikad tražila od njega da sruši predmetni zid smatrajući da je isti izgrađen na dijelu njene nekretnine. Iz navedenog nesporno proizlazi da on sporni dio nekretnine nije stekao silom, potajno, niti zlouporabom povjerenja, pa je u skladu s odredbom čl. 18 ZV-a posjed tuženika postao istinit posjed. Također, obzirom da je osobi od koje je posjed pribavljen prestalo pravo da štiti svoj posjed, isti se smatra mirnim posjedom. Prednica tužitelja također mu nikada nije prigovarala da je sporni zid izgradio na njenoj parceli dugi niz godina. Prvi put je istakla prigovor kada je izradio geodetski elaborat za uplanu svoje kuće u katastarski plan i upis kuće u katastar i zemljišnu knjigu. Prednica tužitelja ga je tada svojim prigovorima kod nadležnog područnog ureda za katastar u Omišu, pokušala spriječiti u njegovom pravu za upisom kuće, ali je izgubila postupak na višim instancama, Državnoj geodetskoj upravi i Upravnom sudu RH.

Također ističe da s obzirom na navedene okolnosti, nije znao niti je mogao posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pa se njegov posjed treba smatrati poštenim u skladu s odredbom čl. 18 st. 3 ZV-a. Prednik tužene ističe i presumpciju poštenog posjeda istaknutu u st. 5 čl. 18 ZV-a prema kojoj se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Prednica tužitelja tijekom postupka nije dokazala njegov neistinit i nepošten posjed. U prilog navedenom ide i činjenica da ona niti ne zna gdje je na terenu granica njezine čestice, već je ista svoj tužbeni zahtjev tijekom postupka mijenjala na način da je prvo tvrdila da joj je tuženik uzurpirao 25 m2 zemljišta, da bi nakon dva vještačka nalaza tvrdila da joj je tuženik uzurpirao 9 m2, što u velikom dijelu umanjuje njen tužbeni zahtjev.

Stoga tvrdi da je dosjelošću stekao vlasništvo na spornom dijelu nekretnine, obzirom na protek vremena od 20 godina, a temeljem ZV-a dosjelošću istinit i pošten posjednik stječe vlasništvo na nekretnini protekom roka od 20 godina, s tim da rok počinje teći onaj dan kad je posjednik stupio u vlasništvo nekretnine, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

Osim toga ističe da u dosadašnjem tijeku postupka sud nije uzeo u obzir iskaze saslušanih svjedoka FT, HT i UT, koji su nedvojbenim iskazali da je on sporni zid izgradio prije više od 20 godina. Svjedoci JT i UT su susjedi, pa je nejasno zašto sud iskaze navedenih svjedoka koji neposredno imaju saznanja o vremenu izgradnje spornog zida, nije uopće uzeo u obzir, niti je to obrazložio. Sud je prihvatio iskaze svjedoka OT i ZT koji u svom iskazu izvode zaključke iz vještačkog nalaza i iz svojih pretpostavki.

Prednica tužitelja u iskazu od 28.veljače 2013.god., navodi da sporni dio predmetne nekretnine u naravi predstavlja zid koji je dijelom od betona, a dijelom od nabacanih starih lata. Taj zid je tu postavio tuženik otprilike 1980.godine. Ona je to tada u to vrijeme i otkrila, i reagirala na način što se je obratila tuženiku da to ukloni, da se povuče sa njene zemlje jer se opisano nalazi na njenoj nekretnini. Tuženik joj je doduše obećavao i govorio da će on to ukloniti, ali naposljetku to nije učinio pa je 2005.god., podnijela ovu tužbu. Međutim, i dan danas tuženik koristi i posjeduje svoje nekretnine južno od opisane granice A-B-C-D, a ona koristi svoju predmetnu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica], sjeverno od opisane granice ove A-B-C-D.

Posebno upitana navodi da ju je još jedan susjed malo iza 1980.god., pobliže obavijestio o činjenici postojanja spornog opisanog zida koji je izgradio tuženik. Ona je zapravo 1980.god., obaviještena od svojih susjeda da je tuženik izgradio sporni zid, a ona je to osobno vidjela 5-6 godina prije podnošenja ove tužbe. O svojoj majci je skrbila još od 1980.god., i njena majka je sa njom živjela u njenom stanu u [adresa]. Njena majka nije nikada o predmetnom sporu razgovarala sa tuženikom. U navedenom periodu je u više navrata susretala tuženika te tražila od njega da ukloni sporni zid, a on joj je obećavao da hoće, ali to nije učinio.

Tuženik u iskazu od 28.veljače 2013.god., navodi da je izgradio i postavio sporni zid koji se nalazi na poziciji A-B-C-D na skici lica mjesta ovlaštenog vještaka (list 54 spisa). Međutim smatra da je taj zid postavio na svojoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica], koju je kupio prema priloženom ugovoru od KT. Taj sporni zid je sagradio još 1979.god., nitko ga u tome nije ometao. Od tada neprekidno do dana današnjeg koristi cjelokupnu svoju nekretninu do navedenog spornog zida, a takov je stanje i dan danas, i nitko ga u tome nije ometao. Tek 2005.god., tužiteljica mu je krenula osporavati njegovo pravo, tvrdeći da se sporni zid nalazi na njenoj nekretnini.

Ističe da je majka tužiteljice pok. ĐT u više navrata dolazila na predmetnu nekretninu, pa i u vrijeme kada je sporni zid bio građen, i ona tome nikada nije prigovarala, a misli da je dolazila i sama prednica tužitelja.

Posebno upitan navodi da je u vrijeme kada je kupio predmetnu nekretninu od KT, njegova nekretnina bila omeđena spram predmetne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], jednim suhozidom i djelomice posađenim borovima niz čitavu dužinu. To je dakle bilo zatečeno stanje međe kada je on kupio svoju nekretninu. Taj spomenuti suhozid nije vidljiv jer je on upravo umjesto njega postavio danas postojeći zid. Kada je kupovao navedenu nekretninu od IT, ovaj mu ju je osobno pokazao na terenu, i to u prisustvu geodeta iz geodetske uprave u Omišu, i baš je geometar pokazao tu među, a pritom geometar nije radio skicu kada je bio na terenu. Kada je kupovao svoju nekretninu od KT, znao je da je vlasnik susjedne nekretnine majka tužiteljice ĐT. Navodi da je ĐT bila prisutna kada je on gradio sporni zid, a taj zid je upravo sagrađen na mjestu staroga suhozida. Jedne prigode, i kasnije, zvao je geometra radi izrade elaborata za uplanjenje svoje kuće, i taj geometar je bio iz Splita. Ne zna je li prednica tužitelja imala nekakav ugovor sa svojom majkom temeljem kojega se ona brinula i uzdržavala svoju majku.

U podnesku od 13.ožujka 2013.god., prednica tužitelja navodi radi potpunog i cjelovitog uvida u svoj iskaz s posljednjeg ročišta, da je spominjući 1980.godinu, navela otprilike po pričanju. Te iste godine je zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa svojom majkom pok. ĐT. No ono što je nedvojbeno, i što je izrijekom potvrdila je činjenica da je osobno vidjela sporni zid 5-6 godina prije podnošenja ove tužbe. Ističe da je prednik tužene po kupoprodajnom ugovoru od Ljubomira Trgo kupio čest.zem. 4911/1, K. O. [katastarska općina] u površini od 300 m2, i ništa više. On je tek 1980.god.,vodio postupak pred sudom radi utvrđenja i ispravka uknjižbe u odnosu na kupljenu nekretninu, jer zemljišno-knjižno stanje nije bilo usklađeno sa stvarnim stanjem, odnosno prodavatelj nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama tog suda. Navodi da je ona još 1980., točnije 07.srpnja 1980.god., sa svojom majkom pok. ĐT zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju, a po tom ugovoru majka joj je dala u vlasništvo sve svoje nekretnine. Majka je umrla **.**.1993., pa je dakle njena majka još 1980.god., bila stara i bolesna osoba koja je trebala pomoć svoje kćerke, kojoj je ona prepustila svu potrebitu brigu o sebi i svojim nekretninama. Majka je živjela s njom u njenom stanu u [adresa], a ponekad u Starom selu, tako da nikada nije boravila na predmetnoj nekretnini, niti je bilo za to potrebe. Iz kopije katastarskog plana od 26.03.2007.godine je vidljivo, a kakvo stanje je i danas, da nikakav zid nije evidentiran, niti je došlo do bilo kakve promjene granica nekretnina stranaka.

Prednik tužene u podnesku od 25.ožujka 2013.god., navodi da je saslušanjem prednice tužitelja kao parnične stranke sud dobio nedvojben iskaz kojim je potvrdila njegove navode da je sporni zid prikazan na skici lica mjesta iz vještačkog nalaza, izgradio tuženik "otprilike 1980.godine", te je potpuno nevjerodostojan navod njenog punomoćnika da bi ista 1980.godinu spominjala u nekom drugom kontekstu. Navodi prednice tužitelja o ugovoru o doživotnom uzdržavanju, potpuno su irelevantni i nebitni za ovaj sudski postupak. Naime, njena majka je u vrijeme podizanja spornog zida bila živa, bila je vlasnica svoje nekretnine, a umrla je nakon 13 godina, pa stoga nije uvjerljiv navod da ista u vrijeme podizanja spornog zida nije bila uračunljiva zbog starosti.

Presudom ovog suda posl.br. Pst-780/12 od 29.ožujka 2013.god., tužbeni zahtjev je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gžp-974/13 od 29.kolovoza 2013.god., ukinuta je presuda ovog suda posl.br. Pst-780/12 od 29.ožujka 2013.god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju odluke suda drugog stupanja se navodi da se za sada ne može prihvatiti kao pravilno utvrđenja suda prvog stupnja da je prednik tužene stekao pravo vlasništva temeljem dosjelosti na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], jer presuda ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama. Naime, osnovano prednica tužitelja u žalbi ističe da nepošteni posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva temeljem dosjelosti, bez obzira na dužinu trajanja posjeda, te da sud prvog stupanja nije izvršio ocjenu izvedenih dokaza na način predviđen člankom 8 ZPP-a. Iz iskaza svjedoka ST i ZT bi se moglo zaključiti da je tuženik u momentu kopanja temelja svoje buduće kuće, znao granice (međe) svoje parcele, a i za pretpostaviti je da je prilikom započinjanja izgradnje građevine, izvršio tzv. iskolčenje objekta, označavanje temelja kuće, što se u pravilu radi uz nazočnost mjernika.

Na raspravnom ročištu dana 11.prosinca 2013. god., prednik tužene je istaknuo protutužbeni zahtjev, te predložio sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], i to upravo dijela te nekretnine na skici lica mjesta dipl. ing. geodezije Nevena Kovačića od 13. lipnja 2008. godine označene slovima A-B-C-D-A ukupne površine 9 m2, pa se ovlašćuje temeljem ove presude, formirati tu česticu u katastru i postići uknjižbu tog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobno brisanje tog prava sa imena prednice tužitelja, a što je ona dužna trpjeti."

Ukoliko sud ne usvoji glavni protutužbeni zahtjev, postavio je i podredni protutužbeni zahtjev, te podredno predložio sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je suvlasnik od 9/986 dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje postići uknjižbu tog prava uz istodobno brisanje tog prava sa imena prednice tužitelja što je ona dužna trpjeti.

Prednica tužitelja-protutuženika se je na istom ročištu usprotivila postavljenom protutužbenom zahtjevu kao neosnovanom.

Prednik tužene-protutužiteljice je podneskom od 09.siječnja 2014.god., precizirao protutužbeni zahtjev, te predložio sudu da donese odluku kojom će utvrditi da je vlasnik dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], i to upravo dijela te nekretnine, na skici lica mjesta dipl.ing. Nevena Kovačića od 13.06.2008.godine označene slovima A-B-C-D-A, ukupne površine 9 m2, pa se isti ovlašćuje temeljem ove presude formirati tu česticu u nadležnom područnom uredu katastra, i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama uz istodobno brisanje tog prava s imena prednice tužitelja- protutuženika.

Ukoliko sud ne usvoji glavni protutužbeni zahtjev, postavio je i podredni protutužbeni zahtjev, te podredno predložio sudu da donese odluku kojom se utvrđuje da je suvlasnik idealnog dijela od 9/986 čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], pa se ovlašćuje temeljem ove presude postići uknjižbu tog prava uz istodobno brisanje prava suvlasništva idealnog dijela od 9/986 čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] sa imena Prednice tužitelja-protutuženika, a što je ona dužna trpjeti.

Svjedok LT u iskazu od 19.veljače 2014.god., navodi da su mu poznati prednica tužitelja i prednik tužene. Naime, tu u blizini ima svoju kuću. Međutim, baš u odnosu na sam predmet ovoga spora koji mu se pokazuje na skici lica mjesta, sa priležećim fotografijama iz foto-elaborata sudskog vještaka (listovi 54-58 spisa), ističe da tamo već dugi niz godina nije odlazio, zapravo već od kraja 1990-tih godina, pa i ne zna zapravo kako izgleda međa između susjednih nekretnina stranaka. Napominje da se inače, nekretnina prednika tužene nalazi niže, južnije u odnosu na nekretninu prednice tužitelja, koja se nalazi više odnosno sjevernije. Pritom posebno napominje da je slabovidan, pa se i ne može zbog toga bolje orijentirati na skici lica mjesta i fotografijama koje su mu predočene, a o samom predmetu spora upravo je kazao ono što zna. Posebno ističe da je imao priliku dobro upoznati prednika tužene, koji je tu došao nakon što je on već izgradio svoju kuću. Tada kada je prednik tužene došao, on je držao materijal i alat u njegovoj kući, dok prednik tužene nije sebi napravio baraku na svojoj nekretnini. Bio je prisutan i kada je prednik tužene kopao temelje na svojoj nekretnini koju je kasnije tu i izgradio i sjeća se da je tada primijetio i prednika tužene upitao zašto ne kopa i dalje temelje, odnosno dublje, (bliže prema nekretnini prednice tužitelja), a ovaj mu je na to odgovorio da neće, da treba njegova kuća imati okućnicu.

Na poseban upit navodi da se ne sjeća je li prednik tužene prilikom kopanja temelja, angažirao i geometra, a misli da tužiteljica i njena pok. majka nisu bile prisutne kada je tuženik kopao temelje. Nakon što su mu predočene fotografije iz vještačenja po vještaku "Tripodij" (list 29 spisa), navodi da ne zna kada je građen betonski zidić, razvidan na tim fotografijama i obilježen slovima A-B-C-D. On osobno nije jasno razabirao granicu između predmetnih nekretnina stranaka, ali mu je baš sam prednik tužene pokazao tu granicu, i onda ga je pitao zašto nije temelje svoje kuće dublje proširio bliže do granice sa nekretninom tužiteljice, a tuženik mu je odgovorio da neće, da treba njegova kuća imati okućnicu; a ta udaljenost prema granici sa tužiteljičinom nekretninom je bila još oko 1 m. Inače u to je vrijeme prednica tužitelja živjela u [adresa] na udaljenosti od nekih 2 km od predmetne nekretnine, a u to isto vrijeme njena pok. majka je živjela u [adresa] na udaljenosti od nekih 3 km od predmetne nekretnine. Njenu majku pok. ĐT nikada nije vidio na predmetnoj nekretnini, a s druge strane prednicu tužitelja je rijetko tamo viđao, i to tamo iza 1990. godine. Pritom napominje da je upravo on krajem 1990-tih godina obavijestio prednicu tužitelja da je primijetio da je prednik tužene proširio svoj posjed djelomično i na susjednu nekretninu prednice tužitelja. Naime, na terenu je baš on primijetio tada jednu drvenu ogradu, koja je po njegovoj procjeni zadrla u predmetnu nekretninu prednice tužitelja, a koja prije toga tamo nije bila. Tu ogradu je tamo postavio prednik tužene.

Tužitelj-protutuženik pod 1 ĆT, saslušan u svojstvu svjedoka u iskazu od 19.veljače 2014.god., navodi da mu je kao sinu prednice tužitelja poznato vrlo dobro ovo o čemu treba svjedočiti. Kada mu se predočava raspoloživa pregledna fotografija lica mjesta (list 29 spisa), odnosno skica lica mjesta, (list 54 spisa), odnosno fotoelaborat (listovi 56-58 spisa), ističe da je danas na terenu postojeći sporni betonski zid izgradio samovlasno, neosnovano i protupravno prednik tužene krajem 1990-tih godina. Taj zid je izgradio na njihovoj nekretnini, na nekretnini njegove majke, i time povrijedio njeno pravo vlasništva na toj nekretnini. Napominje da su oni kao obitelj, pa naravno i njegova majka imali tada u to vrijeme vrlo traumatične obiteljske probleme, četiri smrtna slučaja u obitelji, zdravstvene probleme bližih članova obitelji o kojima se trebalo skrbiti, i sve ih je to jako angažiralo, pa se nisu mogli tada u punoj mjeri posvetiti problemima koje im je nametnuo svojim ponašanjem prednik tužene. Zbog toga je i ova tužba podnijeta kasnije 2005. godine. Međutim, oni su prednika tužene upozoravali da ne čini to što čini, da na to nema pravo, ali on se očito na to oglušio. Posebno napominje da je prije nego što je prednik tužene zadro na opisani način u nekretninu prednice tužitelja, među između susjednih nekretnina stranaka predstavljala južna granica potoka koji je tada tuda prolazio, a koji potok je prednik tužene samovlasno kasnije betonirao, i time poništio prije postojeću prirodnu među.

Na poseban upit navodi da se baš on osobno angažirao u obraćanju predniku tužene da prestane sa navedenim radnjama, a to je osobno činio, napose iz razloga što je njegova majka tada zbog opisane obiteljske situacije, bila dodatno po tom pitanju angažirana. Navodi da nikada prednik tužene nije pozvao niti njegovu majku, niti njegovu baku, niti bilo koga od članova njegove obitelji, te da nije nikoga pozvao vezano za nekakav dogovor i razgovor u vezi međe među susjednim nekretninama stranaka.

Nadalje upitan navodi da je prednik tužene 1979. god., upravo prilikom kupnje predmetne nekretnine za potrebe gradnje svoje kuće, a na temelju neposrednog uvida na terenu ovlaštenih geodeta, u to vrijeme bio jasno obaviješten gdje je međa njegove nekretnine u odnosu na nekretninu tužiteljice, a ta međa je bila jasno razvidna na terenu u vidu spomenutog potoka i uz njega suhozida. I spomenuti potok i suhozid, upravo je prednik tužene uništio zabetonirao, kada je protupravno na izloženi način proširio svoj posjed na nekretninu prednice tužitelja i tamo postavio sporni betonski zid. Prema izloženom, a i sam se je u to osobno uvjerio, itekako je bila jasno vidljiva na terenu postojeća i ispravna granica između susjednih nekretnina stranaka i o tome nije bilo nikakve dvojbe. Inače, njegova baka (majka prednice tužitelja) je umrla 1993. god., dakle prije nego što se je prednik tužene neosnovano proširio na nekretninu prednice tužitelja, i tamo izgradio sporni betonski zid. Pritom napominje da je još 1990. god., a temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju njegova baka prenijela vlasništvo nad predmetnom nekretninom i drugih nekretnina na prednicu tužitelja. Prednik tužene nikada nije dobio dozvolu od pok. bake za sporno proširenje i izgradnju spornog zida, a štoviše misli da uopće nije niti poznavao pok. baku.

Na daljnje pitanja navodi da mu je poznat pok. ĐT NT pok. T, da je to njegov ujak, da je on bio jedan od suvlasnika predmetne nekretnine, ali da je kasnije nagodbom u familiji iz 1984. god., bilo točno dogovoreno, što kome pripada od navedenih nekretnina, pa je tako baš predmetna nekretnina pripala prednici tužitelja. Pritom napominje, da je on osobno, a i njegova majka, odlazio redovno tamo na teren kasnije iza 1984. god., i međe među susjednim nekretninama stranaka su bile uredno, jasno razvidne, a već je jasno opisao i kazao kakve su to bile međe, i nikakvih problema u vezi sa tim nije bilo. Radnje na betoniranju i izgradnji spornoga zida, prednik tužene je tamo otpočeo krajem 1990-tih godina. Oni nisu prednika tužene pisano upozorili da prestane sa tim građenjem. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta od 13. lipnja 2008. god. (list 54 spisa), navodi da je opisani potok prolazio dijelom baš po spornoj površini na skici lica mjesta, obilježen slovima A-B-C-D-A.

Prednik tužene-protutužiteljice je na istom ročištu priložio u spis preslik fotoskice iz godine snimanja 1975. god., navodeći da iz istog, pa čak i iskaza danas saslušanog svjedoka proizlazi da je on u pravu. Naime, iz tog preslika proizlazi da je potok za koji je svjedok izrijekom izjavio da je bio u njihovom vlasništvu i da predstavlja među, u tom trenutku bio u vlasništvu tada cjelovite čest. zem. [katastarska čestica]., a to je točno vidljivo iz oznake potoka i oznake Z da je taj potok pripojen čestici danas u vlasništvu prednika tužene. Dakle, već samo temeljem toga i iskaza svjedoka RT, proizlazi osnovanost protutužbenog zahtjeva. Osim toga, priložio je u spis i povijesno zemljišni izvadak, navodeći da iz istog proizlazi da je u trenutku kada je prednik tužene-protutužiteljice stekao svoje pravo vlasništva, stvarni vlasnik nekretnine bio PT pok. T, čime se ukazuje da su iskaz danas saslušanog svjedoka, baš kao i raniji navodi prednice tužitelja u cijelosti neosnovani. Osim toga, dostavio je u spis i kopiju rješenja ovog suda o donijetoj privremenoj mjeri br. P-181/81, navodeći da iz istog proizlazi da su taj njegov upis samo djelomično osporavale druge stranke uključujući i prednicu tužitelja-protutuženika.

Nadalje je prigovorio iskazu svjedoka OT, kao u cijelosti suprotnog sa onim što je već iskazivao u ranijem djelu postupka, te ukazuje da je sam svjedok u više navrata rekao da se ne sjeća tih relevantnih činjenica, pa ukazuje da je njegov iskaz nepotreban. Prigovorio je i iskazu svjedoka RT jer u prvom redu isti ima ekonomski i emocionalni interes iskazivati u korist svoje majke, te je u tom dijelu netočno iskazivao kada je rekao da je zid podignut tek krajem 1990-tih godina.

Prednica tužitelja-protutuženika u podnesku od 03.ožujka 2014.god., osporava navode prednika tužene-protutužiteljice sa raspravnog ročišta od 19.veljače 2014.godine. Ističe da su dana 27.lipnja 1980.god., pred Općinskim sudom u Omišu njena majka ĐT kao tužiteljica i njen brat BT kao tuženik, sklopili sudsku nagodbu. Nagodbom je utvrđeno što pripada VT, a između ostalog je dogovoreno da 1/5 predmetne nekretnine pripadne njemu, što je vidljivo iz točke 7. nagodbe gdje izrijekom stoji "jedna polovica cijene koja se postigne prodajom zemlje zv. Brižine, u slučaju prodaje zemlje zv. Brižine, a ako se ne proda onda suvlasnički dio od 1/5". Nakon toga je došlo do parcelacije, odnosno cijepanja osnovne čestice, tako da je VT na ime njegova 1/5 dijela pripala čest. zem. [katastarska čestica] (obje tvore po novoj katastarskoj izmjeri kat. čest. [katastarska čestica]). Nekretnina prednice tužitelja koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] ide dijelom ispod nekretnine VT, sve do istočno položenog javnog puta koji nosi oznaku 7194, što je vidljivo iz skice premjeravanja i položajnog nacrta " Ć" mjernika ČT, te izvida iz katastarske mape. Iz kopije katastarskog plana od 29.04.2013.god., jasno su vidljive granice između nekretnine prednice tužitelja i nekretnine prednika tužene. Te granice su vidljive i iz položajnog nacrta "Geoprojekt" Split od 02.10.1980.godine. Iz cjelokupne naprijed navedene dokumentacije, a posebno iz priloženih katastarskih mapa je vidljivo da je sporni zid izgrađen na nekretnini prednice tužitelja prvi put evidentiran na skici mjernika ČT iz 1998. godine. Ovo se potpuno podudara s iskazom svjedoka RT koji je izjavio da je sporni zid gradio krajem 1990-tih godina.

Iz Rješenja Općinskog suda u Omišu br. Z-192/81-2 od 25.ožujka 1981.god., vidljivo je da se je BT uknjižio kao vlasnik za cijelo na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na temelju presude br. P-35/81, protiv Biskupske Stolice u Splitu. Nakon toga su prednica tužitelja, njena majka ĐT, brat DT i sestra ET ustale tužbom protiv tuženika VT (P-181/81). Rješenjem Općinskog suda u Omišu br. IR-45/82-3 od 08.04.1982.god., u pravnoj stvari predlagatelja ĐT ud. T, DT, ET ž F i ŠT ž M, protiv predloženika VT, razvrgnuta je zajednica nekretnina i to čest. zem. [katastarska čestica] i dio 4941 zv. Brižene, K. O. [katastarska općina], odijeljen i predat u isključivu vlasnost dio od po 1/5 dijela svakome od njih predmetnih nekretnina.

Pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Omišu br. P-522/81, među istim strankama je utvrđeno da su tužitelji zajedno sa tuženikom suvlasnici svaki za po 1/5 dijela čest. zem. [katastarska čestica], koja je ranije bila u cijelosti uknjižena na tuženika VT. Prema potvrdi Uprave za katastar i geodetske poslove br. 1/489-1984 od 16.04.1984.god., vidljivo je da je čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u starom katastarskom operatu upisana na posjednika ĐT. T iz [adresa] (majka prednice tužitelja). Iz Rješenja naslovnog suda br. Z-354/99-2 od 11.09.1999. god., vidljivo je da je dozvoljeno u zemljišnim knjigama za K. O. [katastarska općina] zabilježba – diobe – parcelacije čest. zem. [katastarska čestica] u čest. zem. [katastarska čestica], i čest.zem.

4950/3 u čest. zem. [katastarska čestica].

Nakon razrješenja svih odnosa unutar obitelji, pa i odnosa sa svojim bratom ŽT, nema nikakvog spora da je prednica tužitelja-protutuženika isključiva vlasnica predmetne nekretnine, a što je potvrdio i njen brat BT brisovnom izjavom od 08.08.2002.god., ovjerenom po javnom bilježniku Radoslavu Vuković "U Omišu, 20.kolovoza 2002.godine" broj Ov-4120/02.

Iz Rješenja tog suda br. Z-703/02-2-SM od 21.04.2006.god., vidljivo je da je prednica tužitelja-protutuženika vlasnica za cijelo čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

Svjedok ZT u iskazu od 08.svibnja 2014.god., navodi da su joj stranke poznate kao njeni susjedi u Jesenicama. Tako joj je vrlo dobro poznata i predmetna nekretnina, odnosno sporni zid koji joj se sada pokazuje na skici vještačenja, te priloženom fotoelaboratu koji se nalazi u sudskom spisu (list 52-59 spisa), a taj zid se nalazi u neposrednoj blizini njene kuće u kojoj se sud sada nalazi. Taj sporni zid je sagradio tamo 1990.god. prednik tužene-protutužiteljice, a taj zid se nalazi na nekretnini (zemljištu) prednice tužitelja-protutuženika. Navodi da je prednica tužitelja – protutuženika znatno kasnije saznala za činjenicu da je prednik tužene- protutužiteljice izgradio taj sporni zid na njenoj nekretnini. Ona o tome nije obavijestila prednicu tužitelja-protutuženika odmah iz razloga što se nije htjela u to petljati. Napominje da se tu u neposrednoj blizini spornog zida danas nalazi put, i to makadamski, kojim se koristi prvenstveno obitelj Š, čija se kuća nalazi dalje u produžetku, a taj put su članovi obitelji Š tu sagradili uz dozvolu prednice tužitelja- protutuženika, i njoj su platili novčanu naknadu. Ima nekih 5 godina kako je taj makadamski put izgrađen, a ona ne zna točno i pouzdano zašto je prednik tužene- protutužiteljice sagradio sporni zid na zemlji prednice tužitelja-protutuženika. Možda je mislio da prednica tužitelja-protutuženika neće tamo doći, da neće ni vidjeti što je on napravio, ali ona ne zna točno o tome. Inače je u dobrim odnosima i sa prednicom tužitelja-protutuženika i sa prednikom tužene-protutužiteljice.

Posebno upitana navodi da je kasnije sam prednik tužene-protutužiteljice nudio nekakvu neznatnu novčanu naknadu prednici tužitelja-protutuženika za taj zid što ga je izgradio na njenom zemljištu. Kada je prednik tuženika gradio sporni zid nije bila tome prisutna nikakva službena osoba u vidu geodeta. Prije nego što je izgradio sporni zid na zemljištu prednice tužitelja-protutuženika, prethodno je porušio stari suhozid koji je postojao točno na međi između tuženika-protutužitelja i nekretnine tužiteljice- protutužene, dakle porušio je taj međni suhozid i izgradio sporni zid, zadrvši u zid prednice tužitelja. Prije je tu u neposrednoj blizini spornog zida postojao potok i taj potok je prelazio preko nekretnine prednice tužitelja-protutužene.

Na raspravnom ročištu dana 14.siječnja 2016.god., prednik tužene- protutužiteljice navodi da je ukidnim rješenjem Županijskog suda u Splitu ukazano prvostupanjskom sudu da bi morao cijeniti iskolčenje objekta. Navodi da je neposredno nakon mjerenja nekretnina, takvu skicu ishodio, te je istu priložio u spis. Ističe da iz iste skice, a posebno kada se usporedi sa preslikom fotoskice od 19. 12. 2013. godine, a koja predstavlja fotoskicu iz 1975. godine, proizlazi da bi međa tadašnje predmetne nekretnine u njegovom vlasništvu predstavljala sa sjeverne strane i cijeli označen potok. Takvo utvrđenje je vidljivo iz danas priložene skice mjerenja. Navodi da je uveden u posjed predmetnog potoka.

Predmetnih 9 kvadrata je upalo u taj potok koji je po skici mjerenja koja je danas priložen u spis. Stoga je predložio da se izvede dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku geometru, koji će predmetnih 9 kvadrata identificirati u skici mjerenja koju je ishodio prilikom stjecanja svog prava vlasništva, te u skici mjerenja fotoskice 1975. godine. Ukoliko bi se pokazalo da bi taj potok i ta međa bila unutar današnjih 9 kvadrata protutužbeni zahtjev bi bio notorno osnovan.

Na raspravnom ročištu dana 07.travnja 2016. god., prednik tužene- protutužiteljice ističe da je spor u ovoj pravnoj stvari činjenica da li je tadašnji potok koji je položen na predmetnoj nekretnini, pripadao u vlasništvo prednici tužitelja ili predniku tuženika. Kako je prednik tužene uveden u posjed i tog dijela nekretnine zajedno s potokom, predložio je izvesti dokaz saslušanjem svjedoka CT, kćerka sada pok. prethodnog vlasnika nekretnine ĆC, a na okolnost da li je prednik tužene uveden u posjed i tog dijela nekretnine od strane prodavatelja.

Prednica tužitelja-protutuženika na istom ročištu navodi da je u postupku nepobitno utvrđeno da prednik tužene nikada nije pozvao tužiteljicu i njenu prednicu odnosno njenu majku da bi utvrdio gdje su stvarne granice između nekretnina stranaka. Sve što je radio, radio je na svoju ruku, a u postupku je dokazano da je uzurpirao dio njene nekretnine. Iz cjelokupnog ponašanja prednika tuženika je nepobitno da je on nepošteni posjednik, a prema zakonu nepošteni posjednik nikada ne može steći pravo vlasništva i smatra se da je on to stekao na pravno nedozvoljen način.

Sudski vještak Tomislav Čipčić dipl.ing. geodezije u iskazu - dopuni vještva na raspravnom ročištu dana 19.svibnja 2016.god., navodi da je uvidom u skicu mjerenja kolege TC iz 1980.god., vidljivo da je ista rađena za područje koje je predmet očevida, ali ova skica nije skica koju je on gledao pri izradi svog vještva, te misli da je danas prvi put vidi. Što se tiče autentičnosti ove skice i njezine usporedbe sa njegovom skicom, u ovaj tren se ne može o istome očitovati jer smatra da bi bilo prvo potrebno izvršiti geodetsku izmjeru međa na terenu, kao i objekata koji su prikazani na skici, te tada probati izvršiti kontrolu ove skice u odnosu na snimljeno stanje. Obzirom da na ovoj skici nisu data dijagonalna kontrolna odmjeranja, i ako nema istih međa na terenu, nije siguran da bi se mogle izvršiti kontrole. Posebno upitan navodi da skica kolege TC ne može utjecati na podatke iz katastra. Ne sumnja da je kolega TC pri izradi skice istu radio u najboljoj mjeri.

Na očevidu dana 14. listopada 2016.god., sudski vještak Tomislav Čipčić dipl. ing. geod., navodi da je izvršio geodetsku izmjeru postojećeg stanja, odnosno snimanje točaka koje smatra identičnim sa točkama prikazanim na skici geometra TC iz 1980.godine. Po obradi podataka će dati svoj nalaz i mišljenje u kojem će dati usporedbu granica prikazanih na skici kolege TC sa granicama sa katastarskog plana, te prikaz spornog zida posjeda prednika tužene-protutužiteljice. U dopuni vještva od 11.siječnja 2017.god., sudski vještak Tomislav Čipčić dipl. ing. geod., navodi da je temeljni zadatak dopunskog vještačenja da usporedi skicu mjerenja izrađenu od strane geometra TC od 03.10.1980.god., sa sadašnjim stanjem na terenu tj. da li se posjed prednika tužene-protutužiteljice nalazi unutar kat. čest. [katastarska čestica], kako je prikazano na navedenoj skici. Skica mjerenja geometra TC od 03.10.1980.god., sastavni je dio Parcelacijskog elaborata kojim je kat. čest. [katastarska čestica] cijepana na kat. čest. [katastarska čestica], kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica]. Bitno je napomenuti da je obzirom na duplu numeraciju na području K. O. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] usklađenja sa čest. zem. [katastarska čestica], a kat. čest. [katastarska čestica] je usklađena sa čest. zem. [katastarska čestica]. Na očevidu je izvršio geodetsku izmjeru karakterističnih točaka, odnosno međa koje se mogu smatrati identičnim sa točkama sa skice mjerenja izrađene od strane geometra TC. Istočna granica kat. čest. [katastarska čestica] je dugačka 21,8 m (u prilogu na Prikazu lica mjesta linija omeđena slovima E i F), a zapadna granica je dugačka 21,6 m (u prilogu na Prikazu lica mjesta linija omeđena slovima A i G).

Temeljem usporedbe snimljenog stanja sa skicom geometra TC je utvrdio da se sjeverni dio ograđenog posjeda prednika tužene-protutužiteljice (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo omeđeno slovima A, B, C, D, E, A) površine 19 m2 ne nalazi na kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) nego na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] (19/1176). Napominje da temeljem skice mjerenja izrađene od strane geometra TC, kat. čest. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) ima upravo 325 m2, kao što je i navedeno u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi (u prilogu na Prikazu lica mjesta tijelo omeđeno slovima A, E, F, G, A).

Na ročištu dana 19.siječnja 2018.god., prednik tužene-protutužiteljice navodi da prigovara dopuni vještva od 11. 02. 2017. god., obzirom je isti vještak u vještvu od 12. 04.2015. god., definirao među čest zem 7203/1 i 7196/2 na očigledno različit način, iako promjena u katastarskom operatu nije bilo. Utoliko valja od vještaka zatražiti očitovanje na ovu okolnost. Ustrajao je u prijedlogu za izvođenje dokaza saslušanjem kćeri prodavatelja CT., navodeći da će se saslušanjem ove svjedokinje dokazati da je bio savjestan kad je upao u posjed tzv. potoka koji je prikazan na skici, ali i skici iz 1975. godine. Iz same avio snimke je vidljivo da je potok priključen čestici prednika tužene, te još jednom se napominje da je majka prednice tužitelja živjela u mjestu, i 30 godina prolazila pored sporne međe, te za čitavo ovo vrijeme na nijedan način nije reagirala, odnosno pokazala da bi on na taj način zadirao u njeno vlasništvo.

U dopuni vještva od 08.siječnja 2019.god., sudski vještak Tomislav Čipčić dipl. ing. geod., navodi da se je pri izradi vještva od 12.09.2006. god., koristio katastarskim planom i skicom premjeravanja br. 47/98 od 01.05.1998.god., kojom je cijepana kat. čest. [katastarska čestica] na 7203/1 i 7203/2 ( u spisu str. 35). Na toj skici je jasno vidljiv betonski zid koji predstavlja sjevernu granicu posjeda prednika tužene-protutužiteljice, kao i granica kat. čest. [katastarska čestica] sa kat. čest. [katastarska čestica] sa odmjeranjima. Podatke (odmjeranja) sa te skice je prenio na digitalni katastarski plan i utvrdio temeljem tih podataka da se dio posjeda tuženika-protutužitelja u površini od 9 m2 nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]).

Pri izradi dopunskog vještva od 11.01.2017.god., koristio se je sa svojim snimljenim podacima šireg područja očevida koje je uspoređivao sa skicom mjerenja izrađenom od strane geometra TC **.**.1980.godine. Bitno je napomenuti da je skicu mjerenja kolege TC prvi put vidio na raspravi 19.05.2016.god., i to samo grafički dio, i o istoj nije znao u koje svrhe je rađena (u spisu str. 215). Naknadno na očevidu 14.10.2016.god., iz spisa vidi (u spisu str. 225) da je skica mjerenja kolege TC dio parcelacijskog elaborata kojim je cijepana kat. čest. [katastarska čestica] na kat. čest. [katastarska čestica]. Skica mjerenja kolege TC u naravi predstavlja katastarski nacrt za kat. čest. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

Na prikazu lica mjesta vještva od 11.01.2017.god., granice kat. čest. [katastarska čestica] je prikazao upravo onakvima kako su prikazane i na skici mjerenja kolege TC. Na temelju tih podataka je utvrdio da se dio posjeda tuženika- protutužitelja u površini od 19 m2 nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]).

Svjedok CT u iskazu od 03.listopada 2019. god., a nakon što su joj predočena fotografije priložene u spis na ročištu 14. prosinca 2017. god., koje se nalaze u priloženoj koverti na listu spisa 243, te na listu 255 spisa s pitanjem da li vam je poznato da li je predniku tužene prilikom kupoprodaje predmetne nekretnine od strane vašeg pravnog prednika, predan u posjed i sporni betonirani dio nekretnine vidljiv na priloženim fotografijama (tzv. potok), odgovara: "Ja sam imala 14 godina kad se to prodavalo i nije mi poznato."

Na pitanje pun. tuženika da li joj je poznata nekretnina označena kao kat. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odgovara: "Ako smatrate da je to nekretnina koju ste mi pokazali na slikama sa pripadajućim zidom i putem, onda mi nije poznato. Poznato mi je da su moji roditelji prodali zemljište gospodinu FT na toj lokaciji, a obično su na moru zemljišta ograđena nekakvim suhozidom, murvom, ovim, onim, a da li je to ovaj zidić koji je tu priložen, to mi nije poznato."

Na pitanje pun. tuženika da li vam je poznato da je sjeverna međa tog zemljišta bila omeđena potokom, : "Ne sjećam se."

Na ročištu dana 06.studenog 2019.god., prednica tužitelja-protutuženika navodi da prednik tuženika nije dokazao da bi bio pošteni posjednik i u dobroj vjeri izgradio sporni zid koji se nalazi nesumnjivo na dijelu njene nekretnine. Prednik tužene je pokušao nakon ukidnog rješenja suda drugog stupnja br. Gžp-974/13, upravo iznijeti taj argument tj. da bi bio pošteni posjednik, pa je u navedenom smislu predložio saslušanje svjedokinje CT kćerke prodavatelja ĆC. Međutim, iz iskaza ove svjedokinje je razvidno da ona o predmetu spora ne zna ništa. Ona samo zna da je njen otac prodao predniku tužene parcelu i to je sve. Uostalom ista je izjavila da je u vrijeme te prodaje bila dijete od svega 14 godina, koja po prirodi stvari o predmetu spora ne može znati ništa. Da prednik tužene nije pošteni posjednik izrijekom je potvrdila i svjedokinja ZT, koja je potvrdila da je on porušio suhozid koji je razdvajao nekretninu stranaka, da je gradio na njenoj nekretnini, a da prednica tužitelja to nije u tom trenutku znala, o čemu je saznala znatno kasnije, a što sve skupa potvrđuje da je prednik tužene nepošteni posjednik, pa sukladno zakonu isti ne može postati vlasnik uzurpiranog dijela, koji pravni stav je izrazio i sud drugog stupnja u svojoj ukidnoj odluci Gžp-974/13. Temeljem svega izloženog navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga, da sud zaključi raspravljanje u ovoj pravnoj stvari i usvoji tužbeni zahtjev.

Prednik tužene-protutužiteljice na istom ročištu navodi da ne stoji navod prednice tužitelja da bi prednik tužene trebao dokazati savjesnost koja se pretpostavlja, ali iz ovakvog dokaznog postupka proizlazi da je prednik tužene bio savjestan. Naime, nesporno je da je prednik tužene ušao o posjed predmetnog dijela nekretnine krajem 70-tih godina, a koji posjed je u tom trenutku predstavljao potok, da u tom trenutku prednica tužitelja nije bila vlasnica već da su vlasnici bili njezini pravni prednici koji tijekom 30 godina nikada nisu osporili posjed prednika tužene na tom spornom dijelu. Dodatno ukazuje da niti prednica tužitelja nije znala što bi bilo njezino vlasništvo, pa je tako je utužila znatno veći dio, a njezino saznanja o pravu na određenom dijelu se temelji na katastarskim izmjerama, a ne stvarnog znanja koje je određene posjedovne čine on vršio, i da li su isti bili u dobroj ili lošoj vjeri. Navodi da nema daljnjih dokaznih prijedloga i predlaže zaključiti raspravljanje.

Prednica tužitelja-protutuženika na istom ročištu ističe da je prednik tužene znao da gradi na njenoj nekretnini, o čemu svjedoči činjenica koju je u svom iskazu iznijela svjedokinja FC, a koja navodi da je prednik tužene za uzurpirani dio čak nudio tužiteljici kao naknadu određeni novčani iznos makar simbolični, a što opovrgava naprijed iznesene tvrdnje prednika tužene.

Prednik tužene-protutužiteljice potom na istom ročištu navodi da je u cijelosti osporio iskaz tog svjedoka, a sam navod te svjedokinje da bi se prednici tužitelja nudila ikakva naknada u vrijeme kada ona nije bila vlasnik, ukazuje na nevjerodostojnost tog svjedoka.

Presudom ovog suda posl. br. Pst-1052/2013 od 15. studenog 2019. god., odbijeni su u cijelosti tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev, te određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1090/2020-2 od 10. lipnja 2020. god., ukinuta je Presuda ovog suda posl. br. Pst-1052/2013 od 15. studenog 2019. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

Stranke su zatražile parnične troškove.

U dokazne svrhe sud je pregledao dopis tužiteljice-protutužene od 16.studenog 2004.god. sa potvrdom o primitku pošiljke od 16.11.2004.god., Kupoprodajni ugovor od 31.svibnja 1979.god., Skicu premjeravanja od 01.svibnja 1998.god., Izvadak iz katastra zemljišta Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 30.listopada 2003.god., Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Omišu br. S.I- 1589/02 od 17.listopada 2002.god., Preris katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 14.rujna 2005.god., Kopiju katastarskog plana – srpanj 2005.god., Prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 14.rujna 2005.god., Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Omišu br. S.I. - 2186/05 od 21.rujna 2005.god., Kupoprodajni ugovor od 23.kolovoza 1978.god., Kupoprodajni ugovor od 15.listopada 1978.god., vještvo stalnog sudskog vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislav Čipčić dipl. inž. geod. od 12.rujna 2006.god., Kopiju katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 26.ožujka 2007.god., Skicu premjeravanja od 01.svibnja 1998.god., Položajni nacrt privatne geodetske radnje "Đometar" od 02.srpnja 1998.god., položajni nacrt "Geoprojekt-Split" od 02.listopada 1980.god., Izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Omišu od 25.listopada 2006.god., Prijepis posjedovnog lista Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 08.rujna 2006.god., vještvo sudskog vještaka za geodeziju Neven Kovačić dipl.ing.geodezije od 18.svibnja 2009.god., presudu Upravnog suda RH br. Us- 10623/2006-5 od 14.travnja 2010.god., rješenje Državne geodetske uprave, Središnji ured od 29.lipnja 2006.god., 8 fotografija, presudu Općinskog suda u Omišu br. P- 447/08-5 od 29.prosinca 1980.god., smrtni list Ureda državne uprave u Splitsko- dalmatinskoj županiji, Matični ured Omiš od 28.lipnja 2006.god., Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 07.srpnja 1980.god., Kopiju katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 26.ožujka 2007.god., Kopiju katastarskog plana – srpanj 2005.god., Rješenje Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 06.rujna 2006.god., presudu zbog izostanka Općinskog suda u Omišu br. P-35/81 od 27.veljače 1981.god., rješenje Općinskog suda u Omišu br. P-181/81 od 29.svibnja 1981.god., Povijesni izvadak iz zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] od 27.prosinca 2013.god., Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 27.prosinca 2013.god., i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 27.prosinca 2013.god., Rješenje Općinskog suda u Omišu br. P-522/81 od 08.prosinca 2000.godine, Preslik fotoskice Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Split, Ispostava za katastar nekretnina Omiš od 19.prosinca 2013.god., raspravnim zapisnikom Općinskog suda u Omišu br. P-189/80- 2 od 27.lipnja 1980.god., Kopiju katastarskog plana Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Ispostava Omiš od 29.travnja 2013.god., Skicu premjeravanja od 01.svibnja 1998.god., Rješenje Općinskog suda u Omišu br. Z- 192/81-2 od 29.ožujka 1981.god., Rješenje Općinskog suda u Omišu br. IR-45/82-3 od 08.travnja 1982.god., Potvrdu Općine Omiš, Općinska uprava za katastar i geodetske poslove od 16.travnja 1984.god., Presudu Općinskog suda u Omišu br. P- 522/81 od 29.prosinca 1981.god., Brisovnu izjavu od 08.kolovoza 2002.god., Rješenje Općinskog suda u Omišu br. Z-354/99-2 od 11.rujna 1999.god., Rješenje Općinskog suda u Omišu br. Z-703/02-2-SM od 21.travnja 2006.god., Skicu mjerenja K. O. [katastarska općina] Josip Brezak geom. od 03.listopada 1980.god., Numeraciju po oznakama zemljišne knjige Katastarska geodetska uprava, Ured za katastar Split, Katastar nekretnina Omiš, pregledao dopunsko vještvo stalnog sudskog vještaka Tomislav Čipčić dipl.inž.geod. od 11.siječnja 2017.god., dvije fotografije, dopunsko vještvo stalnog sudskog vještaka Tomislav Čipčić dipl.inž.geod. od 08.siječnja 2019.god., jednu fotografiju, te izveo dokaz očevidom na licu mjesta dana 14.srpnja 2006.god., 13.lipnja 2008.god., i 14.listopada 2016.god., saslušanjem parničnih stranaka na ročištu dana 27.travnja 2011.god., saslušanjem svjedoka JT i GT na ročištu dana 18.srpnja 2011.god., saslušanjem svjedoka LT i ZT na ročištu dana 16.studenog 2011.god., dopunskim saslušanjem stranaka na ročištu dana 28.veljače 2013.god., dopunskim saslušanjem svjedoka LT, te saslušanjem svjedoka ĆT na ročištu dana 19.veljače 2014.god., dopunskim saslušanjem svjedoka ZT dana 08.svibnja 2014.god., saslušanjem- dopunom vještva sudskog vještaka Tomislav Čipčić dipl.ing.geod. na ročištu dana 19.svibnja 2016.god., te izveo dokaz saslušanjem svjedoka CT zamolbenim putem pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu dana 03.listopada 2019.godine.

Tijekom ponovno provedenog postupka sud je u dokazne svrhe prigledao Mišljenje društva Hrvatske vode, vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana Kl. 325-02/24-02/0001135, Ur. br. 374-24-6-24-2 od 28. listopada 2024. god., i Kl. 325- 02/24-02/0001135, Ur. br. 374-24-6-24-4 od 08. siječnja 2025. god., te Mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora Kl. 325-01/25-01/105, Ur. br. 517-05-1-1-1-25-2 od 31. ožujka 2025. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Protutužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,129/00 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu ZV), propisuje u odredbama čl. 30 st. 1 i st. 2, da je pravo vlasništva stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja, te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima (st. 1). U granicama iz stavka 1. ovoga članka vlasnik ima, među ostalim, pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari (st. 2).

U odredbi čl. 114 st. 1 ZV-a, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona.

Osim toga, u odredbi čl. 161 st. 1 ZV-a, propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

Nadalje je u odredbama čl. 159 st. 1 – st. 3 ZV-a, propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stravi samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2). Samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3).

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je cijenio kako valja primijetiti da je prednica tužitelja-protutuženika tijekom postupka dostavila u dokazne svrhe čitav niz sudskih odluka koje su od strane ex. Općinskog suda u Omišu donijete glede prava vlasništva predmetne nekretnine u sudskim postupcima koji su vođenim između prednice tužitelja i njenih bliskih srodnika, i to njene pravne prednice – majke pok. ĐT, brata DT, te sestre ET.

Prednica tužitelja-protutuženika je u iskazu od 28. veljače 2013. god., izričito izjavila da je sporni zid koji je dijelom od betona, a dijelom od nabačenih starih lata, postavio upravo tuženik otprilike 1980. godine. Ona je to tada i otkrila i reagirala na način da se je obratila predniku tužene da to ukloni, da se povuče s njene zemlje jer se opisano nalazi na njenoj nekretnini, a prednik tužene joj je doduše obećavao i govorio da će on to ukloniti, ali naposljetku to nije učinio, pa je 2005. god., podnijela predmetnu tužbu.

Kada se imaju u vidu priložene sudske odluke koje su od strane ex. Općinskog suda u Omišu tijekom dugog niza godina donijete glede prava vlasništva predmetne nekretnine u sudskim postupcima koji su vođeni između prednice tužitelja i njenih bliskih srodnika, kao i sklopljeni Ugovor o doživotnom uzdržavanju između prednice tužitelja-protutuženika i njene majke pok. ĐT, temeljem kojega je prednica tužitelja-protutuženika i stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, ovaj sud je cijenio kako je jasno da niti prednica tužitelja – protutuženika, a niti njena pravna prednica pok. ĐT nisu osobe koje ne vode brigu o svojoj imovini, pa da stoga ovaj sud ne može pokloniti vjeru prednici tužitelja –protutuženika iz čijeg stranačkog iskaza proizlazi da ju je prednik tužene-protutužiteljice čak 25 godina „zavlačio“ svojim neispunjenim obećanjima da će ukloniti sporni betonski zid sa predmetne nekretnine, a prije nego što se je odlučila podnijeti predmetnu tužbu dana 30. rujna 2005. godine.

Ovaj sud je stoga poklonio vjeru predniku tužene-protutužiteljice kada navodi da mu se je prednica tužitelja-protutuženika obratila sa zahtjevom da ukloni sporni betonski zid, odnosno ustala predmetnom tužbom, tek u trenutku kada je želio geodetskim elaboratom upisati, odnosno ucrtati svoju legalno izgrađenu kuću na kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a kojim tvrdnjama prednika tužene-protutužiteljice u prilog svjedoči i priloženi dopis prednice tužitelja-protutuženika priložen uz tužbu koji je odaslala predniku tužene-protutužiteljice dana 16. studenog 2004. godine.

Nadalje je ovaj sud cijenio da se prednica tužitelja-protutuženika tijekom postupka poziva na dopunski iskaz svjedoka ZT koja je dodatno saslušana u svom stanu zbog narušenog zdravlja dana 08. svibnja 2014. god., nemajući pritom u vidu da je ovaj svjedok saslušan prethodno i na ročištu dana 16. studenog 2011. god., a kada nije imala nikakvih spoznaja o tome da bi prednik tužene-protutužiteljice nudio tužiteljici-protutuženoj bilo kakvu naknadu za sporni dio predmetne nekretnine, izjavljujući samo to da je sporni zid sagrađen na zemljištu tužiteljice, a to zna zato što joj je poznato da je samu kuću tuženik gradio u neposrednoj blizini granice razdvajanja sa zemljištem tužiteljice, pa je tome dosljedno sasvim izvjesno da je sporni zid koji se nalazi dalje od kuće, sagrađen na zemljištu tužiteljice.

Međutim, ovaj sud je naveo i to kako valja primijetiti da je ovaj svjedok pored izjava na koje se poziva prednica tužitelja-protutuženika, u dopunskom iskazu od 08. svibnja 2014. god., naveo da kada je prednik tužene gradio sporni zid nije bila prisutna nikakva službena osoba u vidu geodeta, te da je prednik tužene-protutužiteljice prije nego što je izgradio sporni zid, na zemljištu prednice tužitelja-protutuženika, prethodno porušio stari suhozid koji je postojao točno na međi između prednika tužene- protutužiteljice i nekretnine prednice tužitelja-protutuženika, dakle porušio je taj međni suhozid i izgradio sporni zid, iako prednica tužitelja – protutuženika tijekom postupka poriče da bi na međi predmetnih nekretnina prethodno postojao bilo kakav suhozid. Ova izjava svjedoka ZT ide u prilog i tvrdnjama prednika tužene- protutužiteljice da nije angažirao ovlaštenog geodeta niti prilikom tzv. iskolčenja temelja svoje obiteljske kuće.

Ovaj sud je stoga cijenio razvidnim da prednica tužitelja-protutuženika tijekom postupka nije uspjela dokazati nepoštenje dugogodišnjeg posjeda prednika tužene- protutužiteljice spornog dijela predmetne nekretnine u površini od 9 m2, odnosno činjenicu da je prilikom izgradnje spornog betonskog zida tijekom 1079. -1980. god., prednik tužene-protutužiteljice znao da se sporni dio predmetne nekretnine u površini od 9 m2 prema katastarskom planu nalazi na predmetnoj nekretnini u vlasništvu prednice tužitelja – protutuženika, a ovo stoga što se naime, posjed sukladno odredbi čl. 18 st. 5 ZV-a, smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

No ovaj sud je nadalje cijenio kako ovdje međutim, valja imati u vidu nespornu činjenicu među strankama da sporni dio predmetne nekretnine u površini od 9 m2, u naravi predstavlja korito potoka koji svojataju obje parnične stranke, a preko kojega je prednik tužene-protutužiteljice sagradio betonsku ploču – betonski plato, a što je razvidno i iz priloženih fotografija, a naročito fotografije na str. 255 spisa predmeta.

Naime, tužitelj –protutuženik pod 1 ĆT, koji je inače bio i ovlašteni punomoćnik prednice tužitelja u predmetnom sporu, u iskazu posebno napominje da je prije nego što je prednik tužene zadro na opisani način u nekretninu prednice tužitelja, među između susjednih nekretnina stranaka predstavljala južna granica potoka koji je tada tuda prolazio, a koji potok je prednik tužene samovlasno kasnije betonirao, i time poništio prije postojeću prirodnu među. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta od 13. lipnja 2008. god. (list 54 spisa), navodi da je opisani potok prolazio dijelom baš po spornoj površini na skici lica mjesta, obilježen slovima A-B-C- D-A. Napominje i to da je on osobno, a i njegova majka, odlazio redovno tamo na teren kasnije iza 1984. god., i međe među susjednim nekretninama stranaka su bile uredno, jasno razvidne, a već je jasno opisao i kazao kakve su to bile međe, i nikakvih problema u vezi sa tim nije bilo.

Prednik tužene-protutužiteljice u daljnjem tijeku postupka navodi da je ušao o posjed predmetnog dijela nekretnine krajem 70-tih godina, a koji posjed je u tom trenutku predstavljao potok, te da iz priložene skice, a posebno kada se usporedi sa preslikom fotoskice od 19. 12. 2013. godine, a koja predstavlja fotoskicu iz 1975. godine, proizlazi da bi međa tadašnje predmetne nekretnine u njegovom vlasništvu predstavljala sa sjeverne strane i cijeli označen potok, kao i to da je spor u ovoj pravnoj stvari činjenica da li je tadašnji potok koji je položen na predmetnoj nekretnini, pripadao u vlasništvo prednice tužitelja ili prednika tužene.

Zakon o vodama (N.N. br. 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18), propisivao je u odredbi čl. 22 st. 1 toč. 2.2, da su Vodne građevine, s obzirom na njihovu namjenu, komunalne vodne građevine, i to građevine za javnu odvodnju – kanali za prikupljanje i odvodnju otpadnih voda, mješoviti kanali za odvodnju otpadnih i oborinskih voda, kolektori, crpne stanice, uređaji za pročišćavanje otpadnih voda, uređaji za obradu mulja nastalog u postupku pročišćavanja otpadnih voda, lagune, ispusti u prijemnik i druge građevine pripadajuće ovim građevinama, uključujući sekundarnu mrežu.

U odredbi čl. 23 st. 2 istog Zakona o vodama, bilo je propisano da su komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi, i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodne usluge ili jedinice lokalne samouprave.

U odredbi čl. 24. st. 4 istog Zakona o vodama, bilo je propisano da Komunalnim vodnim građevinama upravlja javni isporučitelj vodne usluge ili koncesionar iz čl. 171. st. 3. podstavka 1. ovoga zakona.

Zakon o vodama (N.N. 26/19), koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. god., propisuje u odredbi čl. 24 da su vodne građevine, građevine ili skupovi građevina zajedno s pripadajućim uređajima i opremom, koji čine tehničku odnosno tehnološku cjelinu, a služe za uređenje vodotoka i drugih površinskih voda, za zaštitu od štetnog djelovanja voda, za zahvaćanje voda radi njihova namjenskog korištenja i za zaštitu voda od onečišćenja.

U odredbama čl. 25 st.1 toč. 2.2 važećeg Zakona o vodama, propisano je između ostalog da su vodne građevine s obzirom na njihovu namjenu i komunalne vodne građevine, i to između ostaloga i građevine za javnu odvodnju – kanali za prikupljanje i odvodnju komunalnih otpadnih voda, kolektori, crpne stanice, uređaju za pročišćavanje otpadnih voda, građevine i oprema za gospodarenje otpadnim muljem nastalim u postupku pročišćavanja otpadnih voda, lagune, ispusti u prijamnik i druge građevine pripadajuće ovim građevinama, uključujući sekundarnu mrežu kanala.

U odredbi čl. 26. st. 3 važećeg Zakona o vodama, propisano je da se pravni status komunalnih vodnih građevina uređuje zakonom kojim se uređuju vodne usluge.

Zakon o vodnim uslugama (N.N. 66/19), koji je stupio na snagu 18. srpnja 2019. god., propisuje u odredbama čl. 9 st. 1 i st. 2, da su Komunalne vodne građevine javna dobra u javnoj uporabi i u vlasništvu su javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području. Komunalnim vodnim građevinama upravlja javni isporučitelj vodnih usluga, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je cijenio razvidnim je da sporni dio predmetne nekretnine u površini od 9 m2, u naravi betonirano korito potoka - kanala za odvodnju oborinskih voda, koji nije i ne može biti u vlasništvu niti prednice tužitelja- protutuženika, a niti prednika tužene–protutužiteljice, već je kao javno dobro u javnoj uporabi i u vlasništvu javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području, odnosno na području Općine Podstrana, a koji je vlasništvo spornog dijela predmetne nekretnine u naravi betonirano korito potoka - kanala za odvodnju oborinskih voda, stekao na temelju Zakona o vodama, a sve u smislu odredbe čl. 114 st. 1 ZV-a.

U kolikoj mjeri javni isporučitelj vodnih usluga na uslužnom području, odnosno na području Općine Podstrana, održava korito predmetnog potoka - kanala za odvodnju oborinskih voda, te njegova eventualna začepljenost do te mjere da danas oborinske vode njime više i ne teku, ili teku samo pri velikim količinama oborinskih voda, po ocjeni ovog suda nije bilo od nikakvog značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Prema tome, ovaj sud je bio mišljenja kako nema nikakve dvojbe da na predmetu spora među strankama površine 9 m2, južnu među predmetne nekretnine u vlasništvu prednice tužitelja-protutužene označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi predstavlja sjeverni rub korita potoka - kanala za odvodnju oborinskih voda, dok sjevernu među predmetne nekretnine u vlasništvu prednika tužene – protutužiteljice označene kao čest. zem. [katastarska čestica]. K. O. [katastarska općina], u naravi predstavlja južni rub korita potoka - kanala za odvodnju oborinskih voda, u vlasništvu javnoga isporučitelja vodnih usluga na uslužnom području, odnosno na području Općina Podstrana, pa da tako predmetne nekretnine stranaka na spornom dijelu međusobno niti ne graniče.

Stoga su se po ocjeni ovog suda tužbeni zahtjev prednice tužitelja- protutuženika, kao i protutužbeni i podredni protutužbeni zahtjev prednika tužene- protutužitelja u cijelosti ukazivali kao neosnovani, a sve uslijed pomanjkanja aktivne legitimacije. Pri čemu po ocjeni ovog suda nije bila od nikakvog značaja činjenica da se sporni dio površine 9 m2 prema katastarskom planu nalazi unutar katastarskih granica predmetne nekretnine u vlasništvu prednice tužitelja-protutuženika označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], a koje stanje u katastarskom operatu valja uskladiti sa stvarnim stanjem na terenu.

Kako je već navedeno, iz naprijed navedenih razloga su Presudom ovog suda posl. br. Pst-1052/2013 od 15. studenog 2019. god., odbijeni u cijelosti tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev, te određeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1090/2020-2 od 10. lipnja 2020. god., ukinuta je i Presuda ovog suda posl. br. Pst-1052/2013 od 15. studenog 2019. god., i predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.

U obrazloženju ukidne odluke suda drugog stupnje se navodi da je sporno između parničnih stranaka tko je vlasnik dijela čest. zem. označene na skici mjernika vještaka Nevena Kovačića, od 13 lipnja 2008. A-B-C-D-A, površine od 9 m2. Izrečeno utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj ali i tuženik nisu vlasnici sporne nekretnine pa su tužbeni i protutužbeni zahtjev neosnovani, ne može se prihvatiti kao pravilno.

Naime, prema odredbama Zakona o vodama ("Narodne novine" broj. 153/09) postoji razlika između vodnog dobra i javnog dobra.

Temeljem razlike između vodnog dobra i javnog vodnog dobra je u subjektu koji je nositelj prava vlasništva. Javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi i u vlasništvu je Republike Hrvatske, te je neotuđivo. Na javnom vodnom dobru ne mogu se dosjelosti steći pravo vlasništva niti bilo koje drugo stvarno pravo osim pravo uslužnosti i pravo građenja (članak 16. Zakona o vodama).

Za razliku od javnog vodnog dobra, vodno dobro može biti u vlasništvu drugih fizičkih i pravnih osoba i njihovi vlasnici dužni su dopustiti njihovo korištenje za sve namjene predviđene za održavanje i poboljšanje vodnog režima. Radi se o ograničenju prava vlasništva i drugih stvarnih prava sukladno posebnom Zakonu, te Republika Hrvatska ima pravo otkupa na tim nekretninama.

Javno vodno dobro postaje se na temelju Zakona i to sve zemljišne čestice vodnog dobra koje su na dan stupanja na snagu Zakon o vodama ("Narodne novine" broj: 107/95 i 150/05) bile na temelju Zakona ili na temelju bilo koje druge pravne osnove bile opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro – vode…, a što je sve pobrojano člankom 11. stav 2. Zakona o vodama

Također se javnim vodnim dobrom smatraju i zemljišne čestice vodnog dobra koje do dana stupanja na snagu Zakona o vodama nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi, kao i one koje su bile upisane, ali nitko nije naznačen kao njihov vlasnik. Pripadnost određene nekretnine u vodnom dobru utvrđuje nadležno Ministarstvo, uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda.

Sve ove činjenice na koje je ukazano odlukom suda prvog stupnja propustio je ocijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva, čime je ostvaren žalbeni razlog bitne odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci temeljem članka 369. stavak 1. ZPP.

Tijekom ponovno provedenog postupka je pribavljeno Mišljenje društva Hrvatske vode, vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana Kl. 325-02/24- 02/0001135, Ur. br. 374-24-6-24-2 od 28. listopada 2024. god., i Kl. 325-02/24- 02/0001135, Ur. br. 374-24-6-24-4 od 08. siječnja 2025. god., u kojem se navodi da predmetan čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], zajedno sa izdvojenim dijelom površine 9 m2, nije u funkciji vodnoga gospodarstva i nije značajna za vodni režim. U naravi predmetna nekretnina površine 9 m2 predstavlja dio betonskoga platoa u sklopu okućnice na k.č.z. 7196/2, K. O. [katastarska općina].

Tijekom ponovno provedenog postupka je pribavljeno i Mišljenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprava vodnoga gospodarstva i zaštite mora Kl. 325-01/25-01/105, Ur. br. 517-05-1-1-1-25-2 od 31. ožujka 2025. god., u kojem se navodi da zk.č.br. 4950/3, K. O. [katastarska općina] u naravi ne predstavlja kanal oborinske odvodnje na temelju članka 25 st. 1 toč. 2 , pod toč. 2.2. Zakona o vodama , nije vodno dobro iz članka 9 Zakona o vodama, nema namjene utvrđene člankom 10 stog Zakona, te nije javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske na upravljanju Hrvatskih voda iz članka 12 Zakona o vodama.

Na raspravnom ročištu održanom dana 16. svibnja 20205. god., stranke suglasno navode da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu sudu da zaključi raspravljanje.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud i nakon ponovno provedenog postupka ostaje pri svojoj ocjeni dokaza u prilog stajalištu da prednica tužitelja-protutuženika pod 1 i pod 2 tijekom postupka nije uspjela dokazati nepoštenje dugogodišnjeg posjeda prednika tužene-protutužiteljice spornog dijela predmetne nekretnine u površini od 9 m2, odnosno činjenicu da je prilikom izgradnje spornog betonskog zida tijekom 1079. - 1980. god., prednik tužene-protutužiteljice znao da se sporni dio predmetne nekretnine u površini od 9 m2 prema katastarskom planu nalazi na predmetnoj nekretnini u vlasništvu prednice tužitelja – protutuženika, a ovo stoga što se posjed sukladno odredbi čl. 18 st. 5 ZV-a, smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

Naime, svjedok JT, susjed stranaka u iskazu od 18.srpnja 2011.god., a nakon što mu je predočena skica lica mjesta od 13.lipnja 2008.god. (list 54 spisa), te fotoelaborat skupa sa fotografijama lica mjesta (list 55-58 spisa), navodi da se sporni zid proteže zapravo točkama E, D, C, te nešto dalje iza točke C u smjeru sjeverozapada, te se dalje lomi prema točki B. To je pravi položaj i protezanje spornog betonskog zida kakav je danas na terenu, a tako je oduvijek od kada je taj zid prvobitno podignut od strane prednika tužene još 1979.godine. Kada ga je tuženik postavio navedenom trasom, navedeni zid nitko mu nije osporavao. Među strankama, koliko je primijetio nikakvih spornih pitanja nije bilo do ove parnice.

Jednako tako i svjedok GT, susjed stranaka u iskazu od 18.srpnja 2011.god., navodi da mu je poznat predmetni sporni zid. Štoviše, radio je tj. pomagao predniku tužene koji ga je gradio tamo 1979. -1980.godine. Nitko nikada, koliko je njemu poznato, nije osporavao predniku tužene gradnju toga zida. Taj zid kako je izgrađen, njegova pozicija je i dan danas ista.

Osim toga i svjedok LT u iskazu od 19.veljače 2014.god., navodi da tamo već dugi niz godina nije odlazio, zapravo već od kraja 1990-tih godina, pa i ne zna zapravo kako izgleda međa između susjednih nekretnina stranaka. Bio je prisutan i kada je prednik tužene kopao temelje na svojoj nekretnini koju je kasnije tu i izgradio i sjeća se da je tada primijetio i prednika tužene upitao zašto ne kopa i dalje temelje, odnosno dublje, (bliže prema nekretnini prednice tužitelja), a ovaj mu je na to odgovorio da neće, da treba njegova kuća imati okućnicu. Na poseban upit navodi da se ne sjeća je li prednik tužene prilikom kopanja temelja, angažirao i geometra. On osobno nije jasno razabirao granicu između predmetnih nekretnina stranaka.

Svjedok ZT u iskazu od 08.svibnja 2014.god., navodi da kada je prednik tuženika gradio sporni zid nije bila tome prisutna nikakva službena osoba u vidu geodeta. Prije nego što je izgradio sporni zid na zemljištu prednice tužitelja- protutuženika, prethodno je porušio stari suhozid koji je postojao točno na međi između tuženika-protutužitelja i nekretnine tužiteljice-protutužene, dakle porušio je taj međni suhozid i izgradio sporni zid, zadrvši u zid prednice tužitelja.

Ovim iskazom je svjedok ZT potvrdila navode prednika tužene iz odgovora na tužbu gdje isti navodi da je napravio zid na graničnoj crti između čestice tužiteljice i svoje čestice, ali na način da je napravio zid na čestici prednika tužene, i on je i dalje međna linija između dvije čestice, s tim da je stari kameni suhozid obnovljen betonskim zidom. Zid je napravljen prije 28 godina, tako da prednjaci prednice tužitelja nikada nisu postavljali spornost te međe. To pitanje nije postavljala ni prednica tužitelja do ove tužbe, a potvrdila je i njegove navode na očevidu dana 14.srpnja 2006.god., gdje navodi da je sporni betonski zid i betonski podest izgradio prije 28 godina, a prednica tužitelja, odnosno njena majka pok. ĐT je znala za tu gradnju. Betonski zid je postavljen po tada na terenu izgrađenom suhozidu.

Da majka prednice tužitelja pok. ĐT koja je umrla 1993. god., dakle 13- 14 godina nakon izgradnje spornog međašnog zida, nije smatrala spornom lokaciju međašnog betonskog zida kojega je prednik tužene-protutužiteljice sagradio 1979- 1980. god., jer bi u protivnom o tome svakako izvijestila prednicu tužitelja, ukazuju i izlaganja prednice tužitelja koja u podnesku od 04. travnja 2007.god., navodi da su njeni odnosi sa majkom bili od takvog povjerenja da bi ona to svakako povjerila svojoj kćerki-prednici tužitelja, tim prije što je njena majka umrla prije 13 godina, te joj je svoju nekretninu darovala za života, dok u iskazu od 28. veljače 2013. god., navodi da njena majka nije nikada o predmetnom sporu razgovarala sa prednikom tužene.

Osim toga, valja primijetiti očigledne nedosljednosti u iskazima i izlaganjima prednice tužitelja koja u iskazu od 27.travnja 2011.god., navodi da se sporni zid nalazi na njenoj zemlji. Taj zid je na njenoj zemlji postavio prednik tužene neovlašteno i samovlasno. Postavio ga je prije nekoliko godina. Ona je tražila da ga on poruši jer nema pravo da ga tu podigne, ali se je on oglušio na njene zahtjeve, da bi nakon toga u svojem iskazu od 28. veljače 2013. god., izričito izjavila da je sporni zid koji je dijelom od betona, a dijelom od nabačenih starih lata, postavio upravo tuženik otprilike 1980. godine. Ona je to tada i otkrila i reagirala na način da se je obratila predniku tužene da to ukloni, da se povuče s njene zemlje jer se opisano nalazi na njenoj nekretnini, a prednik tužene joj je doduše obećavao i govorio da će on to ukloniti, ali naposljetku to nije učinio, pa je 2005. god., podnijela predmetnu tužbu. Prednica tužitelja se nakon toga u podnesku od 03.ožujka 2014.god., poziva na iskaz tužitelja –protutuženika pod 1 RT koji je izjavio da je sporni zid prednik tužene-protutužitlejice gradio krajem 1990-tih godina.

Prema tome, na mjestu gdje je prednik tužene tijekom 1979-1980. god., sagradio sporni betonski zid je već od ranije postojao stari međašni suhozid koji je dijelio nekretnine stranaka, a što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da je u dugogodišnjem nesmetanom posjedu spornog dijela predmetne nekretnine površine 9 m2 bio i prodavatelj i pravni prednik tužene-protutužitejice pok. ĆC, od kojega je prednik tužene-protutužiteljice temeljem priloženog Kupoprodajnog ugovora od 31. svibnja 1979. god., kupio svoju nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. [katastarska čestica]), K. O. [katastarska općina], i koji ga je uveo u posjed prodane nekretnine, pa tako i spornog dijela predmetne nekretnine površine 9 m2.

Opći građanski zakonik (U daljnjem tekstu OGZ), u paragrafu 1460 propisuje da se kroz dosjelost stječe nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći; nego je još potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten, i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (Paragrafi 309, 316, 326 i 345).

Naime, u paragrafu 309 OGZ-a, bilo je propisano da tko stvar kakvu ima u svojoj vlasti ili sahrani, zove se njezin držalac. Ako držalac koje stvari ima volju zadržat je kao svoju, tad je njezin posjednik.

U paragrafu 316 OGZ-a, bilo je propisano da posjed stvari jest zakonit, ako se osniva na tvrdom naslovu, to jest, na pravnom kakvom temelju, po kojem se što steći može. Inače zove se nezakonit.

Nadalje je u paragrafu 326 OGZ-a, bilo propisano da tko drži iz uzroka vjerojatnih, da je njegova stvar koju posjeduje, jest pošteni posjednik. Posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje. S toga, što se tko prevario u samom djelu, ili što ne zna propisa zakonitih, takav može biti nezakonit (paragraf 316) a pri svem tom pošten posjednik.

U paragrafu 345 OGZ-a, bilo je propisano da ako tko ulazi silom u posjed, ili se uvlači potajno s lukavstvom ili molbom, i nastoji pretvoriti u stalno pravo ono, što mu je dopušteno od jedne uslužnosti, bez obveze istu uslugu dalje mu činiti; posjed po sebi nezakonit i nepošten postaje suviše neistinit; inače smatra se kao istinit.

U paragrafu 1467 OGZ-a, propisano je da glede stvari nepokretnih, dosjelošću pribavlja onaj, na čije su ime te stvari upisne u javnim knjigama, nakon tri godine puno pravo proti svakomu prigovoru. Dokle se pruže dosjelost, prosuđuje se po uknjiženom posjedu.

U onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije trideset godina (Paragraf 1468 OGZ-a).

U paragrafu 1493 OGZ-a, bilo je propisano da tko načinom poštenim prima kakvu stvar od zakonitog i poštenog posjednika; taj ima pravo kao nasljednik da uračuna sebi vrijeme dosjelosti svojeg prednika (paragraf 1463). To isto valja također za vrijeme zastare. Glede dosjelosti od trideset ili četrdeset godina, može se ovo uračunanje učiniti i bez zakonitog naslova, a glede zastare u pravom smislu može se učiniti i bez dobre vjere ili nevinoga neznanja.

Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl.list SFRJ br. 6/80 i 36/90, u daljnjem dijelu teksta ZOVO), koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. god., i koji je preuzet Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (N.N. br. 53/91), propisivao je u odredbama čl. 28 st. 2 i st. 4, da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, te da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.

U odredbi čl. 72 st. 1 i st. 2 ZOVO-a, bilo je propisano da je posjed zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva, i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, te da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Kako je već navedeno, u odredbama čl. 159 st. 1 – st. 3 ZV-a, koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. god., propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (st. 1). Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2). Samostalni posjednik pokretne stvari kojem je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 3).

Pravni prednik tužene-protutužiteljice stoga osnovano tijekom postupka u podnesku od 23.travnja 2007. god., ističe da svoj posjed od trenutka kupnje uživa u obliku i površini nepromijenjeno do danas, betonski zid sa juga, zapada i sjevera da je izgradio prije 28 godina, a prostor između kuće i zida koji dijeli posjed prednice tužitelja i njegov posjed je betonirao. Osnovano cijeni da je njegov posjed pošten jer ga je njegov pravni prednik od kojega je kupio predmetno zemljište, uveo u posjed upravo takav kakav i danas koristi, dok mu majka prednice tužitelja pok. ĐT, nikada nije osporavala pravo na njegov posjed, niti je ustala tužbom radi smetanja posjeda i uzurpacije njezine katastarske čestice, a osnovano tijekom postupka ističe i da to nije učinila niti prednica tužitelja-protutuženika pok. ŠT do odaslanja mu priloženog dopisa od 16. studenog 2004. god., i podnošenja predmetne tužbe dana 30. rujna 2005. godine.

Pravni prednik tužene-protutužiteljice stoga osnovano ističe i to da je više od 20 godina (ne računajući dugogodišnji posjed pravnog prednika pok. ĆC) u poštenom, mirnom i nesmetanom posjedu kat. čest. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upravo u obliku i površini kako je čestica definirana na terenu, pa dakle, i spornog dijela predmetne nekretnine površine 9 m2, te da su stoga u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uvjeti stjecanja prava vlasništva spornog dijela predmetne nekretnine površine 9 m2, temeljem dosjelosti.

Radi svega navedenog, a imajući u vidu da sporni dio predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], nije u vlasništvu tužitelja- protutuženika pod 1 i pod 2, već je u vlasništvu tužene-protutužiteljice, tužbeni zahtjev, je u cijelosti odbijen kao neosnovan (toč. I izreke presude), dok je protutužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti (toč. II izreke presude).

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku- protutužitelju su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku, i to za sastav protutužbe 100 bod., pristup na dvanaest ročišta po 100 bod., pristup na očevid 100 bod., sastav žalbe zatraženih 100 bod., i pristup na tri ročišta po 50 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 825,00 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku-protutužitelju su priznati i zatraženi troškovi vještva u ukupnom iznosu od 398,17 Eur (3.000,00 Kn), kao i troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe protutužbe u iznosu od 53,09 Eur (400,00 Kn), pristojbe presude u iznosu od 53,09 Eur (400,00 Kn) i pristojbe žalbe u iznosu od 106,18 Eur (800,00 Kn), a sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23).

U Splitu, 29. svibnja 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja-protutuženika pod 1 i pod 2

- pun. tuženika-protutužitelja